Steta. Nalazim da je ovo bas dobra tema i dobro je da ima zainteresiranih.
Nije lako biti objektivan ako je to uopste moguce. Narocito je tesko zadrzati hladnu glavu poslije svega sto nam se dogodilo i sta smo uradili u zadnjih 15 godina.
Zato u svim razmisljanjima a posebno u dijalozima treba se vracati osnovnim principima demokraticnosti i principima po kojima zelimo da tretiramo druge kako bi zeljeli biti tretirani.
Cesto se radi o nesporazumima i drugacijem vidjenju odredjenih dogadjaja koji onda proizvode medjusobnu sumnju. U samom pocetku trebalo bi relativizirati stvari bez obzira na sopstveno misljenje - samog dijaloga radi.
Primjer nesporazuma:
a. Jugoslavija je bila sacinjena od republika koje imaju svoju drzavnost.
b. Jugoslavija je bila drzava sa suverenitetom na cijeloj svojoj teritoiji.
Kroz ovaj nesporazum, neslaganje, mnogi dobri ljudi koji su Jugoslaviju voljeli i sve njene ljude nasli su se na razlicitim stranama i uspjeli i razviti mrznju medju sobom i poslije svega onim drugim ce reci "Vidis sta ste nam napravili." Pravo umijece i demokraticnost je u prihvacanju rjesenja koja ne odgovaraju u potpunosti tvojim zeljama ali koja daju slobodu i mogucnost za usavrsavanje kroz vrijeme. Drugacije ponasanje i djelovanje je svjesni ulazak u nasilje - ne-dijalog.
Kada je sukob opcija zapocet akteri koji su imali moc doveli su situaciju do usijanja a narodi se vise nisu puno pitali vec im je sopstveno misljenje bivalo odasiljano iz tih centara moci. Politicki centri moci nisu gledali na stvarne interese naroda vec interese svojih konkretnih ideja i nacina za njihovo ostvarivanje. (Ovo je vrlo uopsteno ali generalno istinito).
Ostali smo ti i ja da se svadjamo ko koga vise mrzi i ko je kome planirao istrebljenje, jelde?
Sad, ako i ne mozes ustanoviti koncensus oko kljucnih pitanja razmimoilazenja - mozes voditi dijalog gdje su sve strane spremne postovati principe bez kojih nema dijaloga.
U ovom slucaju:
- svi narodi u Bosni su historijski ravnopravni
- nema genocidnih naroda
- nema manje vrijednih naroda, kultura niti religija
- svako ima pravo na svoje misljenje i iskazivanje istog dok se ne kosi sa drugim principima
- svako ima pravo na politicko organiziranje dok se ne kosi sa odrzavanjem pozitivnim principima ljudskih i gradjanskih sloboda i drugih principa, sto znaci i sve dok se ne prijeti opstaku zajednice koja postuje te principe
- itd, itd...
Naravno ti mozes imati misljenje i zelje koje ne postuju principe nametnute od zdravog razuma ali tada se izdvajas iz dijaloga i razgovaras sa samim sobom (cak i kad razgovaras sa istomisljenicima).
U nasoj zemlji su dijalozi ljudi dobre volje od vece vrijednosti nego bilo kakav dogadjaj vezan za centre moci, politicke partije.
Sada oko naslova "Da sam Srbin...". Bez obzira sto sam Bosnjak (ili mozda zato sto sam Bosnjak) ja osjecam mrvu stida i za Srbe i za Hrvate pored naseg sopstvenog stida. Zasto bi ja to tako osjecao? Iz prostog razloga sto koliko god se trudio je ne mogu odsjeci dio sebe koji kaze da su nam oni najblizi rodjaci i oni su uvijek NASI kada se postavljas prema ostatku svijeta. Doduse mozda nam vise nisu BRACA kao sto su bili ali jesu bar BRACA OD TETKE ili nesto tako...
Oooo, pardon, jesil' to ti tek onako iz glave (Rasine) ili si dosao sa cinjenicama?? 