Shahab wrote:Odnos snaga na Bliskom istoku, ali i čitavom svijetu se dinamično i brzo mijenja...još samo prije nekoliko godina ovakav epilog glasanja bio bi nezamisliv. U čitavom regionu događa se islamsko buđenje, pogotovo su bitne političke promjene u Egiptu i Turskoj. Čak i u Americi cionisti više nemaju bezrezervnu podršku. Da bi zaštitila svoje interese Amerika je prisiljena priznatinovu realnost. danas je Americi korisniji savez sa Turskom nego sa Izraelom. Srbija i Vuk Jeremić su pravilno postupili. Na žalost Srbi u Republici Srpskoj imaju rukovodstvo koje ih vodi u daljnu eskalaciju zla i mržnje. Banja Luka je postala pravi centar islamofobije i pokušava uspostaviti veze sa ultracionistima Avigdora Liebermana, na bazi mržnje i borbe protiv muslimana. Mržnja prema islamu i muslimanima koja je glavna karakteristika Republike Srpske na kraju će je odvesti u propast i nestanak. Insallah!
U pitanju je nešto drugo...
1. Godinama, za vrijeme Miloševićeve vladavine, jedan čovjek, akadamik prof. dr. Ljubomir Tadić i nj prijatelj Dobrica Ćosić su govorili da se "ne može bez Jevreja" (Izraela i američkih cionista). Sam Ljubomir Tadić je bio predsjednik "Udruženja srpsko-jevrejskog prijateljstva". Dakle, on je intelektualno profilirao jedan proizrelski, projevrejski, prozapadnjački politički stav kao antitezu Miloševićevom "hazarderstvu".
2. Ko je akademik Tadić? Nekadašnji profesor sarajevskog Pravnog fakulteta i još važnije - otac Borisa Tadića.
3. Sa padom Miloševića uspostavlja se pardigma Tadić, odnosno okretanje zapadu i prije svega jevrejskim lobističkim krugovima. Ova paradigma postaje najizraženija poslije Đinđićeve smrti, kada nastupa era Borisa Tadića. On kreira srpski "Kokus", lobističku grupu u inostranstvu, čiji je prvenstveni cilj bio lobiranje u jevrejskim lobističkim krugovima... Šta je dobio? Da izvinite, dobio je *urac, odnosno priznanje Kosova... Ideja sa Kokusom (i cionistima) se pokazala nedjelotvornom i Tadić je počeo da gubi sjaj...
4. Sa padom Tadića, Srbija uspostavlja proevropski kurs, u kombinaciji sa elementima politike nesrvrstanosti sa povremenim osloncem na Moskvu i Peking.
5. Dodik i dalje gura "paradigmu Tadić", iako je očito da od toga nema nikakve koristi. Najbanaliniji primjer je neuspjeh njegove želje da u Jasenovac dovede glavnog izraelskog, ili ameriičkog rabina. Umjesto u Jasenovac, glavni američki rabin je otišao u Potočare, a Dodik i dalje, kao Boris Tadić, gura paradigmu njegovog oca...
Itd.