zposao wrote: ↑30/08/2026 22:26
Ci-Nick wrote: ↑30/08/2026 19:49
Zivot nije ravna linija, mora imati i uspone i padove
Ne smije čovjek uvijek biti racionalan.
Što reče moj rođak, ako dovoljno dugo razmišljaš o nečemu uvijek ćeš naći razlog za odustajanje.
Meni je 60 godina pa vam iz ove tačke mogu reći da od 25. do 45. imate najviše energije, hrabrosti, samopouzdanja da nesto napravite. Poslije 45. sve je teže.
Ne mora to biti zalijetanje u kredit od 300.000 posebno ne ako neko ne plaća skupu stanarinu, može to biti pokretanje biznisa, ulaganje u tuđi biznis, investiranje.
Uglavnom to je period kad je najlakše ekonomski "stati na noge". Onaj ko će nesto naslijediti njemu je mnogo lakše, ali neće doživjeti taj osjećaj da je sam stvorio svoj krov nad glavom.
Budite aktivni, bolje je pasti pa ustati nego nikad ne pokušati.
Umjereni rizik je uslov za uspjeh, ali ne više od onog sto zdravlje i san mogu podnijeti.
Ovo je koristan savjet
I ja sam mišljenja da je bolje uložiti u nekakav biznis pa pokušati oploditi parušćine nego se zavaliti do penzije i stenjati pod teretom. Ali naravno da nije lako pokrenuti neki biznis i uspjeti. Velika većina biznisa propadnu. Treba imati pored znanja i pocetnog kapitala također i zrno sreće
Pokretanje biznisa ne ide na nacin da imas 300.000 i pokrenes biznis. Odakle ti 300k. Evo i da je to 100k. Ma nebitno, evo 20.000.
Recimo da si naslijedio neke vece pare. Kakav biznis ces pokrenuti. Nije ono da ces sjest i dumat, eh mogao bih ovo, mogao bih ono.
Iskustvo koje sam ja vidio kod drugih, prijatelja, bivsih kolega i generalno ljudi koje poznajem da imaju svoje biznise, nisu takva da su sjeli i skontali biznis. Kao u filmu.
Svi su vecinom taj posao radili. Krvavo. Godinama. I onda su krenuli samostalno. Sa svim iskustvom skupljenim kroz godine. I svaki i dan danas radi. Neko uspjesnije, neko manje uspjesnije. Neko se bas rasirio, neko ostao na pocetnom broju ljudi. Kako se ko snasao.
Al ti sad imas 200k i tipa haj odoh otvorit piceriju. A nikad se tim nisi bavio, nego eto istrazivao si i sl. Ne znam takve da su uspjeli. Il nebitno sta. Otvoris neku agenciju, zastupnistvo, stagod...ne ide to tako.
To sve dolazi kroz iskustvo. Radis neki posao i skontas, pa jbt ja ovdje sve radim i znam i sam ovo. Ili vidis sam u tom poslu da nesto fali, da se nesto moze unaprijediti i pokrenes to. Vidis vani nesto srodno tvom poslu, pa to dovedes ovdje. I sl.
Stoga, ja ne bih preporucio da ljudi tek tako uzmu i kredit i zavale se u nepoznato. Il da ustedjevinu bace tek tako. Pa cak i poznato, ali u smislu samo ako se istrazivalo i sl. Iskustvo je iskustvo. Za takve je bolje da kupe stan i to je opet sigurna investicija. Il nebitno ako nemaju za stan, ima garaza ima nesto. Al ja nikad ne bih ulazio u neki.biznis da nisam u onoj gore kategoriji ljudi, da sam nesto radio i onda samo se presaltam da to radim za sebe.