Didier wrote: ↑19/05/2025 00:47
Iz hiljadu razloga.
Klima je očajna. Često pada kiša, a kad je sunce, nosi vjetar da ne možeš hodati ili voziti bicikl. Njima jebiga ne smeta.
Previše se radi za moj ukus. To što statistike govore da rade 33 sata, to je tako jer žene često ne rade, ili rade manje, a to je opet zato jer su vrtići preskupi. Cijela plata nekad ode na vrtić za jedno ili dvoje djece. Isto je i sa produženim boravkom. Holanđani se krpe s bakama, dedama i sl., pa onda oboje rade po četiri dana, dva dana čuvaju djecu, a jedan dan im neko uleti, pa dijete ide samo dva dana u vrtić. Ta četiri dana što rade, rade od 8 do 6, ne viđaju se. Od četvrte godine se ide u školu, i djeca ostaju od 8 do 3, pa onda do 6 u produženom boravku. Od malih nogu te sistem uči da je to normalno. Meni nije, ali oni ne znaju za bolje.
Kultura je gotovo nepostojeća. Hrana, muzika, filmovi, sve je to simpatično, ali je realno karina teška.
Vole reći za sebe da su direktni. I jesu, ali u nebitnim stvarima. Bitno ti neće nikad reći u lice.
Vole cinkariti. To se ne razlikuje bilo da je smetljar ili direktor banke. Neće ti reći u lice da nešto ne radiš dobro, nego će te prijaviti šefu. Takva im je radna etika. Oni to vole tako. Ja mrzim.
Kažnjavaju za svaku glupost, i kazne su potpuno nenormalne. Za 11 km/h preko ograničenja kazna zna biti i preko sto eura. Ako voziš 71 umjesto 60 ništa te ta kazna neće naučiti jer jednostavno ne možeš buljiti u brzinomjer sve vrijeme.
Previše je ljudi u državi. Svugdje je gužva, čekaš red na sladoled po 20 minuta bilo koji customer service po dva-tri sata. Jebo me to.
Pošto ima previše ljudi, zdravstveni sistem je preopterećen, pa je onda primarna njega očajna. Po sat vremena zoveš doktora, a onda nekog filter debila još toliko ubjeđuješ da si bolestan, jer samo gledaju kako da te odbiju od usluge. Jbg, mora tako, meni je to jasno jer ih je previše, ali ne moram ja biti dio toga.
Škole su im, u najmanju ruku, čudne. Kad gledaš statistike, sve je to divno i krasno, a kad dođeš na fakultet (ja sam tamo magistrirao), shvatiš da si obrazovaniji od 99% ljudi, sa svojom nekom sarajevskom gimnazijom ili bilo kojim našim fakultetom.
Ima previše maltretiranja među mladima, a ne bave se time. Kao roditelj se ne smiješ umiješati, inače si najeb'o.
Previše vire iz američkog i izraelskog šupka. Jasno je meni to da je to pragmatično, kao i oni sami, ali opet, ne moram biti dio toga. U Drugom svjetskom ratu su isporučili 90% jevreja, nema razloga da to sutra ne urade i nekome drugom.
Nema prirode. Nemaju više nijedno drvo koje nije zasađeno. More je prehladno, plaže su sve iste. Ima i lijepih restorana, ali ne moram ti govoriti da mi se ne pliva u hladnom moru gdje je pored mene meduza prečnika metar.
Ima i dobrih stvari. Mogu se zaraditi dobre pare. Možeš kupiti nekretninu bez problema, ako znaš kako se to radi. Možeš se fino provesti, ima dobrih događaja po velikim gradovima. Možeš upoznati ljude iz cijelog svijeta (meni je to recimo dosadilo, radio sam u međunarodnoj firmi godinama, nemam ja šta pričati s likom iz Gane ili ženskom iz Surinama). Dobar im je pasoš, sva vrata otvara.
Eto, otprilike, mogao bih truniti satima.
Bio sam i u Belgiji, Antverpen i Brisel. Meni je Belgija više legla, opuštenija je, ljudi su normalniji, i njihov holandski je manje ružan. Francuski nisam nikad naučio, ali u Briselu je i engleski okej, kao i u Amsterdamu. Tamo sam radio dvije godine, ali sam imao prebivalište u Holandiji. Izlazio, zajebavao se, družio se sa svima... Ali opet, previše neke stvari liče jedna na drugu u Beneluksu, tako da... Zasad ne idem nazad, tu sam već od 2020., i super mi je u Sarajevu.
, 4000 je premalo da bi trubio iz auta