Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Fudo Bosna wrote:Nije tema, ali pročitaj Ammansku deklaraciju idžmaa večine alima danas i sve uleme iz 83 zemlje svijeta je da su večina šijja muslimani, o onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala, a kada smo o psovanju, kada bih ti samo dio psovki i izjava tipa "napili bi Vam se krvi", što pišu neke wehabije ovdje prezentirao , skontao bi da ima ekstremista i u redovima "selefizma" ali i šiizma ali i jedni i drugi su, velika večina , muslimani , a ekstremisti su ekstremisti i njih treba ignorisati !!!
nepricam ovdje o o ekstremistima ili crnim ovacama nego o autoritetima u njihovoj sekti shiizmu, vjerski ovadjama koji tvrde stvari od Homeijnija pa nadalje.
Jeli to homeini spada u tu klasu onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala
[/i]
jeli to Homeinija spada u tu klasu koja se netreba kometarisati. Fudo junace nisi nikako upucen u kretanja a htio bi da branis one koji ti psuju mater i tvrde da ides u Dzehennem onda nema lijeka za tebe
Fudo Bosna wrote:Nije tema, ali pročitaj Ammansku deklaraciju idžmaa večine alima danas i sve uleme iz 83 zemlje svijeta je da su večina šijja muslimani, o onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala, a kada smo o psovanju, kada bih ti samo dio psovki i izjava tipa "napili bi Vam se krvi", što pišu neke wehabije ovdje prezentirao , skontao bi da ima ekstremista i u redovima "selefizma" ali i šiizma ali i jedni i drugi su, velika večina , muslimani , a ekstremisti su ekstremisti i njih treba ignorisati !!!
nepricam ovdje o o ekstremistima ili crnim ovacama nego o autoritetima u njihovoj sekti shiizmu, vjerski ovadjama koji tvrde stvari od Homeijnija pa nadalje.
Jeli to homeini spada u tu klasu onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala
[/i]
jeli to Homeinija spada u tu klasu koja se netreba kometarisati. Fudo junace nisi nikako upucen u kretanja a htio bi da branis one koji ti psuju mater i tvrde da ides u Dzehennem onda nema lijeka za tebe
Upučen sam jer čitam a ne vjerujem na riječ daijjama wehabijskim koji govore nesitine i poluistine, Homeini je jedan od največih alima 20 stoljeća!
Pezo i Kuduzović mu ne bi mogli ni cipele čistiti !!!
Oni Vam imputiraju stavove ekstremnih šijja a to nema veze sa večinjskim šijjskim učenjem, možeš kao i ostali wehabosi puknuti od muke, ali svjetska ulema kaže da su večina, sufijja, selefija, šijja muslimani, kao i svi meshebski muslimani pripadnici 4 mesheba pa taman da ih vaše daijje tekfire i lažu na sve te skupine muslimana, i da, i selefije "wehabije" su muslimani, mada ekstremne šijje lažu na njih a ekstremne selefije na šijje, a ti manje slušaj polupismene zaluđene daiijje a više čitaj Kur`an, Hadis i islamske klasike čitaj, a mani se novotara tipa Abdul Wehaba, (da mu se Allah Uzvišeni smiluje i oprosti i njemu) !!!
Svi su nabrojani i ne samo oni, muslimani, izuzev ekstremnih među njima i ne samo oni , več i ostali koji su obuhvačeni idžmaom a vjerovatno i znatno veči broj muslimana !!!
Fudo Bosna wrote:Nije tema, ali pročitaj Ammansku deklaraciju idžmaa večine alima danas i sve uleme iz 83 zemlje svijeta je da su večina šijja muslimani, o onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala, a kada smo o psovanju, kada bih ti samo dio psovki i izjava tipa "napili bi Vam se krvi", što pišu neke wehabije ovdje prezentirao , skontao bi da ima ekstremista i u redovima "selefizma" ali i šiizma ali i jedni i drugi su, velika večina , muslimani , a ekstremisti su ekstremisti i njih treba ignorisati !!!
nepricam ovdje o o ekstremistima ili crnim ovacama nego o autoritetima u njihovoj sekti shiizmu, vjerski ovadjama koji tvrde stvari od Homeijnija pa nadalje.
Jeli to homeini spada u tu klasu onima koji su ekstremni neču da komentarišem oni nisu ni obuhvačeni idžmaom i selefjska ulema je to potpisala
[/i]
jeli to Homeinija spada u tu klasu koja se netreba kometarisati. Fudo junace nisi nikako upucen u kretanja a htio bi da branis one koji ti psuju mater i tvrde da ides u Dzehennem onda nema lijeka za tebe
Upučen sam jer čitam a ne vjerujem na riječ daijjama wehabijskim koji govore nesitine i poluistine, Homeini je jedan od največih alima 20 stoljeća!
Pezo i Kuduzović mu ne bi mogli ni cipele čistiti !!!
Oni Vam imputiraju stavove ekstremnih šijja a to nema veze sa večinjskim šijjskim učenjem, možeš kao i ostali wehabosi puknuti od muke, ali svjetska ulema kaže da su večina, sufijja, selefija, šijja muslimani, kao i svi meshebski muslimani pripadnici 4 mesheba pa taman da ih vaše daijje tekfire i lažu na sve te skupine muslimana, i da, i selefije "wehabije" su muslimani, mada ekstremne šijje lažu na njih a ekstremne selefije na šijje, a ti manje slušaj polupismene zaluđene daiijje a više čitaj Kur`an, Hadis i islamske klasike čitaj, a mani se novotara tipa Abdul Wehaba, (da mu se Allah Uzvišeni smiluje i oprosti i njemu) !!!
Svi su nabrojani i ne samo oni, muslimani, izuzev ekstremnih među njima i ne samo oni , več i ostali koji su obuhvačeni idžmaom a vjerovatno i znatno veči broj muslimana !!!
u kakvoj si ti zabludi, da se insan strese
nije ni cudo sto si sufija, samo ti nastavi furati sufizam
Homeini tvrdi da pored Kur’ani-kerima postoji neki novi mushaf “Nakon smrti Vjerovjesnika, Džibril, alejhis-selam, dolazio je Fatimi sa vijestima i stvarima iz ‘svijeta gajba’ (skrivenog svijeta), a vladar pravovejrnih, (Alija) sve je to bilježio, i tako je nastao Fatimin mushaf.” (Kešful-esrar, 134.)
Homeini optužuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nije uspio dostaviti poslanicu (risalu) “Jedno je jasno. Da je Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) dostavio istinu o pitanju imameta (vodstva), onako kako mu je Allah naredio, i na tom polju uložio maksimalan trud, ne bi se u islamskim zemljama desila sva ova razilaženja, neprijateljstva i borbe, i ne bi se pojavila različita mišljenja u temeljnim i u sporednim pitanjima vjere.” (Kešful-esrar, str. 155.)
Homeini smatra nevjernicima Ebu Bekra i Omera i naziva ih neznalicama, glupacima, lašcima i hereticima
“Mi ovdje nemamo ništa sa dvojicom staraca (Ebu Bekrom i Omerom), sa njihovim prijestupima i suprotstavljanjima Kur’anu i poigravanjima sa Božanskim propisima, niti s tim što su neke stvari sami od sebe ohalalili, a neke oharamili, kao što nemamo ništa ni sa nepravdom koju su činili. Međutim, mi samo želimo da ukažemo na njihovo neznanje o Božanskim i vjerskim propisima. Pojedinci kao što su ove neznalice, glupaci, lašci i nepravednici, ne zaslužuju da budu vođe (imami), niti da budu vlastodršci.” (Kešful-esrar, 107-108.)
Znaci tebi je je ovaj jedan od najveci alima koji ti pljuje po islamu
Ima li vece zablude da se glorifikuje osoba koja ti rusi vjeru
Vehabijske laži i vađenje iz konteksta, pošto ti je @Salik o tome več pisao i postao crno na bijelo, ne da mi se sada to tražiti, (crno na bijelo da ti bracike lažu / stavljaju u pogrešan kontekst i vade iz konteksta), laž kao i sa onom knjigom akaidskom od navodnog "Hanefija" , a niđe veze sa Henefijama, svaki dalji komentar je suvišan, na noge pa Imama Homeinija spomeni , mani se zaglupljenih daijjica !!!
Samo dio wehabijskih laži na Imama Homeinija :
"...Jedno od zlodjela koje su vehabije pocinile protiv njega jeste iskrivljavanje njegove knjige "Kešfe Asrar" Zbog pogrešnog prevodjenja nekih dijelova te knjige, zbog dokidanja odnosno izbacivanja veceg dijela i umetanja nevezanih i laznih tema u nju, a zatim na osnovu onoga što su sami umetnuli pisanje drugih knjiga usmjerenih protiv Imama Homeinija pocinili su ogromno zlodjelo. Navesti cemo prevod detaljne studije sunnitskog ucenjaka iz Egipta, pofesora u Kairu, o vehabijskom prevodu djela "Kesfe Asrar". Ova studija je objavljena u egipatskom casopisu "Alemul Kitab" cime je razotkriven veliki zlocin vehabija usmjeren protiv covjecnosti i postalo je jasno kako su vehabije, u namjeri da dokazu robovanje Americi da bi ocuvala ugled rezima ovisnih o njoj, u prevodu "Kašfe Asrara" na arapski jezik u potpunosti izbacili dijelove koji se odnose na napade Imama Homeinija, Ameriku i rezime koji ovise o njoj. Ovaj poznati sunnitski ucenjak u studiji o toj knjizi kaze: "... od 199 stranice do kraja knjige, a to su 334 stranice, nema ni jedne stranice a da iz nje nije izbacen, ponegdje dio, a negdje i cijela stranica"...."
Fudo Bosna wrote:@"Smrcak15"
Vehabijske laži i vađenje iz konteksta, pošto ti je @Salik o tome več pisao i postao crno na bijelo, ne da mi se sada to tražiti, (crno na bijelo da ti bracike lažu / stavljaju u pogrešan kontekst i vade iz konteksta), laž kao i sa onom knjigom akaidskom od navodnog "Hanefija" , a niđe veze sa Henefijama, svaki dalji komentar je suvišan, na noge pa Imama Homeinija spomeni , mani se zaglupljenih daijjica !!!
Samo dio wehabijskih laži na Imama Homeinija :
"...Jedno od zlodjela koje su vehabije pocinile protiv njega jeste iskrivljavanje njegove knjige "Kešfe Asrar" Zbog pogrešnog prevodjenja nekih dijelova te knjige, zbog dokidanja odnosno izbacivanja veceg dijela i umetanja nevezanih i laznih tema u nju, a zatim na osnovu onoga što su sami umetnuli pisanje drugih knjiga usmjerenih protiv Imama Homeinija pocinili su ogromno zlodjelo. Navesti cemo prevod detaljne studije sunnitskog ucenjaka iz Egipta, pofesora u Kairu, o vehabijskom prevodu djela "Kesfe Asrar". Ova studija je objavljena u egipatskom casopisu "Alemul Kitab" cime je razotkriven veliki zlocin vehabija usmjeren protiv covjecnosti i postalo je jasno kako su vehabije, u namjeri da dokazu robovanje Americi da bi ocuvala ugled rezima ovisnih o njoj, u prevodu "Kašfe Asrara" na arapski jezik u potpunosti izbacili dijelove koji se odnose na napade Imama Homeinija, Ameriku i rezime koji ovise o njoj. Ovaj poznati sunnitski ucenjak u studiji o toj knjizi kaze: "... od 199 stranice do kraja knjige, a to su 334 stranice, nema ni jedne stranice a da iz nje nije izbacen, ponegdje dio, a negdje i cijela stranica"...."
hajde zaboravit cemo vehabije evo nek ti shijski ucenjaci kazu koju pametnu kad ih tako socno branis
objasni kako to da shijski Sejhovi tvrde da zivotinja koja ce biti dlakava nece se znati koji je prednji a koji je zadnji dio upravo bviti Alija r.a heeeeeeej, objasni ovo covjece, ove shijske bljuvotine sto srame cijeli islamski ummet kad se prirpisuju islamu
od 5:30
objasni narodu zasto shijski sejhovi tvrde da je Alija ta zivotinja koja ce izaci iz zemlje kao predznak sudnjeg dana
zasto ponizavate ehlu bejt???
objasni magicnu shijsku cokoladu koja lijeci sve bolesti
objasni nam svima ove shijske letece dzamije zbog Fatimine ljutnje
ja mislim da si se vec pokajao sto si stao u njihovu odbranu, blage veze nemas sta branis a htio bi nesto da branis
Fudo Bosna wrote:@"Smrcak15"
Vehabijske laži i vađenje iz konteksta, pošto ti je @Salik o tome več pisao i postao crno na bijelo, ne da mi se sada to tražiti, (crno na bijelo da ti bracike lažu / stavljaju u pogrešan kontekst i vade iz konteksta), laž kao i sa onom knjigom akaidskom od navodnog "Hanefija" , a niđe veze sa Henefijama, svaki dalji komentar je suvišan, na noge pa Imama Homeinija spomeni , mani se zaglupljenih daijjica !!!
Samo dio wehabijskih laži na Imama Homeinija :
"...Jedno od zlodjela koje su vehabije pocinile protiv njega jeste iskrivljavanje njegove knjige "Kešfe Asrar" Zbog pogrešnog prevodjenja nekih dijelova te knjige, zbog dokidanja odnosno izbacivanja veceg dijela i umetanja nevezanih i laznih tema u nju, a zatim na osnovu onoga što su sami umetnuli pisanje drugih knjiga usmjerenih protiv Imama Homeinija pocinili su ogromno zlodjelo. Navesti cemo prevod detaljne studije sunnitskog ucenjaka iz Egipta, pofesora u Kairu, o vehabijskom prevodu djela "Kesfe Asrar". Ova studija je objavljena u egipatskom casopisu "Alemul Kitab" cime je razotkriven veliki zlocin vehabija usmjeren protiv covjecnosti i postalo je jasno kako su vehabije, u namjeri da dokazu robovanje Americi da bi ocuvala ugled rezima ovisnih o njoj, u prevodu "Kašfe Asrara" na arapski jezik u potpunosti izbacili dijelove koji se odnose na napade Imama Homeinija, Ameriku i rezime koji ovise o njoj. Ovaj poznati sunnitski ucenjak u studiji o toj knjizi kaze: "... od 199 stranice do kraja knjige, a to su 334 stranice, nema ni jedne stranice a da iz nje nije izbacen, ponegdje dio, a negdje i cijela stranica"...."
hajde zaboravit cemo vehabije evo nek ti shijski ucenjaci kazu koju pametnu kad ih tako socno branis
To pitaj šijjske muslimane ja nisam tog mezheba, samo ti otvaram očim koliko si u zabludi kada slušaš zaluđene wehabijske daijje...
Ovo su ekstremni stavovi iza kojih ne stoji njihova ulema a kada bi ti ja ovdje prezentovao stavove wehabijske uleme, vidio bi da oni još veče gluposti valjaju ali i to su valjda ekstremni među njima, uostalom ako je 500 alima svijeta reklo da su večina šijja muslimani ko smo ti i ja da se kao "ne slažemo", zar ne ?
Naprimjer, tvoj "pulen" Ljakić u jednom klipu zagovara tukju, jer misli da se "fula " sa početkom sabaha pa kaže da opet bracike trebaju klanjati u džematu, ali ko fol kao farze a u stavari dođu i zanijete/klanjaju nafilu a kao za džematlije ostale da foliraju da su došli na "sabah", i sličnih nebuloza Vam lupetaju, ali opet ne kažem da wehabosi nisu u islamu kao ni šijje, a da ne govorim o akaidskim "fulama" zbog kojih Vas ismijava sav islamski ummet, ali ja vjerujem ulemi i za mene ste večina Vas i šijjja ipak u islamu !!!
Postoji skrivena slast
u praznom stomaku.
Mi smo šargije, ni više, ni manje.
Ako je šupljina ispunjena
bilo čime, nema muzike.
Ako se mozak i stomak
izgaranjem čiste postom,
svakog trena nova melodija
iz vatre potekne.
Maglina se razbistri, i novi polet
nagna te da potrčiš
uz basamake ispred tebe.
Budi prazniji i zavapi kao
nej što vapaje pušta.
Prazniji, ispiši tajne sa
kalemom.
Kad si pun hrane i pića,
šejtan sjedne gdje tvoj
duh treba sjesti, ružna metalna
statua namjesto Kaabe.
Kada postiš, dobre navike okupe se
kao prijatelji koji žele pomoći.
Post je kao Sulejmanov prsten.
Nemoj ga dati nekoj iluziji
pa da izgubiš moć.
Čak i ako si izgubio svu
volju i kontrolu, one dođu
nazad kada postiš,
kao vojnici koji izranjaju
iz zemlje, s bajracima koji
lepršaju iznad njih.
~ Mevlana Rumi
David Franzoni, višestruko nagrađivani autor scenarija za film "Gladijator", povijesni spektakl nagrađen s pet Oskara...
08.06.2016 21:45
Piše: Oslobođenje PORTAL
...trenutno piše scenarij za film o životu sufijskog mistika, pjesnika i teologa Mevlane Dželaludina Rumija.
Prema pisanju svjetskih medija, Franzoni i Stephen Joel Brown, producent filma o Rumiju, posljednjih dana u izjavama za medije istakli su kako žele "konfrontirati stereotipno prikazivanje muslimanskih likova u zapadnoj kinematografiji" prikazivanjem života velikog sufijskog mislioca i jednog od najznačajnijih pjesnika islamskog misticizma, prenosi Anadolija.
Snimanje filma bi, kako je rekao Franzoni, trebalo početi početkom naredne godine, nakon detaljnih istraživanja o Rumijevom životu.
Franzoni je tim povodom nedavno boravio i u turskom gradu Konyi gdje je Rumi preminuo 17. decembra 1273. godine, prenosi britanski The Guardian.
– On je poput Shakespearea. Postoji mnogo razloga zašto treba uraditi ovaj projekat, svijetu treba prenijeti priču o Rumiju. Poznato je da on uživa veliku popularnost u Sjedinjenim Američkim Državama. On i danas ima višemilionsku publiku i očigledno je zašto je on privukao sve te ljude – rekao je Franzoni.
Prema njegovim riječima, uloga Rumija bit će ponuđena slavnom američkom glmcu Leonardu Di Capriju.
Dok jedni smatraju pozitivnom najavu filma o Rumiju u danima kada muslimani provode ramazan, drugi tvrde da Di Caprio "zbog svog fizičkog izgleda" nije dobar izbor za glavnog protagonistu.
Najomiljenija priča s margina o Azazelovoj tragediji u islamskoj tradiciji ujedno je i najintrigantnije kur'ansko kazivanje koje je dominantni islamski narativ potisnuo u stranu ustaljenim prikazom Azazela arhetipom zla. Otjelovljenje zla u islamskoj tradiciji predstavljeno je u liku Azazela, više poznaog pod nazivom Lucifer ili po kur’anskom slovu Iblis. Budući da kur’anska kazivanja potenciraju dramatizaciju događaja a ne historijsku preciznost i činjeničnost najdramatičnije kur’ansko kazivanje je o stvaranju čovjeka. Dakako, proces stvaranja u Božijem kontekstu bijaše potpuno jednostavan čin Božije volje ali sama obavijest o stvaranju čovjeka izazvala je negodovanje kod dobrih anđeoskih bića meleka koji upitaše a zar čovjek neće činiti zla djela time što će drugima oduzimati život, i nered na zemlji činiti, a mir i uživanje života je Božiji dar koji niko nema pravo da skrnavi.
Jasno, kratki dijalog završava Božijim odgovorom da je čovjek plan o kome samo On zna što drugi ne znaju. U kratkom dijalogu Boga i dobrostivih, od grijeha potpuno čistih meleka, daju se kratke upute da čovjek nije biće koje djela samo po dobru, pa od tud će nastati konzervativni poučak o vrloj opreznosti i stalnoj svjesnosti ljudskih težnji da se otrgnu imperativu dobra i da prionu kršenju tuđih prava među kojima je pravo na život najveće dobro što je Bog darovao čovjeku. O ograničenosti znanja i ljudskom odlikovanju da imenuje stvari je vrijednost kojom se čovjek uzvisio nad neokaljanim melecima, pa gotovo da ne postoji djelo moralno-didaktičkog karaktera a da nije posvećeno ovim simboličkim uputama. Međutim, nakon vrlog dijaloga između Boga i meleka u priču se uključuje Azazel koji odbija Božiju naredbu da padne ničice pred Adema i prizna odlikovanost ljudskoga roda. Za ortodoksiju ovaj djelić priče ostao je samo dio sveukupnog mozaika cjelokupne priče o ljudskom stvaranju koje po slovu naučava da svi putevi kojima čovjek stremi treba da budu suprotstavljeni Azazelovim došaptavanjima i zavođenju. Čovjek treba da se čuva oholosti podučavat će opći nauk o Azazelu, tom otjelovitelju zla što svako loše izrodi iz svoje bahatosti i samoobmane da je obdarenije biće od Adema.
U okviru dominantnih interpretacija Azazelovo zavođenje Adema zbog kojih Adem prekrši Božiju zapovijed da ne prilazi drvetu određenom i da ne kuša dobra koje to drvo dariva učiniše Azazela vječno prokletim bićem koje otjeloviše zlo. Azazel po kur’anskom rječniku odbi naredbu da Ademu padne ničice, jer se uzoholi (istakbara). Istakbara bi u doslovnom prijevodu značilo smatrati se velikim, pa Azazelov grijeh bijaše najprije što se osjetio odabranijim i obdarenijim, po kvaliteti osobina većim od Adema, što je i sam Azazel koristio kao argumentaciju riječima mene od vatre stvorio Si a njega od ilovače. Adem će po kazivanju prihvatiti riječi pokajanja, svoj grijeh priznati i Bogu se vratiti, jer Bog pokajnike voli, i to je priča o čovjeku, grješniku koji se kaje i uviđa svoje greške kako bi se u konačnici vratio Bogu. Ovime će priča o dramatičnom sukobu Azazela i Boga dobiti svoje konačne konture pa danas naučavamo da islamske sveraznolike tradicije naučavaju da je Azazel vječno prokleto biće, arhetip zla, tjelesna materijalizacija svega što prepoznajemo činom zla.
Međutim, detaljnijim čitanjem srednjovjekovne sufijske literarne baštine o Azazelu pisane perima Ameda Gazalija, Feriddudina Attara, Mensura al-Halladža, Ibn ‘Arebija, te kasnije Sadiqa Džalala, kazivanje o Azazela poprima potpuno drugačije konotacije pri čemu trijada Bog-Adem-Azazel predstavlja osnovnu polaznu tačku islamskog moralnog naučavanja. Ova marginalizirana tradicija naučavat će da Azazel nikako ne može biti arhetip zla već arhetip ljubavi i sveopći simbol slobode. Kazati da je Azazel arhetip ljubavi i dobra a ne sveopće otjelovljenje zla predstavljalo je čin ravan blasfemiji, još jedan vid hereze i to najvišeg interpretativnog oblika – ustvrditi da je Azazel lik koji živi najveću tragediju, da zbog nepatvorene ljubavi prema Bogu živi u stalnom prokletstvu ispunjavajući time sveopću Božiju volju.
Razlučiti osnovne upute i informacije koje se nadaju iz priče o Bogu-Ademu-Azazelu za srednjovjekovne islamske znalce predstavljalo je bazičnu polaznu tačku iz koje se razvijao kompletan društveni moralni etos. U tom tonu Ibn al-Džawzi će napisati djelo Talbis Iblis čiji je osnovni sadržaj predstaviti sveobuhvatno Azazelovo djelovanje u svijetu ljudi i njegove metode zavođenja i odvraćanja od Božijeg puta. S jednu stranu bijaše Bog koji dobro naređuje a s druge Azazel što na zlo poziva. Sama ta izgradnja dualnog odnosa dobro/zlo pri čemu je Bog otjelovio dobro, a Azazel zlo, za sufijske znalce predstavljaše direktni udar na osnovne teološke postavke o naučavanju sveopćeg Božijeg jedinstva. To je bio prvi momenat koji će u islamskoj i to konkretno sufijskoj tradiciji iznjedriti neuobičajeno učenje o Azazelu kao najvećem zaljubljeniku u Boga što na putu ljubavi prihvati ovosvjetsko prokletstvo, jer šta je istinska ljubav do li biti proklet od Voljenog, a voljeti u prokletstvu čin je kojim se manifestira saznanje o Božijoj volji i kušnji.
Nemoguće je da mimo Boga postoji zasebno biće kao otjelovljenje zla koje radi nasuprot Božije volje. U sufijskoj tradiciji to je bilo sasvim jasno, pa je prema tome priča o Azazelu dobila sasvim nove konture koje će kreirati i zaseban moral i splet pravila po kojima se da postupati. Sadiq Džalal će u svom djelu Iblisova tragedija ustvrditi da ustaljena priča o Azazelu se ne smije poimati kao klasično kazivanje o sukobu dobra i zla, istine i laži, vjere i krivovjere, oholosti i skromnosti. Od ustaljenje površno očigledne priče o Azazelu kao biću koje otjelovljava zlo, prkosi Božijoj naredbi, te odbija da prigrli ruho pokajanja, potrebno je prigrliti nauk o Azazelu kao biću koje se odbija pokoriti zarad Božijeg sveopćeg nauma i volje pri čemu Azazel postaje tragičar. Azazel je demonstrativni simbol slobodne volje i prava da se kaže Ne. Odbiti ustaljeni nauk i interpretacije o Azazelu za Sadiqa Džalala je ustanuće protiv naučavanja o jednostavnosti svijeta koji se kreće između submisivnog povinovanja Božijim naredbama, što je svijet meleka, i hvatanje za ruho sufijskog tradicionalnog naučavanja o kompleksnosti svijeta koji se ne oblikuje po vrlim pravilima submisivnosti već posjedovanju volje da se ne prihvate Božije naredbe.
Adem se u konačnici priklonio Azazelu, grijeh je jasan počinio, te je protjeran na Zemlju a tu je spoznao čin pokajanja. U široj slici, Azazel je prihvatio ulogu ispunjenja Božije sveopće volje a ne povinovanje jednoj parcijalnoj naredbi po cijenu prokletstva. Mensur al-Halladž će u Al-Tawasin slikovito prikazati dijalog Azazela i Musaa (Mojsije) u okviru kojeg Azazel argumentativno nadvladava Musaa. Musa postavlja pitanje zbog čega Azazele , zašto naprosto ne pade ničice pred Adema, nikada prokletstvo ne bi doživio. Odgovor Azazela je bio jasan, ti o Musa kada ti je bilo rečeno pogledaj u brdo ti si to bespogovorno učinio, a meni bijaše hiljadu puta naređeno da padnem ničice ali ja sam to odbio. Spriječila me je vjera u Jednoga da ikada ničice padnem drugome!
Ovo je prvi sloj teksta kojeg Al-Halladž koristi kako bi obrazovao sufijsku ljubav i čežnju za Jednim da bi potom u korist Azazela prizvao još jedan argument. Musa nanovo pita a zar ti nije Jedan naredio da to učiniš? Za Azazela nije bilo dvojbe, svijet nije tako jednostavan kako se uvijek čini, ne, to nije bila naredba uopće o Musa, to je bila Božija kušnja kojom je ispitana moja ljubav kako bi se prenijela sveopća istina o kompleksnosti Teksta a time i svijeta uopće. Ovim činom preoblikovanja ustaljenjih pogleda na Azazela sufijska tradicija je prodrmala tadašnje teološke i pravne konsekvence koje su slijedile iz tumačenja o odnosu Boga i Azazela s jedne strane te Boga i Adema s druge strane.
Teološki posmatrano ljubav prema Bogu se ustaljeno tumačila na Musaov način kako ga oslikava Al-Halladž, bespogovorno submisivno ispunjavanje Božijih naredbi i negiranje opcije Ne u javnom životu. Zakonik Božiji je tu da ga se slijedi i sprovodi, naredbe su jasne, i svako kršenje istih je manjak ljubavi prema Bogu. Kršiti naredbe je Azazelov iblisovski put kojem se mora suprotstaviti. Dovoljno obrazaca koji će biti vrla dekoracija različitim islamkim političkim pokretima tokom XX stoljeća. Sufijska tradicija preoblikuje kazivanje o stvaranju čovjeka i Azazelovoj poziciji u svemu tome. Azazel je dramski lik koji predstavlja opću sliku o stvarnom načinu kako funkcionira ljubav prema Bogu. Prihvatati naredbe bespogovorno i razumjevati uopće Božije upute kao čin naredbi čijim se primjenama u realnom svijeta treba stvoriti Božije kraljevstvo ili ga po našem jezikoslovlju hilafet je principijelno skrnavljenje ljubavi prema Bogu. Azazel prihvata da Božije riječi Ademu ničice padni nisu ništa drugo do li kušnja koju on mora prihvatiti jer ljubav iziskuje kušnje. To nije po Musaovom jeziku naredba, jer simbolično Musaov jezik je jezik naredbi – postoji naređenje A, a svako ko ga ne primjenjuje zaslužuje restrikcije, kazne, pa i uklanjanje iz javnog prostora u svijet podzemlja – pa su te Božije riječi u sufijskoj tradiciji dramatizacija Božije volje kako bi se u nekoliko sekvenci prikazala sva kompleksnost ovostranosti.
Postojanje naredbi je nužno, kao i razumijevanje istih, što meleci demonstrativno čine, ali jednako važno ako ne i važnije, jer samo tako je moguće voljeti Boga, je postojanje azazelovske simbolike otjelovljenje u riječi Ne. Tek kada postoji mogućnost da se odbace Božije naredbe, i da se slobodno nastavi djelovati kao što je Azazel prihvatio svoju tragediju prokletstva kako bi pokazao način na koji je jedino moguće demonstrirati ljubav spram Boga kompletira se priča o Bogu-Ademu-Azazelu. Svijet u kome se žele Božije naredbe ili upute pretočiti na kompletnu društvenu zbilju jeste onemogućavanje čovjeku da upozna kušnju i iskusi pokajanje. Kada postoji jasna i vrlo vidljiva kušnja koja se protivi Božijim uputama ljubav je tada moguća i iskrena jer nije proistekla iz submisivnog odnosa spram naredbi već prihvatanjem kušnje posredstvom koje se manifestira ljubav prema Bogu. Sufijska tradicija prepoznaje opasnost nauka koji počiva na tumačenju ljubavi prema Bogu kroz čin puke sljedbe naredbi, jer tada naredbe kroz Tekst postaju objekat kojem se izražava čežnja a ne Bog. Naredbe u vidu Teksta postaju idolatrija i to je momenat kada Azazel postaje simbol demonstracije čiste ljubavi prema Bogu. Ljubav podrazumijeva i čin odbijanja, prkosa, jer na taj način se dešava stvarni karakterni rast, a ne pukim figurativno rečeno musaovim jezikom naredbi.
Azazel je prihvatio ulogu koja kaže da je Bog postavio upute ali isto tako i uporedo s njima mora da postoji prostor za iskušenja, vrli svijet koji se opire Božijim uzusima jer za samog zaljubljenika u Boga ljubav je samo moguća tada i u takvom ambijentu, a ne u mikrosvijetu gdje se svako Ne potire jer u tom slučaju se javlja dominacija filozofije prohibicionizma a u sufijskoj tradiciji to je jasan čin kojim se negira sveopća Božija volja zbog koje je Azazel prihvatio prokletstvo. U sufijskoj tradiciji se preoblikovanjem lika Azazela iz otjelovitelja zla u arhetip ljubavi koja se izražava mogućnošću izbora formira potpuno drugačiji moralni etos unutar islama. Azazel unutar ove marginalizirane tradicije predstavlja osnovnu Božiju volju o postojanju stalnog komešanja šta da se čini u datim momentima.
Azazel je otjelovljenje lika koji bira između parcijalne naredbe ili Božijeg imperativa da se nešto mora učiniti i Božije sveopće volje da se postupa po slobodnoj volji. Birati između naredbe koja je za Azazela u sufijskoj tradiciji predstavljala ujedno i odstupanje od ljubavi prema Jednom, jer samo Njemu se ničice pada i prihvatanje tragične sudbine odbijanjem naredbe kako bi bila iskazana Božija sveopća volja predstava je o kompleksnosti svega što Azazel predstavlja. Činiti izbore nije jednostavno ali je neminovno za postojanje ambijenta u kome se može iskazati ljubav prema Boga a koja nije zaogrnuta hipokrizijom. Azazel postaje simbol kojim sufizam gradi zasebnu tradiciju koja nikada nije mogla poslužiti modernim islamističkim pokretima da na njoj baziraju svoja religijsko-politička stremljenja. Koliko je u samom srednjovjekovlju bilo dominantno učenje o Azazelu kao arhetipu zla najbolje svjedoči činjenica da su se različiti pokreti koji su odstupali od ortodoksije nazivali Iblisijama ili naprosto grupacijama čija su učenja azazelovska, čista otjelovljenja zla. Naprosto, najefikasniji način da se nekoga dafamira ili označi nepoželjnim a da to bude jednim zajedničkim opće poznatim imeniteljem jeste protivnika dovesti na simboličkoj ravni u direktnu vezu sa Azazelom.
Iblisije ili azazelovci su mogle biti različite skupine ali jedno od ustaljenijih značenja i upotrebe ovog termina je dafamirati opozitno mišljenje da zastupa učenje koje ne samo da se kosi sa Božijim naredbama već i da predstavnici zloćudnih azazelovskih ideja dozvoljavaju egzistiranje pojava koje su antipodnost Božijim uputama. Preoblikovanje Azazela u simbol ljubavi značilo je između ostalog i oblikovanje takvog moralnog svjetonazora koji podrazumijeva da je realizacija Božije ljubavi moguća samo u ambijentu u kojem uporedu egzistiraju i skupine koje se opiru Božijim uputama. Zbog toga je sufijska tradicija koja je interpretirala Azazela kao najvećeg tragičara od svih likova kojima se Kur’an pozabavio stavljena na marginu. Vrlo vješto tokom XX stoljeća sve moguće izvedenice iz ovog moralnog etosa su naprosto potisnute. Sufijska halladžovska interpretacija Azazela i raskrinkavanje musaovog nauka da se sve rješava slovom zakona time što se kršitelji Božijih naredbi moraju ukloniti iz javnog prostora po svim svojim načelima uspjela je samo da dobije dobre književne kritike.
To je bio i ostao veliki problem, što je ova tradicija ostala samo u domenu književnosti a da iz nje nikada nisu izvedene detaljnije teoretske mogućnosti kao što je to primjera radi učinjeno sa ortodoksnom tradicijom za koju je priča o Azazelu i Adamu postala bitan element izgradnje politika XX stoljeća. Jednostavnim jezikom rečeno Azazel je simbol zla koje se manifestira u različitim pojavnim oblicima čime se sinovi Ademovi odvode u grijeh a društvo urušava. Lijek za to je protjerivanje kako i Bog učini sa Ademom nakon što se o naredbu ogriješio. Prevedeno u politički jezik protjerivanje podrazumijeva slavljenje ideje prohibicionizma. Jedini način da se sljedbenici Azazela urazume je da se javni prostor očisti od svih vidljivih primjesa azazelovskog ponašanja. Za takvo što demokratičnost nije dobar model već stari oblik hilafeta u okvir kojeg se vlast i moć sile otjelovljava u pesnici moćnog vladara koji će da uredi društvo po volji Božijoj.
E, u sufijskoj tradiciji takva interpreracija je prepoznata vrlo rano kao momenat u kojem se odstupa od vjere i prelazi u svijet politikanstva gdje se ljubav prema Bogu ne realizira slobodnim izborom da se ta ljubav živi već su tu institucije sile koje vas upravo silom utjeruju u ljubav s Bogom. Da, za sufizam je to bio najveći grijeh, jer se time negirala Božija sveopća volja da se Njemu, kreatora svega, može kazati Ne a demonstracija te volje je Azazel. Od tud će i sva naočigled hedonistička terminologija u sufijskoj književnosti postati izraz osnovne predstave o Azazelu kao arhetipu ljubavi, jer što je u svakodnevnici prepoznato kao oličenje hedonizma u sufizmu je to postajalo simbol ljubavi prema Bogu. Za jedne je točenje vina predstavljalo oglušivanje o Božije naredbe a za sufijsku tradiciju vino je postajalo simbolom Božijeg spomena jer samo uz jasno viđenje grijeha mogla je postojati svijest o istinskoj vjeri koja ne postaje predmet politikanstva.
Na primjeru Azazelove tragedije sufijska tradicija je kreirala ambijent antipodan prohibicionističkim mjerama koje nastaju na učenju o progonstvu Azazela kao biću kojeg je vrhunac zla. Kada se u Kur'anu govori o odnosu vjernika prema kocki primjera radi, semantički je pažnja usmjerena na oblikovanje jedne zasebne kulture koja ima svoje posebne prepoznatljive obrise. Kocka se ne kudi jer se njome dolazi do nepoštene zarade kao što je to uobičajeno navođenje u prohibicinističkom rječniku, već se naprosto za kocku kaže da je ridžs ( iz pozicije vjerskog nauka pokuđeno djelo koje pripada takvom kulturnom ambijentu koji onemogućava kvalitetan kulturološki razvoj kojim se iskazuje ljubav prema Bogu), ali ne postoji prohibicionistički karakter. Savjet je da se kocka ostavlja intenzivno po strani, jer samo na taj način nadati se uspjehu što u kur'askom jeziku podrazumijeva spominjanje Božijeg imena i obavljanje molitve.
Kocku namjenski spominjem jer je tokom ramazana pokrenuta kampanja ramazanom protiv kladionica u okviru koje je dominirao jezik da je kocka samo još jedan vid Azazelovog otjelovljena zla, a iz tog rječnika pretežito slijedi čežnja za prohibicionizmom i različitim restrikcijima svih djela koja se smatraju gnusnim među kojima je kocka samo jedan vrli slikoviti primjer. Kocka je u ovom slučaju samo simbol kako se na temelju dvije različite tradicionalne interpretacije o Azazelu formiraju i dva vrlo drugačija odnosa prema stvarnosti.
Opća dominantna teorija koja Azazela predstavlja arhetipom zla kada je posrijedi ljubav prema Bogu upotrebu sile vidi kao legitimno sredstvo za iskazivanje svoje zaljubljenosti. Za nju je uvijek bitnije da se određena pojava zabrani i ukloni. Problematika ove interpretativne tradicije počiva na ljubavi koja u prvi plan stavlja teologiju submisivnosti, tekstocentrizam i što Božije upute da se određena djela stavljaju u stranu prenosi u domen političkog jezika čime se gubi vjerski karakter tih djela. Sufijska tradicija naučavanja o Azazelovoj tragediji naglasak postavlja na Azazelovo Ne, njegovo odbijanje da se povinuje naredbi, te da u konačnici postane simbol iskazivanja sveopće Božije volje da uz svako prihvatanje Njegovih uputa uporedo egzistira i pravo da se te iste upute odbiju. Sufijska tradicija je time kreirala poseban ambijent u kojem se teologija ljubavi predstavlja kao nužna egzistencija a ona podrazumijeva egzistiranje različitih oblika hedonizma, jer samo u takvom ambijentu se može istinski ljubiti Boga. U tom tonu sufizam je uvijek težio kooperaciji, i bijegu od politikanstva i jezika sile. Za sufizam je bitno da vjera ostane vjera, te da Božije upute ne postanu dekoracija političke religije. Zbog toga je sufizam uvijek tokom XX stoljeća bio na udaru različitih islamskih političkih pokreta, jer tradicija koja ima nauk o Azazelu kao arhetipu ljubavi nikada nije mogla da postane korpus koji se da iskoristiti u političke autoritativne svrhe.
Sufijska tradicija odaslala je poruku da kada se Azazelovo Ne prihvati kao simbol ljubavi prema Bogu i iskazivanju sveopće Božije volje mnogo je jednostavnije prihvatiti načela otvorenog društva, jer vjera biva vjerom, a na nama je koliko ćemo te davno odaslate poruke staviti na mapu vidljivosti.
Jedan sufija se uvijek dugo i usrdno molio
za lopove i pljačkaše koji napadaju ljude
na ulici. »Neka tvoja milost,Gospodaru,
obuhvati njihovu obijest.«
Nije se molio za dobre i vijerne,
već samo za one najsurovije.
Zbog čega to radiš?, zapitaše vjernici.
»Zbog toga što su mi oni učinili jako velike usluge.
Neprestano me privlače stvari koje i oni žele.
Uletim među njih, oni me prebiju i ostave polumrtvog
na drumu, i ja ponovo shvatam da to što oni žele
nije ono što ja želim. Time me održavaju na putu duhovnosti.
Eto zašto ih poštujem i zašto se molim za njih.« (Rumi)
Selam.
Serijal Sultani srca u turskoj režiji se prikazivo na Hayat-u i TVSA uz ramazan i nekoliko dana iza, da li postoji nacin za odgledati ga sada, za nas koji smo ga propustili dok se prikazivao? Pogotovo zadnja ili zadnje dvije su bile o Rumiju?
Nurudin wrote:
...............Rekoh da ću početi od početka ,pa onda idemo jasno i direktno reći
da sufizam u islamu počinje u doba božijeg poslanika Muhameda a.s..................................
Netacno.
pocetak netacan, sve netacno.................
..... nije to tako i ne ide to tako,
tacno kad se pomjesa sa netacnim daje netacno.....
isto kao sto netacno kad se pomjesa sa tacnim daje netacno.....
samo tacno kad se pomjesa sa tacnim daje tacno.......
ovo sve sto je na ovoj temi napisano je netacno,
sve sufije do sufije a u startu sve izvrnuse......
Nurudin wrote:Nevezano za temu , s tobom nešto nije udure momak. Da Bog da , da ozdraviš , iskreno
....na ovoj (tvojoj sufijskoj temi.....) sta cemo ako su svi u dure a samo ti nisi
Pa jarane da ti kažem, ogledaš se . Jer ako se sjećaš u islamu je jedan bitan segment koji se zove "džemat" , a u sufizmu postoji isto nešto što
se zove"sohbet" (druženje). Upravo si ti taj koji je na rajvosa-x forumu razvalio svojim glupostima naš "virtualni džemat". Sad tamo sam samcat pišeš i dalje svoje gluposti , a tvoj problem je što si ti izgleda uvjeren da pišeš nekakve mudrosti.
Zato sam ja kao i ostala raja otišao odatle, a ti me sad stalkaš i ovdje . Pa ko onda nije udure ?
Haladž reče ono što reče, pa krenu ka ishodištu
kroz rupu na gubilištu.
Ja odsjekoh komadić tkanine sa njegovog ogrtača,
i on me prekri od glave do pete.
Prije više godina, odlomih kitu ruža
sa vrha njegovog zida. Trn što mi se tada zabi
još mi je u dlanu, i evo prodire sve dublje. Rumi
Nurudin wrote:Haladž reče ono što reče, pa krenu ka ishodištu
kroz rupu na gubilištu.
Ja odsjekoh komadić tkanine sa njegovog ogrtača,
i on me prekri od glave do pete.
Prije više godina, odlomih kitu ruža
sa vrha njegovog zida. Trn što mi se tada zabi
još mi je u dlanu, i evo prodire sve dublje. Rumi
Pocuj, o voljeni!
Ja sam Stvarnost svijeta,
srediste i obodnica,
Ja sam mu i dijelovi i cjelina.
Ja sam Volja ustanovljena izmedju neba i zemlje,
Ja sam u tebi stvorio dar opazanja
samo da bi ti bio predmet Moga opazanja,
Ako me dakle opazas, ti opazas samoga sebe
ali ti Me ne bi mogao opaziti preko sebe.
Ti Mojim okom vidis i Mene i sebe,
Svojim okom ti Me ne mozes pojmiti.
Voljeni,
Toliko puta sam te zvao,
i nisi me cuo!
Toliko sam ti se puta pokazao
a ti Me nisi vidio!
Toliko sam te puta dragao blagostima,
a ti nisi osjetio,
ukusnu hranu
ti nisi ni kusao.
Zasto Me ne mozes dosegnuti
preko predmeta koje pipas?
Ili Me udahnuti s mirisima?
Zasto me ne vidis?
Zasto me ne cujes?
Zasto? Zasto? Zasto?
Za tebe Moje slasti premasuju
sve druge slasti,
i uzitak koji ti Ja pruzam
premasuje druge uzitke.
Za tebe Ja sam pozeljniji
od svih drugih dobara.
Ja sam Ljepota,
ja sam Milost,
Voljeni, voli Me,
voli samo Mene, voli me s ljubavlju.
Nitko nije usrdniji od Mene.
Drugi te vole zbog samih sebe:
ja, Ja te volim zbog tebe,
a ti, ti bjezis daleko od Mene.
Voljeni,
ne jednaci se sa Mnom,
jer priblizis li se Meni,
znaci da sam se Ja priblizio tebi.
Blize sam tebi od tebe samoga,
od tvoje duse, tvoga daha.
Voljeni, podjimo k sjedinjenosti...
S rukom u ruci,
udjimo u prisutnost Istine,
neka nam ona bude sudac
i utisne svoj pecat na Nasu sjedinjenost
zauvijek.
