SINDIKALNI ČUVARI PRIVILEGIJA ZAŠTO SE ČELNICI SINDIKATA PROTIVE ZAKONU O RADU?
ANTIREFORMSKA POBUNA SINDIKALNIH TRUTOVA
Aktuelni sukob oko novog zakona o radu otkriva zapanjujuču činjenicu da se najveći protivnici reformi kriju u administrativnom aparatu države i njihovom sindikalnom udruženju koji se protive promjenama kako bi sačuvali privilegije
Prvi ozbiljniji reformski potez federalne Vlade - usvajanje modernog zakona o radu usklađenog s evropskim standardima tržišne ekonomije - naišao je na žestok otpor Saveza sindikata. Čelnici ovo organizacije, osokoljeni podrškom tri opozicione stranke, SBB-a, SDP-a i DF-a, pozvali su svoje pristalice da blokiraju zgradu federalnog Parlamenta i „živom silom“ spriječe federalne zastupnike da izglasaju predloženi zakon o radu koji, prema ocjeni ekonomskih eksperata, nikako ne odgovara povlaštenom sloju uposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima jer reducira neke privilegije iz tzv. kolektivnih ugovora. Sindikat je uputio niz primjedbi na predloženi zakon, no sve se zapravo svode na očuvanje privilegija proisteklih iz kolektivnih ugovora, koje se jedino dosljedno primjenjuju u javnoj upravi i preduzećima u vlasništvu države.
SELEKTIVNA PRIMJENA KOLEKTIVNIH UGOVORA
Zahvaljujući primjeni famoznih kolektivnih ugovora, standard uposlenih u javnom sektoru BiH ne zaostaje za standardom najbogatijih država Evropske unije, mada je bruto domaći proizvod (BDP) naše države ravno sedam puta manji od prosjeka Evropske unije! Administrativni aparat države nikako ne dijeli sudbinu realnog sektora na čijoj grbači živi.
I dok realni sektor jedva drži glavu iznad vode, u isto vrijeme glomazni, korumpirani i tromi državni aparat troši glavninu nacionalnog dohotka na održavanje svog nerealno visokog standarda.
Da je Savez sindikata postao „pas čuvar“ privilegija administrativnog aparata, bilo je jasno i prije aktuelnog spora oko zakona o radu. Ne tako davno, premijer Novalić je izašao s prijedlogom da se poveća porez na dohodak svima onima koji zarađuju više od prosječne plaće u državi: umjesto dosadašnjih 10 posto, ubuduće bi plaćali 17 posto na neto plaću.
Iako je riječ o sitnoj, skoro simboličnoj korekciji poreske politike, ovom se prijedlogu najoštrije suprotstavio Savez sindikata, odnosno Sindikat državnih službenika. Njihov predstavnik Salih Kruščica kazao je za Dnevni avaz da je Novalićev prijedlog „neshvatljiv i neprihvatljiv“.
„Kada potrošačka korpa raste, kada troškovi života rastu, vlast se odlučuje na nove namete. Umjesto da razvijaju način zapošljavanja, da imamo veći broj zaposlenih kako bismo imali i više doprinose, oni se odlučuju na ishitrene poteze koje niko ne razumije“, zakukao je sindikalni vođa federalnih činovnika Salih Kruščica, očito svjestan da će ova mjera najviše pogoditi privilegirani sloj državnih službenika i namještenika. Znimljivo, niti jedan drugi granski sindikat – koji štiti prava radnika u trgovini, rudnicima, metalurgiji, drvnoj, grafičkoj ili tekstilnoj industriji, nije se usprotivio predloženom modelu oporezivanja dohotka. Reagirao je samo čelnik Sindikata državnih službenika, dakle onih koji odlično žive na grbači realnog sektora i kojima ne pada na pamet da vlastiti standard makar djelimično usklade sa standardom onih koji rade u proizvodnji.
LAŽNI BORCI ZA RADNIČKA PRAVA
Naravno da je čelnik Sindikata državnih službenika u pravu kada demagoškim frazama zagovara otvaranje novih radnih mjesta, ali to još uvijek ne znači da ne treba na pravedniji i pošteniji način podijeliti nacionalni dohodak, ali i teret ekonomske krize u kojoj se BiH nalazi već dugi niz godina. A činovnički aparat države zapravo je jedini sektor bh. društva koji ekonomska kriza nije ni dotakla: njihove su plaće uvijek redovne, čak i onda kada je svakom četvrtom preduzeću iz realnog sektora blokiran račun zbog poslovne nelikvidnosti koja poprima pandemijske razmjere. Manjak novca u državnoj kasi ne rješava se kresanjem potrošnje i usklađivanjem rashoda s realnim prihodima, nego se rješava kreditnim zaduživanjem preko trezorskih zapisa i obeveznica, ili novim zaduživanjem kod Međunarodnog monetarnog fonda.
U susjednoj Hrvatskoj, koja je svoj poreski sistem još prije desetak godina prilagodila evropskoj praksi, uveden je takvozvani progresivni porez da dohodak, sa čak tri poreske stope: od 12 posto, od 25 posto te od 40 posto! Najnižu poresku stopu od 12 posto plaćaju svi zaposleni u Hrvatskoj, čija je neto plaća ispod 3.600 kuna, višu poresku stopu od 25 plaćaju oni čija su mjesečna primanja ispod 10.000 kuna, dok najvišu stopu poreza, čak 40 posto, plaćaju svi koji mjesečno zarađuju više od 10.000 kuna. Hrvatska je po visini poreza u samom evropskom vrhu, no niti u jednoj državi Evropske unije najviša poreska stopa nije ispod 30 posto, što je upola manje od stope koju je predložila Vlada Federacije BiH.
ČUVARI PRIVILEGIJA
Da skandal bude potpun, sindikalni demagog Salih Kruščica obrušio se na federanog premeijera Novalića baš u trenutku dok je ovaj u Vašingtonu pokušavao ugovoriti novi kreditni aranžman. Rupe u entitetskim budžetima su tolike da se ne mogu začepiti iz redovnih poreza, pa je Vlada FBiH kao i Vlada RS-a prisiljena tražiti dodatni novac od MMF-a.
Prije ravno pet godina, BiH je ugovorila povoljan kreditni aranžman s MMF-om, uz samo jedan uvjet - da se uposlenima u administrativnom aparatu plaće smanje za 10 posto. Federacija je to učinila 2009. godine, kada je federalni ministar finansija bio Vjekoslav Bevanda, ali efekti su izostali zbog bezočne opstrukcije Sindikata državnih službenika na čelu s aktuelnim predsjednikom Salihom Kruščicom, koji je potaknuo „oštećene“ radnike da tuže federalnu Vladu i da s kamatama naplate ono što im je poslodavac „nezakonito“ uzeo. Naravno, sudovi su presudili na temelju famoznog kolektivnog ugovora.
Predloženi Zakon o radu, koji sindikatima nikako ne odgovara, unosi barem malo pravde u raspodjelu nacionalnog duhotka, jer prisiljava administrativni aparat da dijeli sudbinu realnog sektora i da vlastiti materijalni standard uskladi s realnim mogućnostima privrede.
PRAVA U SKLADU S MOGUĆNOSTIMA
Hrvatska vlada odustala od isplate regresa
Prije nepun mjesec dana, vlada susjedne Hrvatske predložila je ad hoc „Zakon o uskrati isplate pojedinih materijalnih prava zaposlenima u javnim službama“.
Zbog teške ekonomske situacije u državi i manjka novca u državnoj kasi, Vlada Hrvatske je odlučila da se u 2015. godini svim zaposlenim u javnim službama uskrati isplata regresa za godišnji odmor kao i isplata nagrade za božićne blagdane.
Ekonomska situacija u BiH je neuporedivo teža, ali zaposleni u javnim službama ni na koji način to neće osjetiti. Manjak novca za isplatu dohotka, regresa, toplog obroka, i sl. osigurat će se kao i do sada, iz krdita MMF-a ili, još gore, iz komercijalnih kredita koje će u konačnici vraćati realni sektor.
APSURDNA POZICIJA DEMOKRATSKE FRONTE
DF protiv zakona svog ministra Mandilovića!
Čelnicima Sindikata u „sudbonosnoj“ borbi protiv novog Zakona o radu pridružila su se trojica lidera opozicionih stranaka, SBB-a. SDP-a i DF-a, Fahrudin Radončić, Nermin Nikšić i Željko Komšić. Opozicioni lideri nisu zabrinuti za ugrožena prava radnika, nego koriste sindikat u završnoj borbi protiv federalne vlasti za čiju su smjenu još ranije prikupili 24 potpisa federalnih zastupnika.
U ovu igru uvučen je i lider DF-a Željko Komšić, mada je njegova pozicija prilično nezahvalna. Naime, „sporni“ Zakon o radu dolazi iz federalnog Ministarstva rada i socijalne zaštite, a taj resor još uvijek vodi ministar DF-a Milan Mandilović. Tako je DF došao u apsurdnu poziciju da se buni protiv zakona koji je predložio upravo njihov ministar!
