Oktobar 2010.
U jeku predizborne kampanje, sredinom oktobra, većina medija nije posvetila puno pažnje odluci Ustavnog suda Federacije BiH po apelaciji Borjane Krišto, predsjednice FBiH, o ustavnosti postojanja federalnih ministarstva obrazovanja i nauke, te kulture i sporta.
Ustavni sud je, naime, donio presudu prema kojoj Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH i Ministarstvo kulture i sporta FBiH nisu ustavno uspostavljeni, te da ovlasti koje imaju ova ministarstva trebaju biti na nivou kantona u Federaciji.
Ova odluka Ustavnog suda, koja zadire u jako osjetljiv dio političko-društvenog uređenja Federacije BiH, uskoro bi trebala biti objavljena u Službenim novinama. Nakon toga, Parlament Federacije BiH ima rok od šest mjeseci da pokrene postupak izmjene spornih članova Zakona.
Međutim, ukidanjem ova dva ministarstva poremetio bi se nacionalni balans u sastavu Vlade Federacije BiH. Shodno amandmanu visokog predstavnika Wolfganga Petritscha na Ustav FBiH iz 2002., u Vladi FBiH sjedi osam Bošnjaka, pet Hrvata, tri Srbina i premijer. Dokidanje ova dva ministarstva vjerovatno bi značilo i novi amandman na Ustav, kojim bi se riješio problem nacionalne zastupljenosti u sastavu Vlade.
Valja reći da su mediji u Sarajevu poprilično izignorirali ovu odluku Ustavnog suda, fokusirajući se na odluku donešenu isti dan po kojoj Kanton Sarajevo u mnogim oblastima neustavno preuzima nadležnosti Grada Sarajeva.
Međutim, valja reći da sadašnji raspored nadležnosti između istovjetnih kantonalnih i federalnih nije uopšte jasno postavljen, te da federalna ministarstva uglavnom provode okvirne politike, a kantoni, opet, realiziraju politike, svaki različito, a često i oprečno.
Federalno ministarstvo kao fikus
Član redakcije časopisa za obrazovanje „Školegijum“ Namir Ibrahimović kaže da je odluka Ustavnog suda FBiH u potpunosti logična, ali da do promjene ne bi moglo doći ubrzo, „jer je ovo zemlja u kojoj se odluke ustavnih sudova rijetko kad poštuju“.
„Federalno ministarstvo obrazovanja, zapravo, i nema neke važne ovlasti. Kada tražite od njih informacije, uvijek vas upućuju na kantonalna ministarstva. Pored toga, kada je riječ o, recimo, odabiru udžbenika, do sada je federalno ministarstva biralo udžbenike za šest kantona u kojima se radi po federalnom nastavnom planu i programu, a mostarski Zavod za obrazovanje je birao udžbenike za ostala četiri kantona“, kaže Ibrahimović.
Međutim, smatra on, najbolje rješenje bila bi reforma Ustava, po kojoj bi entitetsko ministarstvo bilo nadležno za obrazovnu politiku, pravljenje nastavnih planova i programa, odabir udžbenika, pri čemu bi kantonalne pa čak i opštinske vlasti samo provodile odluke donošene na entitetskom nivou.
„Na kraju krajeva, federalno ministarstvo je obični birokratski fikus, tako da njegovo eventualno ukidanje ne znači neku konkretnu štetu. Ali, ipak, najbolje bi bilo kada kantoni ne bi imali sadašnje nadležnosti u obrazovnoj politici“, zaključuje Ibrahimović.
.
dobro smo prezivjeli onaj rat , samo kada se sjetim price Izetbegovica "spavajte mirno rata nece biti " 
,a hrvatska gori ,umjesto da je narod naoruzo , da je imao ista u glavi on i njegovi oko njega i da sabere 1+1 mogo je izracunati kuda ide Bosna i Hercegovina