Digitalni konkurs kao instrument stranačkog zapošljavanja u obrazovanju Kantona Sarajevo
Po prvi put 2025. godine konkurs za prijem radnika u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo proveden je digitalno, putem EMIS platforme. Ministarstvo za odgoj i obrazovanje ovaj model pravda tvrdnjama o većoj brzini, jednostavnosti i transparentnosti, uz smanjenje administrativnih i koruptivnih rizika. U stvarnosti, dobili smo eksperiment nad prosvjetnim radnicima.
Tvrdnje da digitalni model smanjuje korupciju i administrativne prepreke nisu potkrijepljene nijednim dokazom. Ne postoje sudske presude, pravosnažni postupci niti statistički pokazatelji koji bi opravdali ovako radikalnu promjenu sistema zapošljavanja. Javnosti nikada nije objašnjeno koje se to konkretne „koruptivne prijetnje“ uklanjaju.
Zato se s pravom postavlja pitanje, reforma ili politički projekat?
Ovakav digitalni konkurs ne postoji nigdje drugo u Bosni i Hercegovini. Ne primjenjuje ga nijedna institucija Kantona Sarajevo. Jedini izuzetak su nastavnici, koji su postali pokusni kunići Trojkine politike.
Apologete ovog sistema uporno tvrde da se bore protiv naslijeđa „prethodne vlasti“. Međutim, većina njih bila je dio te iste vlasti. Danas se, bez imalo zadrške, predstavljaju kao jedini borci protiv korupcije, dok su u stvarnosti netransparentnost i političku trgovinu usavršili i podigli na viši, sofisticiraniji nivo.
Brojevi su neumoljivi. Imali smo situaciju u kojoj je gotovo pola Vlade KS bilo pod istragama ili iza rešetaka. Danas je teško pronaći direktore koje su imenovali, a da imaju urednu dokumentaciju i ispunjavaju propisane uslove. I upravo takvi drže lekcije o transparentnosti.
Sve je počelo velikim obećanjima o kraju stranačkog zapošljavanja. Najavljen je novi model prijema radnika, komisije, „nezavisni“ članovi i saradnja s Uredom za borbu protiv korupcije. U stvarnosti je uslijedio brutalni stranački juriš na institucije.
Osam godina gledamo istu predstavu, jedno se govori, drugo se radi.
Kao opozicioni zastupnik na to sam upozoravao bezbroj puta. Bez efekta. Tek kada je 40 centimetara snijega paralizovalo Sarajevo, propaganda je pukla, a građani vidjeli pravo stanje sistema.
Digitalni konkurs iz 2025.godine imao je jedan jedini cilj, potpunu kontrolu nad zapošljavanjem u obrazovanju. Danas je to svima jasno. Riječ je o stranačkom preuzimanju 2.050 radnih mjesta.
Transparentnost, kojom se Ministarstvo hvali, u ovom procesu ne postoji.
Konkurs raspisan 27. oktobra 2025. godine još uvijek nije u potpunosti okončan. Na 2.050 radnih mjesta podneseno je čak 11.489 prigovora, a Kantonalna uprava za inspekcijske poslove utvrdila je 619 opravdanih žalbi. Svako novo ažuriranje rang-listi donosilo je dodatne nepravilnosti.
To nije reforma. To je haos.
Priča o transparentnosti služi kao dimna zavjesa, iza koje stoje ljudi s pristupom sistemu i koji generiraju liste prema političkim željama. Ključno pitanje glasi: tko je EMIS platformi dao ovakve ovlasti?
Uprkos stotinama opravdanih prigovora, Ministarstvo odbija mogućnost poništenja konkursa. Proces smatra završenim, ignorišući potencijalne sudske sporove i ozbiljne pravne propuste. Osporavaju broj žalbi, ali ne nude pravna rješenja. Time svjesno djeluju izvan zakona. Insistiraju da svi radni odnosi ostanu na snazi, bez obzira na utvrđene nepravilnosti, što predstavlja direktno kršenje ustavnog principa jednakog pristupa javnim službama.
Ali, Ustav Trojci očito ne znači ništa.
Istovremeno se građanima govori da se sve radi u interesu učenika i nastavnika. A realnost je suprotna. Česte promjene kadra razbijaju kontinuitet nastave. Škole tonu u konfuziju. Kvalitet obrazovanja opada.
Veliki broj nastavnika radi bez stalnog zaposlenja. Nesigurnost postaje pravilo. Motivacija nestaje. Sistem se raspada.
Ovo nisu reforme, ovo je centralizacija moći, ovo je eklatantan primjer političkog upravljanja ljudskim sudbinama.
Stalni eksperimenti i potpuna kontrola nad zapošljavanjem ne jačaju obrazovanje, oni ga čine ranjivim i neodrživim.
Osim ako krajnji cilj nije društvo u kojem partijska knjižica vrijedi više od znanja, iskustva i zakona.
Ovo je školski primjer uspostavljanja modela u kojem partijska lojalnost vrijedi više od znanja, iskustva i zakona.
Muamer Bandic
