Klavikula wrote:samoTEgledam wrote:.
interesuje me jos jedan stavar, ako nije problem da objasnis..
da je ARBiH na vrijeme reagovala i doturila MTS u Srebrenicu prije (za vrijeme ili nakon) cetnicke ofanzive 93. da li bi se mogli odbraniti dostignuti polozaju do te ofanzive i da li bi bilo nuzno da Srebrenica postane zasticena zona?
takodjer, da li bi se 28. divizija mogla spojiti sa ostatkom 2. korpusa, bar nakratko dok se ne ubaci hrana, naoruzanje i tehnika u Srebrenicu?
Eh sad, nisam strateg niti analitičar a ni general poslije bitke
Ofanziva iz 93 nije samo ofanziva na Srebrenicu, mnogo ranije, čini mi se, krajem 92 je bila žestoka ofanziva na Cersku, Kasabu, Konjević Polje i ovaj čitav dio od Cerske do Sućeske.
Sve do pada Cerske i Konjević polja, četnička putna komunikacija sarajevsko-romanijske regije sa Bijeljinom, time Srbijom i Banja Lukom, bila je prekinuta na dijelu Milići pa do, čini mi se, Drinjače. Drugu komunikaciju su imali preko Šekovića, pa ne znam kuda prema Zvorniku. Jedini način spajanja Srebreničke subregije i 2 korpusa je bio presjecanjem i duge četničke komunikacije, tj. negdje na potezu Karakaj (Zvornik)-Kalesija. Da li je to bilo izvedivo, mislim da jeste. Koliko bi se to moglo održati, hmm, realno neodrživo na duži period. Kratkoročno se moglo držati, tipa 7-10 dana ili kraće i strateški povlačiti pa ponovo bušiti na drugom mjestu i tako unedogled. Jednostavno se mogla masa četničkog ljudstva i tehnike vezati za taj koridor. Vjerovatno svjesni ovoga četnici u ogromnom pohodu, čini mi se, krajem 92 zauzimaju čitav taj region, te Cersku, Konjević Polje, Novu Kasabu i sva mjesta do Sućeske. Zašto je sve to palo? Pa vjerovatno zbog višemjesečne iscrpljenosti, iznemoglosti, gladi i siline četničkih napada. Sve mogu prihvatiti kao argument pada osim da su ljudi s tog područja plašljivi, kukavice, loši borci. Jednostavno momci s tog područja su armirani beton, ali i beton puca kad se polije benzinom i zapali.
Drugi dio Srebreničke fronte je bio prema Bratuncu (Bratunac u to vrijeme u poluokruženju) pa paralelno sa Drinom sve do Skelana i naše linije su završavale na obalama Perućačkog jezera u neposrednoj blizini brane Perućac. Treća fronta je bila na potezu Sućeska, Podravanje (rudnik boksita) i dalje prema Žepi (u to vrijeme su bili spojeni Srebrenica i Žepa slobodnom teritorijom). Četnici osokoljeni zauzimanjem Cerske, Konjević Polja i okoline, početkom (čini mi se februar) 93 kreću u napad na Srebreničku slobodnu teritoriju iz dva pravca: pravca Bratunca i pravca Skelana. Iz pravca Bratunca strateški napadaju da zauzmu brdo Čauš (dominantno brdo nad Potočarima pa sve do Soloćuše) i da stalnim ofanzivnim provokacijama vežu značajan dio naših snaga za taj dio. Glavnina napada doalzi iz pravca Skelana. Napadi su bili zaista žestoki. Uključeni avioni, helikopteri, vbr-ovi, haubice i ostala dalekometna oruđa iz Srbije. Obzirom da je Srebrenica u poluokruženju Srbije, artiljerija je tukla sa 3 strane (bilo je raznih zezova iz tog perioda, tipa da sami gađaju svoje granate još u zraku ili kako ih zaHebati da im granate prelete Bosnu i roknu u Srbiju), a nadopunu su imali sa brda Rogač (BiH). Smjenjivale su im se specijalne jedinice (pješadijske) ali im nije išlo. Onda je zapadao žestok snijeg i potisnuli su nas (nemože bosa noga protiv transportera
Bilo je tu i smijurija, prepustili im Zeleni Jadar i Jasenovu, na Jasenovu došli ovi iz sarajevsko-romanijskog korpusa, a u Zeleni Jadar ušli, navodno šešeljovci, i ovi iz sa-ro korpusa mislili da smo mi u Z. Jadru pa opleli. Bilancu znaju oni, mi smo utvrdili postojanje ogromnih količina krvi i zavoja natopljenih istom na širem području Z. Jadra.
Gledajući sa ove distance, napad na Cersku i Konjević Polje je naredio Karadžić, jer je njima to trebalo, trebao im je siguran koridor i putni pravac, odnosno kompaktnost teritorije od Vlasenice i Milića do Zvornika i Bijeljine.
Ovaj drugi napad je naredio Milošević jer je njemu to trebalo. Prije napada 93 mi smo snajperima mogli kongtrolisati Ljuboviju, Bajinu Baštu, HE Perućac i sav ovaj dio Srbije uz Drinu od Perućca do Ljubovije osim malog dijela kod sela Crvica (BiH). Ovo je neko "kratko" prisjećanje iz tog perioda.
E sad u vezi dopreme naoružanja od strane ABiH u toku ove četničke ofanzive iz 93. Dolijetali su helikopteri i dovozili značajne količine MTS-a. Pod MTS-om milslim na sitnu municiju i one ručne bacače. Jel još šta dolazilo, nemam pojma. Mogu slobodno reći, da su te količine sitne municije bile presudne za odbranu Srebrenice 93.
Znači konkretan odgovor, dopremljeni MTS je bio presudan za odbranu Srebrenice 93, ali se nije moglo ništa više uraditi po pitanju odbrane okoline Srebrenice. Jer je četnička najezda bila izuzetno žestoka. Ilustracije radi, 1 našeg borca su znali gađati sa po 3 tenka i ispaljenih 20 granata. Srećom, rijetko im je uspjevalo i pogoditi. Istina je da 93 četnici nisu mogli ući u grad, nisu mogli ući ni sa 30 000 mrtvih, a ne sa 10 000 kako im je Halilović prkosio. Imali smo municije dovoljno doturene od strane ABiH, imali smo volju, želju, nije nas niko plco u mozak. Jednostavno 93 smo bili sami svoji majstori. Napadi iz 95 nisu bili ni 10% napada iz 93, ali ni mi nismo bili ni 1% sami svoji kao što smo to bili 93.
Šta da si ti predsjednik u ratu i da ti amerika kaže: Ide intervencija ako pogine 5000+ u Srebrenici? Pristati ili ne?
