Control panel wrote:
Ja samo hocu da kazem da se sdp ni zrno pijeska ne moze oprostiti (niti trazim) a drugima se cijela planina oprosti i idemo dalje. Nikom nista.
Samo bih volio da imamo iste arsine. .
SDP je bio prvi, čak i jedini u kojeg smo se pouzdali da nas spasi od pljačkaškoneoliberalnofeudalnokapitalističkorobovlasničkonacionalističkog modela koji su provodili SDA, HDZ, SDS/SNSD i ostali.
I zato je razočarenje bilo ogromno kada smo se uvjerili da su isti kao oni od kojih su nas trebali spasiti.
Problem SDP-a je taj što je to bila partija na kojoj smo se konačno i nedvosmisleno uvjerili da je politika kurva, da su svi isti, i da svako traži lični interes, niko ne brine za ljude. I što je bila prva na kojoj smo to konačno zacementirali u svojim glavama.
I zato se njima ne oprašta. Previše smo očekivali, oni su nam obećavali isouniti očekivanja i zato su nas i najviše razočarali.
NS je u sličnoj situaciji. Polako se ljudi počinju pouzdavati u NS, počinju se nadati da će NS biti ono šta je trebao biti SDP. Spasioci.
I ako NS razočara, doživjeće sudbinu SDP-a. Možda i goru, jer, SDP ipak ima tragove nekog sentimenta, podsjećanja na "stara dobra vremena kada je radniku bilo bolje". NS nema tu istoriju. Pa će lakše i nestati ne samo sa političke scene, nego i iz sjećanja, ako razočara.
Nije im lako. Dok neki pucaju na visoko, traže rješenje Sejdić-Finci, promjenu ustava i druge visokopolitičke stvari, neko drugi (ja na primjer) traže rješavanje svakodnevnih stvari, zaštitu i bolji život ljudi, radnika i slične stvari. Na oba fronta imaju prepreke.
VIsoka politika je često i stvar iracionalog, njome se često bave ljudi kojima ponestaje snage, stare, pa osjećajući da im se bliži nesposobnost rada ili smrt žele da ih istorija zapamti. A onda počnu da padaju u iracionalno i nije ih briga za posljedice. Na primjer, Hitler je bio čisto zlo. Ali ga je istorija zapamtila, svi znaju za njega. Ili bliže nama, Dobrica Ćosić.
Sa druge strane, svakodnevni život. Kako se izboriti za veću zaštitu i bolji status radnika, ako u svojoj partiji, možda i u najužem rukovodstvu, imaš ljude, vlasnike kompanija, kojima bolji status radnika direktno smanjuje profit i moć?
A mi tražimo partiju koja će upravo to uraditi, koja će svom članu, poslodavcu, reći da mora prihvatiti da mu se profit, lično bogatstvo i moć smanje da bi njegovim zaposlenicima bilo bolje. Danas u BiH među našim političarima i partijama, to je ravno utopiji.
A to smo tražili i od SDP-a. NIsmo dobili i SDP je doživio posljedice. Dugo je trajalo, upravo zbog sentimenta i nevjerice, ali konačno smo se otrijeznili. NS će lakše pasti, neće joj trebati 15 godina, ako dobiju značajniju moć i u prvom mandatu u kojem tu moć dobiju ne urade ništa, odmah će biti kažnjeni.
Naravno, treba biti realan. Teško da će NS dobiti natpolovičnu većinu ili više od 2/3 mandata na bilo kojem nivou da samostalno vlada. Moraće ići u koalicije. Ono šta će ih pokopati ili spasiti je način koaliranja. S kim, na šta će pristati, na čemu će insistirati itd.
Banalan primjer. Da bi se smanjio pritisak na PIO, trebalo bi podići granicu odlaska u penziju na 67 godina. Ali, podizanje te granice znači da dok ja radim te dvije godine, za to vrijeme neki 18, 20 ili 30-godišnjak nema posla jer mu ja, starac, umoran, bolestan i nemotivisan, zauzimam radno mjesto. Kako to riješiti? Kako nemati ljude na PIO a u isto vrijeme zaposliti mlade?
Peđa reče u odgovoru na moj prethodni post da ipak radnici moraju prijavljivati poslodavce. Ja se sa njim slažem. Ali, Peđa i sam zna gdje živi. Da bi se radnici ohrabrili da prijavljuju poslodavce koji krše zakone, ipak bi vlast trebala dati primjer. Pa, kada vlast sama od sebe nekoliko poslodavaca pošalje u zatvor, čak i svojih članova, pa onda drugu nekolicinu poslodavaca pošalje u zatvor nakon prijave rijetkih hrabrih radnika, a ti radnici ne budu imali posljedice, tek onda može očekivati masovniji angažman radnika. Ali vlasti moraju prvi dati primjer.
A iz njegovog odgovora se može pročitati da će, ako dođu na vlast, ipak, ostaviti radnicima da probijaju led. Radnici to neće uraditi (da hoće već bi se desilo), reakcija će biti da im NS nije ništa novo i bolje donijela, i slijedi razočaranje u NS.
I onda imaš NS koja nije ništa novo donijela u poboljšanju svakodnevnog života sa jedne strane i sa druge SDA ili HDZ ili SNSD koji takođe nisu ništa dobro uradili, ali za razliku od NS-a "moji su" i štite me od "onih".
Bojim se da će tako ići.