#26 Re: Kako biste postupili u ovoj situaciji??
Posted: 26/06/2012 14:24
Ne petljaj se u odnose drugih ljudi, manje boli glava. Zivi svoj zivot. Kada i ako ti prijateljica ZATRAZI savjet, tada joj sa puno obzira i takta probaj objasniti svoj stav.xkupinax wrote:Situacija je sljedeca. Imam najbolju drugaricu, s kojom se druzim godinama. Poznajem je u dusu, znam kako dise. U vezi je vec duze s momkom, koji je od nje napravio potpuno drugu osobu. Kako, pomocu koje tacno strategije, ne znam. Po meni se cini perfidno i proracunato. Doslo je do tacke, da djevojka koja je omiljena uvijek bila u drustvu, koja je imala puno prijatelja, koja je voljela da izlazi, koja je bila pokretna sada sjedi ili u njegovom stanu, ili u svom. Sve bi ovo bilo razumljivo, jer neko voli da se povuce u 4 zida sa svojim partnerom, da taj covjek nije klasicni gold digger! Ta moja prijateljica je prije svega iz fine kuce, ali i iz bogate porodice, gdje su svi na nekim pozicijama i nikad joj nista u zivotu nije nedostajalo. Ono sto sam cijenila i sto i sad cijenim je sto je uvijek bila na zemlji i nikad to nije isticala, a pomoci kome treba, kad god uvijek je za to bila spremna. On ima neke 34 godine, nikad nije imao ozbiljan posao, roditelji su mu penzioneri, on zivi ko podstanar. Veceg neradnika i musku ljencinu odavno nisam srela. I to bi bilo prihvatljivo kad bi on htio zavrnuti rukave da radi, medjutim sada nema potrebu, jer moja drugarica sve sto zaradi njemu daje. Za kiriju, za namirnice i ko zna za sta jos. Pronalazila mu je neke poslove, preko svojih poznanstava, medjutim nista nije potrajalo, jer je uvijek ista prica..njemu je jako tesko fizicki raditi, ili ga svi mrze, uvijek je neka urota protiv njega. Slozi joj socijalu, ona se sazali i kaze mu: ma daj otkaz, da se ne sekiras. Sad kofol nesto studira, pa mu je to izgovor da ne radi. Vadi se na to da mora da uci ( covjek od 34 godine se ufurao u ulogu brucosa ) i da se ne moze posvetiti i poslu i skoli istovremeno. Poceo je da izvoljeva sta bi najvise volio da radi, jer racuna na to da ce ga njeni pogurati. Da sve bude tragicnije, mislim da joj je ogranicio i vidjanje i izlaske s prijateljima. Ako i izadje s nama na kafu, ili samo sa mnom, u sat vremena telefon zazvoni bar triput, a njen odgovor je: izasla sam tad i tad, sjedim tu i tu, s tim i tim..necu dugo, zvacu te sa kucnog kad dodjem. Najkasnije do kad se smije zadrzati u vecernjem terminu je do nekih 10 navece, a onda iznenada izmisli neki razlog da ide kuci. Shvatam da neke stvari ne zeli naglas da prizna, iako se vide iz aviona. Sad je pocela da gleda sve kroz novac, sto nikad nije radila..ponekad mi se ucini da bi pregazila preko mrtvih za svoj interes. A i vec neko vrijeme je depresivna, pa je uspjela da prevali preko usta da je mori to sto uz njega ne osjeca neku sigurnost. Voli ga i on je fin prema njoj, ali je "uspavan". Kaze..sve mu mora ona govoriti, podsjecati ga, tjerati ga za njegovo dobro.
On naravno, namazan kakav jeste, na sve kaze: kako god ti ljubavi kazes, evo idem..trcim, jer zna da je nasao zlatnu koku, uz koju mu sutra nista u zivotu nece nedostajati, a da bi je zadrzao mora prividno izigravati papucara. Njeni vec planiraju da joj kupe stan, prisvojio je njeno auto, drugim rijecima, upala mu je kasika u med! Mislim da je s ciljem drzi tako izolovanu i da je lagano odvaja od ljudi, iz straha da ce ona upoznati nekog boljeg. Mene zanima, da li biste vi vasem najblizem prijatelju ili prijateljici rekli u lice sta mislite?
Nas dvije smo oduvijek imale takav odnos da jedna drugoj sve mozemo reci i sve znamo. Cijenila sam njeno misljenje kad mi ukaze da neki momak nije za mene..kad se doslovno upetlja, davala sam joj to za pravo. Jos uvijek joj dajem, iako na kraju sama donesem odluku. Ne bih da rizikujem nase prijateljstvo, ali s druge strane osjecam se ko neki licmjer kad sjedim, vidim, a sutim. Njen je zivot, ja joj zelim samo da bude sretna, ali mi se ne svidja sto vise nije ista osoba. Zaboravlja ljude koji su uz nju sjedili kad joj je bilo tesko, koji su se radovali kad se ona radovala, koji su joj bili pri ruci kad god joj je u zivotu zatrebalo. Hladno je otkacila nasu zajednicku prijateljicu, koja bi i sad bila spremna za nju bubreg izvaditi- pod izgovorom: NIKAKVIM! Dolazim u neprijatne situacije da me pitaju za nju, gdje je i je li ziva, a ja uvijek izmisljam da je u nekom poslu, ili da je bolesna, da joj je nesto iskrslo..jer ne zelim pred svakim da kazem svaki put isto: kuci je, ili kod momka je. Njih dvoje apsolutno nigdje ne idu, a izgovor je: nema se para! Tj, ona ima, a on nema. Ona bi mogla sebi priustiti ljetovanje, neki vikend negdje s prijateljima, putovanje, ali radije izmisli da joj nije do toga, da joj je mrsko, nego da prizna da je razlog - momak. Zar trebaju pare da se ponekad proseta ako nista? Cura doslovno uz njega propada, stagnira u mjestu, on se ne trudi da se pokrene, da joj dokaze da hoce i moze. Ceka sve na gotovo.
Da li biste reagovali? Ukazali bliskoj osobi na neke stvari? Nisam mislila da se petljam u njenu vezu i da njega spominjem, htjela bih samo ukazati NJOJ na njeno ponasanje, zbog kojeg gubi ljude oko sebe i propusta velike sanse za svoju buducnost sutra.
.
