nova_ja wrote:almir90 wrote:Šta mislite koje su stvari koje čine dugoročno uspješan i sretan brak? I da li takvi brakovi danas postoje?
Mogu se i muškarci uključiti.
Preopsirna tema.
Evo ukratko.
Čine ga poštovanje, uzajamne sličnosti i ciljevi, stalno zalaganje i obostrani trud i naravno ljubav.
Danas je toga malo.
Feminizam je donio da su se žene pohasile, i previse. Do zore po kafanama osviću majke svaki vikend.
Gologuze slike po fb, gore su od ovih single djevojaka.
Svako svoj život živi i nema više toga da je brak svetinja, za male sitnice ljudi odustaju.
Brak je pokvario i internet. Dostupnost prevare na svaki klik, drustvene mreže itd.i dokazano je koliko su brakova uništili.
Za sve je potrebno dvoje ali toga vise nema, i kad se osvrnes oko sebe samo loša iskustva pa ljudi gube i vjeru u instituciju braka.
Da, razvoda i prevara je bilo i prije, al to je bilo sramota, sad je sve javno i svi su puni ponosa ako varaju npr.
Elem. Slabo je dobrih brakova, svima želim sreću

Analiza bilo kog društvenog fenomena i smisleno promišljanje o njemu traži upućenost (ili barem iskrenu zainteresovanost koja će se manifestovati prethodno uloženim trudom u istraživanje i sticanje korisnih spoznaja u smislu razumijevanja istog) u korijene, izvorište, fenomenologiju... i shvatanje što je moguće više aspekata kojih se proučavani fenomen do/tiče. Naravno da je tako i sa brakom, znači – prije svega šta je u svojoj suštini brak, kad i kako je nastao, kako se i zašto razvijao kako već jeste kroz svoju istoriju, koja su mu značenja za pojednica a koja za zajednicu... Elem, mnogo toga i još više truda da bi znao (ne samo) u pogledu braka kako i kuda!?
Sve gore navedeno je jedna od 'stvari' koja bi mogla i trebala da čini dugoročno uspješnim bilo koji odnos između (ne samo dvoje) ljudi, pa kako god ga se „krstilo“ tj. na/zvalo.
O tome kakvi konflikti interesa prate svaki tvoj izbor, pa i izbor tvog postupanja u pogledu braka, najbolje znaš ti sam (ili bi barem trebalo da je tako), ali bez obzira na njih neizostavno je da moraš imati prioritete kojima se rukovodiš kod svog djelovanja, odnosno življenja. Na tim prioritetima, uglavnom, počiva tvoj sud o dobru i zlu. (U suštini, biti manje ili više čovjek znači biti manje ili više uspješan u odlučivanju šta jeste, a šta nije dobro ili loše u tvojim ili u postupcima drugih ljudi.)
Da bi zaštitila neke od svojih prioriteta, primitivna društva su instalirala zabranjene izbore ponašanja – tabue. I savremene društvene zajednice su, uprkos deklarisanim slobodama, do srži prožete predrasudama, pa i tabuima. Rezultati tih, nametnutih normi ponašanja su tzv. „kulturne bolesti“. Od tih bolesti se ljudi liječe i umiru približno u istom broju kao i od bolesti čiji su uzroci biološke prirode. Tumači morbidnog ponašanja nekih članova civilizovanog društva izolovali su uzročnike bolesti koja ih čini takvim kakvi jesu. Za sve su krivi „sebični geni“ i „sebične ideje“!?
Svako se treba ponašati u skladu sa svojim željama i trošiti tuđe znanje, vrijeme i živce u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Svi odlučuju o svemu. Niko ni za šta nije odgovoran. Svi su jednaki. I svi su žrtve naslijeđa.
Samo poneki disident može dozvoliti „sumnju u one ideje koje nam se najviše sviđaju“.
Jedan od mnogih tabua čijem rušenju svjedočim(o) je brak!
P.S.
Upućujem mahsuz pozdrav Boemici i Hakizu čije postove tj. mišljenja i stavove rado čitam

te želim dobrodošlicu "novom kolaču" koji mi se čini baš prijatnom osobom.