arzuhal wrote:Nurudin wrote:Arzuhal, lijepo si ti to sročio , kao i obično, i poznat mi je taj tvoj stav od prije o nekoj učmalosti ummeta , lezihljebović
filozofija itd ali nisam znao da ga vežeš za , kako ti reče "pseudosufizam" , odnosno sufijsko koketiranje sa panteizmom.
Da ne idemo u polemiku, jer nije ni tema (a imam ja i nekog posla, nije kopanje kanala ali lijep je dan, priroda mami
napolje ) samo ću reći da se ne slažem sa ovim drugim dijelom jer smatram da su uzroci drugačije prirode, prije svega
politički i dogmatski, jer dogma ne podnosi razvoj ni promjenu, ne podnosi kretanje , nego odmah daje jednu finalnu
sliku društva iz čijih okvira se ne smije van.
Nije samo, Nurko,
dogma ono što se veže za, hajmo reći,
tradicionalni islam, nego sve može biti i bilo je dogma: i mu'tezilski racionalizam (hej, pa niko nije počeo slobodnije koristiti um i kritičku misao od mu'tezila, barem onih ranih, pa su postali "zvanična, dvorska opcija" islama u vrijeme Abasija, derali kožu s leđa imamu Ahmedu b. Hanbelu, kadasallahu sirrehu, da se odrekne vjerovanja ehli-suneta) i populistički sufizam, itd.
Dakle, ne govorim ja ovdje o velikanima tipa ibn Arebija, Rumija, Suhraverdija, itd. nego njihovim epigonima, o zloupotrebi njihovih misli i učenja, tumačenja zbilje i sl. Ne govorim ni o nekim posebni učenjima tipa
vahdetu-l-vudžuda (
jedinstva bitka, što nije panteizam, panteizam bi bio
vahdetu-l-mevdžud -
jedinstvo bića, dakle jedni vječito bezveze napadaju Šejhu-l-ekbera, a neki drugi ga vječito ne razumiju...).
Činjenica je da postoji
sukob, odnosno različitost pitanja načina spoznaje u islamu, da li se vjerska istina spoznaje razumom ili srcem, da li pojmom ili ne, itd. To znamo, da ne mlatim bezze. A znamo i da se pitanje znanosti zasniva na pitanju metodologije, a metodologija na pitanju - logike. Ukoliko se udari na logiku i
mantiqijjune, i posredno i neposredno se udara i na budućnost znanosti, znanstvenog progresa, itd. Baška je kad se sukobe Gazalija i ibn Rušd, to je polemika titana, al' kad to sleti na horizontalu imamo jildiraj...
Na generalnom nivou odmicanje od "zapadnjačkog"
analitičkog puta ibn Rušda, ibn Tufejla, ibn Sine i sličnih umova, ali i "pranje" te pokušaji površnog razumijevanja
sintetičkih učenja ibn Arebija i Suhraverdija doveli su stanje muslimana u taj neki civilizacijski limb. Nije to jedini ili najveći razlog, dabome, ali postoji itekako...
Pa Zapad je postao tehnološki i znastveno superioran ne tek zato što je "završio" s Crkvom i njenim zabranama o izučavanju ovog đavoljeg svijeta nego što je udario metodološke temelje znanstvenom progresu (clare et distincte, indukcija, i sl.), otprilike sve ono od čega se islamski svijet počeo doktrinarno i idejno okretat tješeći se stihovima o ašku i: "vino sipa Krčmarica, dok mi u zanosu uzvikujemo, ginemo a smrt nas neće", itd.
Al' na hajr, jest lijep dan, elhamdulillah

Ti nebi polemisao , a sročiš mi post ko pismeni sastav
Ja kad sam govorio o koketiranju sa panteizmom, mislio sam na Hamzu Balija i njegove pristalice , zatim klanje istih
u Stambolu , a sve pod asistencijom domaće pravovjerne ili podobne uleme.
Koja bolan logika i religijska doktrina? To nema veze jedno s drugim i upravo tu se upada u apsurdnost
da se "logički" objašnjava npr pitanje kadera ili čak ako hoćeš samog Boga, s tim da se logika odbacuje kad se pita
"aha, ok ...pa ko je onda stvorio tog boga?" . Onda je to bogohulno pitanje iako logika nalaže da se pita.
Odnosno, urušava se sistem , nije uopće skladna cijelina te doktrine jer joj je srž potpuno nelogična i nema nikakvih
odgovora na ta pitanja, osim "vjeruj!"
Sufizam uopće nije nelogičan, jer on na svako pitanje kaže : "kušaj, probaj, uvjeri se sam !"
Ne zadovoljavaj se onime što ti drugi serviraju, otkrij realnost svijeta i Boga.
Naravno da se tu može zalutati, pogriješiti, izgubiti kompas ali to je dio putovanja .
Zanos i opijanje halovima jeste svakako gubljenje kompasa ali to uopšte nije nešto presudno u sufizmu, više je
iskustveno , emocionalno i na kraju sasvim ljudski i životno.
Ono što se ne kreće, ne evoluira, ne raste..to je mrtvo, a mrtvu vjeru neće niko.
Ne znam ja kako ti to vidiš ali ja kad govorim o vjeri ili o putovanju u unutrašnjost samog čovjeka , to je stvar
psihologije, emocija , a ne logike . Tu upotrebljavati logiku je izlišno.
Ona se upotrebljava samo
kao alat u vanjskom svijetu a ne u unutrašnjem . Sufizam se ne bavi vanjskim
ali ga ne ignoriše, ne isključuje , već nastoji da uvede sklad u unutrašnjem tako da bi taj alat logike koristio
ispravno i za dobrobit društva (hizmet).
Naravno, ovo je sve teorijski sufizam, u praksi je to drugačije, naročito kod nas.
Nema harizmatičnih šejhova, nema apolitičnosti i istinske udubljenosti , već je na sceni većinom turistički sufizam.
Evo vidite tekija...eno par momaka u haljinama vrte se...ilahije ...čaj ...ulaznice 5km..ubaci i koju marku u turbeta
sufijski halveti na baščaršiji ..prazni...mevlevijska tekija nova, fina, isto prazna ...i eto to bi bilo to
