Veza-brak

[mint]

Tebe iskreno tvoja bivsa nije ni volila.Ja sam zivila u stanu od 28 kvadrata kao podstanar,nisam radila,bila trudna,muz ostao bez posla i tako 5 mjeseci,pa se nikada nismo posvadali radi para.Danas sam opet podstanar,nismo jos uvijek stabilni za kupovinu stana.Bilo je momenata pravo teskih,kad sam kuahala krompir i samog ga jela,niko nije rekao da je lako,ali kad ima ljubavi i razumjevanja,sve se moze.Najlakse je samo misliti na sebe i na svoje sebicne prohtijeve .Ja bi vjeruj bila na hljebu i vodi samo da ostanem s njim i sa nasom djecom,a sad je li on meni kupio nesto za rodendan ili nije,ja to uopce ne gledam,bilo je momenata kad mi je kupovao,a bilo ih je boga mi dosta i kad nije,ali to su za mene gluposti jer poklonima se ne dokazuje ljubav.

Sve to stoji ako oboje zele brak, ali ovdje ona navaljuje da se vjencaju, a on izbjegava ... tu je dovoljna sitnica pa da dodje do svadja, netrpeljivosti i sl.

[blufonka]

Na nekoj slicnoj temi sam vec napisala pa cu i ponoviti ovdje, zene brak i zajednicki zivot (velika vecina) na pocetku shvataju vrlo romanticno " ma neka smo mi zajedno pa cemo skupa proci sve nedace" dok u stvarnosti to bogami i nije tako. Danas mnogi imaju ovakav problem i neki ga rjesavaju udajom/zenidbom pod svaku cijenu a neki opet ostaju tu gdje jesu cekaju, nerviraju se ili se u konacnici razilaze i pate. "Pod nepovoljnim uslovima" ulazak u brak je zaista glupost (da ne nabrajam zasto sve, znamo svi) a s druge strane niti od sjedenja nema nista! Vas problem je taj sto on do 28. godine nije ni fakultet zavrsio a kamoli da je postigao nesto vise, za tebe ne znam jer nisi napisala kakav je tvoj status u toj vezi a to je takodje vrlo bitno. Normalno je da te fata panika jer si svjesna da dok zavrsi fax, pronadje posao i to ako ga pronadje i stekne osnovne uslove za zivot odose godine a to nije dobro nikako, za zenu a bogami ni za muskarca. Tu se problemi vrte u krug i nigdje izlaza a sve se vrlo lose odrazava na vezu, pritisak niko ne voli pa obicno svak ode na svoju stranu.
Kako god pametnog rjesenja nema ovako na brzinu, ako je za utjehu znam mnoge parove koji se nalaze u slicnoj ili istoj situaciji djelimicno sami krivi za sve a djelimicno i komletna situacija u lijepoj nam BiH gdje su osnovne ljudske potrebe postale privilegija bogatihi politicki podobnih.
Eh sad poslije supljiranja cu reci sta bih ja uradila da sam na mjestu ove djevojke ( nekada podavno sam i bila pa mozda moje iskustvo pomogne) :
Pod 1. bih direktno frontalno i vrlo precizno iznijela svoje planove za buducnost doticnom momku, dakle zenimo se ili ne, ukoliko je odgovor negativan tu se prica zavrsava, ukoliko je pozitivan onda obaviti zaruke, na neki nacin se obavezati i punom parom nastaviti realizaciju plana! Takodje otvoreno razgovarati sa roditeljima obadvije strane i vidjeti kakve su sanse da vam neko pomogne bar u pocetku, pogura za neki posao, pomogne oko stanovanja dok se ne snadjete i sl. U tom slucaju bi se u vasem zivotu desavao neki pomak na bolje, imali bi zajednicki cilj sto je jako bitan motiv i makli bi se sa mrtve tacke a nastavljali bi dalje sami kroz trnje i zvijezde kao i svi ostali koji su bracni zivot poceli sa boljom ili losijom startnom pozicijom, dalje bi ovisilo od vas, vase ljubavi itd. Kroz neke 2-3 godine ukoliko to zbilja zelite bi mogli postici puno toga a tada bi vam bilo po nekih 30-31 godina sto je sasvim lijep prosjek za osnivanje porodice, ni sama se nisam ranije udala!
Naravno da ovakav "projekat" zahtjeva obostrano zrtvovanje i potpuno preuzimanje odgovornosti nad vlastitim zivotom i zapravo tu u samom startu mnogi pokleknu jer od razmisljanja vec sta sve slijedi boli glava (pri tom mislim na muskarce jer su oprezniji) a zene to prihvate malo lakse jer upravo ovdje preovlada njihov ranije navedeni romanticni pogled na zivot a onda poslije kukaju kako im je tesko, kako su se udale za nesposobnjakovice itd.
Dakle, dobro dobro i opet dobro razmisliti sta i kako dalje, trazite savjete od roditelja, kako vam god iritantno zvucali oni su to vec prosli i znaju o cemu pricaju, budite otvoreni, direktni precizni i spremni na sva sra.... koja vas ocekuju, nikada nece biti lako ali to je opet puno bolje nego sjediti na nekom sigurnom minderu, ne imati i ne raditi nista. Sretno

[nikimostar]

Na nekoj slicnoj temi sam vec napisala pa cu i ponoviti ovdje, zene brak i zajednicki zivot (velika vecina) na pocetku shvataju vrlo romanticno " ma neka smo mi zajedno pa cemo skupa proci sve nedace" dok u stvarnosti to bogami i nije tako. Danas mnogi imaju ovakav problem i neki ga rjesavaju udajom/zenidbom pod svaku cijenu a neki opet ostaju tu gdje jesu cekaju, nerviraju se ili se u konacnici razilaze i pate. "Pod nepovoljnim uslovima" ulazak u brak je zaista glupost (da ne nabrajam zasto sve, znamo svi) a s druge strane niti od sjedenja nema nista! Vas problem je taj sto on do 28. godine nije ni fakultet zavrsio a kamoli da je postigao nesto vise, za tebe ne znam jer nisi napisala kakav je tvoj status u toj vezi a to je takodje vrlo bitno. Normalno je da te fata panika jer si svjesna da dok zavrsi fax, pronadje posao i to ako ga pronadje i stekne osnovne uslove za zivot odose godine a to nije dobro nikako, za zenu a bogami ni za muskarca. Tu se problemi vrte u krug i nigdje izlaza a sve se vrlo lose odrazava na vezu, pritisak niko ne voli pa obicno svak ode na svoju stranu.
Kako god pametnog rjesenja nema ovako na brzinu, ako je za utjehu znam mnoge parove koji se nalaze u slicnoj ili istoj situaciji djelimicno sami krivi za sve a djelimicno i komletna situacija u lijepoj nam BiH gdje su osnovne ljudske potrebe postale privilegija bogatihi politicki podobnih.
Eh sad poslije supljiranja cu reci sta bih ja uradila da sam na mjestu ove djevojke ( nekada podavno sam i bila pa mozda moje iskustvo pomogne) :
Pod 1. bih direktno frontalno i vrlo precizno iznijela svoje planove za buducnost doticnom momku, dakle zenimo se ili ne, ukoliko je odgovor negativan tu se prica zavrsava, ukoliko je pozitivan onda obaviti zaruke, na neki nacin se obavezati i punom parom nastaviti realizaciju plana! Takodje otvoreno razgovarati sa roditeljima obadvije strane i vidjeti kakve su sanse da vam neko pomogne bar u pocetku, pogura za neki posao, pomogne oko stanovanja dok se ne snadjete i sl. U tom slucaju bi se u vasem zivotu desavao neki pomak na bolje, imali bi zajednicki cilj sto je jako bitan motiv i makli bi se sa mrtve tacke a nastavljali bi dalje sami kroz trnje i zvijezde kao i svi ostali koji su bracni zivot poceli sa boljom ili losijom startnom pozicijom, dalje bi ovisilo od vas, vase ljubavi itd. Kroz neke 2-3 godine ukoliko to zbilja zelite bi mogli postici puno toga a tada bi vam bilo po nekih 30-31 godina sto je sasvim lijep prosjek za osnivanje porodice, ni sama se nisam ranije udala!
Naravno da ovakav "projekat" zahtjeva obostrano zrtvovanje i potpuno preuzimanje odgovornosti nad vlastitim zivotom i zapravo tu u samom startu mnogi pokleknu jer od razmisljanja vec sta sve slijedi boli glava (pri tom mislim na muskarce jer su oprezniji) a zene to prihvate malo lakse jer upravo ovdje preovlada njihov ranije navedeni romanticni pogled na zivot a onda poslije kukaju kako im je tesko, kako su se udale za nesposobnjakovice itd.
Dakle, dobro dobro i opet dobro razmisliti sta i kako dalje, trazite savjete od roditelja, kako vam god iritantno zvucali oni su to vec prosli i znaju o cemu pricaju, budite otvoreni, direktni precizni i spremni na sva sra.... koja vas ocekuju, nikada nece biti lako ali to je opet puno bolje nego sjediti na nekom sigurnom minderu, ne imati i ne raditi nista. Sretno

Odlicno receno,svaka cast

[Poison_Ivy]

Izvinjavam se na mozda neumjesnom pitanju, ali zasto je sam brak toliko bitan? Po meni brak nije nikakva garancija da cete ostati zajedno, i brakovi kao i veze pucaju ako nema ljubavi. Razumijem da se neko ne zeli vjencati ako nema uslova za to, ista sam takva. U vezi vec 9 godina, ja se primakla 30 a dragi vec dobro presao, zivimo zajedno vec godinama, ali se jos nismo vjencali, s tim sto ja niti jedne sekunde ne sumnjam u svoju vezu, meni je s njim prelijepo bez obzira na potpisivanje bilo kakvih ugovora. Oboma nam je najbitnija nasa ljubav, nase razumijevanje, a sve ostalo polako. Najvjerovatnije cu se udati kad budem spremna za dijete a to se bas ne moze na hljebu i vodi, bar ne po meni.

[mint]

Izvinjavam se na mozda neumjesnom pitanju, ali zasto je sam brak toliko bitan? Po meni brak nije nikakva garancija da cete ostati zajedno, i brakovi kao i veze pucaju ako nema ljubavi. Razumijem da se neko ne zeli vjencati ako nema uslova za to, ista sam takva. U vezi vec 9 godina, ja se primakla 30 a dragi vec dobro presao, zivimo zajedno vec godinama, ali se jos nismo vjencali, s tim sto ja niti jedne sekunde ne sumnjam u svoju vezu, meni je s njim prelijepo bez obzira na potpisivanje bilo kakvih ugovora. Oboma nam je najbitnija nasa ljubav, nase razumijevanje, a sve ostalo polako. Najvjerovatnije cu se udati kad budem spremna za dijete a to se bas ne moze na hljebu i vodi, bar ne po meni.

[blind_mind]

Ma ako taj papir već nije toliko bitan kako mnogi kažu,ja bih ipak da ga potpišemo..Ako baš ne bude išlo,uvijek postoji razvod..Pogotovo ako je u pitanju zajednički život,pa i planiranje djece..Jednostavno ne vidim ni svrhu samo u zabavljanju koje traje godinama,poštujem svačije mišljenje i svako bira ono što njemu odgovara,ali ja sam odrasla u sredini gdje je brak nakon određenog vremena zabavljanja i upoznavanja,u određenim godinama,logičan slijed stvari ako postoji ljubav naravno.

[Poison_Ivy]

sorry blind_mind, mislim da definitivno onda imamo razlicite poglede na stvari. Meni moja veza ni slucajno nije samo "zabavljanje" nego ljubav zivota, a brak ugovor pred svjedocima o toj ljubavi, otuda i moj prosli komentar.

[mr_gospodin]

sorry blind_mind, mislim da definitivno onda imamo razlicite poglede na stvari. Meni moja veza ni slucajno nije samo "zabavljanje" nego ljubav zivota, a brak ugovor pred svjedocima o toj ljubavi, otuda i moj prosli komentar.

majke ti zar ne vidis da je cijela tema ubleha?

[mint]

Ma ako taj papir već nije toliko bitan kako mnogi kažu,ja bih ipak da ga potpišemo..Ako baš ne bude išlo,uvijek postoji razvod..Pogotovo ako je u pitanju zajednički život,pa i planiranje djece..Jednostavno ne vidim ni svrhu samo u zabavljanju koje traje godinama,poštujem svačije mišljenje i svako bira ono što njemu odgovara,ali ja sam odrasla u sredini gdje je brak nakon određenog vremena zabavljanja i upoznavanja,u određenim godinama,logičan slijed stvari ako postoji ljubav naravno.

Izvini, ne bih da me pogresno shvatis ili da te uvrijedim, ali ja sam sada ovo tvoju shvatila na fazon da ti je bitno samo da se udas ... bolje biti i razvedena, nego "stara cura". Izvini, ali ja to ne razumijem ... po meni bi dvoje trebali ulaziti u brak iz nekih potpuno drugih stvari, a ne zbog one nase poznate "sta ce carsija reci".

[Poison_Ivy]

sorry blind_mind, mislim da definitivno onda imamo razlicite poglede na stvari. Meni moja veza ni slucajno nije samo "zabavljanje" nego ljubav zivota, a brak ugovor pred svjedocima o toj ljubavi, otuda i moj prosli komentar.

majke ti zar ne vidis da je cijela tema ubleha?

Cinjenica, a meni nesto bi zao da cura razbija glavu glupostima, kad nije rijesila glavno pitanje: ima li pored sebe osobu s kojom ce planirati zivot ili ne?
ma nema veze, post 1 minuta, a ja se sjetih kolko sam sretna!

[bucik]

Jeste,to je zapravo moj najveći strah,ne bih ja žurila ni sada s tim da ja znam da će to se zaista desiti..Ali budućnost je jako nepredvidljiva,što je najgore..

Vidi sestro, takve ko ti služe muškarcima koji nisu ništa u životu napravili a u guzici im 30 godina. Vjerovatno živi kod roditelja, mati mu kuha, pere i pegla a ti mu daš guzice kad mu prahne i njemu dobro. Saleti negdje marku dvije za kafu i kladionicu i na to mu se svodi sav društveni život. Opet kad zagori nazove tebe i tako u krug.

[blind_mind]

Ne bih sad da ovu temu pretvorim u prepucavanje kao što to inače biva na forumima,ja sam posion_Ivy samo rekla da svako ima svoj način pogleda na te stvari,a ne da je to kod tebe samo zabavljanje.Zato molim te ne stavljaj meni riječi u usta.A svakome se cilj udati,imati djecu,meni nije cilj se samo udati,nije se teško samo udati,ja njega volim i želim provesti život s njim,a dugo smo skupa,pa ako je to to,ne vidim razlog zašto se ne popeti stepenicu više.Više je to neki strah..

[blind_mind]

Jeste,to je zapravo moj najveći strah,ne bih ja žurila ni sada s tim da ja znam da će to se zaista desiti..Ali budućnost je jako nepredvidljiva,što je najgore..

Vidi sestro, takve ko ti služe muškarcima koji nisu ništa u životu napravili a u guzici im 30 godina. Vjerovatno živi kod roditelja, mati mu kuha, pere i pegla a ti mu daš guzice kad mu prahne i njemu dobro. Saleti negdje marku dvije za kafu i kladionicu i na to mu se svodi sav društveni život. Opet kad zagori nazove tebe i tako u krug.

Hah dobro si to rekao,u nekim dijelovima,moram priznati,samo mi nije jasno šta misliš kad kažeš: "Takve kao ti?"

[Poison_Ivy]

Ni u kom slucaju se ne bih raspravljala ili "prepucavala", izgleda da se bas ne razumijemo. Ono sto ja hocu reci je da ako si s nekim koga volis i ko tebe jednako toliko voli onda pitanje braka nije vise bitno, postaje samo formalnost. Mi smo davno razgovarali, slozili se da mozemo zakazati slijedecu subotu ako to nekome treba, ali nam se nesto jos ne daju pare na svadbu, draze nam potrosit na sebe.
Upravo i jeste problem u tom strahu koji spominjes, ali meni bi to bio razlog za pitanje veza ili ne, a ne veza ili brak. O tome se radi
P.S: nije se svima cilj udati i roditi djecu, bezvezna predrasuda

[blind_mind]

Pa bilo bi pitanje da znam da je strah osnovan.Ali možda je samo rezultat moje prevelike ljubavi.A predlagao je i on meni život u dvoje,zato ja kažem zašto onda bar ne potpisati taj papir,opet ponavljam to je moj lični stav svi mi imamo različite stavove,što se kaže koliko ljudi toliko ćudi..Jer pored svega drugog,kada bismo živjeli prije braka,osim što bi nam bilo lijepo što smo zajedno,došli bi do izražaja ti problemi koji njemu smetaju,a ja sam za razliku od njega,svjesan da život nije nimalo lak i da će uvijek biti problema.Mislim da bi nas to vratilo samo unazad.

[bucik]

Jeste,to je zapravo moj najveći strah,ne bih ja žurila ni sada s tim da ja znam da će to se zaista desiti..Ali budućnost je jako nepredvidljiva,što je najgore..

Vidi sestro, takve ko ti služe muškarcima koji nisu ništa u životu napravili a u guzici im 30 godina. Vjerovatno živi kod roditelja, mati mu kuha, pere i pegla a ti mu daš guzice kad mu prahne i njemu dobro. Saleti negdje marku dvije za kafu i kladionicu i na to mu se svodi sav društveni život. Opet kad zagori nazove tebe i tako u krug.

Hah dobro si to rekao,u nekim dijelovima,moram priznati,samo mi nije jasno šta misliš kad kažeš: "Takve kao ti?"

Da, dugujem ti izvinjenje, ali krajnje iskreno izvinjenje. Ovo je još jedan dokaz kako olahko o drugima donosimo sud a da osobu uopste i ne poznajemo, generalizujući stvar i tebe sam zamislio kao većinu današnjih djevojaka/žena pa sam tako nespretno izrazio. Htio sam reci da je vrijeme danas takvo da muskarcima i ne treba brak da bi zadovoljili svoje životinjske nagone. To su im djevojke/žene omogućile lahkoćom stupanja u sexualne odnose pa je većini brak i nepotreban a naročito onim koji ne žele da razbijaju glavu kako će sutra voditi računa o porodici, obezbjediti ženi i djeci pristojan život i sve ostalo što jedan brak podrazumijeva.

[hahaha123]

Nemoj me pogresno shvatiti ali i sutra da se udas za tog momka ne bi dugo trajalo jer s tvoje strane je to "udaja iz ljubavi" a sa njegove pritisak koji ima da to mora uciniti. Imala sam vezu od 6 god i bio je isti pritisak ali s njegove strane i sve sam isto pricala kao i tvoj decko sada,kako nemamo gdje,nemamo posao bla bla bla..skontam da ne ide,nije to to upoznam momka,zabavljala se 4 mjes. i udala se,otisla u podstanare,bez stalnog posla i tako dalje..to nikad ne bi uradila sa bivsim momkom i sve mi je to bila izvlakusa jer ga NISAM OCIGLEDNO VOLJELA.. Ne dovoljno da krenem u zivot s njim.. Sada sam 2 god u braku,kupili smo stan,imamo posao i to sve sami bez icije pomoci..i svaki dan se Bogu zahvaljujem sto sam ovo uradila jer je ovo bila najbolja odluka mog zivota a vjeruj mi bilo je stvarno teskih trenutaka.Sad sam i hvala Bogu trudna,sve se nekako "poslozilo"
Hocu da kazem da sam sve iste stvari pricala a iskrena da budem i znala sam duboko u sebi da se i nikad necu udati za ovog bivseg...a pricala sam cekaj dok ovo,cekaj dok ono...

[blind_mind]

Nemoj me pogresno shvatiti ali i sutra da se udas za tog momka ne bi dugo trajalo jer s tvoje strane je to "udaja iz ljubavi" a sa njegove pritisak koji ima da to mora uciniti. Imala sam vezu od 6 god i bio je isti pritisak ali s njegove strane i sve sam isto pricala kao i tvoj decko sada,kako nemamo gdje,nemamo posao bla bla bla..skontam da ne ide,nije to to upoznam momka,zabavljala se 4 mjes. i udala se,otisla u podstanare,bez stalnog posla i tako dalje..to nikad ne bi uradila sa bivsim momkom i sve mi je to bila izvlakusa jer ga NISAM OCIGLEDNO VOLJELA.. Ne dovoljno da krenem u zivot s njim.. Sada sam 2 god u braku,kupili smo stan,imamo posao i to sve sami bez icije pomoci..i svaki dan se Bogu zahvaljujem sto sam ovo uradila jer je ovo bila najbolja odluka mog zivota a vjeruj mi bilo je stvarno teskih trenutaka.Sad sam i hvala Bogu trudna,sve se nekako "poslozilo"
Hocu da kazem da sam sve iste stvari pricala a iskrena da budem i znala sam duboko u sebi da se i nikad necu udati za ovog bivseg...a pricala sam cekaj dok ovo,cekaj dok ono...

Da,tebi je sada lijepo,jer i sama kažeš da ga nisi dovoljno voljela.A šta da jesi?! Bil to uradila?!Ja svog dečka volim i možda je nekada potrebno razmišljati glavom,a ne srcem,samo nisam baš sigurna u njegove razloge,mada je moguće i da je izvlakuša što kažeš ti,znala bih ja kako ću da sam sigurna u to

[hahaha123]

Nemoj me pogresno shvatiti ali i sutra da se udas za tog momka ne bi dugo trajalo jer s tvoje strane je to "udaja iz ljubavi" a sa njegove pritisak koji ima da to mora uciniti. Imala sam vezu od 6 god i bio je isti pritisak ali s njegove strane i sve sam isto pricala kao i tvoj decko sada,kako nemamo gdje,nemamo posao bla bla bla..skontam da ne ide,nije to to upoznam momka,zabavljala se 4 mjes. i udala se,otisla u podstanare,bez stalnog posla i tako dalje..to nikad ne bi uradila sa bivsim momkom i sve mi je to bila izvlakusa jer ga NISAM OCIGLEDNO VOLJELA.. Ne dovoljno da krenem u zivot s njim.. Sada sam 2 god u braku,kupili smo stan,imamo posao i to sve sami bez icije pomoci..i svaki dan se Bogu zahvaljujem sto sam ovo uradila jer je ovo bila najbolja odluka mog zivota a vjeruj mi bilo je stvarno teskih trenutaka.Sad sam i hvala Bogu trudna,sve se nekako "poslozilo"
Hocu da kazem da sam sve iste stvari pricala a iskrena da budem i znala sam duboko u sebi da se i nikad necu udati za ovog bivseg...a pricala sam cekaj dok ovo,cekaj dok ono...

Da,tebi je sada lijepo,jer i sama kažeš da ga nisi dovoljno voljela.A šta da jesi?! Bil to uradila?!Ja svog dečka volim i možda je nekada potrebno razmišljati glavom,a ne srcem,samo nisam baš sigurna u njegove razloge,mada je moguće i da je izvlakuša što kažeš ti,znala bih ja kako ću da sam sigurna u to

Pa zato ti i kazem... U ovoj prici ja sam tvoj momak... Nisam bila sigurna pa sam izmisljala razloge...ja ti kazem kako je meni bilo i kako sam se ja ponasala.. Ne mora sad to da znaci da se i on samo izvlaci ali znam iz iskustva kad je prava ljubav u pitanju nema tu puno razmisljanja i trazenja razloga zasto da ili zasto ne brak.. To jednostavno se jednostavno zna... Sjedi s njim i popricaj.. Od cekanja nemas nista.. Samo ti vrijeme prolazi.. I nemoj misliti da je za brak dovoljna ljubav samo jedne osobe... Budi sigurna da te voli.. Brak je uximanje i davanje, ulaganje sa obje strane.. Nemoj da se prevaris i udas i budes rob ljubavi..

[blind_mind]

Shvatila sam te da,a vjeruj ja već osjećam da ja njega volim više i da sam rob ljubavi i straha od te ljubavi..

[jedna tamo]

potpuno razumijem pokretačicu teme i mislim da se puno bolje uzeti baš kad ništa nemate i bukvalno " krenete u novi život "
a baš tad nešto iskrsne i stvari se pokrenu, nekako ako se sam ne pokreneš ništa se neće desiti i uvijek sa rezervom gledam one kao uzeli se, imaju dobre plate, ma sve super, ja bih se iskreno uvijek pitala jel on mene oženio zbog plate il mene i to je isto ono ostane trudna djevojka: question is jel je oženio zbog trudnoće ili zato što je voli?!
ma kad se nek hoće ženiti on će to i uraditi ako misli da te može gledati non-stop a ako ne veza mu super dođe da ima s kim izaći jer budimo realni u godinama gube društvo....

[Aleluja]

...tračiš vrijeme sa njim ne vidi on sebe u braku sa tobom, ali nema damu da ti to kaže, kao brine o tebi povrijediće te tako tipično ...usputna si mu varijanta, dok ne nađe neku novu naravno, izgovore niže kao nisku bisera, jer kad ljubav postoji (obostrana) nema mjesta nikakvoj prepreci jer s tom osobom želiš da doživiš apsolutno sve bijedu,bolest sreću,tugu ,novac..jednostavno sve

[blind_mind]

Ali ove veze duge su prava uvala..Teško se izvući iz njih..Zavoljela sam ga ludo,navikla na njega,čak su ga i moji zavoljeli svi,mene njegovi..Sve me to koči da poduzmem nešto i kad mislim da imam razloga..Najgore što više ne znam ni dal imam..Jer uvijek postoje argumenti za i protiv..Mada rizik postoji..A ulog je veliki...

[alchak.ba]

ja mislim da ti s njim trebaš pricati.

[mostarka_90]

ma to je njemu samo izvlakusa spomenuo bi bar nekad kako bi bilo lijepo da ste u braku, djecica ovo ono, fazoni