Forum Klix.ba

cartman wrote:Hahahahaha gospodine Jan ni van preporucio da se mall opustite,pripalite jednu
dzoku

Gaggy!i wrote: Nego, kuckaj mi o tome, da li ima kakvog spasa u tim silnim iscitanim knjigama i socnom iskustvu sto se rascvjetalo u spoznaju? Reci mi, dise li se lakse sa sirokim vidikom

„Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.“ Halil Džubran

V. St. Kinjo wrote:Mudrost bez humora!

Konstatacija koja mi se nametula još u onim, davnjim, hippie vremenima tako da sam je skoro bio zaboravio ali me na nju potsjeti jedan od najpoznatijih istočnjačkih mudraca...

„Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.“ Halil Džubran

V. St. Kinjo wrote:

Gaggy!i wrote: Nego, kuckaj mi o tome, da li ima kakvog spasa u tim silnim iscitanim knjigama i socnom iskustvu sto se rascvjetalo u spoznaju? Reci mi, dise li se lakse sa sirokim vidikom

Dugo sam se kanio da udovoljim tvojoj plemenitoj želji, koja u međuvremenu preraste u izvjestan izazov, sve čekajući na pravu inspiraciju kada me slučaj navede da pročitam kolumnu - DUHANKESA - Ferida Muhića koja redovno izlazi u crnogorskom "MONITORU".
Već nakon prvog čitaanje na internetu potražih podatke ovog filozofa formata istočnjačkih mudraca, koji predaje filosofiju na skopskom univerzitetu a inače je veoma aktiv an i u svojoj Bosni. Da ne bih pričao pričine priče, najbolje će biti da vamovdje postavimlink ove kolumne i poželim veliko zadovoljstvo pri čitanju njegovih priča koji umnogome prevazilaze one Šeherezadine:

http://www.monitor.co.me/index.php?opti ... &Itemid=37

- M -

silm wrote: Jel` kamen bijeli ko nišan mišljen?
Da kazuje "sjeti se da ćeš umrijeti!".
Ha Kinjo?
Kako si ga ti pročito?

Hrabrost i Istina

PETAK, 24 JANUAR 2014 DUHANKESA - BROJ 1214 E-mail Ispis PDF

Teška su vremena u kojima je potrebna hrabrost da bi se rekla istina! Kada sam napisao ovu rečenicu, učinilo mi se da sam zasadio mladicu lijepe voćke u plodnu zemlju; osjetio sam miris vlažne rastresite crnice a sadnica je pred mojim očima olistala, ojačala, porasla. Veoma zadovoljan, pročitao sam istu rečenicu još jednom. Sada mi se ukazala žuta i suha zemlja, posuta kamenjem, a ona lijepa voćka pretvorila se u grančicu mrke kore pokrivene trnjem.

Obuzela me zebnja. Kakve veze ima hrabrost sa izricanjem istine? Da ne prihvatamo olako ovaj stav!? Nismo li time prihvatili premoć laži, saglasili se sa vladavinom neprijatelja istine, mandat vlasti prepustili samovolji, ustuknuli pred bezumljem!? Kad god se desi da neko strada zbog istine, čujemo šapat koji opominje da još nije nastupilo vrijeme za istinu, da ovdje nije mjesto da se čuje istina, da se istina ne kazuje svakome. Mogu li se zamisliti gore vrijeme, gore mjesto i gori ljudi od onih u kojima nema mjesta istini !?

Uzmimo na primjer istinu da su muslimani isto toliko ljudi koliko su to i kršćani, hrišćani ili, rečeno akademskim eufemizmom s kraja XIX vijeka, koliko su to i ljudi Judeo-kršćanske, takozvane zapadno-evropske civilizacije! Ta istina je samo deklarativna, ostavljena da čami na stranicama sterilnih dokumenata. U realnom svijetu, ljudski rod je podijeljen na ljude i na muslimane.

Dok ljudi sami stvaraju svoju istoriju i proizvode društvene okolnosti u skladu sa svojim intelektualnim ciljevima i vrijednosnim idealima, muslimani nisu ni blizu takvih parametara. Od svog osnivanja, Antropologija je koncipirana kao nauka o primitivnim društvima, a Orijentalizam kao nauka o inferiornim društvima, razumije se, u odnosu na razvijeno i superiorno judeo-kršćansko (zapadno-evropsko) društvo. Islam, kao predmet Orijentalizma, je svrstan u inferiorna društva a muslimani u inferiorna bića. Prema Orijentalizmu, Islam predstavlja apsolutno autoritarnu socijalnu tvorevinu, neku vrstu kaveza prekrivenog neraskidivom mrežom pravila koja uslovljavaju, određuju i objašnjavaju sve postupke muslimana. Zatvoreni u taj kavez, muslimani ne stvaraju svoju istoriju i ne postižu personalni integritet. Oni su posljedica svoje istorije a ne njeni uzroci; društvo u kom žive je apsolutno nedemokratsko, a njihov duhovni život je robotska parodija lične slobode i autonomnog rasuđivanja.

Prisutna u svim sferama društvenog života diskvalifikacija muslimana kao socijalnih kiborga ili zombija održavanih u životu i dirigiranim krutim propisima Islama, posebno je naglašena u tretmanu terorizma i nasilja. Iako je terorizam evropski izum i oblik političke borbe sa početka XIX vijeka, niko ne govori o ,,evropskom terorizmu". Umjesto toga, Ogist Blanki (August Blanqui) je osnova za tehnički termin ,,blankizam", kao što su Pisarev i Bakunjin osnova za termine ,,pisarevci" i ,,bakunjinovci". S druge strane, sintagma ,,islamski terorizam" je postala lingvistički uslovni refleks: ne može se upotrebiti jedna a da se automatski ne aktivira asocijacija na drugu riječ! Zato se evropskim teroristima sudi kao slobodnim iako aberativnim ličnostima, kao pojedincima, dok se muslimanski teroristi jednostavno eksterminiraju kao vrsta štetočina. Čak i tumačenje relativno benignih formi porodičnog nasilja, tretiraju se na drastično različit način. Kada ne-musliman (Francuz, Nijemac...) istuče svoju suprugu, njegov postupak se smatra za socijalno nedopuštenu formu ponašanja, za koju se traži objašnjenje u okolnostima njegovog života. Kada to učini musliman, riječ je o tretmanu žene u Islamu, a ne o ličnosti nasilnika. Islam je strukturalno i kulturalno nasilnički, judeo-kršćanstvo to nije. Čak su i sve forme rasizma i nacionalizma, sve do zločina holokausta i genocida, tipične za evropsku istoriju sve do naših dana, samo posljedice devijantnih pojedinaca (Hitler, Ajhman, Milošević, Mladić, Karadžić).

Nisu teška, nego su naopaka vremena u kojima je potrebna hrabrost da bi se izrekla istina! Normalna, ljudska, civilizirana vremena su ona u kojima je potrebna hrabrost da se izrekne laž, gdje je luda smjelost uslov da se pokuša javno osporiti istinu! U takvim vremenima istina se kazuje uvijek, svugdje i svakome!


Ferid MUHIĆ

Klopka nade

PETAK, 02 MAJ 2014 DUHANKESA - BROJ 1228 E-mail Ispis PDF
Koliko sam već puta čuo tu rečenicu: ,,Nada umire poslednja!" Ne samo da mi je odavno dosadila, ne da mi se popela na vrh glave, nego, reći ću vam otvoreno – zgadila mi se! Dozlogrdila mi je njena sentimentalna, patetična bljutavost ali ono što mi se zgadilo to je totalna laž ove rečenice, koja se besramno prerušila u ruho neporecive istine!

,,Nada umire poslednja!" Kakva besmislica!? Nada umire pretposlednja. Odmah za nadom umire gospodin nadajući, onaj koji se nadao, koji se nadi predao i u nadu se uzdao! Nada je odar na kome počiva onaj koji je gajio nadu. Čovjek koji se nada jeste rekvijem svojoj nadi. Oplakivanje umrlog je zapravo oplakivanje nade. Jer je čovjek koji je svoj život povjerio nadanju, čovjek koji se odrekao sebe. Nadajući čovjek je slomljena trska. Suprotnost nadi nije beznađe; naprotiv, beznađe je đubrivo na kom fermentiraju i iz kog klijaju sve bakterije nadanja. Suprotnost nadi je unutrašnja sigurnost čovjeka koji zna! Ništa ne može zastati između čovjeka koji zna i njegovog osmjeha!

I pored toga, čak i filozofi uporno hvale čovjeka kao biće nade!? Što ti filozofi znaju lupetati! U lupetanju filozofima niko nije ravan. Uzmimo onaj veliki filozofski sistem, hvaljen i promovisan na sva zvona kao veliko otkriće i potpora humanizmu, razrađen u knjizi Princip nada. Das Hoffnung Prinzip! Važno je uočiti razliku: ne Princip nade, nego upravo Princip nada, odnosno, opisno rečeno, Princip nazvan nada. Još malo pa Tramvaj nazvan želja – ako se sjećate tog filma, mada je film bio bolji! Autor principa nazvanog nada, Ernst Bloh (Ernst Bloch), skoro punih deset godina, od 1938. do 1947. godine, pisao je knjigu o nadi naivno vjerujući da piše o besmrtnom principu! Kakav fijasko! Jer upravo tokom tih deset godina, dok je on svijet tumačio principom nade, taj isti svijet - i to upravo svijet u kom je živio sam pisac! - otpočeo je predstavu najdrastičnijeg izrugivanja svakoj nadi, posebno nadi kao principu besmrtnosti: predstavu prepunu smrti, nazvanu Drugi Svetski Rat, u kojoj je bilo više mrtvih nego u svim sličnim predstavama tokom prethodnih hiljadu godina!

U istom tom periodu, svijet baziran na principu zvanom nada, isplanirao je i realizovao holokaust, Ruski front i rat na Pacifiku, Jasenovac i genocid u dolini Lima, napravio je, a zatim na gradove nastanjene ljudima, i bacio tri A bombe, ugasivši u trenu preko 150.000 nada, a onda odmah zatim, i isto toliko života ljudi kao bića nade! A kada je 1947. godine mudri filozof E. Bloh objavio svoju knjigu Princip nada, ljudski rod baziran na principu zvanom nada, stupio je u eru Hladnog rata, rascijepivši tako svijet u šizofreničnu psihopatsku rulju, od koje je svaka polovina učila da mrzi onu drugu i da žudi za njenim uništenjem. Do danas se nisu umorili učitelji mržnje, niti su se nove generacije zasitile ubijanja i progona jedni drugih!

Nada je princip očajnika.

Nada je vjera beznadežnih!

Pravi vjernik se ne nada: on se pouzdaje, ili još tačnije: on zna!

Ako se pištolj poteže za slučaj opisan formulom ,,zlu ne trebalo", nadi se pribjegava kad je pištolj omanuo, kad je metak slagao ili promašio, a zlo već prevladalo! Tek kad više nema nikakvih realnih izgleda za povoljan ishod, tek kad više nema spasa - prilazi nada. Drugarica očajnika.

Nada je klopka. The trap of hope! U kakvu god klopku upadne, čovjek se može spasiti, ali iz klopke zvane nada, niko se još nije izbavio! Izbjegavajte što možete više i opreznije klopku nadanja!

Svijet nadanja je vječna bolnica u kojoj je nada jedina njegovateljica. Nada je gost koji dolazi onima koji sumnjaju u ljubav, svejedno da li u svoju ili u to da su voljeni; nada se kloni onih koji znaju da je ljubav iznad svake sumnje!! Nada dolazi slabima, nada ne pohodi jake!

Zato vam i kažem: Srećan je onaj koji se ne nada.

Blagosloven je onaj koga nada nikada nije pohodila!


Ferid MUHIĆ

kerima1 wrote:“Cijeli svijet se sklanja s puta čovjeku koji zna kuda ide.”
Ralph Waldo Emerson

fatamorgana wrote:

kerima1 wrote:“Cijeli svijet se sklanja s puta čovjeku koji zna kuda ide.”
Ralph Waldo Emerson

Ma vidim ja svijet pobježe nešto od mene,

kerima1 wrote:

fatamorgana wrote:

kerima1 wrote:“Cijeli svijet se sklanja s puta čovjeku koji zna kuda ide.”
Ralph Waldo Emerson

Ma vidim ja svijet pobježe nešto od mene,

ti samo mislis da znas kuda ides.

Post by ¤ jelena ¤ » 03/05/2017 21:49

Ček....tata je završio studij filozofije
pa je sinu čestitao jer je napustio isti?