chuckynoris wrote:Banksy wrote:Skijaš wrote:
Samo u atmosferi podijeljenog društva SDA može opstati.
Političkom stabilizacijom narod(i) će izgubiti osjećaj ugroženosti i razmotriće se alternative.
Zato SDA-ovcima ne odgovara da se pređe preko podijeljenosti, zato su SDA i HDZ tako bliski.
Društvo je podijeljeno Daytonom, i takvo će ostati sve dok je takvog Daytona.
U takvim okvirima nemoguća je bilo kakva politička stabilizacija, niti je moguće rađanje bilo kakve alternative.
A kome i kako odgovara, duga je priča ...
Rezultati izbora iz 1990,svjedoče da je BiH i tokom tzv.socijalizma bila podijeljeno društvo što se u ambijentu jednopartijske diktature i nije možda moglo da sagleda u potpunosti .
Dejton je te podjele samo "teritorijalizovao" ostavljući državu BiH kao okvir u kome se dva dijela razvijaju nezavisno jedan od drugog u najvećoj mjeri.Zato je i politička stabilizacija prije ako ne i jedino moguća unutar tih dijelova a mnogo manje na nekom zajedničkom nivou.
Ne slažem se. BiH nije bila podijeljeno društvo u vrijeme socijalizma. Bila je jedinstveno društvo, u max mogućoj mjeri kad imaš tako mali prostor, a toliko različitih izmješanih naroda i narodnosti, kultura i religija na jednom mjestu. Nacionalni balans se nevidljivo i neosjetno provodio na terenu, gdje je i kad bilo potrebno, a ljudi su primarne identitete, u tom smislu, uglavnom ostvarivali kroz teritorijalnu pripadnost - Krajišnici, Hercegovci, Podrinjci itd. Zajednički vanjski agresor u 2. ratu, zajedničko postratno siromaštvo, postratna obnova i izgradnja, opismenjavanje, besplatno školovanje, besplatan sport i druga društva, sve su to stvari koje su se nametale kao temelj i kohezioni faktor u kojem su se nacionalni identiteti gubili ili bar nisu bili istaknuti u prvi plan, nije se o njima razmišljalo. I naravno, najvažnije, kao preduslov svega iznad, smještanje vjere i religija u vjerske i religijske ustanove bez ikakvog uticaja na društveno-politički i javni život. To je recept koji nam je dao 50 godina svjetla u dugim stoljećima mraka prije, a evo izgleda i poslije. Imajući u vidu našu istoriju prije i poslije tih 50 godina, koje su prekinule kontinuitet, moguće je da mi nismo ti, iz tih 50 godina, već oni stari i novi, oni podijeljeni, netrpeljivi. Možda je to tačno, ali bar imamo primjer, urnek, kako ostvariti bolje i drugačije od tog vjekovnog mraka, pa eto, i to je nešto ... Dakle, nismo bili podijeljeni.
Zašto smo zaokružili nacionalne stranke 90-ih? Vjerovatno zato jer je raspad Jugoslavije već uveliko krenuo, otišla je Slovenija, otišla Hrvatska, Gazimestan je bio i godinama ranije, Kosovo takođe, mislim da nismo imali drugog puta. Kamen se već zakotrljao, sve je već otišlo predaleko, ''posao'' je već bio u toku, mediji zatrovani, mozgovi isprani, previše da bi se od malih, običnih ljudi u nekoj Bosni i Hercegovini očekivala tako velika svijest, razumijevanje povijesnog trenutka, razum i hladna glava. A zanimalo nas je i kako je to kad dođe ''demokratija'', bili smo radoznali, htjeli smo promjene, mislili šta fali, da malo probamo. Radili smo što i ostali, loše i naopako, ali opet takva su bila vremena, ja bih nam tu ipak dala kredita.
Dayton nije ''teritorijalizovao'', on je potvrdio stanje, potvrdio ratna osvajanja, protjerivanja, genocid, samo udario pečat na već završen posao. Tu sam jako kritična prema bosanskom rukovodstvu koje je podjele prihvatilo već početkom '93 sjedajući za sto s Karadžićem i Bobanom, prihvatajući ih kao jednake, čime se narodima poslalo poruku da je podjela prihvaćena, a zatim Vašingtonskim sporazumom ta podjela je po prvi put i službeno uvedena, a poslije Daytonom samo potvrđena. Pesimista sam u vezi budućnosti BiH, mislim da će se podjele učvrstiti, entitetska linija debljati, ali ne bih sad o tome širila priču ...
Ne slažem se da je stabilizacija moguća samo na entiteskom nivou, a na zajedničkom manje. U ovim okolnostima, u društvu u kakvom danas živimo, stabilizacija je po meni jačanje ekonomije, stvaranje novih radnih mjesta, pružanje što više i kvalitetnije socijalne zaštite i programa, privlačenje stranih investitora itd, sve ono što ne rade ni jedna ni druga entitetska vlast. Ako misliš na političku stabilizaciju, jedina moguća je ona zajednička, državna, jer izvor nestabilnosti nisu entiteti, već država, feleričan Dayton i problemi i koji iz njega takvog proizilaze i koče normalan život (koliko je već on uopće moguć danas, ovdje). Da bi došlo do političke stabilizacije neophodna je, hitna i neophodna, revizija, dorada, ''popravljanje'', remont Daytona - jer znam da nove konferencije neće biti, nešto što će nam bar dati siguran okvir za normalno funkcionisanje i što lakše i brže priključenje Evropskoj uniji. Entitetsko glasanje je po meni najveći problem (usvajanje više od 200 zakona je zaustavljeno na taj način, mnogi od njih neophodni za pridruživanje, često blokirani namjerno, ali i iz obijesti) ali i to je sad neka druga tema. Dakle, nisu entiteti ti koji generiraju nestabilnost, već je to nefunkcionalna država, i dok nju u cjelini ne remontuješ, stabilnosti nema.
I tako ...
