Evo i ja vam mogu dati informaciju o Amelu onako iz licnog iskustva.
İsla sam licno da ga posjetim prije nego sto mu je ''majka'' preselila. Dijete koje je trceci prema nama, ujedno drzeci pantole da mu ne spadnu jer su mu velike, svojim osmjehom i srecom unio toliko pozitivne energije kod nas, cijele ekipe koja je taj dan bila prisutna.
Uslovi u kojima zivi su neopisivi. Kao prvo to je mjesto do kojeg se ne moze doci uopste autom, vec idete pjesice uz brdo i ako je padala kisa kroz blato, a Amel tuda ide u skolu pjeske. Ne moze nazvati ni kucom, to je neka baraka sa dvije jako male sobice... Tada je kupatilo bilo u izgradnji i on se do tada kupao vani u kadi.
Uprkos svemu uvijek je nasmijan i kada se prvi put kupao u sada zavrsenom kupatilu, nije izasao dva sata iz kade, igrao se.
Njemu treba svega i svasta... Nisu bili u stanju ni platiti dzenazu majci, pa smo i zato skupljali novac. No prije svake pomoci bolje je kontaktirati njegovog ''oca'' i pitati sta konkretno najvise treba, jer bi bilo bezveze da svi sad nosimo brasno, ulje itd.
Svi ljudi dobre volje ako zelite pomoci znajte da ce pomoc otici u prave ruke.