Eto, na primjeru Sare Kolak možete vidjeti u čemu je problem. Djevojka, dakle, živi ko podstanar, nema para da sebi kupi profesionalno koplje, kako reče komentator sinoć - baca na nekom stadionu koji i nema tolike dimenzije da zadovolji potrebe vrhunskog atletičara, ali - dođe na OI, popravi svoj najbolji rezultat za sedam metara i dođe do zlata.
Meanwhile, naš Amel Tuka kaže da se forma "ne može tempirati, već ona eto samo dođe, ko božije davanje"
Ona trojica bacača, kao, najavili rušenje bh. rekorda, a osramotili i sebe i nas, i još Alić odmah bacio socijalu izjavom - "Koliko nam BiH daje, i ovo je dobro". Koliko Hrvatska daje Sari Kolak ? Koliko daje Josipu Glasnoviću, i ovim jedriličarstvenicima ? Ništa više nego što BiH daje Aliću, Pezeru, Kimani i ostalim, ruku na srce, u ozbiljnim atletskim i sportskim okvirima, amaterima.
Razlika je u tome što su se i Glasnović i Kolak, i mnogi drugi, zadužili, napustili radna mjesta, otišli u inostranstvo po trenere i opremu, radili ozbiljno i na visokom nivou, bez obilaženja sponzorskih izleta, manifestacija, korida i slično. I onda su došli rezultati. Sara Kolak se ne mora brinuti više za svoju budućnost. Sve što je uložila, zadužila se i napatila se, sada će joj država isplatiti. I tako se stvaraju šampioni.
Hamza Alić bi da mu država bjanko da valjda 100.000 maraka da se on "priprema", pa da opet kuglu baci na 19 metara i završi 28. od 36 sportaša. Ne može tako. Prvo rezultat, pa novac. A to što bi gospoda kod nas da se situira i riješi egzistencijalne probleme prije 30-te, baveći se sportom, drugi je par obuće. Rad u amaterskim uslovima, sa amaterskim trenerima; nastupanje na amaterskim takmičenjima, ne može donijeti bolje od - amaterskih rezultata.
Južnoafrikanka srebrena, a Čehinja Špotakova koja je branila naslov bronzana...
mi smo 135. država u svijetu po broju stanovnika i 119. po BDP... Ovako slično postavljene sportske potencijale imaju još Gruzija, Zimbabve, Laos, Surinam i Crna Gora 
Neću komentarisat...
