mario001 wrote:
U danima kad na Kanton,Turci slozno udariše,
Kad bijahu došli dani, da ne bude srpski vise.
U logoru Naše Stranke pokraj kule Wigemarka,
Neko Smaji okleveta Pedju hrabrog Kojovića.
A Smajo Pedju dozivaše u prisustvu svih vojvoda,
pa mu reče:”Pedja Kojo nit’ si vino nit’ si voda!”
Planu Pedja kao munja, poleće mu sablji ruka,
A dva oka k’o strijele sijevnuse u hajduka.
A Pedja sve je bliže do Turaka i šanaca,
Pod sobom je zamorio bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje, bira turske porodice,
Na najtvdje ide šance na najljuće gradske zlice.
Pa ako bi poginuo da pogine od junaka,
Od čuvenih i priznatih Alijinih potomaka.
Ustavi ga Turska straža na kapiju od Kantona,
kaza im se i naredi zovite mi Ras Smajica.
“Primamo te objeručke, sve ćemo ti oprostiti,”
“Životu ti harambašo, vjeruj neće ništa biti.”
Planu Pedja “Dosta više ne budali bez potrebe,”
“Ja sam doš’o Smajiću da na megdan zovem tebe.”
Danas sablja Rasimova, naće slavu kuće ove,
Nema srca da pozivu junačkom se odazove.
Već u strahu kukavički znak na kuli straži dade,
Jeknu plotun sa glavice Pedja pogodjen s’konja pade.
Sva se vojska Naše Stranke u logoru uzbunila.
Jer se jadu dosjetiše pa planove tajne grade
Kad vidješe Pedju donjeg,čuvenog harambaše,
Sve vojvode I vojnici u logoru zaplakaše.
Eto tako Pedju Koju plahovitost skupo košta,
Pod tvrdijem zidinama krvavoga onogosta,
Da dokaže svoju vjernost pred zapadnim Gospodarom,
K’o Obilić nekad sto je na Kosovu pred Lazarom.