Forum Klix.ba

Ja kad vozim biciklo po Sarajevu, rijetko zvonim pa čak i kad su pješaci na biciklističkoj stazi.... samo fino glasom zamolim: "Prolaz molim" i nikad problema...

beni-bu-man wrote:

Optimist wrote:Hvala @Travnicki i @beni.

Aleja Lipa ona pjesacka zona na potezu izmedju mosta Topal Osman Pase i Azize, me bas biciklisti nerviraju, to ono nesto zvoni da se sklonim.

Ako si na biciklistickoj stazi, onda imaju pravo, a isto sam primjetio da pjesaci kada vide biciklistu namjerno se postavljaju ispred bicikla da mu nedaju da prodje.

kakaljin wrote:

beni-bu-man wrote:

Optimist wrote:Hvala @Travnicki i @beni.

Aleja Lipa ona pjesacka zona na potezu izmedju mosta Topal Osman Pase i Azize, me bas biciklisti nerviraju, to ono nesto zvoni da se sklonim.

Ako si na biciklistickoj stazi, onda imaju pravo, a isto sam primjetio da pjesaci kada vide biciklistu namjerno se postavljaju ispred bicikla da mu nedaju da prodje.

Ja kao pjesak nemam sta traziti na biciklistickoj stazi.

Na tom potezu nema ocrtane biciklisticke staze.

Edit: na boldano, i ja to radim ako se bicilista krece gdje mu nije dozvoljeno.

Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

tomhagen wrote:Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

Potpisujem..

tomhagen wrote:Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

To je to.

tomhagen wrote:Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

Brao

I da, ove rijeci su bas raritet kod nas "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

Ja već gore napisao da nemam problema sa : "prolaz molim " ...

tomhagen wrote:Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

Potpis od slova do slova

Travnički Noćni Šetač wrote:Ja već gore napisao da nemam problema sa : "prolaz molim " ...

Ti si pojedinac a debila imamo na izvoz

Ima nešto što se zove bon-ton.
Mozda nije in, mozda nije kul, ali je najbolji zbir pravila po kojima se ljudi međusobno trebaju odnositi.

Da... no odosmo u off ružiće nas adminsitracija...

tomhagen wrote:Malo međusobne tolerancije, poštovanja i spremnosti da imamo obzira jedni prema drugima i svima bi nam bilo ljepše.

Lično se trudim da naviše budem pješak, kakogod, veoma često sam i vozač, a nešto rjeđe biciklista.

Kada sam pješak trudim se da ne pretrčavam i ne podlijećem ljudima pod točkove. Trudim se da, i kada je meni zeleno, ali i vozaču koji skreće, budem oprezan, jer moguće da me vozač iz ko zna kojih razloga nije primjetio na vrijeme. Bude i onih bezobraznih, ali trudim se da mi ne utiču na psihu. S druge strane, ako mi je vozač stao da pređem na pješačkom, obavezno požurim da ga ne zadržavam, mislim da je korektno. Kada primjetim biciklistu na trotoaru, ako mogu pomaknem se u stranu bez da mi signalizira. Nek čovjek prođe, sta me košta i zasto da ga zadrzavam. Isto tako nije mi bio problem pozvati policiju kada sam vidio bicikliste na putu rezervisanom za morotna vozila. Nije mi problem uopće pozvati policiju kada god vidim neko bahato ponasanje, bilo da je u pitanju vozac, biciklista ili pjesak. Naravno, nije svaka situacija ista, pa tako npr komšiji sam zvao policiju kada je parkirao u nepreglednoj krivini i ugrozio sve nas u mahali i pjesake i vozace koji tuda prolaze. Isto tako nikad ne zovem policiju kada me komsije zagrade na parkingu ili mi blokiraju ulaz sve dok znam ciji je auto ili ako ima br. tel. ostavljen.

Kada sam vozač trudim se da ne usporavam saobraćaj, vozim na gornjoj granici ograničenja ili bogdu preko, ali se trudim u svakom trenutku da sam svjestan situacije oko sebe da ne bih koga ugrozio. Ako je neko spor, gdje mogu bezbjedno preteknem ga/obiđem. Ako je neko naročito spor blicnem mu, rijetko zatrubim (jbg svi smo ljudi, nekad se nesto iznerviras pa ti svi budu krivi). Ako vidim slovo P naročito imam razumijevanja i nikad ne sviram, niti ga pozurujem. Obidjem ga kad mogu. Ako se dugo uparkirava pa me blokira dam mu vremena koliko mu god treba, početnik je. Maksimalno se trudim da pustam pjesake na pjesackom. Prema biciklistima sam takodjer obziran, ne primičem mu se i kada ga obilazim pazim da se maksimalno bočno odmaknem od njega. Trudim se da ne parkiram po trotoarima, s naročitom pažnjom da ne blokiram ulaze, prilaze. Nikad ne parkiram na invalidska mjesta. Posebno pazim u ulicama sa bočnim parkiranjem i blizu skola i igralista, nikad ne znas kad ce dijete izletiti, a ne vidis ga. Kad ga udaris najmanje je bitno ko je kriv. Ako sam primoran da nekog zagradim kad parkiram obavezno ostavim br. tel. Svijet bi bio mnogo ugodnije mjesto kada bismo svi u takvim situacijama ostavljali br tel. Kada se zagužva u saobraćaju, nije mi problem niti udar na ego pustiti nekoga da se iz bočne ulice uključi ili da se prestroji. U takvim situacijama naročito imam obzira prema stranim tablicama (gostima grada i turistima), jer znam kako se i sam znam zagubiti gdje treba kada sam u stranom gradu ili zemlji gdje ne poznajem ulice.

Kada sam biciklista trudim se voziti po biciklistickoj gdje je ima. Gdje je nema nekad vozim cestom (manje prometne ceste i ceste gdje se uglavnom ne vozi brzo i divljacki. Na cesti se trudim da sto manje smetam vozačima i da ne usporavam saobraćaj. Na ostalim cestama vozim trotoarom. Tada vozim polako i uglavnom se trudim da ne zvonim zvoncetom, jer ja sam tu uljez na prostoru pješaka i šta mu ja imam signalizirati da mi se sklanja. Ljudi kada me primjete iza leđa kako polako idem onda mi se uglavnom sklone i ja im se lijepo zahvalim, jer smatram da je to osnovna kultura i vaspitanje. U centralnim gradskim pješačkim zonama gdje je uvijek gužva (tipa Bascarsija, Sarači, Ferhadija) ne vozim bicikl. Ako već moram proći siđem s bajka i guram ga pored sebe.

Inače, za nepovjerovati je koliko stvari (od šaltera općine, preko policijske patrole-čak i kad napraviš manji prekršaj, granične službe, banke do čistačice u haustoru ili portira u instituciji ili direktora firmi) se lakse i elegantnije, cak i brze rijese stvari sa ljubaznim pristupom i 6 čarobnih riječi/sintagmi: "dobar dan, možete li mi pomoći, izvini(te), izvoli(te), hvala i molim.

Ma nisi ti iz Bosne, neJma saMse...

Ljudi moji, nije kaznjivo, a nije ni sramota, ponasati se uljudno...

Dobro, ono ne mora bas uvijek, ali eto nek je pretezno...

NediM17 wrote:Upravo tako. Nedavno sam imao situaciju desno skretanje na Pofalicima, sa glavne u Hamdije Cemerlica prema Energoinvestu, naravno propustio pjesake, vec im se i crveno upalilo, spremam se da krenem, kad sto kazes, "bolid" punom brzinom projuri za dlaku ispred auta. Da sam sekund bio brzi ili bih ga oborio ili bi mi se on zakuco punom brzinom u desnu stranu auta.

Najgore je to sto su nasi kretenski inzinjeri stavili prvo prolaz za bicikl pa zatim zebru za pjesake da je obrnuto lakse bi se primijetio biciklista koji jure preko raskrsnice

drug_profi wrote:Ljudi moji, nije kaznjivo, a nije ni sramota, ponasati se uljudno...

Dobro, ono ne mora bas uvijek, ali eto nek je pretezno...

Jedan apsurd koji sam primjetio, svi su kulturni, umjereni, strpljivi, podrzavaju kulturu a nikad vise primitivizma 'unas'...

I nije sramota, ni kaznjivo biti kulturan, ophoditi se uljudno, udijeliti kompliment, odgajati djecu tako, ne, ali si onda fakat levat, derpe, smoto, kukavica...

Optimist wrote:A kako se ponasati prema biciklisti koji nece da vozi oznacenom biciklistickom stazom, relacija otoka-nedzarici, vec ce pravi mahnit i vozi desnom saobracajnom trakom, prvenstveno ugrozavajuci sebe i usporavajuci druge ucesnike u saobracaju.
Nakon sto je dobio sirenu, uslijedilo je neko mahanje rukama, u fazonu sta hocu i sto mu sviram.

ito kao i prema autu koje vozi trotoarom... sklonis se da prodje (sto se najcesce desava jer smo pasivni i policiju kao i nas boli qrac za onog drugog, tjeramo svoje), ili zvati policiju (sto se nikada ne desava, valjda zato sto ih boli qrac). licno sam za drugu opciju, treba da bude kaznjen, ali ih boli qrac

Travnički Noćni Šetač wrote:Ja kad vozim biciklo po Sarajevu, rijetko zvonim pa čak i kad su pješaci na biciklističkoj stazi.... samo fino glasom zamolim: "Prolaz molim" i nikad problema...

Samo im sa mobitela puštati lavež pasa, ono skinuti neki zvuk opasnog psa i pojačati.

Norm wrote:
Ma nisi ti iz Bosne, neJma saMse...

Heheh

Za ne povjerovati, al 30 i kusur godina ista adresa u prijavi mjesta boravka, oko 1000m od porodilišta

tomhagen wrote:

Norm wrote:
Ma nisi ti iz Bosne, neJma saMse...

Heheh

Za ne povjerovati, al 30 i kusur godina ista adresa u prijavi mjesta boravka, oko 1000m od porodilišta

...bacas li prazne flase kroz prozor? istresas li pepeljaru na semaforu? palis li Zmigavac kad skreces?...aha, stas sad???

Norm wrote:

tomhagen wrote:

Norm wrote:
Ma nisi ti iz Bosne, neJma saMse...

Heheh

Za ne povjerovati, al 30 i kusur godina ista adresa u prijavi mjesta boravka, oko 1000m od porodilišta

...bacas li prazne flase kroz prozor? istresas li pepeljaru na semaforu? palis li Zmigavac kad skreces?...aha, stas sad???

Skoro 90% automobila sa crkvenog trotoara pripada policajcima PS Centar, udaljene lijevo 50-tak m

Gledaj bruke i sramote. Tako lijep objekat, a milion automobila parkirano oko njega.

Kazes seljacini blokiras pristup trotoaru, kaze more se proci. A invalidi, a djecija kolica, a starci, a hitna...