Cijene stanova All about

[JOINT_1921]

Licno kupili stan u Grbavickoj za 1950 KM po m2 2013. godine. Doduse nije renoviran, ali jeste trosoban, nesto malo preko 60 m2 i to u neboderima pored Wilsa, nisu one starije zgrade.

Edit, ipak je bio malo jeftiniji 113.000 za 62,3 kvadrata

to neboderi kod mosta Renzo ili oni nize kod skole ?

sve do sredine 2019. po Grbavici se dvosoban stan mogao uzeti do 115 milja a nakon toga je otislo sve u helac

Kod skole.

[nepass1]

Ja isto nesto sumnjam da je 2013 na grbavici kvadrat bio 2000? Pa po ilidzi je toliko bio kvadrat 2019. U pejtonu se moglo naci 45-55m2 po 90-120k km npr

a 2013 se stanovi 70-80 m2 prodavali po 70-80k. slabo se sjecam mlad sam bio

jesu po alipašinu kad ih niko nije htio. prvo su cijene skočile na grbavici, pa u hrasnom, malta, pa onda je dobrinja postala interesantna, olimpijsko zbog "kvalitetne gradnje", a onda kada je na alipašinu počelo skakati onda je sve u kurac otišlo već

Malta, cvila je bila od 1500-1700, 2010. Ne vjerujem da je Grbavica bila 5 stoja skuplja. Mozda 100, gore, dolje.

Mooozda oko 2016 da je bilo 2k ili malo jace? Mozda grijesim.

[moimoi]

jesu po alipašinu kad ih niko nije htio. prvo su cijene skočile na grbavici, pa u hrasnom, malta, pa onda je dobrinja postala interesantna, olimpijsko zbog "kvalitetne gradnje", a onda kada je na alipašinu počelo skakati onda je sve u kurac otišlo već

Vala kada se usporedi kvaliteta gradnje, raspored soba… npr aleja lipa i stanovi na alipasinom… birala bih alipasino bez razmisljanja.

Da ne budem pogresno shvacen, ja sam alipasinac, i znam da takvo naselje ima i brojne prednosti jer je plansko naselje. Ima dosta finih stanova tu, ali uvijek ga je bio glas klosarskog naselja.

Jedino ne bih zivio dole u A fazi. Ono je haos cisti dole. C je najmirnija i najljepsa za zivot, iako je moja mahala B faza.

Dovoljna je jedna budala u zgradi da svima zagorca zivot.

Spomenuh aleju l jer sam bila u tim zgradama. Horor… a grbavica. Ko biva “elitno naselje”.

[black]

Kod skole.

fini su to stanovi
a vjerovatno sjedis u Papagaju

[Thorgerson]

Zivot nije ravna linija, mora imati i uspone i padove
Ne smije čovjek uvijek biti racionalan.
Što reče moj rođak, ako dovoljno dugo razmišljaš o nečemu uvijek ćeš naći razlog za odustajanje.
Meni je 60 godina pa vam iz ove tačke mogu reći da od 25. do 45. imate najviše energije, hrabrosti, samopouzdanja da nesto napravite. Poslije 45. sve je teže.
Ne mora to biti zalijetanje u kredit od 300.000 posebno ne ako neko ne plaća skupu stanarinu, može to biti pokretanje biznisa, ulaganje u tuđi biznis, investiranje.
Uglavnom to je period kad je najlakše ekonomski "stati na noge". Onaj ko će nesto naslijediti njemu je mnogo lakše, ali neće doživjeti taj osjećaj da je sam stvorio svoj krov nad glavom.
Budite aktivni, bolje je pasti pa ustati nego nikad ne pokušati.
Umjereni rizik je uslov za uspjeh, ali ne više od onog sto zdravlje i san mogu podnijeti.

Ovo je koristan savjet
I ja sam mišljenja da je bolje uložiti u nekakav biznis pa pokušati oploditi parušćine nego se zavaliti do penzije i stenjati pod teretom. Ali naravno da nije lako pokrenuti neki biznis i uspjeti. Velika većina biznisa propadnu. Treba imati pored znanja i pocetnog kapitala također i zrno sreće

Pokretanje biznisa ne ide na nacin da imas 300.000 i pokrenes biznis. Odakle ti 300k. Evo i da je to 100k. Ma nebitno, evo 20.000.

Recimo da si naslijedio neke vece pare. Kakav biznis ces pokrenuti. Nije ono da ces sjest i dumat, eh mogao bih ovo, mogao bih ono.

Iskustvo koje sam ja vidio kod drugih, prijatelja, bivsih kolega i generalno ljudi koje poznajem da imaju svoje biznise, nisu takva da su sjeli i skontali biznis. Kao u filmu.

Svi su vecinom taj posao radili. Krvavo. Godinama. I onda su krenuli samostalno. Sa svim iskustvom skupljenim kroz godine. I svaki i dan danas radi. Neko uspjesnije, neko manje uspjesnije. Neko se bas rasirio, neko ostao na pocetnom broju ljudi. Kako se ko snasao.

Al ti sad imas 200k i tipa haj odoh otvorit piceriju. A nikad se tim nisi bavio, nego eto istrazivao si i sl. Ne znam takve da su uspjeli. Il nebitno sta. Otvoris neku agenciju, zastupnistvo, stagod...ne ide to tako.

To sve dolazi kroz iskustvo. Radis neki posao i skontas, pa jbt ja ovdje sve radim i znam i sam ovo. Ili vidis sam u tom poslu da nesto fali, da se nesto moze unaprijediti i pokrenes to. Vidis vani nesto srodno tvom poslu, pa to dovedes ovdje. I sl.

Stoga, ja ne bih preporucio da ljudi tek tako uzmu i kredit i zavale se u nepoznato. Il da ustedjevinu bace tek tako. Pa cak i poznato, ali u smislu samo ako se istrazivalo i sl. Iskustvo je iskustvo. Za takve je bolje da kupe stan i to je opet sigurna investicija. Il nebitno ako nemaju za stan, ima garaza ima nesto. Al ja nikad ne bih ulazio u neki.biznis da nisam u onoj gore kategoriji ljudi, da sam nesto radio i onda samo se presaltam da to radim za sebe.

[moimoi]

Nas svijet se zeli prekonoci obogatiti. To ne ide tako.

Sjetite se samo kupina, malina, smilja.. evo sad su poceli sa maslinama

U znanje se ulaze minimalno ili nimalo.

Kafici i restorani? Bez da znas sve kabadahije u gradu i da neces placati reket. Nema sanse.

Kojekakvi no name butici, saloni za nokte i sl

Jedino da ulozis u neko dijete koje ima ideju i znanje da razvoje njaku Haplikaciju. Al tu ne racunaj da ces se obogatiti.

Svako ko ima zanat u rukama je svakako samostalan.