Demokratska fronta Željko Komšić

[madner]

Valjda bi to trebala biti opcija.

[VjecitiStudent]

Čak ni gradovi Varšavskog pakta svojevremeno nisu imali slične "obavezne karte za muzej".

[Oligarh]

Šta fali ideji da se cijene turističkih aranžmana za Sarajevo povećavaju uključivanjem karti za posjet muzeju, i time u kasu ministarstva doda 100-tinjak hiljada maraka godišnje ?!

Osim, naravno, što onaj Busuladžić drži Zemaljski muzej kao taoca vlastitih neuspjelih političkih nastojanja i ideja ?

Predloži to jednoj turističkoj agenciji u svijetu i odjebat će te u troskoku. Čak ni u Tunisu, karte za muzeje se ne prodaju unutar osnovnih aranžamana, jer su to isključivo fakultativni troškovi. A Tunis ima najveći omjer fakultativnih troškova u ponudi od svih mediteranskih destinacija. Fakultativni troškovi su baza iz koje tour operatori zarađuju novac, iz koje plaćaju vodiče, te se kao takvi ne diraju od strane dobavljača tj domaćina.

Ni jedan tour operator, a ni individualni gosti to jednostavno neće prihvatiti. Da im ponudiš popust za kupovinu muzejskih karata, ok. Ali da im guraš nešto što je u suštini fakultativno u cijeni osnovng aranžaman, jok!

Ovim potezom bi se Sarajevo pokazalo kao vrlo neozbiljna destinacija, jer i ovako mučimo muku da se kvalitet gostiju podigne na veći nivo i da nam gro turista čine ozbiljne, incentive i turističke grupe, a ne individualni backpackeri, odnosno da Sarajevo je samo po sebi grupna destinacija, a ne usputna stanica u itinereru hrvatskih i slovenačkih tour operatora.

Ništa kontra Samera, čak mislim da ima kapaciteta da izgura neke stvari i nadam se da će to i uraditi, ali ovo bi bio epic fail, totalno kontraproduktivan potez.

[It_is_a_Leclerc]

Ne govorim o obaveznom odlasku. Naravno da je fakultativno, ali se cijena aranžmana npr. podigne za simboličnih pet maraka, a njihov vlasnik ne plaća ulazak u muzej. Uz promociju kulturne baštine, muzejske građe i materijala, malo je onih koji ne bi obišli zemaljski muzej.

Zemaljski muzej koji, btw. i nije resor ministra Rešidata, te se on njime bavi isključivo iz dobre volje, ali ne i službene dužnosti, mora prići građanima i turistima, a ne čekati sa katancima na vratima da se neko sjeti obići ih. Ideja da se uz karte za turističke aranžmane u Sarajevu prodaje i karta za zemaljski muzej je odlična.[/youtube]

[HM 2011]

Šta fali ideji da se cijene turističkih aranžmana za Sarajevo povećavaju uključivanjem karti za posjet muzeju, i time u kasu ministarstva doda 100-tinjak hiljada maraka godišnje ?!

Osim, naravno, što onaj Busuladžić drži Zemaljski muzej kao taoca vlastitih neuspjelih političkih nastojanja i ideja ?

sad udri po Busuladzicu jer ne moze finansirati rad muzeja od prodanih karti.....

ne more covjek pokrit dug od 2500000 sa 100000....

sto mrzim ove ublehe.....

modus operandi propalih komunjara...

[VjecitiStudent]

Ne govorim o obaveznom odlasku. Naravno da je fakultativno, ali se cijena aranžmana npr. podigne za simboličnih pet maraka, a njihov vlasnik ne plaća ulazak u muzej. Uz promociju kulturne baštine, muzejske građe i materijala, malo je onih koji ne bi obišli zemaljski muzej.

Zemaljski muzej koji, btw. i nije resor ministra Rešidata, te se on njime bavi isključivo iz dobre volje, ali ne i službene dužnosti, mora prići građanima i turistima, a ne čekati sa katancima na vratima da se neko sjeti obići ih. Ideja da se uz karte za turističke aranžmane u Sarajevu prodaje i karta za zemaljski muzej je odlična.[/youtube]

To se može predložiti agencijama, ali nikako ne može postati njihova zakonska obaveza.

[It_is_a_Leclerc]

Šta fali ideji da se cijene turističkih aranžmana za Sarajevo povećavaju uključivanjem karti za posjet muzeju, i time u kasu ministarstva doda 100-tinjak hiljada maraka godišnje ?!

Osim, naravno, što onaj Busuladžić drži Zemaljski muzej kao taoca vlastitih neuspjelih političkih nastojanja i ideja ?

sad udri po Busuladzicu jer ne moze finansirati rad muzeja od prodanih karti.....

ne more covjek pokrit dug od 2500000 sa 100000....

sto mrzim ove ublehe.....

modus operandi propalih komunjara...

Pitaj Salmira Kaplana iz "na svim nivoJima", ako je on "komunjara", onda sam i ja. On je vrlo lijepo objasnio kako direktor Zemaljskog muzeja tretira nacionalno blago ove države kao svoju babovinu, pa je zaključava i krije od očiju javnosti.
Koliko mu je modaliteta za izlazak iz ove situacije ponuđeno ?! Sve ih je odbio, a UO Zemaljskog muzeja se nije ni očitovao. Vlada FBiH je bila spremna preuzeti osnivačka prava i dati 400.000 maraka u toj godini, ministarstvo civilnih poslova još 300.000, a Vlada KS 100.000 da plate radnicima krenu redovno, a da se dugovanja iz prethodnog perioda probaju rješavati u narednom fiskalnom periodu. Odbio direktor, kaže - "Ako nas Vlada FBiH preuzme, mi ćemo sve tužbe preusmjeriti na njihov račun". Da ne pričam o tome kako radnici muzeja zovu, traže da dobiju ikakve plate, da krenu raditi, ali direktor ne da.

Prema tome, očito je nekom u interesu da se politički profilira preko leđa muzeja.

[Oligarh]

Ne govorim o obaveznom odlasku. Naravno da je fakultativno, ali se cijena aranžmana npr. podigne za simboličnih pet maraka, a njihov vlasnik ne plaća ulazak u muzej. Uz promociju kulturne baštine, muzejske građe i materijala, malo je onih koji ne bi obišli zemaljski muzej.

Zemaljski muzej koji, btw. i nije resor ministra Rešidata, te se on njime bavi isključivo iz dobre volje, ali ne i službene dužnosti, mora prići građanima i turistima, a ne čekati sa katancima na vratima da se neko sjeti obići ih. Ideja da se uz karte za turističke aranžmane u Sarajevu prodaje i karta za zemaljski muzej je odlična.[/youtube]

Ne, ne može se dizati cijena aranžamana za ništa što je fakultativno ako to već nije unaprijed dogovoreno sa tour operatorom ili individualnim putnikom. Da bi digao cijenu aranžaman moraš kontaktirati glavne dobavljače, a to su hotelijeri i prevoznici.

Karte za muzeje se ne diraju, jer su one fakultativne (čitaj direktni profit operatora-vodiča),a na tom segmentu su sve agencije, web portali tipa booking (kako bi se tu rješilo da se pri rezervaciji uvede i ta karta, pa Booking, Airnb, Holiday Letting bi nas kao destinaciju skinuli sa portala totalno), ali i hotelijeri vrlo muhanati.

Ideja je katastrofalna, vjeruj mi. Predstaviti će nas vrlo negativno kod onih koji su nam najbitniji, a to su tour operatori, ali i individualni gosti. Ako je nešto fakultativno, to znači da nije obavezujuće. A plaćati nešto što je neobavezujuće je nonsense.
Ne interesuju muzeji sve goste i mi kao domaćini im to ne smijemo nametati. Ako to plate kao obavezujuće, mi im namećemo dodatne troškove i pravimo sebi ogromnu štetu.

Ima drugih stvari gdje bi se stvari mogle rezati, ovo nije jedna od njih.

[Oligarh]

I znam da je Samerova intencija da se pomogne ustanovama kulture, znam da mu je namjera dobra. Ali uvođenje bilo kakvih obavezujućih troškova pored onih zakonski propisanih kao što su boravišne takse (iz ovog se fonda u normalnim zemljama i participira muzejima) je totalno tanak led u promociji ove zemlje kao destinacije. To bi bio svjetski presedan u turističkim ponudama, ali ne sa pozitivne strane.

[Oligarh]

Međutim, da se razumijemo, iako nisam za ovaj njegov prijedlog, mislim da je ova hajka koja se, bezrazložno, povela protiv Rešidata totalno maliciozna iz jednog drugog aspekta. Naime, u sektoru kulture postoje tako učahurene halke koje će uraditi sve da mu otežaju posao, jer ne dolazi iz njihovog "boemsko-oportunističkog" miljea. Čovjek je na mjesto ministra došao kao uspješan privrednik, a mi smo zemlja gdje upravo ti koji su uspjeli u realnom sektoru i mogu da pokrenu neke stvari sa mrtve tačke. Zašto? Jer jednostavno gledaju na stvari drugim očima, znaju koje jesu zamke voditi nešto, pa čak se to zvalo i kultura u doba sveopćeg kokuzluka. I iskreno, više vjerujem njemu da će uraditi neke pozitivne pomake u tom segmentu, nego cijeloj plejadi umjetnika-taldžija koji su sjedili u njegovoj fotelji prije njega i potpisivali sve što im se pod nos gurne. A danas uspjeti u realnom sektoru privrede je pravi životni masterpiece.

[VjecitiStudent]

Pitaj Salmira Kaplana iz "na svim nivoJima", ako je on "komunjara", onda sam i ja. On je vrlo lijepo objasnio kako direktor Zemaljskog muzeja tretira nacionalno blago ove države kao svoju babovinu, pa je zaključava i krije od očiju javnosti.
Koliko mu je modaliteta za izlazak iz ove situacije ponuđeno ?! Sve ih je odbio, a UO Zemaljskog muzeja se nije ni očitovao. Vlada FBiH je bila spremna preuzeti osnivačka prava i dati 400.000 maraka u toj godini, ministarstvo civilnih poslova još 300.000, a Vlada KS 100.000 da plate radnicima krenu redovno, a da se dugovanja iz prethodnog perioda probaju rješavati u narednom fiskalnom periodu. Odbio direktor, kaže - "Ako nas Vlada FBiH preuzme, mi ćemo sve tužbe preusmjeriti na njihov račun". Da ne pričam o tome kako radnici muzeja zovu, traže da dobiju ikakve plate, da krenu raditi, ali direktor ne da.

Prema tome, očito je nekom u interesu da se politički profilira preko leđa muzeja.

Niđe veze, FBiH nikada nije preuzela osnivačka prava Zemaljskog muzeja, već je ponuđeno samo još jedno predizborno "rješenje".

"Odbijanjem skidanja dasaka sa ulaza želimo izazvati Federalnu vladu da imenuje novu upravu čime će automatski preuzeti finansiranje institucije. I svakog prvog u mjesecu, ako ne budu uplaćivali platu, ovi ljudi će tužiti Vladu Federacije kao osnivača i sa njihovog računa će se skidati sredstva. Mi to želimo", pojasnio je Busuladžić.
http://www.oslobodjenje.ba/kun/busuladz ... za-posjete

Vlada FBiH nikada nije imenovala upravu Muzeja.

[HM 2011]

Šta fali ideji da se cijene turističkih aranžmana za Sarajevo povećavaju uključivanjem karti za posjet muzeju, i time u kasu ministarstva doda 100-tinjak hiljada maraka godišnje ?!

Osim, naravno, što onaj Busuladžić drži Zemaljski muzej kao taoca vlastitih neuspjelih političkih nastojanja i ideja ?

sad udri po Busuladzicu jer ne moze finansirati rad muzeja od prodanih karti.....

ne more covjek pokrit dug od 2500000 sa 100000....

sto mrzim ove ublehe.....

modus operandi propalih komunjara...

Pitaj Salmira Kaplana iz "na svim nivoJima", ako je on "komunjara", onda sam i ja. On je vrlo lijepo objasnio kako direktor Zemaljskog muzeja tretira nacionalno blago ove države kao svoju babovinu, pa je zaključava i krije od očiju javnosti.
Koliko mu je modaliteta za izlazak iz ove situacije ponuđeno ?! Sve ih je odbio, a UO Zemaljskog muzeja se nije ni očitovao. Vlada FBiH je bila spremna preuzeti osnivačka prava i dati 400.000 maraka u toj godini, ministarstvo civilnih poslova još 300.000, a Vlada KS 100.000 da plate radnicima krenu redovno, a da se dugovanja iz prethodnog perioda probaju rješavati u narednom fiskalnom periodu. Odbio direktor, kaže - "Ako nas Vlada FBiH preuzme, mi ćemo sve tužbe preusmjeriti na njihov račun". Da ne pričam o tome kako radnici muzeja zovu, traže da dobiju ikakve plate, da krenu raditi, ali direktor ne da.

Prema tome, očito je nekom u interesu da se politički profilira preko leđa muzeja.

¸

Opet da ti ponovim - Ne može čovjek sa 100.000 izmiriti 2.500.000 KM duga kao nacionalni muzej (muzej Bosne i Hercegovine)....

Opet propale komunjare i njihov modus operandi....

šta kaže na nivojima.....

Član 5. tačka 5 Anexxa 8 Daytonskog mirovnog sporazuma predviđa da ako se neko dobro proglasi nacionalnim spomenikom - entitet na kojem se ta građevina nalazi preuzma nadležnosti za funkcionisanje - odnosno

In any case in which the Commission issues a decision designating property as a National Monument, the Entity in whose territory the property is situated (a) shall make every effort to take appropriate legal, scientific, technical, administrative and financial measures necessary for the protection, conservation, presentation and rehabilitation of the property, and (b) shall refrain from taking any deliberate measures that might damage the property.

Podnese se zahtjev za proglašenje nacionalnim spomenikom BiH i eto obaveze federalnoj vladi da finansira.....

Zemaljski muzej je trenutno 512 na Privremenoj listi nacionalnih spomenika zajedno sa još masom objekata nerješenog statusa....

Dok barem jedan od objekata koji se nalaze u nacionalnom muzeju je proglašen :
Pokretno dobro- Sarajevska hagada, vlasništvo Bosne i Hercegovine koja se čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, ul. Zmaja od Bosne 3, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine - Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 6/03.

A opšte poznato je da je komplet inventar Zemaljsksog muzeja a ne samo Hagada nacionalni spomenik - samo nije proglašeno istim....

Eh tu dođemo do finansiranja - Hoće li Federacija i Federalna Vlada da sama preuzme finansiranje Zemaljskog muzeja to ćemo vidjeti i u ovome mandatu....

al 100.000 KM nikako ne može balansirati sa 2.500.000 KM duga i to je poenta priče -

al propale komunjare će uvjek biti propale komunjare - počev od popisa pa dalje....

oko ovog dijela teksta se slažemo:

"Prema tome, očito je nekom u interesu da se politički profilira preko leđa muzeja."

Očito je da ministar kulture želi da politički profitira preko muke radnika Zemaljskog muzeja i da se profilira u super menaĐera kojem eto ne daju da rade al radio bi on.....

100.000 da balansira sa 2.500.000 i još se brane - kažu napadaju ga jer nije podoban ????? Podoban je taj itekako - čim je ministar....

[KatarinaKosaca]

Međutim, da se razumijemo, iako nisam za ovaj njegov prijedlog, mislim da je ova hajka koja se, bezrazložno, povela protiv Rešidata totalno maliciozna iz jednog drugog aspekta. Naime, u sektoru kulture postoje tako učahurene halke koje će uraditi sve da mu otežaju posao, jer ne dolazi iz njihovog "boemsko-oportunističkog" miljea. Čovjek je na mjesto ministra došao kao uspješan privrednik, a mi smo zemlja gdje upravo ti koji su uspjeli u realnom sektoru i mogu da pokrenu neke stvari sa mrtve tačke. Zašto? Jer jednostavno gledaju na stvari drugim očima, znaju koje jesu zamke voditi nešto, pa čak se to zvalo i kultura u doba sveopćeg kokuzluka. I iskreno, više vjerujem njemu da će uraditi neke pozitivne pomake u tom segmentu, nego cijeloj plejadi umjetnika-taldžija koji su sjedili u njegovoj fotelji prije njega i potpisivali sve što im se pod nos gurne. A danas uspjeti u realnom sektoru privrede je pravi životni masterpiece.

Pa, naravno da umjetnik ne razmišlja kao privrednik niti profitabilno, jer onda ne bi bio umjetnik nego manadžer. Jedanko kao od menadžera tražiti da objavi zbirku pjesama, je od umjetnika tražiti da ganja profit. Hajka???? Ja jednostavno ne želim da mom djetetu ovakav čovjek bude ministar kulture. Ne, zbog mene, formirana sam i mogu se podsmjehivati gluposti, ali djeci koju moramo naučiti da čitaju, makar i u pdf-u, ovakav ministar kulture je katastrofa..

Radiosarajevo.ba: Čitate li?

Rešidat: Čitam uglavnom stručnu literaturu iz oblasti turizma, inače nisam ljubitelj književnosti.

Ako je radi ovoga "bespotrebna hajka", onda se zaista trebamo ozbiljno zamisliti nad vlastitim životnim svjetonazorima

[KatarinaKosaca]

sto mrzim ove ublehe.....

modus operandi propalih komunjara...

Pa, zar tako o koalicionom partneru sa kojim ćete graditi bolju budućnost za sve nas

[HM 2011]

sto mrzim ove ublehe.....

modus operandi propalih komunjara...

Pa, zar tako o koalicionom partneru sa kojim ćete graditi bolju budućnost za sve nas

Radi se sa onim što je na raspolaganju.....

[BenDover]

Međutim, da se razumijemo, iako nisam za ovaj njegov prijedlog, mislim da je ova hajka koja se, bezrazložno, povela protiv Rešidata totalno maliciozna iz jednog drugog aspekta. Naime, u sektoru kulture postoje tako učahurene halke koje će uraditi sve da mu otežaju posao, jer ne dolazi iz njihovog "boemsko-oportunističkog" miljea. Čovjek je na mjesto ministra došao kao uspješan privrednik, a mi smo zemlja gdje upravo ti koji su uspjeli u realnom sektoru i mogu da pokrenu neke stvari sa mrtve tačke. Zašto? Jer jednostavno gledaju na stvari drugim očima, znaju koje jesu zamke voditi nešto, pa čak se to zvalo i kultura u doba sveopćeg kokuzluka. I iskreno, više vjerujem njemu da će uraditi neke pozitivne pomake u tom segmentu, nego cijeloj plejadi umjetnika-taldžija koji su sjedili u njegovoj fotelji prije njega i potpisivali sve što im se pod nos gurne. A danas uspjeti u realnom sektoru privrede je pravi životni masterpiece.

Pa, naravno da umjetnik ne razmišlja kao privrednik niti profitabilno, jer onda ne bi bio umjetnik nego manadžer. Jedanko kao od menadžera tražiti da objavi zbirku pjesama, je od umjetnika tražiti da ganja profit. Hajka???? Ja jednostavno ne želim da mom djetetu ovakav čovjek bude ministar kulture. Ne, zbog mene, formirana sam i mogu se podsmjehivati gluposti, ali djeci koju moramo naučiti da čitaju, makar i u pdf-u, ovakav ministar kulture je katastrofa..

Radiosarajevo.ba: Čitate li?

Rešidat: Čitam uglavnom stručnu literaturu iz oblasti turizma, inače nisam ljubitelj književnosti.

Ako je radi ovoga "bespotrebna hajka", onda se zaista trebamo ozbiljno zamisliti nad vlastitim životnim svjetonazorima

posao ministra je upravljanje. dakle menadzment. ministarstvo nije koncert ozbiljne muzike ili vece recitiranja poezije. najveci papak bez da je ikada procitao ijednu knjigu moze da bude bolji ministar od tolstoja. ministarstvo ima budzet, administraciju, plate i sl. njegovo je da organizuje upravjanje i sprovodi stranacke politike, a u kojem pravcu ce se razvijati kultura u drustvu prije svega odlucuje publika a ne ministar.

[VjecitiStudent]

Muzej Liverpoola u Hrasnici

02.04.2015. | PIŠE: Boris DEŽULOVIĆ

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, slavio sarajevski kantonalni ministar kulture rođendan, pa mu osoblje kabineta odlučilo pokloniti veliku neku lijepu monografiju. "Joj, samo ne knjigu!", uhvatio se ministar za glavu vidjevši poklon. "Kod kuće već imam jednu!"

Dobro sad, nije ništa novo u Bosni i Hercegovini da kantonalni i entitetski ministri nemaju baš nikakvih kompetencija za resor koji ih dopadne u stranačkom potkusurivanju. Bilo tko, ali baš bilo tko s partijskom knjižicom mogao je u ovoj nesretnoj zemlji biti ministar bilo čega, mogao je vozač viljuškara biti ministar rudarstva, mogao je tuberkulozni pjesnik biti ministar obrane, mogao je i ginekolog biti ministar unutrašnjih poslova. Dobro, ovo posljednje baš i nije moglo – ima, naime, neke veze, što se protivi svakom načelu kompetencije u bosanskohercegovačkoj politici – ali znate što sam mislio.

Sve je moglo, svatko je mogao sve pod uvjetom da ne zna ništa, samo su se ministri kulture do sad barem uzgred češali o kulturu, ako već nisu dolazili izravno iz nje.

Ne zato što im je do kulture nešto osobito stalo – upravo u stvari obrnuto, baš zato što nije – na tom veličanstveno nevažnom resoru, u čiji se budžet nije mogao ugraditi ni sam ministar, a kamoli amidžićev mu vjenčani kum, stranački su kadrovici gradili takozvani ugled svojih izvršnih politika: s ministrom kulture, prosjek obrazovanosti kantonalne ili federalne vlade dobacio bi gdjekad i do trećeg razreda srednje škole.

Funkcionirala je ta stvar razmjerno dobro, vlade su se sastavljale po formuli "petnaestak mufljuza plus jedan intelektualac" - nesretnik bi, jasno, shvatio da baš ništa napraviti ne može i da baš ništa takvo nikad nije bilo ni predviđeno, ali heftu prekasno – sve dok vladajuće stranke nisu prepoznale važnost resora kulture. Shvatili su, naime, mufljuzi da ministarstvo kulture u stranačkoj raspodjeli vrijedi baš kao i svaki drugi resor, i da ga je glupo trošiti na te, kako se zovu, intle... intelke... e, to.

Tako je, u možda najilustrativnijoj epizodi raspada svakog smisla bosanskohercegovačke politike, neviđeni skandal ispao kad je HDZ BiH ovih dana, dobivši u svoju kvotu jedno ministarstvo iz redova Ostalih, za ministricu kulture instalirao Zoru Dujmović, nekadašnju direktoricu mostarskog Centra za socijalni rad. Svakako, i drugdje bi lijep skandal izbio kad bi za ministricu kulture bila osoba kojoj je jedina veza s kulturom to što službenim automobilom prolazi pored Zemaljskog muzeja. U Bosni i Hercegovini, međutim, skandal nije ispao zato što je ministrica kulture socijalna radnica, već zato što se iznebuha izjasnila kao Srpkinja, stvarajući višak Srba u federalnoj Vladi.

Prvi čovjek kulture u entitetima ili kantonima Bosne i Hercegovine, naime, mora zadovoljavati samo dva uvjeta: stranačku i nacionalnu pripadnost. Ako je ministar kulture uz to i, šta ja znam, ljubitelj književnosti – već ne valja, traži novog.

Istodobno, naime, dok je HDZ federalnu kulturu – opet, pošteno govoreći, sasvim prikladno - povjerio socijalnoj radnici, Demokratska fronta kantonalni je resor kulture iz svoje ministarske kvote povjerila provjerenom partijskom kadru Sameru Rešidatu, vlasniku turističke agencije što organizira srednjoškolske ekskurzije i zimske pijanke na Vlašiću, i kojemu je jedina veza s kulturom to što je vodeći djecu po Španjolskoj iz autobusa vidio Dalijev muzej u Figuerasu i stadion Barcelone: Camp Nou, naime, ima i klupski muzej, što je po novom ministru kulture – nemojte se smijati, nije nimalo smiješno - "primjer simbioze kulture i sporta".

Nakon čega valja očekivati da ministar Rešidat u zapuštenim halama Famosa u Hrasnici otvori, recimo, muzej FC Liverpoola. Ili da, usvajajući svjetska iskustva iz oblasti kulturne simbiotike, problem Zemaljskog muzeja u Sarajevu riješi osnivanjem Fudbalskog kluba Zemlja. Ili, još bolje i jednostavnije, preseljenjem Zemaljskog muzeja pod tribine Željina stadiona na Grbavici. Moglo bi, naravno, i na Koševo, ali onda bi me Benja napao da im titule postavljam kao muzejske eksponate, pa ostanimo radije na Grbavici. Nesporazumi sa Zemaljskim muzejom u okviru stadiona mogli bi se pak izbjeći preimenovanjem kluba, recimo u FK Zemljezničar.

Naravno da je sve zajebancija. Što je, najzad, nego zajebancija kad novi kantonalni ministar kulture – onaj, shvatili ste, iz vica s početka teksta – u svom prvom intervjuu, na pitanje što čita, mrtav hladan odgovori: "Čitam uglavnom stručnu literaturu, inače nisam ljubitelj književnosti." Suncetijebem, ministra kulture koji "inače nije ljubitelj književnosti" valjalo je izmisliti! Ne bi se toga dosjetio ni Branislav Nušić na amfetaminima.

Jasna stvar, naći će se sigurno i kakav neoliberal koji će nadmoćno pitati zašto ministar kulture mora biti ljubitelj književnosti, pa mu valja odmah odgovoriti: zato. Ministar kulture, jebiga, mora voljeti čitati. Ne mora biti pisac, prevoditelj, književni kritičar ili povjesničar književnosti, ali jednostavno mora biti ljubitelj književnosti. Već i ako mu to treba objašnjavati, ne može biti ni vozač u Ministarstvu kulture, a kamoli ministar.

Samer Rešidat ima, međutim, bolju kvalifikaciju: on nije ljubitelj književnosti, on je menadžer. Ta je neoliberalna podvala sad dosta moderna - u svim resorima života, pa tako i u kulturi, moraju sjediti oni koji znaju zaraditi pare, famozni menadžeri, mitološka bića koja od govna prave pitu, od pite kulturu, a od kulture novac. To su oni što će u suvenirnicama sarajevskih muzeja prodavati kućice za hrčke u obliku Zgošćanskog stećka i držač za olovku u obliku Gazi Husrev-begove džamije, ili repliku naslovnice bečkog Volksblatta iz juna 1914., s fotomontažom vas kako pucate u prijestolonasljednika Ferdinanda. Ja se stoga, kad čujem "menadžment u kulturi", odmah hvatam za revolver. Jebali vas menadžeri.

U tom menadžerskom svijetu, međutim, menadžer turističke agencije jedini je idealniji ministar kulture od socijalne radnice. Nekakav, gluho bilo, ljubitelj književnosti kulturu bi zamislio kao nekakvo intelektualno preseravanje, a ona je, eto, samo proizvod koji valja prodati, i baš ništa drugo. Za kurac su i Zemaljski muzej i Umjetnička galerija, i Narodno pozorište i Ars Aevi, i MESS i Jazz Fest i filmski festival, i Nobelove nagrade i Zlatne palme, i Andrić i Sidran i Džamonja, i Oscar i berlinski međed, i Zgošćanski stećak i Hagada, džabe sve ako ih ne umijemo uvaliti Filipincima i Talijanima u prolazu za Međugorje: nije valjda sve to u Sarajevu za vas i zbog vas? Niste valjda vi, kako ono, ljubitelji kulture?

Kultura je u BiH najzad tako dobila pripadajuće mjesto: u metropolitanskom kantonu vodi je turistički agent, kojemu je na federalnoj razini nadređena socijalna radnica. Ništa više nema se reći o bosanskohercegovačkoj kulturi. Osam stotina zapisanih godina, od Kulinove povelje do Zemaljskog muzeja u Plavom zamku - dobro nam je brate i trajala.

Filipincima i Talijanima valjda će bolje potrajati.

[BenDover]

Muzej Liverpoola u Hrasnici

02.04.2015. | PIŠE: Boris DEŽULOVIĆ

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, slavio sarajevski kantonalni ministar kulture rođendan, pa mu osoblje kabineta odlučilo pokloniti veliku neku lijepu monografiju. "Joj, samo ne knjigu!", uhvatio se ministar za glavu vidjevši poklon. "Kod kuće već imam jednu!"

Dobro sad, nije ništa novo u Bosni i Hercegovini da kantonalni i entitetski ministri nemaju baš nikakvih kompetencija za resor koji ih dopadne u stranačkom potkusurivanju. Bilo tko, ali baš bilo tko s partijskom knjižicom mogao je u ovoj nesretnoj zemlji biti ministar bilo čega, mogao je vozač viljuškara biti ministar rudarstva, mogao je tuberkulozni pjesnik biti ministar obrane, mogao je i ginekolog biti ministar unutrašnjih poslova. Dobro, ovo posljednje baš i nije moglo – ima, naime, neke veze, što se protivi svakom načelu kompetencije u bosanskohercegovačkoj politici – ali znate što sam mislio.

Sve je moglo, svatko je mogao sve pod uvjetom da ne zna ništa, samo su se ministri kulture do sad barem uzgred češali o kulturu, ako već nisu dolazili izravno iz nje.

Ne zato što im je do kulture nešto osobito stalo – upravo u stvari obrnuto, baš zato što nije – na tom veličanstveno nevažnom resoru, u čiji se budžet nije mogao ugraditi ni sam ministar, a kamoli amidžićev mu vjenčani kum, stranački su kadrovici gradili takozvani ugled svojih izvršnih politika: s ministrom kulture, prosjek obrazovanosti kantonalne ili federalne vlade dobacio bi gdjekad i do trećeg razreda srednje škole.

Funkcionirala je ta stvar razmjerno dobro, vlade su se sastavljale po formuli "petnaestak mufljuza plus jedan intelektualac" - nesretnik bi, jasno, shvatio da baš ništa napraviti ne može i da baš ništa takvo nikad nije bilo ni predviđeno, ali heftu prekasno – sve dok vladajuće stranke nisu prepoznale važnost resora kulture. Shvatili su, naime, mufljuzi da ministarstvo kulture u stranačkoj raspodjeli vrijedi baš kao i svaki drugi resor, i da ga je glupo trošiti na te, kako se zovu, intle... intelke... e, to.

Tako je, u možda najilustrativnijoj epizodi raspada svakog smisla bosanskohercegovačke politike, neviđeni skandal ispao kad je HDZ BiH ovih dana, dobivši u svoju kvotu jedno ministarstvo iz redova Ostalih, za ministricu kulture instalirao Zoru Dujmović, nekadašnju direktoricu mostarskog Centra za socijalni rad. Svakako, i drugdje bi lijep skandal izbio kad bi za ministricu kulture bila osoba kojoj je jedina veza s kulturom to što službenim automobilom prolazi pored Zemaljskog muzeja. U Bosni i Hercegovini, međutim, skandal nije ispao zato što je ministrica kulture socijalna radnica, već zato što se iznebuha izjasnila kao Srpkinja, stvarajući višak Srba u federalnoj Vladi.

Prvi čovjek kulture u entitetima ili kantonima Bosne i Hercegovine, naime, mora zadovoljavati samo dva uvjeta: stranačku i nacionalnu pripadnost. Ako je ministar kulture uz to i, šta ja znam, ljubitelj književnosti – već ne valja, traži novog.

Istodobno, naime, dok je HDZ federalnu kulturu – opet, pošteno govoreći, sasvim prikladno - povjerio socijalnoj radnici, Demokratska fronta kantonalni je resor kulture iz svoje ministarske kvote povjerila provjerenom partijskom kadru Sameru Rešidatu, vlasniku turističke agencije što organizira srednjoškolske ekskurzije i zimske pijanke na Vlašiću, i kojemu je jedina veza s kulturom to što je vodeći djecu po Španjolskoj iz autobusa vidio Dalijev muzej u Figuerasu i stadion Barcelone: Camp Nou, naime, ima i klupski muzej, što je po novom ministru kulture – nemojte se smijati, nije nimalo smiješno - "primjer simbioze kulture i sporta".

Nakon čega valja očekivati da ministar Rešidat u zapuštenim halama Famosa u Hrasnici otvori, recimo, muzej FC Liverpoola. Ili da, usvajajući svjetska iskustva iz oblasti kulturne simbiotike, problem Zemaljskog muzeja u Sarajevu riješi osnivanjem Fudbalskog kluba Zemlja. Ili, još bolje i jednostavnije, preseljenjem Zemaljskog muzeja pod tribine Željina stadiona na Grbavici. Moglo bi, naravno, i na Koševo, ali onda bi me Benja napao da im titule postavljam kao muzejske eksponate, pa ostanimo radije na Grbavici. Nesporazumi sa Zemaljskim muzejom u okviru stadiona mogli bi se pak izbjeći preimenovanjem kluba, recimo u FK Zemljezničar.

Naravno da je sve zajebancija. Što je, najzad, nego zajebancija kad novi kantonalni ministar kulture – onaj, shvatili ste, iz vica s početka teksta – u svom prvom intervjuu, na pitanje što čita, mrtav hladan odgovori: "Čitam uglavnom stručnu literaturu, inače nisam ljubitelj književnosti." Suncetijebem, ministra kulture koji "inače nije ljubitelj književnosti" valjalo je izmisliti! Ne bi se toga dosjetio ni Branislav Nušić na amfetaminima.

Jasna stvar, naći će se sigurno i kakav neoliberal koji će nadmoćno pitati zašto ministar kulture mora biti ljubitelj književnosti, pa mu valja odmah odgovoriti: zato. Ministar kulture, jebiga, mora voljeti čitati. Ne mora biti pisac, prevoditelj, književni kritičar ili povjesničar književnosti, ali jednostavno mora biti ljubitelj književnosti. Već i ako mu to treba objašnjavati, ne može biti ni vozač u Ministarstvu kulture, a kamoli ministar.

Samer Rešidat ima, međutim, bolju kvalifikaciju: on nije ljubitelj književnosti, on je menadžer. Ta je neoliberalna podvala sad dosta moderna - u svim resorima života, pa tako i u kulturi, moraju sjediti oni koji znaju zaraditi pare, famozni menadžeri, mitološka bića koja od govna prave pitu, od pite kulturu, a od kulture novac. To su oni što će u suvenirnicama sarajevskih muzeja prodavati kućice za hrčke u obliku Zgošćanskog stećka i držač za olovku u obliku Gazi Husrev-begove džamije, ili repliku naslovnice bečkog Volksblatta iz juna 1914., s fotomontažom vas kako pucate u prijestolonasljednika Ferdinanda. Ja se stoga, kad čujem "menadžment u kulturi", odmah hvatam za revolver. Jebali vas menadžeri.

U tom menadžerskom svijetu, međutim, menadžer turističke agencije jedini je idealniji ministar kulture od socijalne radnice. Nekakav, gluho bilo, ljubitelj književnosti kulturu bi zamislio kao nekakvo intelektualno preseravanje, a ona je, eto, samo proizvod koji valja prodati, i baš ništa drugo. Za kurac su i Zemaljski muzej i Umjetnička galerija, i Narodno pozorište i Ars Aevi, i MESS i Jazz Fest i filmski festival, i Nobelove nagrade i Zlatne palme, i Andrić i Sidran i Džamonja, i Oscar i berlinski međed, i Zgošćanski stećak i Hagada, džabe sve ako ih ne umijemo uvaliti Filipincima i Talijanima u prolazu za Međugorje: nije valjda sve to u Sarajevu za vas i zbog vas? Niste valjda vi, kako ono, ljubitelji kulture?

Kultura je u BiH najzad tako dobila pripadajuće mjesto: u metropolitanskom kantonu vodi je turistički agent, kojemu je na federalnoj razini nadređena socijalna radnica. Ništa više nema se reći o bosanskohercegovačkoj kulturi. Osam stotina zapisanih godina, od Kulinove povelje do Zemaljskog muzeja u Plavom zamku - dobro nam je brate i trajala.

Filipincima i Talijanima valjda će bolje potrajati.

da imamo sistem gdje je to moguce, onda bi cijeli niz karika u sistemu bile drugacije.

[KatarinaKosaca]

posao ministra je upravljanje. dakle menadzment. ministarstvo nije koncert ozbiljne muzike ili vece recitiranja poezije. najveci papak bez da je ikada procitao ijednu knjigu moze da bude bolji ministar od tolstoja. ministarstvo ima budzet, administraciju, plate i sl. njegovo je da organizuje upravjanje i sprovodi stranacke politike, a u kojem pravcu ce se razvijati kultura u drustvu prije svega odlucuje publika a ne ministar.

Kako rekoh, sve dok nam je normala da ministar kulture baš i ne voli da čita, treba da se zamislimo nad svojim svjetonazorima, ne čak ni njegovih.
Da vidimo to čudo od profitabilnosti koje kani napraviti.....

[BenDover]

posao ministra je upravljanje. dakle menadzment. ministarstvo nije koncert ozbiljne muzike ili vece recitiranja poezije. najveci papak bez da je ikada procitao ijednu knjigu moze da bude bolji ministar od tolstoja. ministarstvo ima budzet, administraciju, plate i sl. njegovo je da organizuje upravjanje i sprovodi stranacke politike, a u kojem pravcu ce se razvijati kultura u drustvu prije svega odlucuje publika a ne ministar.

Kako rekoh, sve dok nam je normala da ministar kulture baš i ne voli da čita, treba da se zamislimo nad svojim svjetonazorima, ne čak ni njegovih.
Da vidimo to čudo od profitabilnosti koje kani napraviti.....

da imamo pravilo da ministar kulture mora da voli da cita, vec bi smo zivjeli u sasvim drugacijem svijetu.

[KatarinaKosaca]

da imamo pravilo da ministar kulture mora da voli da cita, vec bi smo zivjeli u sasvim drugacijem svijetu.

Ne, u drugačijem svijetu, ali u drugačijem društvu svakako... Da ne crtam...

KULTURA je kulturnoumjetničko društvo iz Mostara, biblioteka u Maglaju, zavičajni muzej u Ljubuškom, Jevrejski muzej u Sarajevu, škola gitare Travniku i amaterski omladinski teatar iz Konjica. Njih se pomaže i zbog njih postoji to pišljivo ministarstvo, ne zbog lihvara Harisa Pašovića i Mire Purivatre, bando ublehaška, diletantska ...

[Oligarh]

Kako rekoh, sve dok nam je normala da ministar kulture baš i ne voli da čita, treba da se zamislimo nad svojim svjetonazorima, ne čak ni njegovih.
Da vidimo to čudo od profitabilnosti koje kani napraviti.....

Samera pokušava da diskredituje jedna kuhinja u kojoj je čitanje najmanji problem. To se naziva trivijalizacija stvari. Diskreditacija na osnovu potpuno nerelevatnih informacija, vađenje zaključaka iz nebitnih konteksta. U samom se startu dezavuira rad čovjeka koji je tek sjeo u jednu fotelju oko koje su godinama vijali čopori gladnih kvazi umjetnika, raznih pregalaca koji prave festivale svojim doo firmama. Medijski su podržani od onih koji opravdani revolt ljudi u ovoj zemlji koriste za svoje ciljeve. Nemoj, Katarina, ima toliko stvari koje bi ti sada napisao, o nekim drugim likovima, tipa istog Borisa D.(njegovih indirektnih dnevnica po tekstu), ali sam gadljiv prema pomisli da dišem isti zrak sa njima. Sameru kada nađu bilo kakvo koštunjičavo voće u džepovima, neka pišu o njemu. Do tada, ako imaju imalo obraza (čuj mene budale, ja obraz spominjem) neka se okrenu pravim problemima ove zemlje i ostave razapinjanjaja po križevima onih, poput Samera, kojem je izgleda jedini grijeh što je bio dovoljno hrabar da se prikaže iskreno, onakvim kakav jeste. A da je gori od drugih što su zasjeli sada u fotelje, sasvim sigurno nije.

Upravo kao što sam ti napisao, trivijalizacija stvari i kompletne situacije.

[KatarinaKosaca]

Samera pokušava da diskredituje jedna kuhinja u kojoj je čitanje najmanji problem.

Evo, ja ga diskriminiram, a profesionalno nemam veze sa kulturom, najmanje dnevnicama ili lovu u mutnom. Diskreditiram ga gdje god stignem kao građanin koji plaća poreze i koji se bori da mi dijete stekne ljubav prema knjizi. Prema čitanju.. Neću da arlauče, da se ne zna izraziti, da ne zna sklopiti rečenicu ili napisati dopis. Šta da kažemo svojoj djeci ako prvi kulturnjak kaže da baš i ne voli čitati Ma, dajte, ljudi, pa to bi bio skandal u normalnoj zemlji taman da izjavi ministar privrede, a kamoli ministar kulture. Kako će sutra pročitati tek objavljenu knjigu nekog mladog talentiranog književnika kojeg treba poduprijeti ili "profitabilirati" knjigu? Kako? Na koji fazon?

[VjecitiStudent]

Samera pokušava da diskredituje jedna kuhinja u kojoj je čitanje najmanji problem.

Evo, ja ga diskriminiram, a profesionalno nemam veze sa kulturom, najmanje dnevnicama ili lovu u mutnom. Diskreditiram ga gdje god stignem kao građanin koji plaća poreze i koji se bori da mi dijete stekne ljubav prema knjizi. Prema čitanju.. Neću da arlauče, da se ne zna izraziti, da ne zna sklopiti rečenicu ili napisati dopis. Šta da kažemo svojoj djeci ako prvi kulturnjak kaže da baš i ne voli čitati Ma, dajte, ljudi, pa to bi bio skandal u normalnoj zemlji taman da izjavi ministar privrede, a kamoli ministar kulture. Kako će sutra pročitati tek objavljenu knjigu nekog mladog talentiranog književnika kojeg treba poduprijeti ili "profitabilirati" knjigu? Kako? Na koji fazon?

"vidio sam predivan džambo plakat koji reklamira neku knjigu"

[lerdi]

Ministarstvo se zove "Ministarstvo kulture i sporta". Dakle teoretski da bi bio kompetentan ne mora biti kulturnjak uopšte. U ovom trenutku puno je bitnije razdrmati malo stvari i pokrenuti neke nove. Čovjek koji nije dio čitave priče je najbolji za tako nešto jer nije u ustaljenim šemama. Kultura i sport odavno u svijetu zarađuju novac pa ne vidim što bi kod nas bilo drugačije. Određeni dio novca ustanove moraju same zaraditi a ostatak uzeti od budžeta. Večina ih je do sada sjedila i čekala da stigne uplata sa budžeta. Neka malo rade ko i svi ostali.