dale cooper wrote:Dijelu krivice svakako snose i producenti serije jer su Lee-a napisali na način na koji
su ga napisali. Kao stereotipnog mladog heroja, koji pokušava da se dokaže ocu.
Pokušali su nešto napraviti više sa njegovim likom kada se zainteresovao za pravo i
bio pomočnik odbrane na suđenju Baltaru, a kasnije kada se ubacio u politiku.
Ali obadvoje mi se činilo kao slabašan pokušaj da izađe iz očeve sjene i prilično neuvjerljivo.
Put kroz seriju i razvoj nekih drugih likova je bio mnogo bolje izveden, kao Baltar koji mi je strašno
fascinatan tip. Put od apsolutnog negativca i izdajice, političkog manipulatora unutar flote,
vođe religijskog kulta, pa sve do kraja gdje se makar dijelom na neki način iskupio, je jako, jako
dobro napisan.
Moje mišljenje i doživljaj je potpuno suprotan. I dan danas se dobro sjećam epskog svjedočenja Lee-a na suđenju, a prošlo je toliko godina i nisam drugi puta gledao. Apsolutno, maksimalno uvjerljivo. Jedna od najboljih epizoda ne samo u BSG, već ikad. Jamie Bamber je naročito tu i na drugim mjestima razvalio uvjerljivošću. A njegov lik u seriji nikad nisam doživljavao da želi da se dokaže ocu, već da se dokaže sebi! Da se želio dokazati ocu, dali bi mu mnogo radikalnije poteze. Treba stavljati mnogo više elemenata u jednačinu.
Baltar fascinantan? Možda kad je riječ o verbalnoj dijareji o postojanju i religioznim natezanjima. Tu je beton. Malipulatorstvo baš i nije najuvjerljivije odglumio, jer se osjetio blagi odraz patetike. Ono u stilu da ni on sam sebi ne vjeruje, odnosno da samog sebe uvjerava u ono što mu izlazi iz usta. E sad, možda je to i bio cilj, da bi se baš pojačano prikazao kao maksimalni ljigavac.
Scenarij je jako dobar i on je često puta vadio katastrofalnu glumu Olomosa, McDonnell i povremeno neuvjerljivog Callisa.
Po žestini, okorjelim ubjeđenjima i nepredviđenosti Spartacus me sad (ali tek sad sa ovim zadnjim epizodama) pomalo podsjeća na BSG. S tim što je u Spartacusu gluma daleko konzistentnija i nema miscastova kao u BSG.