Forum Klix.ba

nisam jednom cuo da kazu: Kad vidim ko sve ide na poso dode mi da vise nikad ne odem...
i neki stvarno nikad visse i ne odu...

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Otkaz i uvijek ima neko ko jedva ceka da radi BILO STA kako bi prezivio i imao svoj dinar!

ja te razumijem.ja sam 4 mjeseca radila ne neodgovarajucem mjestu i unistavalo me je to... srecom vec 7 mjeseci radim na divnom poslu, sa extra ljudima i jedva cekam biti na poslu.prekovremeno raditi mi je super... i sretna sam... jedini lijek ti je promijeniti posao.

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

odrasli ljudi moraju praviti kompromise.
Shvati da 8 - 9 sati moras raditi nesto sto ne volis i pomiri se s tim

Isto tako, posao ostavi na poslu

paralelno, trazi posao koji bi htjela raditi

kad sam svojevremeno na poslu upala u okruzenje (jutarnja kafa) koje toliko vrvi negativnom energijom da mi se pocelo odrazavati na privatni zivot, uzmem 5 dana godisnjeg, odmorim se
i prelomim u sebi

ne pijem kafu sa njima, pozdravimo se i to je to
ja rahat, oni i dalje pojedose sami sebe

zlatno pravilo je da posao i sve na poslu ne shvatas licno

to je tvoj hljeb i to je to
nista vise
i nista manje

ne kontam čemu tolika tragedija?! Imaš posao, mrziš posao, nadji novi koji nećeš mrziti, ako misliš da znaš znanje. Ako ne znaš, šuti i trpi, simple as that.

Meni kad je počelo na živce ići ono što sam radio do unazad par mjeseci, napravio strašni zaokret i otišao raditi u sasvim drugoj oblasti, i evo me živ i zdrav i nasmijan. treba htjet, treba smjet, pa da vidiš kud se leti.

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Kada vec sve mrzis, uzmi pusku i rokni se. Ha ja

heartbeat100 wrote:

WalkingDead wrote:Fino, napustis posao i pocnes raditi ono sto volis, simple as that.

Da, prejednostavno zvuci. Mastam o tome 24 sata dnevno, ali kako napustiti posao u ovakvom vaktu ...Ustvari, nije ni to najveći problem. Problem je sto bi me svi osudjivali jer poput većine stanovnika ove zemlje i članovi moje porodice se vode onom "šuti i trpi, bitno je da radis"...Nerijetko prizeljkujem da skroz puknem. Mozda bi me tad ozbiljno shvatili

imaš uvijek zlatno pravilo..nađeš drugi posao i onda odhebeš onaj prvi...uvijek je lakše naći drugi posao dok si zaposlen, a u tvom slučaju će već samo traženje novog posla biti jedan važan iskorak iz letargije koji će rezultirati rasterećenjem. Znam da je teško, ali dok ne probaš ne znaš ni šta te čeka

misli na sebe i probaj

Saberi se. Nije kraj svijeta. Ti koda radis za Kony-a.

Ne znam zasto te to toliko pogadja.. Radila sam gotovo svaki dan po 12h, jeste mi stvaralo psihicki pritisak jer jednostavno sto je previse - previse je, ali ne toliko da sam padala u depresiju ili sto slicno. Kad vise nisam imala snage, dala sam otkaz.

Tebi je najpametnije, kao sto ti je vec par forumasa savjetovalo, polako pocni traziti novi posao i fokusiraj se na to, na koncu das otkaz na trenutnom. Najbitnije da si 'ciste glave' (:
Samo polako i naprijed, na prvo mjesto stavi sebe i svoje psiho-fizicko zdr. stanje. Sretno!

svemirska_vjeverica wrote:

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Kada vec sve mrzis, uzmi pusku i rokni se. Ha ja

Tebe je bash sjajno imati u drustvu, tvoji bi prijatelji bili presretni sto te poznaju, da ih imas, naravno. ...odskakuci

Dragi ljudi, hvala vam na rijecima podrske i na savjetima ..Manje-vise znam što mi je činiti, ali je potrebno to čuti i od drugih

nesto nesto wrote:dobro dosla u klub. ja ne poznajem osobu koja ne mrzi svoj posao ili ako ne posao kao takav, onda bar radno okruzenje (mada to mozda samo znaci da se druzim s pogresnim ljudima ) to je normalno, samo se s tim treba pomiriti i sve ce biti lakse

a koliko dugo radis u toj firmi?

meni to nije normalno niti ce ikada biti.

meščini da ljudi mrze svoj posao čak i kada je to nešto što oni ustvari vole,jer "što se mora najteže je"

Posao jedino mozes pobijediti ako nista ne radis...

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Meni se cini da nije posao u pitanju. To jeste, posao jeste jedan od faktora, ali ima tu jos nesto. Potrazi strucnu pomoc.

kojeime wrote:

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Meni se cini da nije posao u pitanju. To jeste, posao jeste jedan od faktora, ali ima tu jos nesto. Potrazi strucnu pomoc.

Svi dodju u tu situaciju prije ili poslije. Posmatraj to na slijedeci nacin. Ides na posao da zaradis novac da bi tim novcem priustila sebi nesto sto volis. Ko kaze da moras voljeti sta radis, ako radis nesto sta ne volis, gledaj koju korist od toga imas i to ce ti pomoci. Ne volis kolege? Pa sta, pokusaj da komuniciras sa njma samo poslovno, a za neku prijateljsku pricu imas prijatelje van posla. Kolege su ljudi sa kojima si prisiljena raditi, ne ljudi sa kojima si odabrala da radis, pa ne morate se voljeti, samo komuniciraj sa njima kulturno i poslovno, a zezanje i ostalo ostavi za ljude van posla.

Znaci radis zato da zaradis novac da negdje otputujes ili sebi nesto kupis, finansiras neki hobi, finansiras izlaske sa prijateljima, sta god volis. A ako te nista ne interesuje i samo buljis u prazno, pala si u depresiju, a za to ti treba strucna pomoc. Zato ponavljam, otidji psihologu.

Ja svoj posao vise niti volim niti mrzim, to mi je alat za finansiranje placanja racuna, hrane, odjece i hobija (nije bas neki dobar alat jer je plata mala, ali moze se). Jer, ono sto volim ne zelim da mi bude profesija, kada radis nesto kao profesiju neizbjezno dodjes u situacije koje ti ogade to sto radis. I zato treba hobije i ono sto volis raditi odvojiti od posla, a posao da ti sluzi da finansiras te hobije. Tako ces lakse podnijeti svoj posao, prestaces ga mrziti i postaces u najgorem (najboljem?) slucaju ravnodusna prema i poslu i kolegama. A da bi te nesto pocelo interesovati moras izaci iz depresija, a za izlazak iz depresije, vec treci put govorim, trebace ti strucna pomoc. Naravno, ako je situacija takva da te maltretiraju i slicno, tu ne znam sta bih ti rekao jer nemam iskustva pa ne zelim da kazem nesto pogresno.

Bravo za ovo, istina je da većina padne u zamku da žele raditi ono što vole...

markioni wrote:

nesto nesto wrote:dobro dosla u klub. ja ne poznajem osobu koja ne mrzi svoj posao ili ako ne posao kao takav, onda bar radno okruzenje (mada to mozda samo znaci da se druzim s pogresnim ljudima ) to je normalno, samo se s tim treba pomiriti i sve ce biti lakse

a koliko dugo radis u toj firmi?

meni to nije normalno niti ce ikada biti.

Koliko dugo radis? Jeste normalno. Ljudi prolaze faze od zadovoljstva poslom, preko mrznje sto ih odvaja od porodice, prijatelja, itd... do ravnodusnosti kada se naviknes i organizujes se tako da mozes i raditi i imati privatan zivot.

veze s vezom wrote:ja ne mrzim svoj posao..ja mrzim svog direktora..sta sad da ga ubijem

...kilni ga, pobogu bićeš na federalnoj!

Vidi ovo ,

Radim vec 3 godine vjerovatno jedan od najstresnijih poslova danasnjice , isto tako sam se osjecao kao i ti .

Moj lijek za to je ---- marijuana ))

Svaku noc jednog malog zapalis da se malo rasteretis i zaboravis na sve

zaboravi drogu tablete, alkohol i sl samo ces jos gore postic da su dobri ovi sto to predlazu nebi ti too predlagali

moj savjet pocni se bavit nekim fizickim aktivnostima nadji neki hobi,.,il za pocetak kuci proseci polako slusalice i laganini,.
radio sam 7 godina u banci na salteru neznas kako je to,. em te hebu klijenti em te sefovi gaze kako hoce, smjene od 10+sati pritisci i sta vec ne., spas nalazio samo u trcanju, biciklu terminima fudbala,,., da si musko mozda bi ti bilo lakse na poslu mi mislimo samo na sex pa lahko odlutamo,., bio poceo tablete koristit samo se tada povlacio u sebe probaj ovo za aktivnosti i vjeruj pomaze,.,
a posooo ko posoooo moras se nervirat jer uvjek ima lezi hljebovica, tak da nebrini zavrsis svoj dio posla i nemoj se opterecavat za drugee,.,

pozzzz

hahahah bolji od alkohola i kockanja

Da podignem temu

Dobio sam novi posao prije dva mjeseca, sto je izuzetno kratak period da donosim sud ali cini mi se da se nikako ne mogu uklopiti, koliko god da se trudim. Kada kazem uklopiti, mislim i na posao koji obavljam i na kolege pa i sefa sa kojima radim. Nedavno su mi cak to otvoreno i rekli. Nisam tip koji ispija kafe (oni to npr. rade dva puta u toku dana a ja vrlo ocesto oba preskocim ili evenutalno prisustvujem na jutarnjoj) pa samim tim ne ucestvujem u razgovorima koji se tada vode sto su okarakterisali kao nezainteresiranost i povucenost. Tako su me okarakterisali i kada je posao u pitanju iako sam jos uvijek u fazi snalazenja pa u odredjenim situacijama budem pasivni posmatrac sto se pokazalo izuzetno losim potezom jer se ocekuje aktivno ucesce, sto je vjerovatno i logicno ali sam jednostavano takav tip osobe kojoj treba vise vremena za prilagođavanje, nazalost. Kolege su korektne i ne mogu reci nista negativno za iste ali jednostavno to nije to. Inace, radim u struci ali imam osjecaj da se u tome nikako ne pronalazim, bar ne u ovoj firmi. Do sada sam radio na dva razlicita mjesta (kao pripravnik u jednoj i honorarno u drugoj firmi - ukupno godinu dana rada), i tamo sam se sjajno snasao, i sa poslom i sa kolektivnom i zaista sam uzivao (a ovaj prvi posao nije bio cak ni placen jer sam imao status volontera i opet sam rado isao), tako da mi je ovo potpuno nova situacija iz koje ne znam kako da se izvucem? Mozda vam se sve ovo cini smijesnim, ali za nekoga sa minimalnim iskustvom se ovo trenutno cini kao najveci problem na svijetu

Radio jesam, ali sam s obzirom na status (honorarni ili volonterski rad) uvijek bio na evidenciji zavoda za zaposljavanje (sto je gotovo 4 godine) i po prvi put sam dobio dobro placen posao sa prijavom pa konacno imam i malo staza, itd. Do posla mi je izuzetno stalo i ucinit cu sve da ga zadrzim, posebno uzimajuci u obzir financijsku situaciju koju je ovaj posao izuzetno popravio ali sam toliko nesiguran u sebe zbog gore navedene situacije. Uz sve to, primljen sam na odredjeno vrijeme a samo od sefa zavisi da li ce se taj ugovor produziti ili ne sto je dodatni strah. Znam da se moram aktivirati, komunicirati, ucestvovati u aktivnostima ali mi je potreban i vas savjet.

charrrmed wrote:Da podignem temu

Dobio sam novi posao prije dva mjeseca, sto je izuzetno kratak period da donosim sud ali cini mi se da se nikako ne mogu uklopiti, koliko god da se trudim. Kada kazem uklopiti, mislim i na posao koji obavljam i na kolege pa i sefa sa kojima radim. Nedavno su mi cak to otvoreno i rekli. Nisam tip koji ispija kafe (oni to npr. rade dva puta u toku dana a ja vrlo ocesto oba preskocim ili evenutalno prisustvujem na jutarnjoj) pa samim tim ne ucestvujem u razgovorima koji se tada vode sto su okarakterisali kao nezainteresiranost i povucenost. Tako su me okarakterisali i kada je posao u pitanju iako sam jos uvijek u fazi snalazenja pa u odredjenim situacijama budem pasivni posmatrac sto se pokazalo izuzetno losim potezom jer se ocekuje aktivno ucesce, sto je vjerovatno i logicno ali sam jednostavano takav tip osobe kojoj treba vise vremena za prilagođavanje, nazalost. Kolege su korektne i ne mogu reci nista negativno za iste ali jednostavno to nije to. Inace, radim u struci ali imam osjecaj da se u tome nikako ne pronalazim, bar ne u ovoj firmi. Do sada sam radio na dva razlicita mjesta (kao pripravnik u jednoj i honorarno u drugoj firmi - ukupno godinu dana rada), i tamo sam se sjajno snasao, i sa poslom i sa kolektivnom i zaista sam uzivao (a ovaj prvi posao nije bio cak ni placen jer sam imao status volontera i opet sam rado isao), tako da mi je ovo potpuno nova situacija iz koje ne znam kako da se izvucem? Mozda vam se sve ovo cini smijesnim, ali za nekoga sa minimalnim iskustvom se ovo trenutno cini kao najveci problem na svijetu

Radio jesam, ali sam s obzirom na status (honorarni ili volonterski rad) uvijek bio na evidenciji zavoda za zaposljavanje (sto je gotovo 4 godine) i po prvi put sam dobio dobro placen posao sa prijavom pa konacno imam i malo staza, itd. Do posla mi je izuzetno stalo i ucinit cu sve da ga zadrzim, posebno uzimajuci u obzir financijsku situaciju koju je ovaj posao izuzetno popravio ali sam toliko nesiguran u sebe zbog gore navedene situacije. Uz sve to, primljen sam na odredjeno vrijeme a samo od sefa zavisi da li ce se taj ugovor produziti ili ne sto je dodatni strah. Znam da se moram aktivirati, komunicirati, ucestvovati u aktivnostima ali mi je potreban i vas savjet.

Ne trebaš se opterećivati, već prati igru i vrlo brzo ćeš skontati kako stvari funkcionišu i prilagodit ćeš se vrlo brzo. U većem dijelu tvog opisa čitam sebe kad sam počinjao raditi. Početak je težak, i sam sam se obrukao bezbroj puta u startu, ispadao naivan, pravio greške, gubio vjeru u sebe, osjećao se glupim i nepsosobnim da se uklopim...mogao bi do sutra nabrajati danas na to gledam kao na proces učenja i sazrijevanja i smatram to normalnim (iako mi se je tad svijet rušio zbog tih stvari).
Primjećujem da se općenito brineš previše oko stvari, od toga dolazi nesigurnost u sebe, isto osobina koja me je ograničvala i sputavala ranije. Sama činjenica da si dobio taj posao (osim ako te nije ugurao SDA ) a ne neko drugi, neka ti bude dokaz da si sposoban i pametan. Sa vremenom ćeš učiti i postajati bolji što će se pozitivno odraziti i na samopouzdanje i na komunikativnost/pripadnost timu. Ako su ti kolege korektne, oslobodi se malo, ne morate imati bratske odnose, ali od dobrih kolegijalnih odnosa profitiraju svi. Ni ja ne pijem kafu niti pušim, ali sam obavezan na svakom ispijanju kafe, jednostavno malo bezze stojati okolo, pričati i izvoditi gluposti. Danas čovjek provede više vremena sa kolegama sa posla nego sa familijom i prijateljima, tako da su po meni dobri odnosi na poslu vrlo bitni, sve ostalo doživi prije ili kasnije loš kraj.
Koliko god otrcano zvučalo: malo manje brige oko gluposti, malo više vjere u sebe i angažovanosti oko socijaliziranja i to je to.

charrrmed wrote:Da podignem temu

Dobio sam novi posao prije dva mjeseca, sto je izuzetno kratak period da donosim sud ali cini mi se da se nikako ne mogu uklopiti, koliko god da se trudim. Kada kazem uklopiti, mislim i na posao koji obavljam i na kolege pa i sefa sa kojima radim. Nedavno su mi cak to otvoreno i rekli. Nisam tip koji ispija kafe (oni to npr. rade dva puta u toku dana a ja vrlo ocesto oba preskocim ili evenutalno prisustvujem na jutarnjoj) pa samim tim ne ucestvujem u razgovorima koji se tada vode sto su okarakterisali kao nezainteresiranost i povucenost. Tako su me okarakterisali i kada je posao u pitanju iako sam jos uvijek u fazi snalazenja pa u odredjenim situacijama budem pasivni posmatrac sto se pokazalo izuzetno losim potezom jer se ocekuje aktivno ucesce, sto je vjerovatno i logicno ali sam jednostavano takav tip osobe kojoj treba vise vremena za prilagođavanje, nazalost. Kolege su korektne i ne mogu reci nista negativno za iste ali jednostavno to nije to. Inace, radim u struci ali imam osjecaj da se u tome nikako ne pronalazim, bar ne u ovoj firmi. Do sada sam radio na dva razlicita mjesta (kao pripravnik u jednoj i honorarno u drugoj firmi - ukupno godinu dana rada), i tamo sam se sjajno snasao, i sa poslom i sa kolektivnom i zaista sam uzivao (a ovaj prvi posao nije bio cak ni placen jer sam imao status volontera i opet sam rado isao), tako da mi je ovo potpuno nova situacija iz koje ne znam kako da se izvucem? Mozda vam se sve ovo cini smijesnim, ali za nekoga sa minimalnim iskustvom se ovo trenutno cini kao najveci problem na svijetu

Radio jesam, ali sam s obzirom na status (honorarni ili volonterski rad) uvijek bio na evidenciji zavoda za zaposljavanje (sto je gotovo 4 godine) i po prvi put sam dobio dobro placen posao sa prijavom pa konacno imam i malo staza, itd. Do posla mi je izuzetno stalo i ucinit cu sve da ga zadrzim, posebno uzimajuci u obzir financijsku situaciju koju je ovaj posao izuzetno popravio ali sam toliko nesiguran u sebe zbog gore navedene situacije. Uz sve to, primljen sam na odredjeno vrijeme a samo od sefa zavisi da li ce se taj ugovor produziti ili ne sto je dodatni strah. Znam da se moram aktivirati, komunicirati, ucestvovati u aktivnostima ali mi je potreban i vas savjet.

Nova sredina, period adaptacije.
Svi smo to prolazili, doće to na svoje

I budi zainteresovan da učiš

charrrmed wrote:Da podignem temu

Dobio sam novi posao prije dva mjeseca, sto je izuzetno kratak period da donosim sud ali cini mi se da se nikako ne mogu uklopiti, koliko god da se trudim. Kada kazem uklopiti, mislim i na posao koji obavljam i na kolege pa i sefa sa kojima radim. Nedavno su mi cak to otvoreno i rekli. Nisam tip koji ispija kafe (oni to npr. rade dva puta u toku dana a ja vrlo ocesto oba preskocim ili evenutalno prisustvujem na jutarnjoj) pa samim tim ne ucestvujem u razgovorima koji se tada vode sto su okarakterisali kao nezainteresiranost i povucenost. Tako su me okarakterisali i kada je posao u pitanju iako sam jos uvijek u fazi snalazenja pa u odredjenim situacijama budem pasivni posmatrac sto se pokazalo izuzetno losim potezom jer se ocekuje aktivno ucesce, sto je vjerovatno i logicno ali sam jednostavano takav tip osobe kojoj treba vise vremena za prilagođavanje, nazalost. Kolege su korektne i ne mogu reci nista negativno za iste ali jednostavno to nije to. Inace, radim u struci ali imam osjecaj da se u tome nikako ne pronalazim, bar ne u ovoj firmi. Do sada sam radio na dva razlicita mjesta (kao pripravnik u jednoj i honorarno u drugoj firmi - ukupno godinu dana rada), i tamo sam se sjajno snasao, i sa poslom i sa kolektivnom i zaista sam uzivao (a ovaj prvi posao nije bio cak ni placen jer sam imao status volontera i opet sam rado isao), tako da mi je ovo potpuno nova situacija iz koje ne znam kako da se izvucem? Mozda vam se sve ovo cini smijesnim, ali za nekoga sa minimalnim iskustvom se ovo trenutno cini kao najveci problem na svijetu

Radio jesam, ali sam s obzirom na status (honorarni ili volonterski rad) uvijek bio na evidenciji zavoda za zaposljavanje (sto je gotovo 4 godine) i po prvi put sam dobio dobro placen posao sa prijavom pa konacno imam i malo staza, itd. Do posla mi je izuzetno stalo i ucinit cu sve da ga zadrzim, posebno uzimajuci u obzir financijsku situaciju koju je ovaj posao izuzetno popravio ali sam toliko nesiguran u sebe zbog gore navedene situacije. Uz sve to, primljen sam na odredjeno vrijeme a samo od sefa zavisi da li ce se taj ugovor produziti ili ne sto je dodatni strah. Znam da se moram aktivirati, komunicirati, ucestvovati u aktivnostima ali mi je potreban i vas savjet.

...ne drami pobogu...pokreni se......jaoo sa kakvom gamadi tek ja raduckam...rek'o bi idem objeručke piti fuka sa ovim svojima...sam si rekao treba ti malo više vremena...daj si ga...