bizet wrote:Infidel666 wrote:
Dobra stvar. Nadam se istoj kampanji i kod nas ovdje
narod treba obrazovati, istina, ali treba biti pametan i znati odabrati momenat kad si siguran da su spremni za nesto novo, u suprotnom vise stete se moze napraviti...na kraju svako od nas treba sam da dodje do svojih uvjerenja...a nije nas problem ovdje nijedna religija nego politika kojoj ovaj haos odgovara...kako narodna kaze "kuca nije tijesna gdje celjad nisu bijesna"...mozda bi trebalo sa slicnim motom krenuti, bez da se upire prstom u bijesnu celjad!
da bi covjek mogao biti zadovoljan sobom, a time i svojim zivotom, potrebno je da se osjeti korisnim i potrebnim
Da, istina, Giordano Bruno se uvjerio na svojoj koži da ne treba "istrčavati pred rudu".
Narod će prihvatiti sve što mu vlast nametne, prije je vlast nametala isključivo silom, danas se služe suptilnijim metodama.
Ta poslovica ( kuća nije tijesna , gdje čeljad nisu bijesna) mora na "reviziju", tu su poslovicu , barem ja tako mislim, kreirali oni koji vladaju da bi se zaštitili od opravdanog gnjeva onih koji su prisiljeni da žive život nedostajan čovjeka, a s ciljem da se onima koji vladaju obezbjedi raskoš i bezgranična sloboda.
Nije grijeh buniti se, "bijesni" smo baš zbog toga što je kuća "tijesna", a "tijesna" je zbog toga što ne postoji neki univerzalni model normalnog i poželjnog, već postoji bezbroj modela koji se međusobno suprotstvaljaju, niko ne želi da žrtvuje bilo šta svoje zato što misli da je to njegovo jedino ispravno, svako želi potpunu slobodu u ispoljavanju svojih prava, ali kao što znamo pravo jednog je obaveza za drugog. Treba nam nešto zajedničko, nešto što će za sve predstavljati zadovoljstvo, biti prihvatljivo svima, jer samo tako se čovjek neće morati žrtvovati, neće morati uskraćivati neko svoje zadovoljstvo, moći će živjeti "punim plućima".
Da bi došli do osjećaja korisnosti vlastite ličnosti potrebno je da nam okolina prizna da smo korisni, a priznaće nam ako činimo ono što je opšteprihvaćeno u nekoj zajednici, ono što su nametnuli oni koji vladaju. Ako to ne uspijemo, ako nas okolina ne prizna, onda osjećaj korisnosti i zadovoljstvo koje iz njega proističe moramo sami pronaći. Da bi smo to postigli moramo bidi sposobni da sami sebe ubijedimo da smo korisni bez obzira što nas okolina ne vidi i ne priznaje kao takve, a to nije niti malo lako, teško je biti sam protiv svih, ali nije neizvodivo.