Svjedok Emir Mehmedagić, uposlenik MUP-a Kantona Sarajevo, zaposlen u Odsjeku za krvne, seksualne delikte i ratne zločine, kazao je da su se oni u istragu uključili osam do 10 dana nakon događaj, odnosno nakon što je djelo prekvalifikovano iz saobraćajne nesreće u ubistvo.
Kazao je da su on i njegove kolege uzimali izjave i prikupljali informacije, konkretno misli na postojanje sistema videonadzora koji pokrivaju uže i šire područje mjesta događaja.
Rekao je da su utvrdili postojanje videonadzora na Internacionalnom univerzitetu, Fizijatriji, kafiću Ildžis, hotelu Crystal, kao i na džamiji u Lužanima. Kako je naveo, od Alise su imali informaciju da su kritične večeri ona i Dženan prolazil kroz naselje Lužani.
Dalje je ispričao da su našli odgovorno lice u džamiji, provjerili da li videonadzor snima u realnom vremenu i dogovorili da će sutradan doći tehničko lice da to skine. Ista procedura, kako je naveo, bila je i u Ildžisu, gdje je, kako je rekao, kamera bila vrlo lošeg kvaliteta i sumnja da se išta na snimcima moglo vidjeti. Rekao je da misli da je tehničar uspio izvući samo fotografije i da se vidi jedno vozilo koje je prolazilo u suprotnom pravcu.
U hotelu Crystal njega i njegovog kolegu Admira Šalaku, kako je dalje naveo, dočekao je momak čijeg se imena nije mogao sjetiti i vidjeli su da bi jedna od vanjskih kamera mogla pokrivati mjesto koje bi njima moglo biti interesantno.
Rekao je da je taj momak vratio kameru na 8. februar 2016. oko 22 sata, da su vidjeli da ima snimak, da je bio "stvarno loš", da taj dio koji njima treba je dosta udaljen, te da su opet vidjeli jedno vozilo koje je išlo u pravcu kafića Krone.
- Rekli smo gasi, doći će kolega da skine - kazao je svjedok, te dodao da je nakon dan ili dva njihov kolegao otiša da skine snimak i da je nakon što je zadao parametre i počeo da skida snimak nestalo struje.
***
Odgovarajući na pitanja advokata Gačanovića, koji je pitao svejdoka može li se složiti da je izlazak i lociranje videonadzora uslijedio dan, dva ili tri nakon dženaze Dženanana Memića, kazao je da je "dženaza bila u srijedu i da je to moglo biti u srijedu ili četvrtak, a da su kolege išle skidati videonadzor iz Crystala u petak".
***
Na pitanja advokata Muamera Ožegovića Selmana Zijadića, svjedok je kazao da je prilikom dolaska da provjere da li u hotelu Crystal postoji snimak od 8. februara, Ožegović bio sve vrijeme kooperativan i susretljiv i da im je kazao da sistem zadržava snimke 60 dana. Rekao je i da nisu imali nikakav zvaničan zahtjev ili naredbu, ali da im je dozvoljeno da pogledaju snimke.
Advokat je pitao da li je svjedok gledao snimak i šta se na njemu moglo vidjeti, na što je on kazao da je snimak bio dosta nejasan i mutan, jer je bila noć i sve se dešava daleko od kamere.
Tužilac Hasanspahić je pitao da li je svjedok gledao snimak u cjelosti, na što je on kazao da nije, da su utvrdili da postoji i najavili da će doći neko od tehničara da ga skine.
Svjedok MIRHAN BEŠLIJA, zaposlen u forenzičkoj laboratoriji MUP-a KS, kako je kazao, bio je angažiran kao tehničko lice da pomogne kolegama da izuzmu snimke videonadzora.
Kazao je da je s kolegom Elmedinom Konakovićem, između ostalog, bio i u hotelu Crystal, te da je to bilo 19. februara 2016. godine. Rekao je da ih je na recepciji dočekao Muamer Ožegović, koji je bio ljubazan i rekao da zna o čemu se radi jer su njihove kolege i ranije dolazile.
- Nazvao je nekog ko je odgovoran i taj neko mu je odobrio. U tom momentu ja nisam znao o kome se radi, ali znam da kada smo kasnije izuzimali centralnu jedinicu da se kao odgovorna osoba potpisao Muamer Budnjo - rekao je svjedok.
Nestanak struje u hotelu
Dalje je opisao da je uočio da jedna od četiri ili pet vanjskih kamera koja "posmatra tu ulicu prema Ildžisu" da se na njoj vidi veoma loše, da je na velikoj udaljenosti i rezolucija nije pretjerano dobra da bi se moglo nešto kvalitetno izvući, a da su "Mehmedagić i Šalaka insitirali da da maksimum jer je bilo neko vozilo koje je išlo u suprotnom pravcu".
Rekao je da se to vozilo vidjelo i na kameri Ildžisa koje su još lošije i "nisu ni za šta".
Nakon što je ubacio stik i unio parametre za skidanje videonadzora krenulo je skidanje i u nekom momentu je nestalo struje, što mu se, kako je naveo, nije nikada desilo. Nakon što su malo sačekali, Ožegović je nekog kontaktirao i prenio im informaciju da su tokom izvođenja građevinskih radova presjekli neki kabl i da je cijeli kompleks ostao bez električne energije.
Kazao je da im se ništa nije učinilo sumnjivim jer da jeste, oni ne bi napustili mjesto događaja.
- Kolege su dolazile dan ili dva ranije i utvrdile da snimak postoji, mi kad smo došli snimak je postojao. Dženan je stradao 8. februara, a do nekog 17. ili 18. postoji videonadzor. Ja sam pristupio bez ikakvih prepreka, zaista ništa sumnjivo nismo primijetili - rekao je.
Nakon nekog vremena, kako je kazao, on je s kolegom otišao na doručak, a Ožegovića su zamolili da ih obavijesti kad struja dođe. Kasnije u toku dana su još jednom svratili i struja nije bila došla.
Nakon što je u ponedjeljak došao na posao ponovo je s kolegom otišao u hotel, ponovio proceduru i tada je primijetio da ne može da unese parametre za skidanje videonadzora.
Utvrdio je da na hard disku fale folderi i koliko se mogao sjetiti radilo se o snimcima od 8. februara do polovine 11. februara. Falio je, kako je naveo, kompletan videonadzor za sve kamere.
Tada mu se, kako je dalje pojasnio, to učinilo neobičnim, jer snimci nisu bili hronološki prebrisani i taj diskontinuitet mu je bio čudan, zbog čega su tražili naredbu tužioca da izuzmu centralnu jedinicu.
Nakon što su dobili usmenu naredbu tužioca, izuzeli su centralnu jedinicu. Pritom se, kako je naveo, ni uposlenici niti direktor nisu tome protivili.
Svjedok je kazao i da je sa kolegom Mirzom Nikšićem pokušavao da pronikne zbog čega su snimci nestali i da li se to moglo desiti zbog nestanka struje, te da su utvrdili da sve upućuje na neko namjerno brisanje jer, kako je kazao, nije bilo logike da određeni dio fali, kao da je izvučen iz konteksta.
Na upit sudije Branka Perića ko je to mogao uraditi, svjedok je kazao da je to mogao "bukvalno bilo ko ko je imao pristup tom sistemu videonadzora". Rekao je i da nije bio zaštićen nikakvom šifrom za pristup.
Na upit da li je to moglo biti zbog nestanka struje, rekao je da on to nije mogao utvrditi jer nije imao dovoljno sofisticiranu opremu da provede tu vrstu eksperimenta.
Sudija je pitao da li je to s nekom boljom opremom moguće, na što je svjedok rekao da bi kvalitetan eksperiment mogao dati odgovor na to pitanje i koliko mu je poznato, to je otišlo dalje na vještačenje. Kazao je i da ima neku nezvaničnu informaciju da ni u agenciji na državnom nivou to nisu mogli utvrditi, ali se ogradio da su to neformalna saznanja.
Znači, saznali smo da se na snimku praktično ništa ne vidi, da je mutan, loš, da se samo razaznalo jedno auto koje ide u kontra-smjeru (bez utvrđivanja makar tipa auta). Ovo potvrđuju dva tima policajaca (od 18.02. i 19.02.).
Dalje, snimak je trebao biti izuzet reda radi, "za svaki slučaj", iako se nije očekivalo da će se njegov sadržaj moći iskoristiti, jer su dvojica policajaca htjeli ići "do maksimuma", tj. ne odbaciti ni najmanji mogući trag, makar šanse za njegovo izvlačenje bile i male, a korisnost isto tako.
Nikakvog sumnjivog ponašanja od strane osoblja hotela nije bilo, a i sam policajac naglašava da je snimak tu bio desetak dana, da ga dotad niko nije izbrisao (a mogao je), da je jedan tim neformalno dolazio dan ranije, pogledao snimak i najavio dolazak tehničara za sutradan, koji su došli i uredno počeli presnimavati (niko ga nije izbrisao), dok nije nestalo struje, što je događaj van kontrole osoblja hotela.
Postavlja se pitanje da li je nestanak struje mogao izbrisati snimak. Policajac misli da su šanse male,
ali ne isključuje tu mogućnost.
Kaže da nisu imali dovoljno sofisticiranu opremu da bi utvrdili da li je snimak izbrisan zbog nestanka struje.
Sama ova činjenica je dovoljna da Sud oslobodi Ožegovića, čak i da je utvrđeno da je snimak bio zaštićen šifrom i da je jedini on imao pristup.
Sam svjedok dalje kaže da je čuo neformalno da agencija na državnom nivou (SIPA?) NIJE MOGLA UTVRDITI, IAKO JE VRŠILA EKSPERIMENTE.
Dakle, SIPA NIJE MOGLA UTVRDITI DA JE SNIMAK NAMJERNO IZBRISAN.
Sjetićemo se da je i na temi pisano da je Arijana Memić u jednom gostovanju na TV-u sama rekla da SIPA vrši vještačenje i eksperimente sa strujom.
Avaz je pompezno najavljivao da će vještačenje SIPA sve riješiti i potvrditi. Međutim, Državno tužilaštvo to vještačenje nije navelo u dokazima, nego je za dokaze uzelo vještačenja iz 2016. godine koja je provelo "zavjereničko" Kantonalno tužilaštvo.
Nameće se logičan zaključak da je svjedok u pravu kad tvrdi da državna agencija (SIPA?) NIJE MOGLA UTVRDITI KAKO JE SNIMAK IZBRISAN (DA LI NAMJERNO ILI NESTANKOM STRUJE).
Sama mogućnost da je snimak mogao biti izbrisan nestankom struje, koju Državno tužilaštvo nije moglo isključiti, dovoljna je za oslobađanje Ožegovića, a posebno u situaciji kad izgleda da ne postoje nikakavi dokazi ni za njegov motiv ni za njegovu povezanost sa drugim optuženim.
A "još posebnije" zato što je on optužen za brisanje snimka za kojeg nije utvrđeno kad je izbrisan (samo se zna da je intervalu petak-ponedjeljak), a video-nadzor nije bio zaštićen šifrom i mogao mu je pristupiti bilo ko.
Dakle, jarane, zraknider katkad i ispod naslova, posebno ako je Avazov.
Eh da imamo samo malo više crnih pomagača.
Zar si mislio drugačije pa onda moraš i javno da priznaš Arijani.
