Forum Klix.ba

popajic wrote:Fatmire, Fatmire , sta ti nadrobi
Bosnjaci vise vole Jovu nego nekog Mehmeda ...majko moja , pa ZAVNOBIH , pa vehabije...Uzas !

plain vanilla wrote:

popajic wrote:Fatmire, Fatmire , sta ti nadrobi
Bosnjaci vise vole Jovu nego nekog Mehmeda ...majko moja , pa ZAVNOBIH , pa vehabije...Uzas !

Znas sta je zanimljivo u ovom..tekstu
Fatmir je dosao do Ausvica, a ne sjeti se upitati gdje je ovakva podrska bila za njegovog sugradjanina Iliju Jurisica. E moj Fatmire

popajic wrote:

plain vanilla wrote:

popajic wrote:Fatmire, Fatmire , sta ti nadrobi
Bosnjaci vise vole Jovu nego nekog Mehmeda ...majko moja , pa ZAVNOBIH , pa vehabije...Uzas !

Znas sta je zanimljivo u ovom..tekstu
Fatmir je dosao do Ausvica, a ne sjeti se upitati gdje je ovakva podrska bila za njegovog sugradjanina Iliju Jurisica. E moj Fatmire

Eh...sad nam valja jos vece demonstracije upriliciti cim se ( ako se ) uhapsi kakav Muhamed - u tom slucaju to nece biti kvazipatriotski kic
Vala Fatmire , uprska mi prvi dan proljeca !

Realist-idealist wrote:Ðiha, điha, SaraJOVO!

Kolumna
Borba za opstanak
Piše: Fatmir Alispahić

Katolici imaju Gospu u Međugorju, a Bošnjaci imaju Jovana Divjaka u Sarajevu! Nikada niko u bošnjačkoj povijesti nije počašćen tolikom ljubavlju, i tepanjem, kao general Divjak. Da nije uhapšen u Beču, pod optužbom za ratni zločin, nikada ne bismo saznali šta je nama Jovo, niti bismo pomislili da našem glavnom gradu predjevamo ime u SaraJOVO. Protesti za Divjaka su bili neviđeni kvazipatriotski trans bošnjačkog ranjenog uma, koji bosanstvo doživljava kao ulizivanje nemuslimanima i zanemarivanje muslimana.
A bosanstva nema bez jednakosti, a konkretno - jednake brige prema procesuiranim generalima Rasimu Deliću, Alagiću, Hadžihasanoviću i drugim oficirima i borcima Armije RBiH. Bošnjaci nisu iskazali tu jednaku brigu, i otud su protesti za Divjaka – lažni patriotizam, licemjerje, bezobrazluk, manifestacija patološke samomržnje jednog nestajućeg naroda, koji u svemu nebošnjačkom vidi vrijednost, i u svemu svome vidi feler od kojeg treba bježati. Zašto ovako nije branjen Rasim Delić, koji je čak i u bolesti, i u smrti, bio ostavljen od mnogih? Zato što za Bošnjake nije isto skandirati: “Rasime, Rasime!”, i skandirati: “Jovo, Jovo!”. Rasim nam je iz avlije, a u Jovu i u Jove smo uvijek gledali odozdo. A Srbi su u svoje Jove uvijek gledali s poštovanjem, a u Rasime odozgo. Ta obrnuta perspektiva svjedoči o hroničnom nemanju samopoštovanja u Bošnjaka, vjerovatno jedinog naroda na planeti koji sam sebe vidi kao žabu krastaču.
Raskošna srpska ikebana
Tumačenje parola, naslova i raznoraznih poruka vezanih za proteste zbog hapšenja generala Divjaka u Beču ukazuje da je centralni smisao u njegovom veličanstvenom imenu: Jovo. Na parole i u naslove se mogla isticati i sintagma “general Divjak”, ali, štos nije da branimo i volimo “generala Divjaka”, jer to nije dovoljno srpski, već da se vidi koliko volimo jednog Jovu. Naslovnica magazina Dani je otišla najdalje u sugeriranju patriotskog kiča i ljubavi prema jednom Jovi, istakavši preko cijele stranice naslov: “Čika Jova Zmaj od Bosne”, iz čega saznajemo da je general Divjak bezmalo važan kao Husein-kapetan Gradaščević. Uhapšeni general je ni kriv ni dužan postao ukazanje srbijanskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja, poznatom po pjesmici “Điha, Điha...”, a koji je jedini u masmedijskoj upotrebi zvat “čika Jova”. Na tom refleksu bi se trebalo prihvatiti kako je oficir Jovan Divjak onaj nasmijani čikica iz naših djetinjstava, koji nam je kroz ekavske rime pjevao, valjda, o cicama, macama i jahanju konjića. To je jednako budalasto kao kad bi od pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja pravili oficira. Pravo je čudo kako sarajevski mediji nisu prije otkrili da se general Divjak zove “čika Jovo”, već je ta i tolika ljubav premijerno prikazana baš u povodu njegovog hapšenja!? Isto vrijedi i za njegovu ratnu ulogu, za koju se baš sada saznalo da je bila toliko epohalna da bi – “Sarajevo bilo druga Srebrenica da nije bilo Jovana Divjaka”. Ova glupava izjava Tilmana Zulcha, koju su bombastično prenijeli svi mediji, zapravo sugerira kako u Armiji RBiH nije bilo sposobnog čovjeka da organizira odbranu Sarajeva, već je to učinio jedan Srbin, kojemu sada svi trebamo biti zahvalni što Sarajevo nije Srebrenica. ...A Sarajevo je u mnogo čemu gore od Srebrenice, jer je opsada bosanske metropole bila javni masovni zločin. Činjenica da niko nije kritički reagirao na ovu glupost o Divjakovom spašavanju Sarajeva, govori o intenciji da nam se nametne nova historijska istina, u kojoj jedan Srbin spašava nesposobne Bošnjake. Ta podvala djeluje efektnije u paketu sa bošnjačkom pomamom nazivanja ulica po Srđanu Aleksiću iz Trebinja, kojeg želimo vidjeti kao heroja našeg srca, a ne kao pripadnika Vojske Republike Srpske, u čiju vojničku čast se svake godine u Trebinju organizira plivački turnir “Srđan i Maksim”. A Maksim je još jedan poginuli borac Vojske RS, inače Srđanov rođak. Uspomena na Srđana nije distancirana od četničkog i genocidnog porijekla Vojske RS. Po ovome slutimo da Srđan ima dva značenja, jedno kod nas, drugo kod njih. Iako nemaju nikakve veze, uz “čika Jovu” je pominjan i Srđan Aleksić, iz čega se vidi namjera da se kao heroji bošnjačkog geta slave Srbi, ali ne i “Majke Srebrenice”, recimo, koje su zaslužne što su srebreničku bol usmjerile u toleranciju, a ne u osvetu. Izvan tog bošnjačkog geta niko i ne pomišlja da slavi bosanske atribute, jer je fokus na razmuslimanjenju Bošnjaka.
U ovim povodima uopće ne želimo tematizirati zlobne glasine o “čika Jovi”, jer je on kroz fondaciju “Obrazovanje gradi” i kroz primjereno držanje u poratnom periodu za sebe izborio status čovjeka kojega treba poštovati i s kojim se treba ponositi. Odmah iza rata slično poštovanje je uživao Marko Vešović, ali se izrodio u nacionalistu i islamofobijsku nakazu. Otud ovo i nije priča o Jovanu Divjaku, već o Bošnjacima, koji tog Jovana Divjaka ne bi ni iz bliza slavili da se on zove Rasim ili Mehmed, čime je obesmišljeno i do licemjerja dovedeno veličanje Divjakovih zasluga. Eto, imali su i generali Delić i Alagić još veće zasluge za Armiju RBiH, ali se u povodu njihovih hapšenja i privođenja nisu organizirale nikakve demonstracije. Sjećamo se da je general Alagić od bosanske policije, u svom Sanskom Mostu, uhapšen kao zadnji otpadnik, iako mu je mogao biti uredno uručen poziv na koji bi se on odazvao. Ali, za Bošnjake nije bilo ničeg privlačnog, ničeg bosanskog, u odbrani ovih heroja sa muslimanskim imenima. Bošnjaci su šansu da potvrde svoj nemuslimanski identitet ugledali kada je uhapšen “čika Jovo”, jer su dočekali tu čast i ljepotu da familijarno skandiraju: “Jovo, Jovo, Jovo, Jovo, Jovo...” U toj mantri je magija patološke čežnje da se bude Srbinom, srpskom familijom, da nam Jovo u srcu stanuje, po kući hoda, košto nikad ni jedan Mehmed neće po srpskoj kući hodati. Plemenita je to bosanska čežnja, ali, čim je jednosmjerna, smiješna je i tugovita.
Jadan je taj Jovan Divjak kad je objektom veličanja po Sarajevu postao usljed transgeneracijske patologije u Bošnjaka, a ne zbog nekih opipljivih djela. Jer, kad bi se mjerilo djelima, a ne ličnim imenima, onda bi se cijenila i djela ostalih bosanskih heroja koji su hapšeni i progonjeni. Konkretno, oštrica protesta u povodu hapšenja generala Divjaka uopće nije trebala biti usmjerena na ime “čika Jove” - jer to nije tema ove priče - već je morala biti usmjerena na hegemonističko i agresorsko ponašanje Beograda i velikosrpskih obavještajnih službi koje zloupotrebljavaju međunarodne standarde za hapšenje bh. patriota i široku destabilizaciju Bosne i Hercegovine. Tema je Beograd, a ne Jovan Divjak! Ali, bošnjačkim demonstrantima u Sarajevu, Beču i Berlinu je bilo važnije da pokažu koliko mi volimo “čika Jovu”, nego da Svijetu ukažu na nedopustivo ponašanje Beograda.
U dejtonskim zatvorima je ležalo, i ležat će, još mnogo časnih Bošnjaka, istinskih patriota, ali niko od njih neće doživjeti tu čast da kantonalne vlasti u Sarajevu po hitnom postupku zasijedaju i razmatraju šta je najbolje učiniti za spas našeg čovjeka. Lijepo je što je kantonalna vlast izdvojila i hitno uplatila milion maraka, kao kauciju za puštanje Divjaka, a ružno je što se ovakva solidarnost događa prvi, a vjerovatno i posljednji put. Opet dolazimo da zaključka da nisu bitna Divjakova djela, jer su takva ili veća djela imali i drugi progonjeni oficiri ARBiH, već je presudan njegov status najraskošnije srpske ikebane u građanskom Sarajevu. Hem je Srbijanac, hem govori ekavski, hem je s nama, a nije s njima, i ko bi sad ispustio tu priliku da na takvom materijalu pokaže teoriju i praksu multikulture?! Nije li to laž?
Zaštita državnog terora
Ponekad se događaji poredaju tako da sami sebe razotkrivaju. Protesti za oslobađanje generala Divjaka su se dogodili 7. i 8. marta, na godišnjicu preseljenja na ahiret dvojice velikih bosanskih heroja, generala Mehmeda Alagića, odnosno, generala Mustafe Hajrulahovića Talijana. Niko među demonstrantima nije imao kulture i hrabrosti pozvati na Fatihu, ili na riječ, o Alagiću i Talijanu, plašeći se da bi pokvario taj trans u kome Bošnjaci tužno pokušavaju biti neko drugi. A ničeg logičnijeg od toga, da se u vrijeme progona jednog generala, sjetimo progona drugog generala, Mehmeda Alagića, čije je zdravlje ubijeno u tim montiranim procesima a život završen u gorkom razočarenju u bošnjačku političku i akademsku elitu. Ta bošnjačka šutnja o Alagiću i Talijanu, na mjestu i u povodu gdje se morao dogoditi pomen, dodatno kompletira sliku o kvazipatriotskoj psihopatologiji tih Bošnjaka što su skandirali “čika Jovi”.
Kada bismo, pak, poredali red veličina, u smislu onoga što bi trebalo iritirati bosanski patriotski i demokratski nerv, onda bi slučaj generala Divjaka bio daleko ispod slučaja postojanja tzv. imigracionog centra, svojevrsnog koncentrancionog logora u kome, kao i u Aušvicu, ne važe nikakvi zakoni. A evo i zašto... Prvo, hapšenje generala Divjaka je slučaj koji se izdogađao u nekoliko dana, a bosanski Guantanamo traje mjesecima i ne iritira nikog u tolikoj mašineriji tzv. civilnog društva. Nezamislivo djeluje da Krug 99 organizira raspravu na temu – kako je moguće da se u dejtonskoj državi oformi jedan nelegalni zatvor, i kako je moguće da toliki demokratski kapaciteti, od parlamenata, do raznih nevladinih organizacija, mjesecima šute o takvoj kriminalnoj pojavi? Televizijske emisije propituju štošta, ali ne i ovu sramotu. Činjenica da živimo u državi u kojoj je moguće ljude hapsiti i mjesecima držati u zatvoru bez ikakvog zakonskog osnova – zastrašujuća je. Ali, za Bošnjake je strašnije kad neka druga država, po nalogu neke druge države, uhapsi na par dana “čika Jovu”! To jeste kriminalno, ali nije ni iz bliza stravično kao javni zločin postojanja tzv. imigracionog centra. Zamislimo kakav bi heroj bio Jovan Divjak kada bi kao javna ličnost, patriota i demokrata, osudio postojanje jednog takvog zatvora na tlu države za čiju se slobodu borio! On makar zna kako je biti nevin u zatvoru! Evo prvog testa na kome se uvjeravamo kako ni Jovan Divjak nema moralne kapacitete zbog kojih bismo ga bezrezervno podržavali. Mi znamo koje sile stoje iza tzv. imigracionog centra, to su one sile koje u izmišljanju tzv. islamskog terorizma vide šansu za stigmatizaciju Bošnjaka i jačanje velikodržavnih pozicija Srbije i Hrvatske. Ljudi koji su bez krivice zatočeni u zatvoru tzv. imigracionog centra treba da posluže kao dokaz da nekakva opasnost postoji. Ne može se biti bosanski patriota a ne biti protiv tih izmišljotima! No, Divjak nije sam u ovoj kukavičkoj šutnji koja prati javni zločin na tlu BiH. Tu su i Krug 99, i Helsinški komitet, i sve partije, i svi mediji - pa zašto bi onda bošnjački demonstranti znali da je preče demonstrirati za raspuštanje bosanskog Guantanama, nego za bečku epizodu u “čika Jove”? Dejtonski gebelsi, predvođeni islamofobičnim web portalom ** No links **.ba, najavili su da “vehabije idu na Sarajevo”, a u povodu najave protestnog skupa protiv tzv. imigracionog centra koji je organizirala Nađa Dizdarević. To optuživanje žrtve i štićenje državnog terora slika je javne riječi u Sarajevu. Kad se uzme da su ovi isti mediji autori kvazipatriotskog kiča o “čika Jovi”, onda su jasni dupli aršini: jedni za Mehmeda, drugi za Jovu. ...A to više nije duh ZAVNOBiH-a, već kolonijalni fašizam u kome se podrazumijevaju više i manje vrijedni narodi, pravde koje to jesu i pravde koje to nikad neće biti. Činjenica da Bošnjaci slave svoj podanički mentalitet, da im je postalo normalno da vole Jovu, a ne vole Mehmeda, završni je čin u procesu razbošnjačenja jednog bivšeg naroda. Nema se tu šta više dogoditi.

SVE ILI NIŠTA!?
NIŠTA VEĆ IMAMO!
zahvaljujući veleizdajniku Aliji Izetbegoviću!

Ženski Dr.Med wrote:

SVE ILI NIŠTA!?
NIŠTA VEĆ IMAMO!
zahvaljujući veleizdajniku Aliji Izetbegoviću!

e ebga pipi sada ,jesi bio na njegovom mjestu kada sedrzali pregovori??
najlakse je biti general poslije bitke...

juventino77 wrote:

Ženski Dr.Med wrote:

SVE ILI NIŠTA!?
NIŠTA VEĆ IMAMO!
zahvaljujući veleizdajniku Aliji Izetbegoviću!

e ebga pipi sada ,jesi bio na njegovom mjestu kada sedrzali pregovori??
najlakse je biti general poslije bitke...

vidio bi ja ovog Pipia u Daytonu, kako bi samo on "razoruzao" svijetske sile i rekao stop! i imali bi danas cjelovitu BIH ,eto nas je neko nesto pitao 95god. sve veliki generali

Ghibli wrote:Interesantan clanak iz e-novina:

General Jovan Divjak (74), bivši zamjenik načelnika Štaba Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine uhapšen je 3. marta/ožujka 2010.godine u Beču, Austrija.

Privremene mjere Interpola iz juna 2009.godine ukinute su u novembru 2010. godine na Generalnoj skupštini Interpola u Dohi, Katar. Donesena je Rezolucija AG-2010-RES-10. Prema toj rezoluciji Interpola ukoliko neka država raspiše potjernicu putem Interpola, Interpol tu potjernicu dostavlja državi, čiji je državljanin osumnjičen za ratne zločine i ta država ima pravo, da uloži protest u roku 30 dana. Ukoliko država uloži protest Interpol dalje ne raspisuje tu potjernicu. U slučaj hapšenja generala Divjaka Interpol nije bio uključen u te aktivnosti što je vidljivo iz dopisa generalnog sekretara Interpola Ronalda K. Noble broj: LA/36328-30/JS/ YG/sm/DCS 41 107 od 10. marta 2011. godine, odgovorne su vlasti Austrije i Srbije.

Donošenjem rezolucije u Dohi ukinute su privremene mjere i Interpol je pronašao „solomonsko rješenje“ i stvar vratio na početak uz „elegantno“ izvlačenje iz cijelog slučaja. Tako je međunarodna zajednica još jednom pokazala svoje licemjerstvo, umjesto da su nakon „slučaja Ganić“ donijeli odluku o trajnoj suspenziji političko motiviranih potjernica koje dolaze iz Srbije protiv građana BiH za ratne zločine ili genocid i dalje je nastavljen progon bh. državljana. General Divjak je uhapšen na osnovu takozvane difuzne potjernice direktno poslane iz Srbije u Austriju. Postavlja se pitanje da li su austrijski državni organi, prije svega ministarstvo pravde, policijski organi i ministarstvo vanjskih poslova donijeli pravno valjanu odluku u pogledu potjernice iz Srbije.

Srbija je tako izbjegla potrebnu proceduru u okviru Interpola i iza leđa Interpola preko difuzne potjernice pokušala izigrati Rezoluciju iz Dohe, jer ukoliko bi postupala po Rezoluciji iz Dohe ne bi moglo doći do hapšenja generala Divjaka.

Difuzna potjernica je potjernica ograničenog karaktera koju ne raspisuje Generalni sekretarijat Interpola u Lyonu nego je raspisuje pojedina država samo prema određenoj državi ili grupi država. Dakle, difuzne potjernice se ne šalju u sve zemlje članice Interpola, već samo u određene zemlje i područja, koje je naznačila država koja ih je raspisala, a u ovom slučaju to je Srbija. Međutim, države bi trebale samostalno shodno Rezoluciji i to je obavezujuće, da i difuzne potjernice koje se odnose na teška kršenja međunarodnog prava provjeravaju sa Interpolom u skladu sa Rezolucijom iz Dohe. To se ovoga puta nije dogodilo i austrijski državni organi su preuzeli potpunu odgovornost za hapšenje generala Divjaka zajedno sa organima države Srbije. Zanimljivo je, Bosna i Hercegovina kao država još uvijek nema svog stalnog predstavnika u glavnom sjedištu Interpola u Lyonu.


PRIMJER NJEMAČKIH ORGANA

Prošle godine njemačke vlasti zaustavile su generala Divjaka u Berlinu i nakon kraćih provjera ga pustili. Postavlja se pitanje, kako njemački organi nisu postupili po potjernicama Srbije, a austrijski jesu? Da li Austrija ima neke druge standarde od Njemačke, a poznato je sa koliko povijesnih i političkih veza je Austrija povezana sa BiH, a posebno danas u financijskom sektoru. Šta bi se dogodilo kada bi se pokrenuo masovni bojkot prema austrijskim bankama u BiH i ostalim projektima Austrije u BiH.

U postupku protiv Ganića pred Britanskim sudom otkrivene su sprege pojedinih britanskih zvaničnika, koji su ohrabrivali zvaničnike iz Srbije da pokrenu zahtjev i potjernicu protiv Ganića pred britanskim pravosudnim i policijskim organima.

U slučaju „general Divjak“ situaciju dodatno otežavaju personalni odnosi pojedinih srpskih zvaničnika sa austrijskim zvaničnicima, posebno sa Socijaldemokratskom partijom Austrije (SPÖ) i austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom. Naime, 2004. godine kada se nadmetao za prvi predsjednički mandat u Fischerovoj izbornoj kampanji aktivno je sudjelovao Milorad Dodik, koji je poticao austrijske Srbe da glasaju za Fischera. Također, austrijski Socijaldemokrati imaju odlične odnose i saradnju sa Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) kao što sa Dodikom također tijesne veze imaju slovenski Socijaldemokrati (SD) premijera Boruta Pahora, a ne sa Socijaldemokratskom partijom BiH (SDP) Zlatka Lagumdžije.

„Slučaj Jurišić“ i tzv. tuzlanska kolona pokazali su da je pravosuđe u Srbiji potpuno politizirano i podređeno aktualnoj vlasti. Jurišić je nekoliko godina proveo u zatvoru i uhapšen je na osnovu srbijanske potjernice prilikom posjete Beogradu. Srbija želi biti u centru pažnje, iako je po presudi Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine Sud u svojoj presudi utvrdio, da je Srbija ipak prekršila Konvenciju o genocidu time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid, i da nije kaznila niti predala počinioce genocida Haaškom tribunalu. Poslije ovog suđenja, Srbija je postala prva zemlja, koja je prema ocjeni ovog suda prekršila Konvenciju o sprečavanju genocidu. Srbija i dalje svojim potezima zloupotrebljava međunarodni pravni sistem. Na ovakav način i austrijske vlasti u „slučaju Divjak“ doprinose destrukciji međunarodnog pravnog sistema.

Iz dokumenta NCB Interpola Beč broj 3881 od 7. 3. 2011 vidljivo je da austrijske vlasti odgovaraju na hitan zahtjev NCB Interpola Sarajevo tek nakon četiri dana i to poslije dva upita?! Iako je NCB Interpola Sarajevo poslao upit o načinu hapšenja generala Divjaka 3. 3. 2011. godine, austrijske vlasti su ignorirale zahtjev i za to vrijeme odredile pritvor za generala Divjaka tako da je u međuvremenu čak okončana i procedura plaćanja kaucije. U nemuštom i veoma neprofesionalnom odgovoru u depeši od 7. 3. 2001 NCB Interpola Beč uopće nije jasno zašto je Austrija uhapsila generala Divjaka, osim što su priznali da su to uradili na osnovu srbijanske difuzne potjernice iz 2008. godine. NCB Interpola Sarajevo je isti dan poslao zahtjev za dodatno objašnjenje, ali do danas nije dobio odgovor. Ovakvo ponašanje NCB Interpola Austrije nije zabilježeno u dugogodišnjoj historiji Interpola i međunarodne pravne i policijske saradnje.

Austrijske vlasti moraju što prije donijeti odluku o puštanju na slobodu generala Divjaka. Izjava ministra vanjskih poslova Austrije o pravnim ekspertima, koji misle da general ne može biti izručen biće smiješna ukoliko se procedura protiv generala protegne na slijedećih nekoliko mjeseci.

Odluka o puštanju na slobodu generala Jovana Divjaka predstavljala bi doprinos jačanju međunarodne pravde i nastojanjima protiv zloupotrebe međunarodnog prava od strane Srbije, koja je u nedavnoj prošlosti bila glavni pokretač ratova na Balkanu. U slučaju generala Divjaka imamo situaciju, da u njegovom progonu prednjači Miloševićev ministar Ivica Dačić, koji je sada zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije i predsjednik Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS). Kada bi u Srbiji eventualno bila sprovedena lustracija Ivica Dačić ne bi mogao obavljati nikakvu javnu funkciju, jer je bio jedan od najbližih Miloševićevih saradnika i više od 10 godina nalazio se na „crnoj listi“ američke administracije sa koje je skinut pod sumnjivim okolnostima i kojeg je potrebno ponovno uvrstiti na „crnu listu“.

Međunarodni institut IFIMES nastavit će istraživati ulogu najviših predstavnika austrijske države i pojedinih srpskih zvaničnika, koji su neposredno ili posredno uključeni u hapšenje generala Divjaka i njihove međusobne političke i poslovne veze.




Priložene datoteke
divjak_file1_441977000.jpg
divjak_files2_742471034.jpg

Evo i link: http://www.e-novine.com/region/region-t ... vjaka.html

DIVJAK: Zločin se u Dobrovoljačkoj van svake sumnje desio.

U Doborvoljačkoj se stvarno desio zločin. Sad može pričati šta god ko hoće, ali ja sam prvi očevidac koji je došao tu. Ubiti čovjeka iz neposredne blizini, prosuti mu mozak po džipu, to je meni nepojmljivo. Nisam ja ni kukavica ni ne znam šta, ali ako ćemo se boriti, ako će biti, da tako kažem, neka ratna igra 'metak u metak', uredu, ali da ja ubijem nekoga - da ga koljem - to mi je plitko i mizerno

U svakom slučaju, taj zločin u Doborovoljačkoj bi bio strašan da nije bilo Jovana Divjaka.

Prema svjedocenju za srpske medije, fotoreporter Tanjuga Nedeljko Deretic koji je bio u koloni, rekao je da su desetak minuta poslije prvog zaustavljanja konvoja produzili s nekoliko "beretki" koje su se popele na transporter.

- Presli smo stotinak metara i stigli gotovo do kraja Dobrovoljacke. Ponovo smo zaustavljeni. Pojavio se "mercedes" iz kojeg je istrcao coveculjak u uniformi - Jovan Divjak. Izetbegovic mu je doslovno rekao: "Jovane, molim te da pustis ove ljude, ja ti govorim." Divjak mu je odgovorio: "Ne, druze predsjednice, Vas i Kukanjca vodim u Predsjednistvo, gdje cemo se o svemu dogovoriti, a ove cemo zadrzati." Ponovo je Izetbegovic pokusao da ga urazumi: "Nemojte tako raditi, ne budite tako nepromisljeni. Sarajevu se moze dogoditi Vukovar. Dajte da propustimo ovu kolonu."

Kasnije je, prema Dereticevom svjedocenju, uspostavljena veza s Predsjednistvom.

- Ganicu, dao sam rijec vikao je Izetbegovic, sta ovo treba da znaci... Dolazim tu cim stignemo do Skenderije... Pusti ove ljude.

U tom trenutku, kako svjedoci Deretic, neko je otvorio vrata transportera i na njima su se pojavili general Mekenzi i kratko podsisan razvijen mladic. Zvao se Zoran Cegar, Srbin, pripadnik "Zelenih beretki". Obratio se Kukanjcu:

- Generale, ovoga puta ti poklanjam zivot zato sto je ovdje Alija Izetbegovic. Da znas.

- Jedva čekam da me tuže! Ali će na sud doći televizija, a ja ću ponijeti sve što imam šta je rađeno po gradu i šta je ko radio da se ovo već jednom raščisti. Udruženje 'Žena-žrtva rata', njih 30, imaju sedam zuba i one komentarišu nešto. Pa, one misle da smo svi mi glupi, da mi ne znamo iz čijih usta oni laju i na koga laju. To je sve zato što sam ja rekao da je počinjen ratni zločin. Jeste, počinjen je i još ih je počinjeno i ja ću dokazati da su počinjeni! Bolje im je da šute. A kad su one tako fine, čestite i pravedne, neka izađu u javnost pa neka kažu šta su sve dobile u Sarajevu, a šta su prije imale. To je moj komentar - jedva čekam da me tuže.
....

Znam imena žena koje su preživjele silovanja u gradu i sad rade tu i sreću se sa zločincima svaki dan. Ovdje nije ničije maslo za ramazana. A i znam, kad smo mi došli da pokupimo leš jedne silovane djevojke koja je izbačena na ulicu, da su naši pucali po nama na obilaznici kod Jevrejskog groblja da ga ne pokupimo, jer ako nema leša - nema dokaza

PipiDugaDevetka wrote:

Evo dokaza i relevantnih svjedoka o veleizdaji, ali to nije tema ovog topica, pa prekidam sa dokazivanjem i daljom diskusijom o tome.

stari grad Visegrad wrote:Srbija salje potjernice za branieljima Republike Bosne i Hercegovine.
Analogija: Njemacka NIJE (poslije 2.svj.rata) slala potjernice za Titom, i drugim braniteljima svojih drzava u Evropi.
Zakljucak: Nesto jako smrdi u Srbiji. Zar su gori od hitlerove Njemacke?

Slučaj Dobrovoljačka

Divjak, žrtva srbijanske i bh. politike

U Beč je otišao zahtjev za Divjakovo izručenje. Kakve će to imati posljedice? Damir Arnaut prije slanja ovog dokumenta upozoravao je da bi u tom slučaju “teško bilo opravdati argument da je srbijanski zahtjev politički motiviran, a da zahtjev iz BiH nije”. Sličan zahtjev nikad iz BiH nije otišao za Ganića jer je postojao konsenzus između političara koji su tada bili na vlasti. Činjenica je da je u međuvremenu došlo do izvjesnih promjena. Najtragičnije bi bilo da se dnevnopolitički problemi, inicirani koalicijom HDZ-a i SNSD-a prebijaju preko leđa generala Divjaka

Dženana Karup-Druško
Dani

“Bilo kakav zahtjev od strane BiH, koji nije zasnovan na trenutnoj ili predvidivoj tužbi ili optužnici, već na prostoj ’sumnji’ istrazi ili manje, imao bi male šanse za uspjeh pred engleskim sudovima. Takav zahtjev bi, čak, povećao mogućnost da dr. Ejup Ganić bude izručen Srbiji, jer bi temeljito narušio njegovu odbranu u ekstradicijskom postupku, i to da ne postoje dokazi na kojim su navodi zasnovani i da je zahtjev za hapšenje i izručenje od strane Srbije urađen iz političkih razloga i uz neprikladna i irelevantna razmišljanja”, pisali su advokati Ejupa Ganića Ministarstvu pravde BiH 9. 4. 2010. Advokat generala Jovana Divjaka – uhapšenog u Beču po potjernici koju je Beograd izdao oko istog slučaja Dobrovoljačke – krajem prošle sedmice boravio je u Sarajevu gdje je imao više sastanaka. Navodno su njegove preporuke identične onim londonskih advokata.
No, svega dva dana nakon njegove posjete Sarajevu u Beč je otišao zahtjev za Divjakovo izručenje. Kakve će to imati posljedice? Damir Arnaut, koji je učestvovao u Ganićevoj odbrani, još prije slanja ovog dokumenta upozoravao je da bi u tom slučaju “teško bilo opravdati argument da je srbijanski zahtjev politički motiviran, a da zahtjev iz BiH nije”. Sličan zahtjev nikad iz BiH nije otišao za Ganića jer je postojao konsenzus između političara koji su tada bili na vlasti. Činjenica je da je u međuvremenu došlo do izvjesnih promjena. Najtragičnije bi bilo da se dnevnopolitički problemi, inicirani koalicijom HDZ-a i SNSD-a prebijaju preko leđa generala Divjaka.
Prema našim informacijama temelj odbrane Divjakovog advokata bit će haški dokumenti koje su koristili i londonski advokati u odbrani Ganića, a prema kojima Tužiteljstvo u Haagu smatra da nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju protiv lica (među kojima su bili i Divjak i Ganić) koja su nadležni iz Republike Srpske teretili da su počinili ratne zločine u Dobrovoljačkoj. Divjakovom advokatu svakako će od velike pomoći biti i presuda londonskog suda koji je odbio da izruči Ganića Srbiji uz obrazloženje da se radi o iskorištavanju britanskog pravosuđa u političke svrhe od strane Republike Srbije.
U procesu pred austrijskim sudom pojavit će se više svjedoka, a Srbija (opet) nudi dva zaštićena svjedoka. Sudeći prema dosad raspoloživim informacijama radi se o istim onim zaštićenim svjedocima koji su se pojavili i pred londonskim sudom, a za koje je sudija procijenio da su nepouzdani. U prošlom broju smo objavili da je osoba koja je bila zadužena da ih “pripremi” za svjedočenje Simo Tuševljak, zvanično koordinator Tima MUP-a RS-a za istraživanje i dokumentiranje ratnih zločina. Nezvanično, ključna osoba za potjernice iz Srbije protiv bh. građana.
U slučaju Ganić, Tuševljak je pokušao napraviti podvalu i dezavuirati londonski sud tvrdnjama da je Philip Alcock otkrio identitet zaštićenog svjedoka. Time je pokušao srušiti profesionalni kredibilitet Alcocka, koji je svjedočio u Ganićevu korist, i sabotirati cijeli slučaj samo s jednim ciljem: izručenje Ganića Srbiji.
Sve vrijeme londonskog procesa Tuševljak je koordinirao akcije sa srbijanskim tužiteljsko-policijskim rukovodstvom. Šta je o njihovom zahtjevu mislio londonski sud jasno je rekao u svojoj presudi označavajući Srbiju kao državu koja pravi politički montirane procese. Već smo pisali da se Tuševljak kao “ekspert” za ratne zločine uspio nametnuti i istražiteljima u BiH koji rade istragu oko Dobrovoljačke. No, s obzirom da on prije svega surađuje sa kolegama iz Srbije – što se može tumačiti i kao direktni angažman protiv vlastite zemlje ako se zna da su rezultati toga rada potjernice za bh. građanima – zaista je upitno kakvu i koliku “pomoć” on može pružiti Tužiteljstvu BiH. Da ne govorimo o njegovom neprofesionalizmu i manipulacijama s činjenicama.
Ipak, on na sastancima sa političkim rukovodstvom RS-a dogovara sve “akcije” u slučaju Dobrovoljačka i nameće se kao vrhovni autoritet i ekspert pred svojim političkim šefovima. S obzirom na ukupnu situaciju u RS-u ovo ne iznenađuje, ali zabrinjava da je Tuševljak svoj autoritet uspio nametnuti i strancima, istražiteljima Tužiteljstva BiH u slučaju Dobrovoljačka. Da je to nažalost zaista tako potvrđuju njegove nedavne tvrdnje s jednog sastanka, na kojem je Tuševljak bio s političkim vrhom RS-a, a na kome se, ne krijući likovanje, hvalio kako pouzdano zna da će Tužiteljstvo BiH vrlo brzo podignuti optužnicu u slučaju Dobrovoljačka te da se on “preko stranaca iz Tužiteljstva BiH napokon domogao snimaka državne televizije koji je godinama bezuspješno pokušavao da dobije”, a koji se odnosi na događaje iz Dobrovoljačke.
Pisali smo nedavno da je Srbijansko tužiteljstvo opstruiralo zahtjeve Tužiteljstva BiH za saslušanjem nekoliko svjedoka, tadašnjih pripadnika JNA koji se danas nalaze u Srbiji. Prema našim posljednjim informacijama iz Tužilaštva Srbije, opstrukciju je napravio upravo Tuševljak koji je savjetovao srbijansko i Tužiteljstvo BiH da se saslušavanje tih svjedoka uradi na relaciji dva tužiteljstva. Izgubilo se na vremenu, a na kraju se pokazalo da je za to saslušanje nadležno Ministarstvo pravde Srbije i to isključivo po zamolnici iz BiH.
Nakon toga se u Srbiji počelo provjeravati zbog čega ova dva tužiteljstva komuniciraju bez ministarstva pravde s obzirom da su međunarodni ugovor između Srbije i BiH potpisala ministarstva pravde, a ne nikako tužiteljstva. Sada nije jasno ni ko je iz BiH nadležan za pokretanje procedure i upućivanja zahtjeva-zamolnice međunarodnog karaktera. Isti problem ima i Srbija gdje se, po posljednjim informacijama, ponovo u sve umiješao Tuševljak, kome, navodno, pomažu i određene vojne strukture Srbije. Tuševljak je, saznajemo, u Srbiji već pronašao i pripremio svjedoke koje BiH želi saslušati. Sigurno će se vrlo brzo dokazati kakva je uloga Sime Tuševljaka, koji zasad uspijeva samo doprinijeti dizanju tenzija, kako u BiH, tako i u odnosima BiH sa Srbijom.
U međuvremenu u BiH je saslušano niz osumnjičenih i svjedoka od Jusufa Pušine do Zlatka Lagumdžije, te stranaca Lewisa MacKenzieja, majora Thomasa Jarneheda iz Švedske i Stevea Gagnona iz Kanade. No, prema posljednjim informacijama istražitelji planiraju da saslušaju i Fikreta Abdića!? Uopće nije jasno otkuda sada Abdić u priči oko Dobrovoljačke, pogotovo što je od ranije općepoznato više “teorija zavjere” koje se vežu za njegovu ulogu u vrijeme tih događaja kada je, navodno, trebao zamijeniti Aliju Izetbegovića kad je bio uhapšen na sarajevskom aerodromu. Jer, ovim se otvara potpuno nova dimenzija istrage i zadire se u dešavanja koja će istragu odvući u potpuno drugom pravcu od utvrđivanja odgovornosti onih koji su krivi za događaj u Dobrovoljačkoj.
Da li će sad Abdić iskoristiti priliku i pokušati “potopiti” sve one za koje tvrdi da su ga poslali na višegodišnju robiju? Osim toga, to otvara pitanje saslušanja i svih ostalih aktera koji znaju nešto o tom događaju, a to je dodatno trošenje vremena i razvlačenje istrage. No, zanimljivo je da se informacija o saslušanju Abdića poklapa sa skandalom oko njegove kćerke koja nije podržala formiranje Parlamenta u Federaciji zbog čega je isključena iz DNZ-a, stranke Abdićevih pristalica. Da li će Dobrovoljačka poslužiti za dodatna politička potkusurivanja znat će se ubrzo nakon njegovog iskaza?
Svi ovi detalji iz istrage oko Dobrovoljačke mogu, nažalost, što direktno što indirektno utjecati na predstojeći proces Divjaku pred austrijskim sudom iako je savršeno jasno da se radi o političkom pritisku od strane Srbije. Sasvim je druga priča uloga Austrije koja je, kako smo pisali u prošlom broju, greškom aktivirala difuznu potjernicu Srbije koja je morala biti arhivirana i o čemu je Generalni sekretarijat Interpola iz Liona obavijestio bečki Interpol još prije nekoliko mjeseci, a to potvrdio svojim dopisom Ministarstvu inozemnih poslova BiH nakon Divjakovog hapšenja. No, šteta je nažalost već počinjena jer je o svemu obaviješteno austrijsko tužiteljstvo koje je započelo pravnu proceduru oko srbijanskog zahtjeva za ekstradiciju generala Divjaka. S obzirom kako je Srbija prošla pred londonskim sudom nema nikakve sumnje da će doživjeti samo još jednu pljusku. No, ostaje pitanje ko je sljedeći iz BiH ko će biti zadržan na nekom aerodromu zbog istrage Beograda oko Dobrovoljačke? I zbog toga bi ovaj slučaj što prije morao biti okončan od strane bh. pravosuđa. Ali, ne samo zbog političkih pritisaka i zahtjeva iz Beograda i Banja Luke, već i zbog samog Sarajeva. Istina se napokon mora utvrditi kako bi prestala manipulacija tim događajem u političke svrhe.

Ricard Lavljeg Srca wrote:Zlocin u Dobrovoljackoj je pocinjen, a ko je odgovoran, to je pitanje.
U intervjuu Danima, Divjak kaze:

DIVJAK: Zločin se u Dobrovoljačkoj van svake sumnje desio.

Isto tvrdi i drugi svjedok, Cegar:

U Doborvoljačkoj se stvarno desio zločin. Sad može pričati šta god ko hoće, ali ja sam prvi očevidac koji je došao tu. Ubiti čovjeka iz neposredne blizini, prosuti mu mozak po džipu, to je meni nepojmljivo. Nisam ja ni kukavica ni ne znam šta, ali ako ćemo se boriti, ako će biti, da tako kažem, neka ratna igra 'metak u metak', uredu, ali da ja ubijem nekoga - da ga koljem - to mi je plitko i mizerno

Isto tvrdi i general Siber:

U svakom slučaju, taj zločin u Doborovoljačkoj bi bio strašan da nije bilo Jovana Divjaka.

Koliko je Divjak odgovoran, to je veliko pitanje. Ipak je komandant onih koji su pocinili zlocin, za zlocin je znao, nije nista poduzeo, komandna odgovornost...

Neki drugi svjedoci imaju svoju verziju, koja se opet poklapa sa verzijama ostalih svjedoka:

Prema svjedocenju za srpske medije, fotoreporter Tanjuga Nedeljko Deretic koji je bio u koloni, rekao je da su desetak minuta poslije prvog zaustavljanja konvoja produzili s nekoliko "beretki" koje su se popele na transporter.

- Presli smo stotinak metara i stigli gotovo do kraja Dobrovoljacke. Ponovo smo zaustavljeni. Pojavio se "mercedes" iz kojeg je istrcao coveculjak u uniformi - Jovan Divjak. Izetbegovic mu je doslovno rekao: "Jovane, molim te da pustis ove ljude, ja ti govorim." Divjak mu je odgovorio: "Ne, druze predsjednice, Vas i Kukanjca vodim u Predsjednistvo, gdje cemo se o svemu dogovoriti, a ove cemo zadrzati." Ponovo je Izetbegovic pokusao da ga urazumi: "Nemojte tako raditi, ne budite tako nepromisljeni. Sarajevu se moze dogoditi Vukovar. Dajte da propustimo ovu kolonu."

Kasnije je, prema Dereticevom svjedocenju, uspostavljena veza s Predsjednistvom.

- Ganicu, dao sam rijec vikao je Izetbegovic, sta ovo treba da znaci... Dolazim tu cim stignemo do Skenderije... Pusti ove ljude.

U tom trenutku, kako svjedoci Deretic, neko je otvorio vrata transportera i na njima su se pojavili general Mekenzi i kratko podsisan razvijen mladic. Zvao se Zoran Cegar, Srbin, pripadnik "Zelenih beretki". Obratio se Kukanjcu:

- Generale, ovoga puta ti poklanjam zivot zato sto je ovdje Alija Izetbegovic. Da znas.

A sto se tice vjerodostojnosti Cegara, covjek je odgovorio:

- Jedva čekam da me tuže! Ali će na sud doći televizija, a ja ću ponijeti sve što imam šta je rađeno po gradu i šta je ko radio da se ovo već jednom raščisti. Udruženje 'Žena-žrtva rata', njih 30, imaju sedam zuba i one komentarišu nešto. Pa, one misle da smo svi mi glupi, da mi ne znamo iz čijih usta oni laju i na koga laju. To je sve zato što sam ja rekao da je počinjen ratni zločin. Jeste, počinjen je i još ih je počinjeno i ja ću dokazati da su počinjeni! Bolje im je da šute. A kad su one tako fine, čestite i pravedne, neka izađu u javnost pa neka kažu šta su sve dobile u Sarajevu, a šta su prije imale. To je moj komentar - jedva čekam da me tuže.
....

Znam imena žena koje su preživjele silovanja u gradu i sad rade tu i sreću se sa zločincima svaki dan. Ovdje nije ničije maslo za ramazana. A i znam, kad smo mi došli da pokupimo leš jedne silovane djevojke koja je izbačena na ulicu, da su naši pucali po nama na obilaznici kod Jevrejskog groblja da ga ne pokupimo, jer ako nema leša - nema dokaza

[url]http://www.**%20No%20links%20**.ba/front/znam-imena-silovanih-zena-u-sarajevu-koje-svaki-dan-susrecu-nase-zlocince[/url]

iPod wrote:Mozda je OT, ali evo apropo optuznica koje dolaze iz Srbije na ime nasih heroja odbrane i gradjanja suverene demokratske i jedine nam BiH, pratim temu o Telemach-u. Naime kako mudro i kurvanjski daju legitimitet dodikovoj RTRS, gdje kazu da ce u terminima igranja utakmice Srbije u sklopu kvalifikacija za Euro 2012, zatamnjivati taj kanal. Nije meni do njihove reprezentacije, vec mi je do ovog cina. Naravno Telemach je najprisutniji u Sarajevu i Mostaru.

a zakon o kablovskim operaterima, jasno kaze da svi operateri moraju u svom sadrzaju da emituju i tri kanala javnog rtv serrvisa BHT, FTV, RTRS, a ovi se ponasaju kao da su oni neka nezavisna drzava, ili tv iz Srbije, fuj.

Treba bojkotovati sve i jedan proizvod koji dolazi iz Srbije, nema druge, govna pokusavaju da nas ruse iznutra i to iz srca Sarajeva, pod parolom do interneta i televizije za 22 KM, izgleda da ce i uspjeti u tome.

plain vanilla wrote:cool, ima tema na politici sad

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =3&t=85651