Forum Klix.ba

_BataZiv_0809 wrote:Koja kuknjava i povraćaonica na Al Lažiri

_BataZiv_0809 wrote:Al Lazira briljira

MarcusM wrote:Vidim da ovaj forum ponekad postaje mjesto trolanja asadoljubaca... Kakogod.

Za one koji gledaju sadržaj televizije, preporučujem odličan dokumentarac "Nedodirljivi"

unix wrote:Film 'Nedodirljiivi' pokazao ko su mainstream mediji, i da nema taboo tema za AJ, naravno 'korisnici' raznih sistema ce da nazivaju i 'al lazira' i svakojaka imena, ali jedno je sigurno, citana, gledana - posebna, Al Jazeera.

m_l wrote:Bicu slobodna pa cu ovdje kopirati Adnanov status s FBa.

O Halepu, Sarajevu,novinarskoj profesiji i još ponečemu:

« Ne vidi šumu od drveća». Često sam puta čuo ovu poslovicu. I često mi pada na pamet posljednjih nekoliko dana, dok gledam, slušam i čitam rasprave o stradanju Halepa.
Iščitao sam tomove knjiga o teoriji novinarstva. Naslušao se i napričao priča o « dvije strane». O « mišljenju i suprotnom mišljenju» .
No, kako u teoriji, tako i u novinarskoj praksi, postoje situacije u kojima ne postoje «dvije strane», kojima treba dati mogućnost da u približno istom vremenu, odnoseći se prema njima na približno isti način,iznesu svoje mišljenje.
Da ne teoretiziramo previše:
Nekad u ljeto 1992, svijet su obišle slike uplakanog oca iz opkoljenog Sarajeva, koji u naručju drži svoju ranjenu kćerkicu i pita se kakav je to čovjek, koji je snajperom mogao gađati bespomoćno dijete? I pri tome kaže da bi sa snajperistom volio popiti kafu i upitati ga « Zašto»?
Da sam bio na njegovom mjestu, možda bih isto razmišljao.
Možda bi me, da sam bio otac ranjenog djeteta, mučilo isto pitanje: Kakav je to motiv, koja je to ideja, toliko važna, odakle tolika mržnja ili besćutnost- sasvim svejedno- da nanišaniš, sa namjerom da ubiješ, osakatiš potpuno nedužno stvorenje.
Kao novinar, za mišljenje snajperiste nisam bio zainteresiran.
Kao novinar, čiji je zadatak dati glas onima koji glasa nemaju, onima čiji glas pokušavaju ušutkati, zanimao me je jedino Sanidin otac.
I dakako, Sanida. I njeno stanje.
Isto bi bilo tražiti drugu stranu, u vrijeme pada Srebrenice. A šta bi to značilo?
Počiniteljima genocida, zbog nečega što se često pogrešno razumijeva a zove se novinarska objektivnost, dati mogućnost da pred kamerama objasne zbog čega se genocid dešava?
Kako ga objašnjavaju? I još im, na kraju razgovora reći» Hvala za pojašnjenja?»
Ne, hvala. To nije moje novinarstvo.
Priliku da govore o genocidu, zločinu, etničkom čišćenju, počinitelji trebaju dobiti jedino i isključivo pred sudom.
A bilo je onih koji se novinarima nazivaju koji su upravo ovo radili.
Bilo je onih, koji nesporno jesu imali novinarske vještine, a često su dolazili iz «bijeloga» svijeta, koji su davali priliku organizatorima i počiniteljima zločina i etničkog čišćenja da negiraju zločin, da ga relativiziraju, da civilne žrtve opravdavaju čuvenom kolateralnom štetom.
Činili su to zbog «dvije strane». Zbog « drugog mišljenja». Zbog «objektivnosti».
To, ponavljam, nije moje novinarstvo.
Izvještavati o progoniteljima, zločincima, njihovim nedjelima,svakako, da.
No, davati im priliku da pojašnjavaju zbog čega to rade, ne. Nikada.
Propituje se,ovih dana,istinitost informacija koje dolaze iz Halepa.
Nisam protiv toga.
No, protiv sam ciničnog seciranja svakog tweeta, svakog statusa na društvenim mrežama, akademskih rasprava sa sigurne distance o potrebi da se stvari sagledaju « cjelovito», stave u « kontekst», traže se «lažne» slike, traže dokazi o «preuveličavanju» patnji tamošnjeg stanovništva. Postavljaju se pitanja: « Odakle im Internet, ako su izloženi tako strašnim napadima? Kako mogu tvitati, slati posljednje poruke, ako nemaju struje?»
Na isti se način pokušavala umanjiti ili čak potpuno negirati patnja Sarajlija u opsjednom Gradu.
Još se žrtve sa sarajevskih Markala nisu ni pokopale bile, a već su krenule priče da je Armija Republike Bosne i Hercegovine počinila zločin nad sopstvenim građanima kako bi prizvala vojnu intervenciju NATO-a, pa su uslijedile priče o lutkama obojenim u crveno i donesenim na sarajevsku pijacu.I tako redom.
Činjenica da su u opkoljenom Sarajevu održavane pozorišne predstave, koncerti, da su djeca išla u improvizirane škole, da su radile biblioteke – one koje nisu bile spaljene-, korištena je, ne tako rijetko, da se ustvrdi da Sarajlijama i nije tako loše pod opsadom.
Uz sve zamke novomedijskog prostora, mogućnost manipuliranja,nemogućnost da se sve, baš sve što dolazi iz Halepa, potvrdi iz « dva ili više izvora», sasvim je dovoljan broj dokaza o stravičnom razaranju tog grada i ubijanju i patnjama njegovih stanovnika.
I sasvim dovoljan broj dokaza o onima koji ubijaju taj grad. To je režim sirijskog predsjednika Bašara Al Assada,pomognut prijateljima iz inozemstva.
I ne znam zašto je to tako teško reći.
U ovom momentu najvažnije je reći da ljude u Halepu ubijaju. I reći ko ih ubija.
Sve drugo, u najmanju ruku, je nepristojno. Jer za sve drugo, bit će vremena.
A za Halep i njegove stanovnike, vremena više nema.

Adnan Rondic, FB

Bravo Adnane!

O Halepu, Sarajevu,novinarskoj profesiji i još ponečemu:...

Adnan Rondic, FB

ŠTO NAS IMA, MAŠALLAH: Da li se na mitinzima u BiH žale žrtve - civili u Alepu, ili poraz ISIL-a?

Sarajlije koje su na skup došle po inerciji ljudskosti, bliskosti vlastitih iskustava sa patnjama stanovnika Alepa, solidarnost koja nije posredovana nikakvom vjerskom, nacionalnom, geografskom srodnošću, osjećale su se prevarenim i nasamarenim pred ratobornim tekbirima i vjerskim fanatizmom dijela "demonstranata"

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/425 ... sil_a.html

----

Ono, međutim, što potencijalno može biti uznemirujuće i što može indicirati prigušenu opasnost jeste različito čitanje, doživljavanje i intepretiranje užasa koji se već nekoliko godina odvija na ratištima Bliskog istoka, a što je tragični krešendo imalo u tragediji Alepa i njegovih stotina hiljada stanovnika.

Na prošlonedjeljnom skupu solidarnosti građana Sarajeva, njih ne više od dvije hiljade, sa svojim supatnicima iz Alepa, koje je održano ispred zgrade trgovačkog centra BBI u centru grada, ozbiljno i bjelodano se dalo raspoznati da lokalno stanovništvo kada govori o tragediji tog grada ne misli uvijek na isto.

(Zanimljivo bi bilo analizirati kako se centar ovakve društvenosti ispred Vječne vatre, kao, valjda starog, komunističkog simbola, preselio na plato BBI Centra simbola "moderniteta", spoja arapskog novca i domaćeg
urbanističko-pravnog hoštapleraja).

Tačno je, barem sudeći prema onom što se vidjelo na televizijama i društvenim mrežama, da je najveći broj okupljenih Sarajlija, koji na to imaju najviše prava i moralnih imperativa na dunjaluku, iskazao solidarnost i razumijevanje sa patnjama građana Alepa. Istina je, međutim, i to da je nimalo zanemarljiv broj okupljenih (nećemo licitirati brojkama da se ne bi upecali u zamku sa početka teksta o percepciji i stvarnim brojkama) ovaj skup iskoristio da, na prilično bučan i agresivan način, ispolji žaljenje zbog sloma „alepskog kalifata
i njegovih sumanutih radikalnih gospodara".

(Slično se koji dan kasnije ponovilo i u Zenici u organizaciji neke samonikle islamske družine pod imenom "Hedija").

Sarajlije koje su na skup došle po inerciji ljudskosti, bliskosti vlastitih iskustava sa patnjama stanovnika Alepa, solidarnost koja nije posredovana nikakvom vjerskom, nacionalnom, geografskom srodnošću, osjećale su se prevarenim i nasamarenim pred ratobornim tekbirima i vjerskim fanatizmom dijela "demonstranata".

Koji su, tako se bar stječemo dojam, mnogo više razočarani vojnim porazom svoje "braće" u Alepu, nego kataklizmičnim posljedicama tog sloma po građane i civile.

Podsjetimo, tragedija Alepa i njegovih milion stanovnika, pored ostalog, jeste i otpočela kada su ih okupirali, pod istim zastavama i sa istim borbenim pokličima, kalifatski ISIL-ovski katili! Građani Alepa ne stradavaju samo zato što su muslimani, njihov užas je počeo kada su "oslobodioci" prije tri godine zaključili da nisu dovoljno muslimani.

Oni iz Bosne i Hercegovine koji su se sa oružjem pridružili tom zločinačkom poduhvatu tek su malo opasniji od ovih koji nisu mrdnuli guzice, ali imaju snažne i javne simpatije prema njima!

Banksy wrote:

O Halepu, Sarajevu,novinarskoj profesiji i još ponečemu:...

Adnan Rondic, FB

Razumljivo je da se od službenika firme očekuje da toj firmi bude lojalan, no i u podaništvu valja imati mjeru.

ŠTO NAS IMA, MAŠALLAH: Da li se na mitinzima u BiH žale žrtve - civili u Alepu, ili poraz ISIL-a?

Sarajlije koje su na skup došle po inerciji ljudskosti, bliskosti vlastitih iskustava sa patnjama stanovnika Alepa, solidarnost koja nije posredovana nikakvom vjerskom, nacionalnom, geografskom srodnošću, osjećale su se prevarenim i nasamarenim pred ratobornim tekbirima i vjerskim fanatizmom dijela "demonstranata"

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/425 ... sil_a.html

----

almir90 wrote:Nemam običaj komentarisati ovakve gluposti, ali, kakve su to sada "Halal" usluge? Nema veće podvale od ove gluposti narodu, koji su objeručke se uhvatili za takozvane "Halal" proizvode. Namjerno pišem 'takozvane', jer ljudi nisu svjesni šta im se prodaje po ovim certifikatima, koje usput samo odabrani dobijaju, a prodaju svijetu loše proizvode. Nego, da pitam ove novinare, a siguran sam da vise po forumu, jesu li "Halal" ona smrznuta goveda što se uvozi iz EU i valja svijetu ovdje? Stare vojne zalihe, kao i živa goveda što se uvoze iz raznih EU država? Halal certifikat ne dobije neki manji domaći poljoprivrednik i lokalne klanionice, al' zato dobija onaj uvoznik, znamo već koji. Što ne istražite koliko po ovim "Halal" klaonicama mesari rade mjeseci u godini? Bošnjo i ne zna šta je "Halal" proizvod, kako se dobija, a svaka druga mu 'Je l' Halal".

A, mošnjo sve ovo objeručke prihvatio, budala ne zna da mu je sto puta bolje ono što je raslo na bosanskoj njivi, od onoga uveženog što se prodaje pod takozvanim "Halalom". A ono što valja, domaće, mi izvozimo u Tursku.