pesak wrote:winabike wrote:Moram negdje naći ratne članke Gojka Berića o njoj, to je antologija...
pa hajde, sta cekas ?
Hebajiga, nema ratnog "Oslobodjenja" u online-arhivi na
http://www.oslobodjenje.ba 
Poslije ju je "opleo" samo jednom, šteta, jer je Gojko fenomenalan autor, a Ljiljica materijal k'o iz Alan Forda...
Gojko Berić (Oslobođenje), "NIN, žica, Srebrenica!":
"Ljiljana Smajlović, predratna vedeta Oslobođenja, našla je u 'novom' NIN-u idealno mjesto za sebe. Jer njoj se vjerovalo: rođena je u Sarajevu, došla je iz Bosne, te sve što bude pisala o ratu u njenoj domovini čitaocima NIN-a djelovat će krajnje objektivno. Ljilja je pisala i pisala, ali tako kao da je rođena u Čačku, kao da Bosne nikada nije vidjela, osim što je o njoj nešto slušala od Dobrice Ćosića i srpskih akademika tipa Milorada Ekmečića...
...Obožavanje je nasilno prekinuto tek nakon Miloševićevog hapšenja. Ljiljana Smajlović je i tada pokušavala da mu nekako pomogne. Promovirana u ekspereta za američko-srpske odnose, ona je svojim tekstovima u NIN-u poučavala Koštunicu kako da još bar godinu dana izbjegava Miloševićevo izručenje Hagu. Ali, o tome nije odlučivao Koštunica već Zoran Đinđić.
Milošević je uskoro odletio u Hag, a za njim i Ljiljana Smajlović. Ima u tome neke simbolike: obožavanog treba ispratiti do kraja njegove sudbine. Razlika je samo u tome što će Milosević do kraja života ostati iza rešetaka, dok će gospođa Smajlović, kojoj je Hag postao druga adresa, pokupiti na ime dnevnica koju hiljadu dolara i živa i zdrava vratiti se kući."
Mile Stojić (sada jedan od urednika "Dana" i novinar "Feral Tribune-a", prije rata jedan od urednika u "Oslobođenju") o Ljiljanici:
"Dva su razloga što ni jedan sarajevski medij nije registrirao vijest da je za glavnog i odgovornog urednika beogradske Politike prije mjesec dana izabrana sarajevska novinarka Ljiljana Smajlović. Prvi je u činjenici da većina mlade populacije u ovom gradu nikad nije ni čula za Politiku, a drugi da oni što su i čuli - ne žele da čuju za Ljiljanu. Pisanje lista koji je u sumrak Jugoslavije, u oprobanoj maniri Streicherova Der Stürmera, jednom po jednom bosanskohercegovačkom političaru skidao glave, izmišljao afere, bezočno lagao i, konačno, snažno raspirivao buktinje ksenofobije i rata - u multietničkom gradu danas malo kog zanima.
Izbor svoje nekadašnje kolegice na kormilo Politike njeni novinarske kolege uglavnom komentiraju nabiranjem obrva, upućujući na karakterizaciju koju je u splitskom Feral Tribuneu tim povodom izrekao beogradski kolumnist Petar Luković:
"Sa Ljiljanom Smajlović - novinarskom kurvom koja je u toku rata imala želju da predvodi Srpsko Oslobođenje, svojevremeno sam radio u nedeljniku Vreme i tokom nekoliko godina, sem sopstvene rečenice 'M'rš u pizdu materinu', s dotičnim skotom nisam ni reč progovorio."
...
Novinarsko pismo Ljiljane Smajlović bilo je tad na drugoj strani, u sarajevskom Oslobođenju, gdje se vodila pritajena diferencijacija među novinarima. Grupa novinara srpske nacionalnosti, predvođena sinom tadašnjeg komunističkog funkcionara Tode Kurtovića, zauzimala je jake nacionalističke pozicije, ne mareći za Sarajevo. Tu su, prije svega, spadali Miroslav Janković, Gordan Matrak, Ljubo Grković (kasnije član staffa Radovana Karadžića), Snježana Rakočević-Novaković, te još par sličnih anonimusa čija imena danas ne predstavljaju nikome ništa.
Na bosansku stranu u tome sukobu, međutim, stali su najznačajniji novinari Oslobođenja srpske nacionalnosti: Gojko Berić, Gordana Knežević, Branko Tomić, Božo Stefanović, Aco Štaka, Divna Pervan, Dragan Stanojlović, Vlado Mrkić, Rajko Živković... Ljiljana Smajlović uglavnom se nije izjašnjavala - iako "neutralna u sporu", bila je veliki favorit tadašnjeg glavnog urednika Kemala Kurspahića, koji ju sa mjesta partijskog izvještača šalje za specijalnog korespondenta u Bruxelles, gdje će ostati godinu dana.
Ljiljana Smajlović (djevojačko Ugrica) odrastala je kao tipično sarajevsko dijete - rođena u vojničkome braku (majka Danica bila je medicinska sestra, po činu potpukovnik, a otac Mirko civilno lice u službi JNA), vrlo je mlada počela koristiti privilegije svoje kaste - početkom osamdesetih dobila je stipendiju za Cleveland, gdje je naučila engleski, a poslije toga svršila je i jedan francuski licej u Alžiru. Stupila je u brak sa Bošnjakom Zlatanom Zlajom Smajlovićem, i s njim dobila sina. (Smajlovići su, inače, porijeklom iz Srebrenice; prvi direktor memorijalnog kompleksa Potočari zove se Mersed Smajlović, čija je gotovo cijela familija žrtva Karadžić-Mladićevog genocidnog pogroma.)"
