I meni nenormalno zvuci taj vas samotnjacki zivot u AmeriKi...jadni roditelji...
A dragi i ja se zabavljali 4 mjeseca,nakon nekoliko neuspjelih veza sa bezveznjacima,vidjeli jedno u drugom ono sto smo trazili i poceli kovati planove za vjencanje.Najgore je bilo reci roditeljima,jer ja tek bila posla studirati a on pri kraju studija...uh...
ali polahko ih pripremali,i jedne noci kad sam se vratila sa izlaza "izokola" pocela pricati o tome kako on predlaze da se vjencamo,kako bi nastavila studije itd...crvenila sam se ko paprika!
Oni isprva nisu dali ni pricati o tome,ali nakon dan dva,shvatili su da je to moj zivot,i hoce samo da sam sretna.Ne zele utjecati na moj zivot,pogotovo tako bitnu stvar,pa da poslije krivim njih.Poslije,kad su ga upoznali,i sada kada vide nas zivot,kazu da ne bi ni oni boljeg za mene nasli.Vole ga vise nego mene

a pogotovo svoje unuce!et...
zato,samo polahko,ne dajte da vam kvare srecu ali saslusajte ih i njihove savjete,zele vam samo dobro. A vjerujte,bez blagoslova roditelja,pogotovo oca,nema srece.Znam dosta cura koje nadju kretene,roditelji budu protiv te veze.One prestanu pricati s roditeljima,odu s tim kretenom.Roditelji ih kunu i sazalijevaju u isto vrijeme...te cure nikad nisu nasle srecu,pate i kaju se sto nisu poslusale roditelje.jos kad djeca dodju...ih...