Forum Klix.ba

Da.
Ne razmislja suvise vec se drzi prve misli, a to je: Spasi zivot djetetu!

Teška tema. Čovjek treba dobro razmisliti prije nego što iznese svoje mišljenje. Ali mislim da ova priča o djeci nema smisla. I to čovjek radi zbog sebe, da bi nešto ostavio iza sebe, da bi ga se neko sjećao, da bi imao nekoga kada ostari, (postoji još stotinu razloga). Svaki čovjek ima svoj razlog. Sad ne govorim da ljudi ne vole svoju djecu, ali malo je dosadna priča ljudi koji misle da više vrijede samo zato što su imaju dijete. To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu, što na žalost ne shvata većina roditelja. Dosta toga može objasniti dawkinsov sebični gen.

pussysmoke wrote:Teška tema. Čovjek treba dobro razmisliti prije nego što iznese svoje mišljenje. Ali mislim da ova priča o djeci nema smisla. I to čovjek radi zbog sebe, da bi nešto ostavio iza sebe, da bi ga se neko sjećao, da bi imao nekoga kada ostari, (postoji još stotinu razloga). Svaki čovjek ima svoj razlog. Sad ne govorim da ljudi ne vole svoju djecu, ali malo je dosadna priča ljudi koji misle da više vrijede samo zato što su imaju dijete. To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu, što na žalost ne shvata većina roditelja. Dosta toga može objasniti dawkinsov sebični gen.

Pussy has spoken!

Sebičnost ne umanjuje ljubav, al ajde ti to objasni nekome ko nije bar malo upućen u materiju.

I ko će ba knjige čitat

Gaggy!i wrote:Da.
Ne razmislja suvise vec se drzi prve misli, a to je: Spasi zivot djetetu!

Eh,ja tu prvu misao zovem roditeljskim nagonom da zastiti svoje dijete,znaci stvar nad kojom on nema ama bas nikakvu kontrolu,stvar koja je u njega usadjena od trenutka rodjenja djeteta,a takve stvari sam vec iskljucio,jer zelim da se bavimo stvarima koje covjek cini koristeci svoj razum.Znaci covjeka roditeljski nagon tjera da zastiti svoje dijete u odredjenom trenutku,ali je problem u tome sto taj roditeljski nagon nije ljudska tvorevina i covjek nema kontrolu nad njom,ali ima kontrolu nad svojim razumom.

Smatram da je u odredjenom momentu roditeljski nagon taj koji spasava dijete i smatram da je razum u tom trenutku potpuno iskljucen,jer da je razum ukljucen i da je razum taj koji spasava dijete,onda bi sigurno 10-15 roditelja pomoglo djecaku kojeg nasilnici tuku u tramvaju,a ne bi bili samo nijemi posmatraci kao sto su bili,jer roditeljski nagon ne postoji za nepoznato dijete.

morti wrote:Pussy has spoken!

Sebičnost ne umanjuje ljubav, al ajde ti to objasni nekome ko nije bar malo upućen u materiju.

I ko će ba knjige čitat

Čekaj samo da se oglasi udruženje roditelja.

S4mpion wrote:

Gaggy!i wrote:Da.
Ne razmislja suvise vec se drzi prve misli, a to je: Spasi zivot djetetu!

Eh,ja tu prvu misao zovem roditeljskim nagonom da zastiti svoje dijete,znaci stvar nad kojom on nema ama bas nikakvu kontrolu,stvar koja je u njega usadjena od trenutka rodjenja djeteta,a takve stvari sam vec iskljucio,jer zelim da se bavimo stvarima koje covjek cini koristeci svoj razum.Znaci covjeka roditeljski nagon tjera da zastiti svoje dijete u odredjenom trenutku,ali je problem u tome sto taj roditeljski nagon nije ljudska tvorevina i covjek nema kontrolu nad njom,ali ima kontrolu nad svojim razumom.

Smatram da je u odredjenom momentu roditeljski nagon taj koji spasava dijete i smatram da je razum u tom trenutku potpuno iskljucen,jer da je razum ukljucen i da je razum taj koji spasava dijete,onda bi sigurno 10-15 roditelja pomoglo djecaku kojeg nasilnici tuku u tramvaju,a ne bi bili samo nijemi posmatraci kao sto su bili,jer roditeljski nagon ne postoji za nepoznato dijete.

Paaa, nije to bas tako. I nad nagonom mozes da imas kontrolu. Evo sexualni nagon, kao dobar primjer, mozes da kontrolises - cak stavise, mozes i apstinento da zivis. Leonardo Da Vinci je navodno libidnoznu energiju usmjeravao u nauku (istrazivanje) i umjetnost. Kaze Freud.
Meni kad se prohtije da sta *ebem, necu ga uvaliti u prvu rupu koju vidim. Dakle, koristim razum.

Upravo zato sto je razum ukljucen, neces poletjeti da spasis tudje djete. Ti mu priskocis u pomoc, pa onda tebe pretuku, malte ne, na mrtvo - a kuci te cekaju tvoji klinci. Ti zavrsisi u hitnoj. Zatim te slijede silni troskovi, mozda ostanesi i bez posla, a gladna usta te vuku za rukav. Naravno da ce onda svako dva puta da razmisli da li da pomogne kome ili ne. Ovo je samo ekstreman primjer. Sve je to relativno i svasta covjeku prosisa kroz glavu u takvom trenutku.
Danas svakako svako okrece ledja kad vidi negdje nasilje. I da budem iskren, nekako ljudima nije ni za zamjeriti. Koliko god to sad grubo zvucalo.

Ali dobro, razumijem ja vec nekako na sta ti ciljas. Nece se naci nista sto je cisto altruisticko. Viva la dualism.

morti wrote:

pussysmoke wrote:Teška tema. Čovjek treba dobro razmisliti prije nego što iznese svoje mišljenje. Ali mislim da ova priča o djeci nema smisla. I to čovjek radi zbog sebe, da bi nešto ostavio iza sebe, da bi ga se neko sjećao, da bi imao nekoga kada ostari, (postoji još stotinu razloga). Svaki čovjek ima svoj razlog. Sad ne govorim da ljudi ne vole svoju djecu, ali malo je dosadna priča ljudi koji misle da više vrijede samo zato što su imaju dijete. To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu, što na žalost ne shvata većina roditelja. Dosta toga može objasniti dawkinsov sebični gen.

Pussy has spoken!

Sebičnost ne umanjuje ljubav, al ajde ti to objasni nekome ko nije bar malo upućen u materiju.

I ko će ba knjige čitat

Auuu, prepotenko i uobrazenko.
Da dobro razmislim sad!
Sto bi spasio djetetu zivot kad vec sutra mogu napraviti drugo, i trece itd? To se zove egoizam, a!?
Mene licno se niko ne mora sjecati kad umrem - "mogu svi odreda da me *ebu, sto se mene tice". Vidis, nije to neki kvalitetan argument.
Kad ostarim, imat cu samo sebe - kao i sad (nikog ne mogu posjedovati = imati). Djeca idu svojim putem, valjda to tako hoda.

Uzgred receno, nemam djecu.

pussysmoke wrote:To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu,

Sa ovim se slazem, da ne bi bilo da samo kudim.

Sto se tice tok sebicnog gena, nisam dosad cuo za njega. Zvuci interesantno. Morat cu potraziti tu knjigu.

@Gaggy!i

Dobro, eto ja sam prepotentan i uobražen. Mislim da nisam, što uopšte ne znači da nisam. Ali nije ni bitno. Ja mislim da ti sve shvataš bukvalno, te da se uopšte ne trudiš da shvatiš "šta je pisac htio reći". Možda opet griješim. Ko zna.

Evo link za sebičnog:

http://pdfcast.org/download/dawkins-sebi-ni-gen.pdf

Shvatam ja tebe. Makar mislim da te shvatam.
Sve se svodi na sebicnost! To stoji. Ali ja tu negdje vidim i altruizam. No, da bih sebi dokazao da nema altruizma, i da ga sebi samo umisljam jer mi suvise grubo zvuci to da je sve egoizam - morao bih suvise slozeno razmisljati i uzeti suvise faktora u obzir (zalazeci preduboko u materiju razmatranja), sto prevazilazi moje kompetencije. Trenutno. Sto ne znaci da jednog dana necu sjesti i razmisliti prodobnije o svemu tome, imajuci u vidu da cu tada imati veci obim prisvojenih informacija i, nadam se, siri vidik na zivot uopste.

I, nisam bio u pravu. Spasio bih djetetu zivot jer ga volim i ne bih podnjeo takav gubitak, cega sam nesvjesno apsolutno svjestan (iako ova izjava sad ima malo smisla, pa je shvatite apstrahujuci je). I to bi me i navelo da ga spasim bez mnogo razmisljanja.


Dok sam sad kuckao ovo, skontao sam da je prvi pasus apsolutno suvisan - jer sam upravo spoznao ono o cemu pricate.
Dakle ti i kolega ste to nekako najbolje potrefili izjavom da sebičnost ne umanjuje ljubav.

Hvala za knjigu!

pussysmoke wrote:Mislim da nisam, što uopšte ne znači da nisam.

I ovo je izrazito mudra izjava. Nasa predstava o nama samima cesto se ne podudara sa "realnom" predstavom (btw. onako kako nas drugi vide).

Konstruktivni razgovor je jedini isplativi razgovor. Za sve ostalo, tu je sutnja.

Gaggy!i wrote:

S4mpion wrote:

Gaggy!i wrote:Da.
Ne razmislja suvise vec se drzi prve misli, a to je: Spasi zivot djetetu!

Eh,ja tu prvu misao zovem roditeljskim nagonom da zastiti svoje dijete,znaci stvar nad kojom on nema ama bas nikakvu kontrolu,stvar koja je u njega usadjena od trenutka rodjenja djeteta,a takve stvari sam vec iskljucio,jer zelim da se bavimo stvarima koje covjek cini koristeci svoj razum.Znaci covjeka roditeljski nagon tjera da zastiti svoje dijete u odredjenom trenutku,ali je problem u tome sto taj roditeljski nagon nije ljudska tvorevina i covjek nema kontrolu nad njom,ali ima kontrolu nad svojim razumom.

Smatram da je u odredjenom momentu roditeljski nagon taj koji spasava dijete i smatram da je razum u tom trenutku potpuno iskljucen,jer da je razum ukljucen i da je razum taj koji spasava dijete,onda bi sigurno 10-15 roditelja pomoglo djecaku kojeg nasilnici tuku u tramvaju,a ne bi bili samo nijemi posmatraci kao sto su bili,jer roditeljski nagon ne postoji za nepoznato dijete.

Paaa, nije to bas tako. I nad nagonom mozes da imas kontrolu. Evo sexualni nagon, kao dobar primjer, mozes da kontrolises - cak stavise, mozes i apstinento da zivis. Leonardo Da Vinci je navodno libidnoznu energiju usmjeravao u nauku (istrazivanje) i umjetnost. Kaze Freud.
Meni kad se prohtije da sta *ebem, necu ga uvaliti u prvu rupu koju vidim. Dakle, koristim razum.

Upravo zato sto je razum ukljucen, neces poletjeti da spasis tudje djete. Ti mu priskocis u pomoc, pa onda tebe pretuku, malte ne, na mrtvo - a kuci te cekaju tvoji klinci. Ti zavrsisi u hitnoj. Zatim te slijede silni troskovi, mozda ostanesi i bez posla, a gladna usta te vuku za rukav. Naravno da ce onda svako dva puta da razmisli da li da pomogne kome ili ne. Ovo je samo ekstreman primjer. Sve je to relativno i svasta covjeku prosisa kroz glavu u takvom trenutku.
Danas svakako svako okrece ledja kad vidi negdje nasilje. I da budem iskren, nekako ljudima nije ni za zamjeriti. Koliko god to sad grubo zvucalo.

Ali dobro, razumijem ja vec nekako na sta ti ciljas. Nece se naci nista sto je cisto altruisticko. Viva la dualism.

morti wrote:

pussysmoke wrote:Teška tema. Čovjek treba dobro razmisliti prije nego što iznese svoje mišljenje. Ali mislim da ova priča o djeci nema smisla. I to čovjek radi zbog sebe, da bi nešto ostavio iza sebe, da bi ga se neko sjećao, da bi imao nekoga kada ostari, (postoji još stotinu razloga). Svaki čovjek ima svoj razlog. Sad ne govorim da ljudi ne vole svoju djecu, ali malo je dosadna priča ljudi koji misle da više vrijede samo zato što su imaju dijete. To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu, što na žalost ne shvata većina roditelja. Dosta toga može objasniti dawkinsov sebični gen.

Pussy has spoken!

Sebičnost ne umanjuje ljubav, al ajde ti to objasni nekome ko nije bar malo upućen u materiju.

I ko će ba knjige čitat

Auuu, prepotenko i uobrazenko.
Da dobro razmislim sad!
Sto bi spasio djetetu zivot kad vec sutra mogu napraviti drugo, i trece itd? To se zove egoizam, a!?
Mene licno se niko ne mora sjecati kad umrem - "mogu svi odreda da me *ebu, sto se mene tice". Vidis, nije to neki kvalitetan argument.
Kad ostarim, imat cu samo sebe - kao i sad (nikog ne mogu posjedovati = imati). Djeca idu svojim putem, valjda to tako hoda.

Uzgred receno, nemam djecu.

pussysmoke wrote:To nije nikakav uspjeh niti zbog toga imate neku titulu,

Sa ovim se slazem, da ne bi bilo da samo kudim.

Sto se tice tok sebicnog gena, nisam dosad cuo za njega. Zvuci interesantno. Morat cu potraziti tu knjigu.

Slicnu stvar sam i ja rekao,kada roditelj mora spasiti svoje dijete,prvo ce se aktivirati nagon,mnogo prije razuma,a kada treba spasiti tudje dijete,onda tu roditeljski nagon nikada nece istupiti prije razuma.

Da li je razumno tudje dijete braniti od 10 nasilnika-pa i ne bas,to niko nece uciniti,a da li je razumno svoje dijete braniti od 400 nasilnika-pa i ne bas,ali roditelji ce to uciniti-razum postoji u obje opcije,a roditeljski nagon samo u jednoj.

Prvo treba operacionalizirati pojam sebstva, pa onda ući u ovu raspravu.

Svako "nesebično djelo" u svome korjenu ima duboko sebičnu komponentu.

Yebeno pojednostavljeno:

Moj brat je sačinjen od IDENTIČNIH gena kao i ja - ljubav i požrtvovanost prema bratu je dakle ljubav i požrtvovanost prema mojim genima. Ja i on smo dvije strane istog novčića.

Na sličan način obitava i odnos roditelja i djeteta. Dijete je tvoja polukopija (ne kompletna, jer je tu i tvoj partner). U njemu je budućnost tvojih gena. A svi znamo da se geni obožavaju kopirati i da to žele po svaku cijenu. Ljubav je odličan evolicijski alat za takvo što.

U trenu kada se moj brat ili dijete suočava sa velikom opasnošću, a ja mogu spriječiti i poboljšati ishod, aktivira se primarna funkcija mozga a to je preživljavanje! U našem slučaju to je preživljavanje zamalo iste jedinke. Moga brata ili djeteta.

Naravno, u životinjskom carstvu, pa i kod nas, nailazimo na evolucioni missfire, tj. moja ljubav prema psu. Aparat ipak nije savršen, ali ako se zgodna djevojka zaustavi i pita me "a kako se zove", možda i nije tako nesavršen

Ljubav ne gubi na značaju kada znamo njenu "hladnu" funkciju i svrhu. Isto kao što ruža ne miriše ništa manje ako znam koje su hemikalije odgovorne za to.

Nikakva "neshvaćena požrtvovanost" ili "neshvaćeni potezi"... Sve je davno objašnjeno.

Koga zanima ukucat će na internetu "biologija altruizma" za početak. Ko neće i dalje će misliti da su ovo gluposti.

PS: Nisam ni ja uobražen, baš sam fin

Autobus wrote:Prvo treba operacionalizirati pojam sebstva, pa onda ući u ovu raspravu.

Haj' prevedi

Psihologija jeste na strani onih koji kažu da je čovjek sebično biće, da sve što radi radi zbog vlastitog zadovoljstva, zbog sebičnih interesa, ali ipak postoje stvari koje čovjeka potaknu na razmišljanje, koje ga navedu da sumnja u potpunu objektivnost nauke. Npr. kad čovjek skoči u nabujalu rijeku da spasi nekoga koga i ne poznaje, i tom prilikom izgubi život. Šta ga je na taj, objektivno gledajući, poptpuno nesebičan čin "natjeralo", je li takav vid žrtve takođe spada u sebično žrtvovanje ( ono kad kažemo "Izdržaću to što sad činim, i zbog čega se osjećam loše zbog toga što će mi to pomoći da se kasnije osjećam bolje, što ću od toga imati korist za sebe") ili postoji i nesebično žrtvovanje ( Žrtvovanje za nekoga ili nešto, i ako u tome ne vidimo vlastitu korist)

Autobus wrote:Prvo treba operacionalizirati pojam sebstva, pa onda ući u ovu raspravu.

Prvo se treba pročitati "Der Einzige und sein Eigentum" pa onda ući u ovu raspravu.

Gaggy!i wrote:

pussysmoke wrote:Mislim da nisam, što uopšte ne znači da nisam.

I ovo je izrazito mudra izjava. Nasa predstava o nama samima cesto se ne podudara sa "realnom" predstavom (btw. onako kako nas drugi vide).

Konstruktivni razgovor je jedini isplativi razgovor. Za sve ostalo, tu je sutnja.

Ako nisi shvatila ovo što sam podvukao, to ne znači da si trebala da koristiš uvrede. Nema veze, to govori dosta o tebi kao o osobi, o tvom karakteru i odgoju. Vrijeđanje nije način komunikacije koji bi trebala koristiti na forumu. Ali dobro, svako ima svoj način na koji komunicira sa ljudima. S obzirom da se naši ne podudaraju, nemam ti više šta reći, te se nadam da se ni ti meni više nećeš obraćati. Hvala!

pussysmoke wrote:

Gaggy!i wrote:

pussysmoke wrote:Mislim da nisam, što uopšte ne znači da nisam.

I ovo je izrazito mudra izjava. Nasa predstava o nama samima cesto se ne podudara sa "realnom" predstavom (btw. onako kako nas drugi vide).

Konstruktivni razgovor je jedini isplativi razgovor. Za sve ostalo, tu je sutnja.

Ako nisi shvatila ovo što sam podvukao, to ne znači da si trebala da koristiš uvrede. Nema veze, to govori dosta o tebi kao o osobi, o tvom karakteru i odgoju. Vrijeđanje nije način komunikacije koji bi trebala koristiti na forumu. Ali dobro, svako ima svoj način na koji komunicira sa ljudima. S obzirom da se naši ne podudaraju, nemam ti više šta reći, te se nadam da se ni ti meni više nećeš obraćati. Hvala!

To ni u kom slucaju nije trebala biti uvreda. Samo sam htio istaci mudrost koja stoji iza tih rijeci. Sto je ujedno trebala biti pohvala.
Siguran sam da sam shvatio, cak i obrazlozio.

Gaggy!i wrote:I ovo je izrazito mudra izjava. Nasa predstava o nama samima cesto se ne podudara sa "realnom" predstavom (btw. onako kako nas drugi vide).

I jos naveo da je razgovor bio konstruktivan. Jer sam spoznao nesto novo.

Gaggy!i wrote:Konstruktivni razgovor je jedini isplativi razgovor.

Pa dodao i koju "svoju" mudroliju.

Gaggy!i wrote:Za sve ostalo, tu je sutnja.

@Gaggy!i

Ako je tako, onda sam ja pogriješio.

Svejedno ko je (mozda sam ostavio na neki nacin pogresan dojam), samo nek se rascistilo.

Gaggy!i wrote:Svejedno ko je (mozda sam ostavio na neki nacin pogresan dojam), samo nek se rascistilo.

Pokusavam razumjeti kako ste u egoizam roditelja svrstali dobivanje djece, ne ide mi.

Prije svega mislim da bracni par koji ima djecu radi nešto za dobrobit društva.
U suprotnom poticaji koji se dobivaju u nekim zemljama za prvo dijete, za drugo, a basnosnovna cifra za trece, ne bi imali smisla.
Svaki bracni par koji nema djece ima mnogo lakši život, može se posvetit sebi, obrazovanju, karijeri itd...
U širem smislu rijeci, nemati djece je egoizam.

Kako može biti egoizam žrtvovanje svog života za život djeteta? Nikako!
Bilo je dosta slucajeva da ljudi žrtvuju svoj život za život nepoznatog djeteta, zašto je onda egoista covjek koji žrtvuje svoj život za svoje dijet?
Neko je rekao da roditelj ne želi nositi teret gubitka djeteta pa zato spašava dijete.
Ova tvrdnja je glupost, nema roditelja koji u momentu kada je njegovo dijete u opasnosti razmišlja o tim stvarima, spašavanje djeteta je prioritet.

Po vama je i vatrogasac egoista il nije?

miki.ba wrote:Pokusavam razumjeti kako ste u egoizam roditelja svrstali dobivanje djece, ne ide mi.

Prije svega mislim da bracni par koji ima djecu radi nešto za dobrobit društva.
U suprotnom poticaji koji se dobivaju u nekim zemljama za prvo dijete, za drugo, a basnosnovna cifra za trece, ne bi imali smisla.
Svaki bracni par koji nema djece ima mnogo lakši život, može se posvetit sebi, obrazovanju, karijeri itd...
U širem smislu rijeci, nemati djece je egoizam.

Kako može biti egoizam žrtvovanje svog života za život djeteta? Nikako!
Bilo je dosta slucajeva da ljudi žrtvuju svoj život za život nepoznatog djeteta, zašto je onda egoista covjek koji žrtvuje svoj život za svoje dijet?
Neko je rekao da roditelj ne želi nositi teret gubitka djeteta pa zato spašava dijete.
Ova tvrdnja je glupost, nema roditelja koji u momentu kada je njegovo dijete u opasnosti razmišlja o tim stvarima, spašavanje djeteta je prioritet.

Po vama je i vatrogasac egoista il nije?

Moras dublje uci u temu.

Ti mislis da su bracni parovi bez djece sretni?-e pa ja ne mislim.

meni je jedna djevpjka tako zauvijek pala u ochima kad je rekla da ne zheli da ima djecu jer bi jednog dana mogla da pogleda dijete i u sebi kazhe -zbog tebe ja nisam napravila karijeru kakvu sam htjela.

izgovorila je to tako hladno da to mi je zaista djelovalo monstruozno. poslije sam chak nashao i mrvicu razumijevanja za to ali mi nikad vishe nije bila ista.

S4mpion wrote:...tvrdnja koju sam neki dan cuo od jednog profesora.Kada malo razmislim o tome,zaista masa stvari koje svakodnevno cinimo odlicno se uklapa u ovu tvrdnju.Skolujemo se zbog sebe,radimo zbog sebe,-jednostavno,ali da li prijatelje trazimo zbog sebe?Sta mislite,da li je ova tvrdnja tacna,odnosno,da li postoje stvari koje covjek 100% uradi zbog nekog drugog?

lik je u pravu. čim nije po tvojoj volji razlaz( samo je pitanje na koji način ).

i tako u svim sferama života, vjera, politika, brak, posao, itd. itd.

S4mpion wrote:Moras dublje uci u temu.

Ti mislis da su bracni parovi bez djece sretni?-e pa ja ne mislim.

Ne bi trebao tako olako donositi sud, različite ljude čine sretnima i različite stvari. Vjerovao ili ne, neki ljudi uopšte ne vole djecu i poštenije je da ih i ne prave onda.

Što se tiče teme mislim da u biti sve radimo zbog sebe - ne mora biti to egoizam nikakav. U krajnjoj liniji čak i kada činimo nešto sasvim nesebično za drugu osobu, pri tome stičemo naklonost i zahvalnost što je opet na neki način lična satisfakcija.

Poison_Ivy wrote:

S4mpion wrote:Moras dublje uci u temu.

Ti mislis da su bracni parovi bez djece sretni?-e pa ja ne mislim.

Ne bi trebao tako olako donositi sud, različite ljude čine sretnima i različite stvari. Vjerovao ili ne, neki ljudi uopšte ne vole djecu i poštenije je da ih i ne prave onda.

Što se tiče teme mislim da u biti sve radimo zbog sebe - ne mora biti to egoizam nikakav. U krajnjoj liniji čak i kada činimo nešto sasvim nesebično za drugu osobu, pri tome stičemo naklonost i zahvalnost što je opet na neki način lična satisfakcija.

Vjerujem da su takvi vrlo rijetki,pa sam ih iskljucio.Kako god,zeljeli djecu ili karijeru,prate svoj interes.

S4mpion wrote:

Moras dublje uci u temu.

Ti mislis da su bracni parovi bez djece sretni?-e pa ja ne mislim.

Ne, mislim da imaju više prostora za sebe, imati djecu je kao dupli posao koji definitivno nije lagan.
Mislim da se sreca ne mjeri po tom pitanju, mnogo je srenih i bez djece.

Bracni par koji može imati djecu, a ne želi, to radi iz gore navedenih razloga.
Tacnije oni su najbitiniji sami sebi, cinjenica je da bi poceli izumirati kad bi svi razmišljali kao navedeni parovi.
Znaci oni stavljaju svoje ciljeve ispred ciljeva društva.