Tempo wrote:jebem li ga... danas sam pitao neke prijatelje i oni kazu isto. jedan mi je rekao da je na mostu bila pecenjarska radnja, pa sam mozda pomjesao cevape i kospe.
Da bio je mali kiosk sa košpicama jedva dva m2, bila je još jedna košpicarna na mjestu sadašnje zlatare Jašarević.
Tu košpicarnu je držao Džemo, on je prodavao košpe i na stadionu.
Iskren da budem osamdesete godine su najljepši period Zenice.
To se nikad više neće ponoviti.
Poslije izgradnje Beogradske robne kuće, prvih pokretnih stepenica u gradu, uređenog platoa oko Beogradske, prije toga su već bila izgrađena Lamela, Kineski zid, pozorište, gradile se Mokušnice. Počeli su se otvarati kafići, prvo Trojka i Feniks u Lameli, zatim Žilet a onda u par godina ih je bilo vjerovatno preko 50 u gradu. Bilo je puno mladih, korziralo se prvo od centra prema Lameli a kasnije od zanatskog prema Mokušnicama do Bordoa. Mladima nije trebao internet, ni facebook ni instagram. Svako večer si mogao upoznati nove ljude, sutra već s njima popiti kafu.
Ma sve je bilo tako jednostavno, opušteno, bez primjesa kapitalizma,.. nacionalizma, religije,..bez predumišljaja, iskreno.