#26 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Posted: 04/10/2012 16:47
1.-3.05.1995.
Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Akcija je počela u 5.30 sati, da bi već oko 13.00 bez ikakvog otpora bio oslobođen Jasenovac.
Karadžić: «Bilo je pitanje dana kada će Hrvatska napasti RSK. Mi ćemo se zajedno braniti, jer smo jedan narod i Krajinu smatramo svojom zemljom»
02.05.1995.
U nastavku akcije hrvatske snage su zauzele Okučane i opkolile Pakrac. Avionima su bombardovali most na Savi kod Gradiške. Tom prilikom oboren je jedan hrvatski avion Mig-21.
10.30 sati Srbi su raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove, pri čemu su ubili i ranili više osoba.
Srpski vojni izvori javljaju o žestokim borbama u rejonu Brčkog i na Majevici.
03.05.1995.
U novom raketnom napadu na Zagreb šest raketa iz «Orkana» je palo na centar Zagreba, a sedam je pogodilo aerodrom Pleso.
07.05.1995.
Intenzivirane borbe na zapadnim prilazima Sarajevu.
Vojska pobunjenih Srba granatirala Butmir. Od eksplozije granate na ulazu u sarajevski tunel poginulo 11 ljudi (civila i vojnih lica) a ranjeno 40.
Komentar srpske televizije "Srna": "Muslimani su inscenirali masakr, donošenjem tijela muslimanskih vojnika na mjesto nesreće."
UN: "Zaključili smo da je ovo bila istinska tragedija, bez inscenacije."
Potparol UN u Zagrebu je saopštio da UN raspolaže izvještajima o namjernom gađanju srpskih civilnih izbjegličkih kolona iz Zapadne Slavonije.
08.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage intenzivno granatiraju civilne objekte u Sarajevu. Komandant UNPROFORA zatražio pokretanje zračnih udara na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva. Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši odbio ovaj zahtjev. Umjesto odobrenja intervencije NATO-a, Akaši je predložio drastično smanjenje mandata UNPROFOR-a.
10.05.1995.
Srpski izvori javljaju da je jedno lice poginulo, a dva ranjena kada je na Mali Zvornik pala granata ispaljena sa položaja ARBH. Tim povodom Vlada SRJ je uputila protest UN.
Karadžić: «Pozivam skupštinu RSK da na prvom narednom zasijedanju donese odluku o ujedinjenju na osnovu plebiscita koji je održan i kod njih i kod nas. Tada ćemo imati veću zemlju i veću vojsku…..Srbija se ne brani u Obrenovcu već u Obrovcu».
12.05.1995.
Komadant mirovnih snaga u BH Rupert Smit je izdao naredbu svojim trupama da uzvraćaju oružjem ukoliko ih bilo koja od zaraćenih strana napadne.
ARBiH u ofanzivi »Una 95« probija linije odbrane vojske pobunjenih Srba i napreduje prema Bosanskoj Krupi.
16.05.1995.
Predstavnici UN u Sarajevu su saopštili da su od ranog jutra u okolini grada vođene borbe.
U granatiranju grada ubijeno 5, a ranjeno 16 civila.
17.05.1995.
SB UN je nakon dvodnevne rasprave o nacrtu usvojio Rezoluciju 944 o situaciji u Hrvatskoj, po kojoj se od zaraćenih strana traži da se hitno puvuku iz zone razdvajanja i omoguće mirovnim snagama nesmetan rad.
21.05.1995.
Karadžić: « Zapad vrši pritisak na Slobodana Miloševića da prizna BiH, ali to se neće i ne smije dogoditi. Niko ne može da izdrži ono što mi možemo»
22.05.1995.
Vojska pobunejnih Srba povlači dio teškog oruđa (4 topa) iz punktova pod nadzorom UNPROFOR-a što je dovelo do eskalacije borbi u Sarajevu.
Karadžić : «Neću da izdam svoj narod i ne prihvatam plan Kontakt-grupe koji znači kapitulaciju Srba u bivšoj BiH. Ako predsjednik Srbije slobodan Milošević i prizna Bosnu situacija na terenu se neće promijeniti. Nju je i Zapad svojevremeno priznao ne pitajući Srbe, pa sad imamo rat»
23.05.1995.
Bil Klinton je izrazio nezadovoljstvo što komanda UN u BH odbija da odobri akcije zračnih snaga NATO na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva.
UNPROFOR upozorava obje strane da obustave borbena djelovanja, prijeteći upotrebom sile.
24.05.1995.
Medlin Olbrajt se u SB UN ponovo založila za bombardovanje pobunjenih bosanskih Srba.
UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.578 detonacija.
U okolini Sarajeva se vode žestoke bitke. Srpski izvori javljaju da su granatirani rovovi na liniji fronta na Debelom brdu, južno od Sarajeva, kao i na ostalim frontovima. Četnički pobunjenici po poznatom scenariju, za gubitke na frontu vrše odmazdu granatiranjem grada i ubijanjem civila.
Radovan Karadžić u intervjuu njemačkom magazinu "Der Spiegel": "U slučaju intervencije, uzećemo 'plave šljemove' za taoce."
25.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala.
SB UN je podržao akciju NATO i pozvao pobunjene bosanske Srbe da se povinuju ultimatumu.
Pobunjeni Srbi nastavljaju sa granatiranjem Sarajeva i napadima na ostale sigurne zone.
U artiljerijskom napadu na Tuzlu, granatom ispaljenom s položaja vojske pobunjenih bosanskih Srba na Ozrenu, ubijena 71 osoba, većinom mladići i djevojke a ranjeno 150.
26.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a odobrio drugu rundu zračnih udara. Mete su bile još šest bunkera s municijom na Palama, u istom kompleksu koji je bio napadnut prethodnog dana.
Srbi uzimaju 400 pripadnika UN-a kao taoce, koji su potom korišteni kao živi štit. Srpska televizija sa Pala objavila je snimke trojice posmatrača UN zavezanih lisicama za stub, zgradu ili bunker, obavještavajući da oni predstavljaju „živi štit“ protiv bombardovanja aviona NATO.
Istočno-bosanski korpus vojske pobunjenih Srba, povodom vijesti o ubustvu 70 civila u Tuzli, demantuje da je sa srpskih položaja ispaljena makar i jedna granata. Riječ je o „scenariju Markale“, tvrdi se u izdatom saopštenju, jer je muslimansko rukovodstvo time isposlovalo akciju avijacije NATO.
28.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage preobučene u uniforme francuskih pripadnika UN-a zauzele su kontrolnu tačku kod Vrbanja mosta u Sarajevu i tom prilikom zarobile 11 francuskih mirovnjaka. Francuske snage UNPROFORA izvršile su protivnapad i ponovo zauzele kontrolnu tačku. U borbama su poginula dva francuska i jedan srpski vojnik.
U blizini Goražda vojska pobunjenih Srba je zarobila 33 Britanca, pripadnika UN.
Načelnik GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštio da je prilikom bombardovanja avijacije NATO na području Pala poginulo 4, a ranjeno 17 osoba. Rekao je da su Srbi blokirali 168, a ne 250»plavih šljemova» kako je saopštila komanda UNPROFOR-a u Zagrebu.
29.05.1995.
Srpski izvori javljaju da na ozrensko-vozućkom ratištu «muslimanske» jedinice žestoko napadaju srpske položaje i naselja, usljed čega je više od 4.000 civila iz Vozuće i okolnih naselja u dolini Krivaje krenulo u izbjeglištvo put Doboja, sklanjajući se od žestoke muslimanske ofanzive koja na Ozren i Vozuću traje već peti dan.
30.05.1995.
Informativna služba GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštila da pripadnici UNPROFOR-a, zarobljeni u vrijeme zračnih napada NATO imaju status ratnih zarobljenika, a ne talaca.
Vrhovna komanda samozvane RS, odlučila je da proglasi nevažećim sve rezolucije SB UN, sve ultimatume NATO i sve sporazume sa UN.
Radovan Karadžić: "Riješili smo da branimo svakog Srbina. Sada sam slobodan da ignorišem sve rezolucije, pogotovo prema UNPROFOR."
31.05.1995.
Srpski izvori javljaju da se vode žestoke borbe u okolini Sarajeva, na Ozrenu i u području Goražda.
Da su i pojedini predstavnici međunarodne zajednice vjerovatno u pregovorima sa Karadžićem i karadžičevcima, Miloševićem i miloševićevcima podlegli velikosrpskoj propagandi i ispiranju mozgova, najbolji je primjer izjava Torvalda Stoltenberga u Oslu, gdje debil kaže:
«Sve tri zaraćene strane u BiH zapravo su Srbi. Muslimani su, u stvari, Srbi koji su prešli na islam. Čak su i većina onih koji se predstavljaju kao Hrvati – zapravo Srbi.» Degen je dalje istakao da bi po njemu trebalo povući granice na osnovu realnosti, a realnost je da Srbi kontrolišu 70% teritorije.
01.06.1995.
Karadžić je uputio pismo UN u kojem traži demilitarizaciju svih zaštićenih zona, kao jedan od tri uslova za oslobađanje zarobljenih pripadnika UNPROFORA-a. Druga dva uslova su garancija da neće više biti zračnih napada i dalje pridržavanje embarga na uvoz oružja bosanskoj strani.
Generalni sekretar NATO-a Willy Claes povodom "krize talaca": "Taoci moraju biti bezuslovno oslobodjeni!"
Državni sekretar SAD Warren Christopher povodom "krize talaca": "Ponašanje vođa bosanskih Srba je anticivilizacijsko i barbarsko."
Radovan Karadžić: "Bilo kakav pokušaj da se taoci silom oslobode imaće katastrofalan završetak. Biće to pokolj. To treba riješiti na politički način. To je preventiva za udare. Moraju se s nama konsultovati, prije odluke o promjeni mandata UN. Mogu se povući, ali ne i ostaviti svoje oružje."
Desetine hiljada Grka u Atini je prisustvovalo protestnom mitingu na kojem su osuđeni napadi NATO avijacije na samozvanu RS. Bombardovanje Pala je označeno kao teroristički akt NATO protiv srpskog naroda i mira na Balkanu uopšte.
02.06.1995.
Na intervenciju Slobodana Miloševića, pobunjeni bosanski Srbi pustili 120 pripadnika UN. Jovica Stanišić, načelnik državne bezbjednosti Jugoslavije, preuzeo taoce od bosanskih Srba i uz dužno poštovanje prebacio ih u Srbiju.
Karadžić: "Puštanje talaca je pokazalo da RS ne želi da izazove rat s međunarodnom zajednicom.Očekujemo od međunarodne zajednice znak 'dobre volje' prije puštanja ostalih talaca."
Komandant vojske pobunjenih bosanskih Srba Ratko Mladić: "Neće biti pušteni ostali taoci dok Srbi ne dobiju garancije da NATO više neće bombardovati srpske položaje."
Šef generalštaba francuske vojske admiral Jacques Lancsad: "Ne može se govoriti o neprijateljima, treba govoriti o teroristima."
Protivzračna odbrana vojske pobunjenih Srba oborila je američki višenamjenski lovac F-16 koji je vršio rutinsku patrolu u zračnom prostoru BIH. Avion je pao na području Bosanske Krajine, a pilot je preživio i izvukao se s područja pod kontrolom bosanskih Srba.
Bosanski Srbi: "Mi smo gospodari vlastitog neba, što prije nestanu s našeg neba, manje će biti obarani."
Oko 14.00 uz jaku eksploziju srušen je most koji je spajao Staru i Bosansku Gradišku.
03.06.1995.
Ministri odbrane NATO-a na sastanku u Parizu dogovorili formiranje »Snaga za brzu reakciju« koje će sačinjavati dvije teško naoružane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije te dijelom iz Holandije. Zadaća ovih snaga bila bi da intervenišu na poziv UNPROFOR-a u smislu pružanja podrške mirovnoj misiji.
04.-11.06.1995.
Hrvatske jedince (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču (akcija Skok 2).Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te Velikim i Malim Šatorom; oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km - oko 420 km2. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih jedinica, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
Međunarodna zajednica pozitivno ocjenjuje oslobađanje 120 pripadnika UN, ali se ukazuje da mora biiti oslobođeno i preostalih 270 zarobljenih «plavih šljemova».
06.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 108 pripadnika mirovnih snaga koje su zarobili poslije bombardovanja okoline Pala i koji su krenuli ka graničnom prelazu na putu ka Srbiji.
Hrvatske snage su zauzele ključne kote na planini Šator, tako da sada artiljerijom pokrivaju Glamoč, Drvar i Grahovo.
08.06.1995.
Uspješno izvedena akcija izvlačenja američkog pilota oborenog aviona sa teritorije sa koje je slao signale.
Komanda HVO na Dinarskom ratištu je saopštila da su njihove snage došle na 12 km od Grahova i da se nastavlja ofanziva.
Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je sa 318 glasova za i 99 protiv rezoluciju kojom se od predsjednika Klintona traži da SAD jednostrano ukinu embargo na oružje bosanskoj Vladi.
12.06.1995.
Na sastanku ministara EU zvanično je imenovan Karl Bilt za kopresjednika Konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Lord Oven je podnio ostavku.
Lawrence Eagleburger: "U Zapadnoj alijansi niko ne misli strateški. Niko ne planira nijedan korak unaprijed. Masovan napad je bio neophodan, a ne pojedinačni udari, koji su neizbježno vodili hvatanju talaca. Ja preporučujem masovne zračne napade na čitav niz strateških ciljeva. Samo ta strategija će spasiti UN i NATO od potpunog debakla. Mi možemo, kao i do sada, tapkati u mjestu i pokušati da nekim obećanjima navedemo Srbe da puste taoce. To bi, naravno, bilo praćeno srpskim prijetnjama. To bi ohrabrilo 'Sadame' i 'Gadafije', ako samo jednom taocu usfali dlaka s glave. U ratu u Zalivu, mi smo od početka stavili do znanja da smo odlučili da pobijedimo. U Bosni, ni u jednom momentu nismo pokazali odlučnost. UN su bila uskraćena sredstva, što je vodilo porazu."
Žak Širak: "Ne govorite mi o vjerskom ratu. To su ljudi bez vjere i zakona, to su teroristi."
13.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 130 pripadnika mirovnih snaga, tako da je ostalo zarobljeno još 15 vojnika UN. Karadžić je izjavio da je time «kriza okončana» i da se ona neće više ponoviti.
15.06.1995.
Reagujući na granatiranje grada, Armija RBIH počinje vojnu operaciju nazvanu “Operacija T” u cilju proboja iz Sarajeva. S druge strane obruča oko Sarajeva počinje napad i jedinica Armije BiH iz srednje Bosne. Nakon početnih uspjeha jedinice Armije BiH vraćene su na polazne položaje. - Srpske snage zaustavljaju skoro sva kretanja u i izvan grada uključujući i humanitarnu pomoć. Vojska pobunjenih Srba je otvarala vatru na konvoje humanitarne pomoći koji su, unatoč blokadi, pokušavali ući u grad.
Vojska pobunjenih Srba u sadejstvu sa srpskim snagama iz Hrvatske, te paravojnim formacijama Fikreta Abdića počinje novu ofanzivu na bihaćki okrug. Srspke pobunjeničke snage su napredovale u rejonu Plješevice. U toku su pripreme za provođenje operacije »Spržena zemlja« koja ima za cilj potpuno razbijanje Petog korpusa ARBiH.
Narodna skupština samozvane RS završila je dvodnevnu sjednicu jednoglasno usvojivši i Odluku i Ustavni zakon o ujedinjenju samozvanih RS i RSK. Skupština se odlučno usprotivila eventualnom priznavanju BH od strane Srbije i SRJ ocjenjujući da bi to bio «izdajnički čin».
Momčilo Krajišnik: "Priznanje BiH je neprihvatljivo, prihvatanje mirovnog plana ne dolazi u obzir."
16.06.1995.
U Sarajevu u Dositejevoj ulicu pala modifikovana aviobomba.
Savjet bezbjednosti UN izglasao rezoluciju 998 proširenju snaga UN i slanju naoružanih snaga za brze akcije (RRF) u BiH, za zaštitu UNPROFOR-a, sastavljenih od 12.500 vojnika.
Srpski izvori javljaju o žestokim borbama u Sarajevu, naročito oko naselja Nedžarići, te da je put Pale-Lukavica izložen neprekidnoj artiljerijskoj vatri.
18.06.1995.
Granatiran red za vodu na Dobrnji, 7 ubijenih i 12 ranjenih civila.
Samozvana RS je oslobodila i posljednju grupu zarobljenih pripadnika UN.
Milošević je izrazio «zabrinutost» zbog stvaranja snaga za brzu intervenciju, plašeći se da ne budu stavljene u službu «muslimanske» vlade. Po Miloševićevom mišljenju «strateški cilj muslimanskih vlasti jeste da isprovocira stranu vojnu intervenciju protiv Srba»
UNPROFOR je povukao sve svoje pripadnike koji su kontrolisali skladište teškog naoružanja u okolini Sarajeva. Time je praktično prestala kontrola UN nad teškim naoružanjem Srba oko Sarajeva.
20.06.1995.
Informativna služba Glavnog štaba vojske pobunjenih Srba se u svom saopštenju hvali da je «aktivnom odbranom i protivnapadom na pojedinim pravcima VRS zaustavila ofanzivna dejstva muslimanskih snaga na sarajevskom ratištu, koje su kod Hadžića i na Nišićkoj visoravni, potučene i netjerane u bjekstvo. Jače borbe su vođene tokom noći i jutra na pravcu Visoko-Čekrćići i prema Trnovu, dok su na drugim ratištima zabilježeni neuspješni napadi muslimansko-hrvatske koalicije»
21.06.1995.
Novi masakr u redu za vodu na Dobrnji, 6 ubijenih i 15 ranjenih građana. Klasični četnički scenario, kad god gube na ratištu svete se granatiranjem grada i ubijanjem civila.
22.06.1995.
Krajišnik je optužio Hrvatsku da diktira i dozira rat u BH i da otvoreno prijeti RSK. «Hrvatska je otvorila i sarajevskokiseljački front i primorala lokalno hrvatsko stanovništvo da sa Muslimanima učestvuje u agresiji na Srspko Sarajevo.» Hrvatskoj je skrenuta pažnja da ratnu, zamijeni političkom opcijom i obustavi napade na dinarskoglamočkom i grahovskom području. «U suprotnom, bićemo primorani da ih kaznimo zbog nepromišljenosti»
24.06.1995.
Karadžić u intervjuu francuskom «Figaro»-u upozorava da Muslimani posljednjom ofanzivom hoće da unište sve šanse za obnavljanje mirovnih pregovora.
25.06.1995.
U Sarajevu ubijeno dvoje, ranjeno osmero djece.
Dopisnik ljubljanskog «Dela» javlja o velikim gubicima ARBH u ofanzivi za deblokiraje Sarajeva i prenosi riječi jednog od komandanata koji je izjavio da je izgubio više vojnika nego cijele prethodne godine a da nije postignut nikakav napredak u vojnom pogledu.
28.06.1995.
Aviobombom pogođena zgrada RTVBiH
Karadžić odbio pozive EU za privremeno primirje: «Privremeni prekidi vatre su iskompromitovani i zloupotrijebljeni od naših neprijatelja za pregrupisavanje i donaoružavanje. Stoga mi tražimo da se okonča rat i da se rješenje traži kroz pregovore, odnosno konferenciju»
30.06.1995.
Vlada RBH bojkotuje specijalnog izasranika UN Jasušija Akašija. «Akaši je za nas mrtav, sa njime više ne razgovaramo» reako je Hasan Muratović, ministra za odnose sa UN.
Udruženje prognanih Srba iz Hrvatske koje djeluje u Banja Luci je saopštilo da su hrvatske vlasti polovinom maja spalile više od 500 ubijenih srpskih civila iz Zapadne Slavonije. «Pretežno se radilo o ubijenim civilima – ženama, djeci i starijim osobama, koje su Tuđmanove ustaše pobile dok su se, bježeći od majske agresije na Zapadnu Slavoniju, kretale prema RS. Na ovaj način hrvatske vlasti na najmonstruozniji način pokušavaju da pred domaćom i svjetskom javnošću prikriju strahovite zločine, koje su pripadnici hrvatske vojske počinili nad srpskim narodom i vojskom ovog dijela RSK»
01.07.1995.
U Sarajevu granatirani svi dijelovi grada, poginulo 12, a ranjeno 67 civila.
02.07.1995.
Pripadnici francuskih mirovnih jedinica upotrijebili su minobacače 120 mm protiv jedinica vojske pobunjenih Srba u okolini Sarajeva.
03.07.1995.
Pročetnički francuski «Figaro» piše da SAD podržavaju ratne poduhvate Hrvata i Bošnjaka u BiH i da su Evropljani sve više zabrinuti politkom Bijele kuće prema jugoslovenskom konfliktu.
05.07.1995.
SB UN donosi rezoluciju 1003 kojom se produžava suspenzija sankcija za SRJ za novih 75 dana.
06.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Počeli napadi i na osmatračnice mirovnih snaga UN-a (napad na osmatračnicu Fokstrot) i granatiranje Srebrenice. Komadanti Armije BIH (Ramiz Bećirović - vršilac dužnosti komdanta jedinica Armije BIH u Srebrenici) traže od UNPROFOR-a pristup oružju koje su stavili pod kontrolom UN-a nakon potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji. UNPROFOR odbija ovaj zahtjev. Holandski komandant usmeno zatražio zračnu intervenciju, no zahtjev je odbijen u štabu UNPROFOR-a u Sarajevu.
U Sarajevu unijeno 6, ranjeno 11 civila.
07.07.1995.
Privremeno obustavljena ofanziva vojske pobunjenih Srba na Srebrenicu.
U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Međutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.
08.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba nastavlja ofanzivu na Srebrenicu.
Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen.
Snage bosanskih Srba napadaju i osmatračnice UNPROFOR-a. Vojnici VRS razoružavaju pripadnike holandskog bataljona u osmatračnici Fokstrot, a potom i u još pet osmatračnica.
09.07.1995.
Oko 3000 civila povlači se iz južnog dijela enklave prema Srebrenici. Vojska pobunjenih Srba je s juga prodrla oko 4 kilometra u enklavu. Razoružano više od 30 pripadnika holandskog bataljona UN-a.
10.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba se ne obazire na prijetnje UN misije i nastavlja napredovanje prema Srebrenici. Ponovo odbijen zahtjev s terena za bliskom zračnom podrškom.
11.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ulaze u Srebrenicu. Domicilno stanovništvo i prognanici izbjegli su u Potočare i okolna brda sjeverno od grada. U Potočarima, u bazi holandskog bataljona i oko baze slilo se oko 20 hiljada izbjeglica, uglavnom žena, djece i starijih osoba.
Odobren je zahtjev za upotrebu zračnih snaga. Dva borbena aviona NATO-a izbacila su ukupno dvije bombe na položaje vojske pobunjenih Srba koja je zaprijetila da će granatirati bazu u Potočarima ukoliko se napadi nastave. Većina vojno sposobnih muškaraca Srebrenice odlučila se za pokret prema Tuzli.
Počinje napad vojske pobunjenih Srba na Žepu.
12.07.1995.
Počinje pokret oko 12 000 Srebreničana iz regiona Šušnjara prema Tuzli. Prema izvještaju generalnog sekretara UN-a Kofija Anana jedva je trećina bila naoružana.
Vojska pobunjenih Srba opkoljava bazu u Potočarima. Počinju deportacije izbjeglih srebreničana i odvajanje muškaraca u dobi od 16 do 65 godina starosti. Počinju pojedinačna ubistva civila.
Do 12 jula 1995 godine srpske pobunjeničke snage ubile su u Sarajevu 10 511 civila, od toga 1598 djece. Ranjeno je 60 378 civila od čega 14 919 djece. U gradu je evidentiran 1681 teški invalid, među kojima je 340 djece.
13.07.1995.
Otpočinje ubijanje na stotine nenaoružanih muškaraca i dječaka iz Srebrenice. U rejonima Kravica, Nove Kasabe, Zvornika i Kozluka vrše se masovna pogubljenja srebreničana. Do kraja 13 jula nije ostao ni jedan živi Bošnjak u bivšoj sigurnoj zoni Srebrenica. Većina Srebreničana iz grupe koja se opredjelila za pokret do Tuzle biva razbijena na nekoliko manjih grupa.
Snage vojske pobunjenih Srba napreduju prema Žepi.
14.07.1995.
Počinju masovna ubistva na hiljade Bošnjaka koji su, najvećim dijelom, bili zatvoreni u rejonu Bratunca, na specijalno pripremljenim lokacijama.
15.07.1995.
Masakr je nastavljen. Do 15 jula u Srebrenici je ubijeno nekoliko hiljada ljudi. Prema prvim izvještajima UN-a oko 20 hiljada ljudi smatra se nestalim. Od toga oko 3000 ljudi koji su se odlučili na pokret prema Tuzli ubijeno je, ili je poginulo od djelovanja protivpješadijskih mina.
Beogradski list „Politika“ donosi citate iz knjige „Godine odlaska“ posvećene posljednjeim godinama predsjedničkog mandata Miterana i navode ovog pročetnika sa sjednice francuske vlase 18.maja 1994. gdje je rekao: „Prije nekoliko godina gospodin Butros Gali mi je rekao da su granate koje su pale na pijacu u Sarajevu od početka bile muslimanska provokacija. Istina je da oni (Muslimani) traže od početka sukoba internacionalizaciju, ako je potrebno i putem provokacije“
(ništa čudno da su našli zajedničku dva četnika-degenerika Miteran i Gali)
16.07.1995.
Progoni i masovna te pojedinačna ubistva nastavljena su i tokom narednih nekoliko dana.
Prema podacima udruženja prognanih i izbjeglih iz Srebrenice, kao i prema podacima nadležnih institucija BIH, vojska pobunjenih Srba je od pada Srebrenice pa do 19. jula ubila oko 8000 ljudi, oko 2000 smatra se nestalim, a preostalo Bošnjačko stanovništvo, njih oko 40 hiljada je protjerano.
17.07.1995.
Oko 6000 muškaraca i dječaka iz kolone koja se probijala Iz Srebrenice prema Tuzli, prešlo je na teritoriju pod kontrolom Armije BIH kod Sapne.
19.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
Degenerik Jasuši Akaši je izjavio prije toga da je pad Žepe neminovan i da UN nemaju sredstava kojima bi to mogle da spriječe.»Tužan sam zbog pada Srebrenice i predstojećeg pada Žepe. Mi, međutim, nismo u poziciji da fizički zaštitimo enklave»
Počinje ofanziva vojske pob unjenih Srba na bihaćki okrug pod kodnim nazivom »Spržena zemlja« (posljednja ofanziva na jedinice Petog korpusa Armije RBiH). U ofanzivi na bihaćki okrug učestvovale su snage pobunjenih bosanskih Srba, pobunjenih Srba iz Republike Hrvatske i paravojne formacije Fikreta Abdića. Udružene srpske snage su munjevito napredovale prema Cazinu tako da je postojala opasnost presjecanja enklave na dva dijela. Svi ratni potencijali, ljudstvo i tehnika Petog korpusa Armije RBiH bili su angažovani na odbrani. Ofanziva je trajala sve do 4 avgusta 1995 godine kada je Hrvatska vojska počela oslobodilačku operaciju »Oluja«.
21.07.1995.
Ministri vanjskih poslova i odbrane 15 zemalja (Bangladeš, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Rusija, Španija, Švedska, Turska Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija) na sastanku u Londonu osudili masovne zločine koje je vojska pobunejnih Srba počinila u Srebrenici i zaprijetili zračnim udarima u slučaju napada na Goražde, i ostale sigurne zone. Specijalni izvjestitelj za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki na sastanku je konstatovao da je početna istraga u vezi sa zbivanjima u Srebrenici otkrila kršenje ljudskih prava »varvarske prirode«. Sedmicu dana nakon podnošenja izvještaja Mazovjecki je podnio ostavku, konstatujući da se »kršenje ljudskih prava nastavlja sa bezobraznom očiglednošću.« Izaslanik UN za ljudska prava Tadeuš Mazowiecki podnio je ostavku u znak protesta zbog neutralnosti i kukavičluka svijeta, pred padom bosanskih enklava u srpske ruke. Uputio je pismo Boutros Boutrosu-Galiu: "Pojedinac ne može vjerodostojno govoriti o ljudskim pravima, dok međunarodna zajednica i njeni lideri nemaju hrabrosti ni odlučnosti da štite ta prava."
Sarajevo: povodom tragedije u Srebrenici, oglasilo se Srpsko gradjansko vijeće: "Da bi očuvala minimum kredibiliteta, medjunarodna zajednica tragediju Srebrenice mora shvatiti kao posljednju opomenu, da se oklijevanjem i neodlučnošću ništa ne može učiniti za mir u Bosni i da prijeti zamah velikosrpske agresije i genocida."
"Liberation": "Pad Srebrenice je poraz, ravan Napoleonovom porazu u bitci kod Vaterloa 1815."
Pripadnici holandskog bataljona, njih 328 su napustili Potočare.
22.07.1995.
Snage pobunjenih bosanskih Srba ubile su dvojicu francuskih pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu. Komandant sarajevskog sektora UNPROFOR-a naredio da se na napade uzvrati. Na srpske položaje oko Sarajeva ispaljeno je 90 minobacačkih granata.
U Sarajevu 6 poginulih i 33 ranjena civila.
23.07.1995.
U Splitu (Splitska deklaracija) su predsjednik RH (Franjo Tuđman) i predsjednik Predsjedništva BiH (Alija Izetbegović) te predsjednik Federacije BiH (Krešimir Zubak) i predsjednik Vlade BiH (Haris Silajdžić) potpisali Deklaraciju o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice; osobit značaj imao je sporazum o vojnoj saradnji.
25.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u grad Žepu. 1000 do 2000 vojno sposobnih muškaraca Žepe povuklo se u okolna brda.
Komadant holandskog bataljona pukovnik Tomas Karamans je na konferenciji za štampu u Zagrebu pohvalio vojsku pobunjenih srba za veoma dobro isplaniranu i izvedenu akciju zauzimanja Srebrenice, rekavši da su srbi vješto nadmudrili muslimanske vojnike !!!
26.07.1995.
U velikoj Kladuši proglašena je Republika Zapadna Bosna, kvazi tvorevina ratnog zločinca Fikreta Abdića.
Predstavnik za štampu generalnog sekretara UN je saopštio da je Butros Gali predao tkzv. dupli ključ za zračen napade NATO i da će o njima ubuduće odlučivati komadant UNPROFOR-a u BH bez prethodne saglasnosti UN, tj. bez Govneta Jasušija Akašija.
Američki Senat većinom glasova izglasao je zakon o jednostranom ukidanju embarga na uvoz oružja za bosansku Vladu.
Odmah se javlja pročetničko govno francuski premijer Alen Žipe koji «upozorava» da ta odluka može dovesti do povlačenja UN iz BH:
27.07.1995.
Završena evakuacija civila iz Žepe. Vojno sposobni muškarci u narednih nekoliko dana probili su se prema SRJ i nakon prelaska granice predali su se tamošnjim vlastima.
28.07.1995.
HVO zauzima Glamoč i Grahovo. 10 hiljada srpskih civila krenulo u izbjeglištvo.
Hrvatske jedinice su oslobodile od 25. oko 1600 km2 teritorija BiH (operacija Ljeto '95.).
Cilj hrvatskih jedinica bio je povećati sigurnost Livna i Kupresa, stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Oslobađanjem Bosanskog Grahova
(28.VII.) i Glamoča (29.VII.), hrvatske postrojbe dovele su pobunjene Srbe u sjevernoj Dalmaciji u poluokruženje, a stvoreni su i preduslovi za napredovanje prema Banja Luci.
Snage lojalne Fikretu Abdiću, pojačane hrvatskim Srbima napadaju zonu odgovornosti Petog korpusa Armije BIH i zauzimaju dio teritorije na sjeveru enklave napredujući prema Cazinu. Vojska pobunjenih bosanskih Srba je napadala Bihać s južnog pravca, dok su snage vojske pobunjenih Srba iz samozvane RSK enklavu napadale sa zapada. Težište borbenih djelovanja prebačeno je na zapadnu Bosnu.
Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Akcija je počela u 5.30 sati, da bi već oko 13.00 bez ikakvog otpora bio oslobođen Jasenovac.
Karadžić: «Bilo je pitanje dana kada će Hrvatska napasti RSK. Mi ćemo se zajedno braniti, jer smo jedan narod i Krajinu smatramo svojom zemljom»
02.05.1995.
U nastavku akcije hrvatske snage su zauzele Okučane i opkolile Pakrac. Avionima su bombardovali most na Savi kod Gradiške. Tom prilikom oboren je jedan hrvatski avion Mig-21.
10.30 sati Srbi su raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove, pri čemu su ubili i ranili više osoba.
Srpski vojni izvori javljaju o žestokim borbama u rejonu Brčkog i na Majevici.
03.05.1995.
U novom raketnom napadu na Zagreb šest raketa iz «Orkana» je palo na centar Zagreba, a sedam je pogodilo aerodrom Pleso.
07.05.1995.
Intenzivirane borbe na zapadnim prilazima Sarajevu.
Vojska pobunjenih Srba granatirala Butmir. Od eksplozije granate na ulazu u sarajevski tunel poginulo 11 ljudi (civila i vojnih lica) a ranjeno 40.
Komentar srpske televizije "Srna": "Muslimani su inscenirali masakr, donošenjem tijela muslimanskih vojnika na mjesto nesreće."
UN: "Zaključili smo da je ovo bila istinska tragedija, bez inscenacije."
Potparol UN u Zagrebu je saopštio da UN raspolaže izvještajima o namjernom gađanju srpskih civilnih izbjegličkih kolona iz Zapadne Slavonije.
08.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage intenzivno granatiraju civilne objekte u Sarajevu. Komandant UNPROFORA zatražio pokretanje zračnih udara na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva. Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši odbio ovaj zahtjev. Umjesto odobrenja intervencije NATO-a, Akaši je predložio drastično smanjenje mandata UNPROFOR-a.
10.05.1995.
Srpski izvori javljaju da je jedno lice poginulo, a dva ranjena kada je na Mali Zvornik pala granata ispaljena sa položaja ARBH. Tim povodom Vlada SRJ je uputila protest UN.
Karadžić: «Pozivam skupštinu RSK da na prvom narednom zasijedanju donese odluku o ujedinjenju na osnovu plebiscita koji je održan i kod njih i kod nas. Tada ćemo imati veću zemlju i veću vojsku…..Srbija se ne brani u Obrenovcu već u Obrovcu».
12.05.1995.
Komadant mirovnih snaga u BH Rupert Smit je izdao naredbu svojim trupama da uzvraćaju oružjem ukoliko ih bilo koja od zaraćenih strana napadne.
ARBiH u ofanzivi »Una 95« probija linije odbrane vojske pobunjenih Srba i napreduje prema Bosanskoj Krupi.
16.05.1995.
Predstavnici UN u Sarajevu su saopštili da su od ranog jutra u okolini grada vođene borbe.
U granatiranju grada ubijeno 5, a ranjeno 16 civila.
17.05.1995.
SB UN je nakon dvodnevne rasprave o nacrtu usvojio Rezoluciju 944 o situaciji u Hrvatskoj, po kojoj se od zaraćenih strana traži da se hitno puvuku iz zone razdvajanja i omoguće mirovnim snagama nesmetan rad.
21.05.1995.
Karadžić: « Zapad vrši pritisak na Slobodana Miloševića da prizna BiH, ali to se neće i ne smije dogoditi. Niko ne može da izdrži ono što mi možemo»
22.05.1995.
Vojska pobunejnih Srba povlači dio teškog oruđa (4 topa) iz punktova pod nadzorom UNPROFOR-a što je dovelo do eskalacije borbi u Sarajevu.
Karadžić : «Neću da izdam svoj narod i ne prihvatam plan Kontakt-grupe koji znači kapitulaciju Srba u bivšoj BiH. Ako predsjednik Srbije slobodan Milošević i prizna Bosnu situacija na terenu se neće promijeniti. Nju je i Zapad svojevremeno priznao ne pitajući Srbe, pa sad imamo rat»
23.05.1995.
Bil Klinton je izrazio nezadovoljstvo što komanda UN u BH odbija da odobri akcije zračnih snaga NATO na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva.
UNPROFOR upozorava obje strane da obustave borbena djelovanja, prijeteći upotrebom sile.
24.05.1995.
Medlin Olbrajt se u SB UN ponovo založila za bombardovanje pobunjenih bosanskih Srba.
UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.578 detonacija.
U okolini Sarajeva se vode žestoke bitke. Srpski izvori javljaju da su granatirani rovovi na liniji fronta na Debelom brdu, južno od Sarajeva, kao i na ostalim frontovima. Četnički pobunjenici po poznatom scenariju, za gubitke na frontu vrše odmazdu granatiranjem grada i ubijanjem civila.
Radovan Karadžić u intervjuu njemačkom magazinu "Der Spiegel": "U slučaju intervencije, uzećemo 'plave šljemove' za taoce."
25.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala.
SB UN je podržao akciju NATO i pozvao pobunjene bosanske Srbe da se povinuju ultimatumu.
Pobunjeni Srbi nastavljaju sa granatiranjem Sarajeva i napadima na ostale sigurne zone.
U artiljerijskom napadu na Tuzlu, granatom ispaljenom s položaja vojske pobunjenih bosanskih Srba na Ozrenu, ubijena 71 osoba, većinom mladići i djevojke a ranjeno 150.
26.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a odobrio drugu rundu zračnih udara. Mete su bile još šest bunkera s municijom na Palama, u istom kompleksu koji je bio napadnut prethodnog dana.
Srbi uzimaju 400 pripadnika UN-a kao taoce, koji su potom korišteni kao živi štit. Srpska televizija sa Pala objavila je snimke trojice posmatrača UN zavezanih lisicama za stub, zgradu ili bunker, obavještavajući da oni predstavljaju „živi štit“ protiv bombardovanja aviona NATO.
Istočno-bosanski korpus vojske pobunjenih Srba, povodom vijesti o ubustvu 70 civila u Tuzli, demantuje da je sa srpskih položaja ispaljena makar i jedna granata. Riječ je o „scenariju Markale“, tvrdi se u izdatom saopštenju, jer je muslimansko rukovodstvo time isposlovalo akciju avijacije NATO.
28.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage preobučene u uniforme francuskih pripadnika UN-a zauzele su kontrolnu tačku kod Vrbanja mosta u Sarajevu i tom prilikom zarobile 11 francuskih mirovnjaka. Francuske snage UNPROFORA izvršile su protivnapad i ponovo zauzele kontrolnu tačku. U borbama su poginula dva francuska i jedan srpski vojnik.
U blizini Goražda vojska pobunjenih Srba je zarobila 33 Britanca, pripadnika UN.
Načelnik GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštio da je prilikom bombardovanja avijacije NATO na području Pala poginulo 4, a ranjeno 17 osoba. Rekao je da su Srbi blokirali 168, a ne 250»plavih šljemova» kako je saopštila komanda UNPROFOR-a u Zagrebu.
29.05.1995.
Srpski izvori javljaju da na ozrensko-vozućkom ratištu «muslimanske» jedinice žestoko napadaju srpske položaje i naselja, usljed čega je više od 4.000 civila iz Vozuće i okolnih naselja u dolini Krivaje krenulo u izbjeglištvo put Doboja, sklanjajući se od žestoke muslimanske ofanzive koja na Ozren i Vozuću traje već peti dan.
30.05.1995.
Informativna služba GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštila da pripadnici UNPROFOR-a, zarobljeni u vrijeme zračnih napada NATO imaju status ratnih zarobljenika, a ne talaca.
Vrhovna komanda samozvane RS, odlučila je da proglasi nevažećim sve rezolucije SB UN, sve ultimatume NATO i sve sporazume sa UN.
Radovan Karadžić: "Riješili smo da branimo svakog Srbina. Sada sam slobodan da ignorišem sve rezolucije, pogotovo prema UNPROFOR."
31.05.1995.
Srpski izvori javljaju da se vode žestoke borbe u okolini Sarajeva, na Ozrenu i u području Goražda.
Da su i pojedini predstavnici međunarodne zajednice vjerovatno u pregovorima sa Karadžićem i karadžičevcima, Miloševićem i miloševićevcima podlegli velikosrpskoj propagandi i ispiranju mozgova, najbolji je primjer izjava Torvalda Stoltenberga u Oslu, gdje debil kaže:
«Sve tri zaraćene strane u BiH zapravo su Srbi. Muslimani su, u stvari, Srbi koji su prešli na islam. Čak su i većina onih koji se predstavljaju kao Hrvati – zapravo Srbi.» Degen je dalje istakao da bi po njemu trebalo povući granice na osnovu realnosti, a realnost je da Srbi kontrolišu 70% teritorije.
01.06.1995.
Karadžić je uputio pismo UN u kojem traži demilitarizaciju svih zaštićenih zona, kao jedan od tri uslova za oslobađanje zarobljenih pripadnika UNPROFORA-a. Druga dva uslova su garancija da neće više biti zračnih napada i dalje pridržavanje embarga na uvoz oružja bosanskoj strani.
Generalni sekretar NATO-a Willy Claes povodom "krize talaca": "Taoci moraju biti bezuslovno oslobodjeni!"
Državni sekretar SAD Warren Christopher povodom "krize talaca": "Ponašanje vođa bosanskih Srba je anticivilizacijsko i barbarsko."
Radovan Karadžić: "Bilo kakav pokušaj da se taoci silom oslobode imaće katastrofalan završetak. Biće to pokolj. To treba riješiti na politički način. To je preventiva za udare. Moraju se s nama konsultovati, prije odluke o promjeni mandata UN. Mogu se povući, ali ne i ostaviti svoje oružje."
Desetine hiljada Grka u Atini je prisustvovalo protestnom mitingu na kojem su osuđeni napadi NATO avijacije na samozvanu RS. Bombardovanje Pala je označeno kao teroristički akt NATO protiv srpskog naroda i mira na Balkanu uopšte.
02.06.1995.
Na intervenciju Slobodana Miloševića, pobunjeni bosanski Srbi pustili 120 pripadnika UN. Jovica Stanišić, načelnik državne bezbjednosti Jugoslavije, preuzeo taoce od bosanskih Srba i uz dužno poštovanje prebacio ih u Srbiju.
Karadžić: "Puštanje talaca je pokazalo da RS ne želi da izazove rat s međunarodnom zajednicom.Očekujemo od međunarodne zajednice znak 'dobre volje' prije puštanja ostalih talaca."
Komandant vojske pobunjenih bosanskih Srba Ratko Mladić: "Neće biti pušteni ostali taoci dok Srbi ne dobiju garancije da NATO više neće bombardovati srpske položaje."
Šef generalštaba francuske vojske admiral Jacques Lancsad: "Ne može se govoriti o neprijateljima, treba govoriti o teroristima."
Protivzračna odbrana vojske pobunjenih Srba oborila je američki višenamjenski lovac F-16 koji je vršio rutinsku patrolu u zračnom prostoru BIH. Avion je pao na području Bosanske Krajine, a pilot je preživio i izvukao se s područja pod kontrolom bosanskih Srba.
Bosanski Srbi: "Mi smo gospodari vlastitog neba, što prije nestanu s našeg neba, manje će biti obarani."
Oko 14.00 uz jaku eksploziju srušen je most koji je spajao Staru i Bosansku Gradišku.
03.06.1995.
Ministri odbrane NATO-a na sastanku u Parizu dogovorili formiranje »Snaga za brzu reakciju« koje će sačinjavati dvije teško naoružane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije te dijelom iz Holandije. Zadaća ovih snaga bila bi da intervenišu na poziv UNPROFOR-a u smislu pružanja podrške mirovnoj misiji.
04.-11.06.1995.
Hrvatske jedince (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču (akcija Skok 2).Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te Velikim i Malim Šatorom; oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km - oko 420 km2. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih jedinica, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
Međunarodna zajednica pozitivno ocjenjuje oslobađanje 120 pripadnika UN, ali se ukazuje da mora biiti oslobođeno i preostalih 270 zarobljenih «plavih šljemova».
06.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 108 pripadnika mirovnih snaga koje su zarobili poslije bombardovanja okoline Pala i koji su krenuli ka graničnom prelazu na putu ka Srbiji.
Hrvatske snage su zauzele ključne kote na planini Šator, tako da sada artiljerijom pokrivaju Glamoč, Drvar i Grahovo.
08.06.1995.
Uspješno izvedena akcija izvlačenja američkog pilota oborenog aviona sa teritorije sa koje je slao signale.
Komanda HVO na Dinarskom ratištu je saopštila da su njihove snage došle na 12 km od Grahova i da se nastavlja ofanziva.
Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je sa 318 glasova za i 99 protiv rezoluciju kojom se od predsjednika Klintona traži da SAD jednostrano ukinu embargo na oružje bosanskoj Vladi.
12.06.1995.
Na sastanku ministara EU zvanično je imenovan Karl Bilt za kopresjednika Konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Lord Oven je podnio ostavku.
Lawrence Eagleburger: "U Zapadnoj alijansi niko ne misli strateški. Niko ne planira nijedan korak unaprijed. Masovan napad je bio neophodan, a ne pojedinačni udari, koji su neizbježno vodili hvatanju talaca. Ja preporučujem masovne zračne napade na čitav niz strateških ciljeva. Samo ta strategija će spasiti UN i NATO od potpunog debakla. Mi možemo, kao i do sada, tapkati u mjestu i pokušati da nekim obećanjima navedemo Srbe da puste taoce. To bi, naravno, bilo praćeno srpskim prijetnjama. To bi ohrabrilo 'Sadame' i 'Gadafije', ako samo jednom taocu usfali dlaka s glave. U ratu u Zalivu, mi smo od početka stavili do znanja da smo odlučili da pobijedimo. U Bosni, ni u jednom momentu nismo pokazali odlučnost. UN su bila uskraćena sredstva, što je vodilo porazu."
Žak Širak: "Ne govorite mi o vjerskom ratu. To su ljudi bez vjere i zakona, to su teroristi."
13.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 130 pripadnika mirovnih snaga, tako da je ostalo zarobljeno još 15 vojnika UN. Karadžić je izjavio da je time «kriza okončana» i da se ona neće više ponoviti.
15.06.1995.
Reagujući na granatiranje grada, Armija RBIH počinje vojnu operaciju nazvanu “Operacija T” u cilju proboja iz Sarajeva. S druge strane obruča oko Sarajeva počinje napad i jedinica Armije BiH iz srednje Bosne. Nakon početnih uspjeha jedinice Armije BiH vraćene su na polazne položaje. - Srpske snage zaustavljaju skoro sva kretanja u i izvan grada uključujući i humanitarnu pomoć. Vojska pobunjenih Srba je otvarala vatru na konvoje humanitarne pomoći koji su, unatoč blokadi, pokušavali ući u grad.
Vojska pobunjenih Srba u sadejstvu sa srpskim snagama iz Hrvatske, te paravojnim formacijama Fikreta Abdića počinje novu ofanzivu na bihaćki okrug. Srspke pobunjeničke snage su napredovale u rejonu Plješevice. U toku su pripreme za provođenje operacije »Spržena zemlja« koja ima za cilj potpuno razbijanje Petog korpusa ARBiH.
Narodna skupština samozvane RS završila je dvodnevnu sjednicu jednoglasno usvojivši i Odluku i Ustavni zakon o ujedinjenju samozvanih RS i RSK. Skupština se odlučno usprotivila eventualnom priznavanju BH od strane Srbije i SRJ ocjenjujući da bi to bio «izdajnički čin».
Momčilo Krajišnik: "Priznanje BiH je neprihvatljivo, prihvatanje mirovnog plana ne dolazi u obzir."
16.06.1995.
U Sarajevu u Dositejevoj ulicu pala modifikovana aviobomba.
Savjet bezbjednosti UN izglasao rezoluciju 998 proširenju snaga UN i slanju naoružanih snaga za brze akcije (RRF) u BiH, za zaštitu UNPROFOR-a, sastavljenih od 12.500 vojnika.
Srpski izvori javljaju o žestokim borbama u Sarajevu, naročito oko naselja Nedžarići, te da je put Pale-Lukavica izložen neprekidnoj artiljerijskoj vatri.
18.06.1995.
Granatiran red za vodu na Dobrnji, 7 ubijenih i 12 ranjenih civila.
Samozvana RS je oslobodila i posljednju grupu zarobljenih pripadnika UN.
Milošević je izrazio «zabrinutost» zbog stvaranja snaga za brzu intervenciju, plašeći se da ne budu stavljene u službu «muslimanske» vlade. Po Miloševićevom mišljenju «strateški cilj muslimanskih vlasti jeste da isprovocira stranu vojnu intervenciju protiv Srba»
UNPROFOR je povukao sve svoje pripadnike koji su kontrolisali skladište teškog naoružanja u okolini Sarajeva. Time je praktično prestala kontrola UN nad teškim naoružanjem Srba oko Sarajeva.
20.06.1995.
Informativna služba Glavnog štaba vojske pobunjenih Srba se u svom saopštenju hvali da je «aktivnom odbranom i protivnapadom na pojedinim pravcima VRS zaustavila ofanzivna dejstva muslimanskih snaga na sarajevskom ratištu, koje su kod Hadžića i na Nišićkoj visoravni, potučene i netjerane u bjekstvo. Jače borbe su vođene tokom noći i jutra na pravcu Visoko-Čekrćići i prema Trnovu, dok su na drugim ratištima zabilježeni neuspješni napadi muslimansko-hrvatske koalicije»
21.06.1995.
Novi masakr u redu za vodu na Dobrnji, 6 ubijenih i 15 ranjenih građana. Klasični četnički scenario, kad god gube na ratištu svete se granatiranjem grada i ubijanjem civila.
22.06.1995.
Krajišnik je optužio Hrvatsku da diktira i dozira rat u BH i da otvoreno prijeti RSK. «Hrvatska je otvorila i sarajevskokiseljački front i primorala lokalno hrvatsko stanovništvo da sa Muslimanima učestvuje u agresiji na Srspko Sarajevo.» Hrvatskoj je skrenuta pažnja da ratnu, zamijeni političkom opcijom i obustavi napade na dinarskoglamočkom i grahovskom području. «U suprotnom, bićemo primorani da ih kaznimo zbog nepromišljenosti»
24.06.1995.
Karadžić u intervjuu francuskom «Figaro»-u upozorava da Muslimani posljednjom ofanzivom hoće da unište sve šanse za obnavljanje mirovnih pregovora.
25.06.1995.
U Sarajevu ubijeno dvoje, ranjeno osmero djece.
Dopisnik ljubljanskog «Dela» javlja o velikim gubicima ARBH u ofanzivi za deblokiraje Sarajeva i prenosi riječi jednog od komandanata koji je izjavio da je izgubio više vojnika nego cijele prethodne godine a da nije postignut nikakav napredak u vojnom pogledu.
28.06.1995.
Aviobombom pogođena zgrada RTVBiH
Karadžić odbio pozive EU za privremeno primirje: «Privremeni prekidi vatre su iskompromitovani i zloupotrijebljeni od naših neprijatelja za pregrupisavanje i donaoružavanje. Stoga mi tražimo da se okonča rat i da se rješenje traži kroz pregovore, odnosno konferenciju»
30.06.1995.
Vlada RBH bojkotuje specijalnog izasranika UN Jasušija Akašija. «Akaši je za nas mrtav, sa njime više ne razgovaramo» reako je Hasan Muratović, ministra za odnose sa UN.
Udruženje prognanih Srba iz Hrvatske koje djeluje u Banja Luci je saopštilo da su hrvatske vlasti polovinom maja spalile više od 500 ubijenih srpskih civila iz Zapadne Slavonije. «Pretežno se radilo o ubijenim civilima – ženama, djeci i starijim osobama, koje su Tuđmanove ustaše pobile dok su se, bježeći od majske agresije na Zapadnu Slavoniju, kretale prema RS. Na ovaj način hrvatske vlasti na najmonstruozniji način pokušavaju da pred domaćom i svjetskom javnošću prikriju strahovite zločine, koje su pripadnici hrvatske vojske počinili nad srpskim narodom i vojskom ovog dijela RSK»
01.07.1995.
U Sarajevu granatirani svi dijelovi grada, poginulo 12, a ranjeno 67 civila.
02.07.1995.
Pripadnici francuskih mirovnih jedinica upotrijebili su minobacače 120 mm protiv jedinica vojske pobunjenih Srba u okolini Sarajeva.
03.07.1995.
Pročetnički francuski «Figaro» piše da SAD podržavaju ratne poduhvate Hrvata i Bošnjaka u BiH i da su Evropljani sve više zabrinuti politkom Bijele kuće prema jugoslovenskom konfliktu.
05.07.1995.
SB UN donosi rezoluciju 1003 kojom se produžava suspenzija sankcija za SRJ za novih 75 dana.
06.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Počeli napadi i na osmatračnice mirovnih snaga UN-a (napad na osmatračnicu Fokstrot) i granatiranje Srebrenice. Komadanti Armije BIH (Ramiz Bećirović - vršilac dužnosti komdanta jedinica Armije BIH u Srebrenici) traže od UNPROFOR-a pristup oružju koje su stavili pod kontrolom UN-a nakon potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji. UNPROFOR odbija ovaj zahtjev. Holandski komandant usmeno zatražio zračnu intervenciju, no zahtjev je odbijen u štabu UNPROFOR-a u Sarajevu.
U Sarajevu unijeno 6, ranjeno 11 civila.
07.07.1995.
Privremeno obustavljena ofanziva vojske pobunjenih Srba na Srebrenicu.
U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Međutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.
08.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba nastavlja ofanzivu na Srebrenicu.
Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen.
Snage bosanskih Srba napadaju i osmatračnice UNPROFOR-a. Vojnici VRS razoružavaju pripadnike holandskog bataljona u osmatračnici Fokstrot, a potom i u još pet osmatračnica.
09.07.1995.
Oko 3000 civila povlači se iz južnog dijela enklave prema Srebrenici. Vojska pobunjenih Srba je s juga prodrla oko 4 kilometra u enklavu. Razoružano više od 30 pripadnika holandskog bataljona UN-a.
10.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba se ne obazire na prijetnje UN misije i nastavlja napredovanje prema Srebrenici. Ponovo odbijen zahtjev s terena za bliskom zračnom podrškom.
11.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ulaze u Srebrenicu. Domicilno stanovništvo i prognanici izbjegli su u Potočare i okolna brda sjeverno od grada. U Potočarima, u bazi holandskog bataljona i oko baze slilo se oko 20 hiljada izbjeglica, uglavnom žena, djece i starijih osoba.
Odobren je zahtjev za upotrebu zračnih snaga. Dva borbena aviona NATO-a izbacila su ukupno dvije bombe na položaje vojske pobunjenih Srba koja je zaprijetila da će granatirati bazu u Potočarima ukoliko se napadi nastave. Većina vojno sposobnih muškaraca Srebrenice odlučila se za pokret prema Tuzli.
Počinje napad vojske pobunjenih Srba na Žepu.
12.07.1995.
Počinje pokret oko 12 000 Srebreničana iz regiona Šušnjara prema Tuzli. Prema izvještaju generalnog sekretara UN-a Kofija Anana jedva je trećina bila naoružana.
Vojska pobunjenih Srba opkoljava bazu u Potočarima. Počinju deportacije izbjeglih srebreničana i odvajanje muškaraca u dobi od 16 do 65 godina starosti. Počinju pojedinačna ubistva civila.
Do 12 jula 1995 godine srpske pobunjeničke snage ubile su u Sarajevu 10 511 civila, od toga 1598 djece. Ranjeno je 60 378 civila od čega 14 919 djece. U gradu je evidentiran 1681 teški invalid, među kojima je 340 djece.
13.07.1995.
Otpočinje ubijanje na stotine nenaoružanih muškaraca i dječaka iz Srebrenice. U rejonima Kravica, Nove Kasabe, Zvornika i Kozluka vrše se masovna pogubljenja srebreničana. Do kraja 13 jula nije ostao ni jedan živi Bošnjak u bivšoj sigurnoj zoni Srebrenica. Većina Srebreničana iz grupe koja se opredjelila za pokret do Tuzle biva razbijena na nekoliko manjih grupa.
Snage vojske pobunjenih Srba napreduju prema Žepi.
14.07.1995.
Počinju masovna ubistva na hiljade Bošnjaka koji su, najvećim dijelom, bili zatvoreni u rejonu Bratunca, na specijalno pripremljenim lokacijama.
15.07.1995.
Masakr je nastavljen. Do 15 jula u Srebrenici je ubijeno nekoliko hiljada ljudi. Prema prvim izvještajima UN-a oko 20 hiljada ljudi smatra se nestalim. Od toga oko 3000 ljudi koji su se odlučili na pokret prema Tuzli ubijeno je, ili je poginulo od djelovanja protivpješadijskih mina.
Beogradski list „Politika“ donosi citate iz knjige „Godine odlaska“ posvećene posljednjeim godinama predsjedničkog mandata Miterana i navode ovog pročetnika sa sjednice francuske vlase 18.maja 1994. gdje je rekao: „Prije nekoliko godina gospodin Butros Gali mi je rekao da su granate koje su pale na pijacu u Sarajevu od početka bile muslimanska provokacija. Istina je da oni (Muslimani) traže od početka sukoba internacionalizaciju, ako je potrebno i putem provokacije“
(ništa čudno da su našli zajedničku dva četnika-degenerika Miteran i Gali)
16.07.1995.
Progoni i masovna te pojedinačna ubistva nastavljena su i tokom narednih nekoliko dana.
Prema podacima udruženja prognanih i izbjeglih iz Srebrenice, kao i prema podacima nadležnih institucija BIH, vojska pobunjenih Srba je od pada Srebrenice pa do 19. jula ubila oko 8000 ljudi, oko 2000 smatra se nestalim, a preostalo Bošnjačko stanovništvo, njih oko 40 hiljada je protjerano.
17.07.1995.
Oko 6000 muškaraca i dječaka iz kolone koja se probijala Iz Srebrenice prema Tuzli, prešlo je na teritoriju pod kontrolom Armije BIH kod Sapne.
19.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
Degenerik Jasuši Akaši je izjavio prije toga da je pad Žepe neminovan i da UN nemaju sredstava kojima bi to mogle da spriječe.»Tužan sam zbog pada Srebrenice i predstojećeg pada Žepe. Mi, međutim, nismo u poziciji da fizički zaštitimo enklave»
Počinje ofanziva vojske pob unjenih Srba na bihaćki okrug pod kodnim nazivom »Spržena zemlja« (posljednja ofanziva na jedinice Petog korpusa Armije RBiH). U ofanzivi na bihaćki okrug učestvovale su snage pobunjenih bosanskih Srba, pobunjenih Srba iz Republike Hrvatske i paravojne formacije Fikreta Abdića. Udružene srpske snage su munjevito napredovale prema Cazinu tako da je postojala opasnost presjecanja enklave na dva dijela. Svi ratni potencijali, ljudstvo i tehnika Petog korpusa Armije RBiH bili su angažovani na odbrani. Ofanziva je trajala sve do 4 avgusta 1995 godine kada je Hrvatska vojska počela oslobodilačku operaciju »Oluja«.
21.07.1995.
Ministri vanjskih poslova i odbrane 15 zemalja (Bangladeš, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Rusija, Španija, Švedska, Turska Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija) na sastanku u Londonu osudili masovne zločine koje je vojska pobunejnih Srba počinila u Srebrenici i zaprijetili zračnim udarima u slučaju napada na Goražde, i ostale sigurne zone. Specijalni izvjestitelj za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki na sastanku je konstatovao da je početna istraga u vezi sa zbivanjima u Srebrenici otkrila kršenje ljudskih prava »varvarske prirode«. Sedmicu dana nakon podnošenja izvještaja Mazovjecki je podnio ostavku, konstatujući da se »kršenje ljudskih prava nastavlja sa bezobraznom očiglednošću.« Izaslanik UN za ljudska prava Tadeuš Mazowiecki podnio je ostavku u znak protesta zbog neutralnosti i kukavičluka svijeta, pred padom bosanskih enklava u srpske ruke. Uputio je pismo Boutros Boutrosu-Galiu: "Pojedinac ne može vjerodostojno govoriti o ljudskim pravima, dok međunarodna zajednica i njeni lideri nemaju hrabrosti ni odlučnosti da štite ta prava."
Sarajevo: povodom tragedije u Srebrenici, oglasilo se Srpsko gradjansko vijeće: "Da bi očuvala minimum kredibiliteta, medjunarodna zajednica tragediju Srebrenice mora shvatiti kao posljednju opomenu, da se oklijevanjem i neodlučnošću ništa ne može učiniti za mir u Bosni i da prijeti zamah velikosrpske agresije i genocida."
"Liberation": "Pad Srebrenice je poraz, ravan Napoleonovom porazu u bitci kod Vaterloa 1815."
Pripadnici holandskog bataljona, njih 328 su napustili Potočare.
22.07.1995.
Snage pobunjenih bosanskih Srba ubile su dvojicu francuskih pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu. Komandant sarajevskog sektora UNPROFOR-a naredio da se na napade uzvrati. Na srpske položaje oko Sarajeva ispaljeno je 90 minobacačkih granata.
U Sarajevu 6 poginulih i 33 ranjena civila.
23.07.1995.
U Splitu (Splitska deklaracija) su predsjednik RH (Franjo Tuđman) i predsjednik Predsjedništva BiH (Alija Izetbegović) te predsjednik Federacije BiH (Krešimir Zubak) i predsjednik Vlade BiH (Haris Silajdžić) potpisali Deklaraciju o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice; osobit značaj imao je sporazum o vojnoj saradnji.
25.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u grad Žepu. 1000 do 2000 vojno sposobnih muškaraca Žepe povuklo se u okolna brda.
Komadant holandskog bataljona pukovnik Tomas Karamans je na konferenciji za štampu u Zagrebu pohvalio vojsku pobunjenih srba za veoma dobro isplaniranu i izvedenu akciju zauzimanja Srebrenice, rekavši da su srbi vješto nadmudrili muslimanske vojnike !!!
26.07.1995.
U velikoj Kladuši proglašena je Republika Zapadna Bosna, kvazi tvorevina ratnog zločinca Fikreta Abdića.
Predstavnik za štampu generalnog sekretara UN je saopštio da je Butros Gali predao tkzv. dupli ključ za zračen napade NATO i da će o njima ubuduće odlučivati komadant UNPROFOR-a u BH bez prethodne saglasnosti UN, tj. bez Govneta Jasušija Akašija.
Američki Senat većinom glasova izglasao je zakon o jednostranom ukidanju embarga na uvoz oružja za bosansku Vladu.
Odmah se javlja pročetničko govno francuski premijer Alen Žipe koji «upozorava» da ta odluka može dovesti do povlačenja UN iz BH:
27.07.1995.
Završena evakuacija civila iz Žepe. Vojno sposobni muškarci u narednih nekoliko dana probili su se prema SRJ i nakon prelaska granice predali su se tamošnjim vlastima.
28.07.1995.
HVO zauzima Glamoč i Grahovo. 10 hiljada srpskih civila krenulo u izbjeglištvo.
Hrvatske jedinice su oslobodile od 25. oko 1600 km2 teritorija BiH (operacija Ljeto '95.).
Cilj hrvatskih jedinica bio je povećati sigurnost Livna i Kupresa, stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Oslobađanjem Bosanskog Grahova
(28.VII.) i Glamoča (29.VII.), hrvatske postrojbe dovele su pobunjene Srbe u sjevernoj Dalmaciji u poluokruženje, a stvoreni su i preduslovi za napredovanje prema Banja Luci.
Snage lojalne Fikretu Abdiću, pojačane hrvatskim Srbima napadaju zonu odgovornosti Petog korpusa Armije BIH i zauzimaju dio teritorije na sjeveru enklave napredujući prema Cazinu. Vojska pobunjenih bosanskih Srba je napadala Bihać s južnog pravca, dok su snage vojske pobunjenih Srba iz samozvane RSK enklavu napadale sa zapada. Težište borbenih djelovanja prebačeno je na zapadnu Bosnu.
