E da vam i ja napišem nešto...
Prije dvije godine mačku koja je bila kod jednog covjeka 500 metaara od moje kuce udari auto. I ona je nekako došla do moje avlije, mogla je samo na prednje noge jer je povrijeđena kičma.
Davali smo joj hrane (ja i moj mlađi rođak 11 godina), mlijeka, vode... nakon mjesec dana pocela se oporavljati. Vec nakkon dva mjeseca pocela je da hoda... linjala se mnogo, bila raščerupana ali je uspjela prezivjeti.
Kad je došla sebi bila je malo kod nas malo kod jednog komšije... vidjeli smo da nosi mačiće... nije je bilo neko vrijeme... pojavi se na kratko, ode. Jenom je dosla i mjaukala jedno 3-4 dana... stari mi rece da su joj mačci vjerovatno podavili mačiće i da ih trazi... bilo mi je bas zao.
E, prije par mjeseci, opet stomak veliki...
Definitivno je presla kod nas u avliju pa smo je hranili svakodnevno, igrali se sa njom. Doslo je vrijeme da donese macice na svijet. Dva tri dana nije se odvajala od mene.. ako mene nema, cekala je pred vratima. Noc prije nego su macici stigli, u 12 sam izlazi o da je smirim jer je mjaukala ispred vrata
Tuzno je sto je gluha, posljedice udara automobila.
Elem, kazu meni komsije i porodica da nema sanse da s macicima bude blizu kuce i da ce pobjeci.. posto u avliji imam jednu staru kucu poluizgradjenu bez prozora i vrataa tu joj napravim od sijena gnijezo zasticeno sa svih strana...
stavim joj hranu i vodu, dvije tri majce stare
Ujutro imam sta vidjeti
4-5 mačića
E ne znam da sam u zivotu sretniji bio... sta je ta mačka prezivjela i na kraju dobije male smotančere

žive i zdrave...
Da je nebih uznemiravao donesemo joj samo hranu i vodu i nismo virili ... kad je jednom izasla provirio sam i viidio da jedno mace ne dise i ne pomice se ... mislio sam da je mrtvo... polije dva dana opet kad je nije bilo, opet odem virnuti

kad i ono živo!
Jedno je progledalo, ona ih cuva ko oci u glavi... a i mi je pustimo da izadje i onda pazimo da mačak kakav ne dodje da ih nebi.... tako da su sigurni...
Planiram jednog sebi u kucu, i rodjak isto
a ostali ce da terorišu mahalu
eto, to je moj heroj... dusa mala, koja se nije dala slomiti...