Forum Klix.ba

dr.Gonzo wrote:

ime_kojeg_nema wrote:

dr.Gonzo wrote:Ima li neko da je isao na vipassana kurseve sa dhamma.org?

Ja sam išao. Šta te zanima? Iskustvo bih u svakom slučaju ocijenio kao pozitivno.

Ma nista posebno, ali ako imas nesto sto bi htio sa podijelis, rado bih to cuo.
Vjerovatno cu ici na jesen, tako da me zanimaju razna iskustva...

Zahtjevniji je kurs od nekih drugih na koje sam išao. Prvenstveno jer traje 10 dana a i satnice meditacije su duže. Počinje se rano ujutru u 5 i traje do 20h sa kratkim pauzama. Svih 10 dana se šuti izuzev kratkih konsultacija sa voditeljem kursa. Kada sam na kraju progovorio glas mi je zvučao kao da govorim iz bunara . Tamo si odsječen od svijeta i usmjeren na sebe i praksu. Prvih par dana radite meditaciju na dah a zatim se postepeno uvodi vipassana i zadnji dan se radi metta. Ako do sada nisi išao na budističke 'ritrite' ja bih ti prije Goenkine desetodnevne vipassane preporučio nešto kratkotrajnije, ali molim te ne shvataj ovaj savjet preozbiljno niti upozoravajuće. Ti najbolje znaš šta ti je potrebno sada i u kakvoj si 'meditacijskoj formi' . Dobro je prije kursa malo intenzivirati i 'sjedenje' kod kuće da ne upadneš preveć neprimpremljen na preko 10 sati meditiranja dnevno. Iskustvo će ti sigurno biti zanimljivo. Ne bih detaljisao ovdje oko mog iskustva da ne bih na bilo koji način prejudicirao tvoja očekivanja. Ako osjećaš da trebaš otići na vipassanu svakako to uradi. Ja vipassanu nisam nastavio redovno raditi kod kuće. Ne znam zašto, možda mi je malo teška... samatha mi trenutno više odgovara.

Super, hvala na informacijama! Znas li neku organizaciju koja organizuje krace "ritrite"?
Goenka mi je zgodan jer je blizu i dostupno, nadam se samo da cu izdrzati toliko da sjedim. Svakako planiram "trenirati" sjedenje, ali mislim da me za 11 sati u komadu nista ne moze spremiti. Ovako me bole ledja i od 1 sata sjedenja. Al cuo sam od poznanika da su svi prosli kroz tu fazu kad su htjeli da odustanu radi nelagodnosti, ali da je ta nelagodnost sasvim nestala sredinom kursa....

Naravno niko te ne prisiljava da sjediš cijelo vrijeme. Kada osjetiš zamor možeš ustati i prošetati. Tamo gdje sam ja bio mogli smo meditirati i u svojim sobama umjesto u sali za zajedničku meditaciju. Ako ti je neudobno na podu posluži se stolicom. Dobro ti kažu prijatelji, neugodnosti nestaju sredinom kursa. Možda baš zahvaljujući vipassani koja se i bavi tjelesnim osjetima i odnosu prema njima. Što se tiče kratkotrajnih meditacijskih povlačenja kod nas (meni je sve u ex-yu kod nas ) od srca preporučujem one koje organizuje budističko društvo Srednji put. Više o njihovim kursevima http://yu-budizam.com/kurs-info/

Hvala, i ja sam cuo da fizicka nelagodnost prestaje upravo radi vipassana tehnike, i to je jedan od razloga koji me privlaci. Moram provjeriti ima li neki takav kurs u mojoj trenutnoj blizini.

Jedna moja opservacija, možda malo stereotipna i netačna, ali da spomenem . Među ženama na kursevima meditacije najveći broj je prosvjetnih radnica tj. nastavnica. Što se muškaraca tiče čini mi se da je njih najviše informatičara .

792. Potrebna nam je svesnost

Kada ugledamo nešto, odmah se jave asocijacije na prošlost, na osnovu njih privlačnost i odbojnost, a onda i identifikovanje: sve naše želje će nastati, kao i ego, slično tome i naše predrasude i preubeđenja. Sve to nastane i sprečava nas da vidimo stvari kakve zaista jesu, bez iskrivljavanja. Ovo je vrlo važno i zanimljivo područje za posmatranje, a u vezi je sa funkcionisanjem percepcije.

Uzmimo na primer hranu: vrlo je interesantno u kom trenutku zapravo osetimo ukus hrane. Na izvestan način, to je kada je prvi put ugledamo; i onda krenemo da je jedemo sa svim našim asocijacijama, sviđanjima i nesviđanjima. Čak pre nego što smo i stavili zalogaj u usta, tu smo hranu okušali mentalno. Ovo je jedan primer kako na osnovu opažaju nastaju pojmovi ili kako nastaju predubeđenja.

Ista se stvar može dogoditi u vezi sa slušanjem. Na Šri Lanki u ovom trenutku mnogo se govori o podmetnutim bombama. Kada Šrilankanac čuje zvuk petarde, on istog trenutka oseti strah, povezujući taj bezazleni zvuk sa bombom. Na osnovu informacija primljenih kroz naša čula (slike, zvukovi, mirisi, ukusi, dodiri i naravno misli) stvaramo sopstveni svet. Iskrivljujemo stvari i to nam onemogućuje da ih vidimo kakve jesu.

Da bismo zaista uživali u stvarima, potrebna nam je svesnost. Ako je imamo, u stanju smo da uživamo čak i u malim stvarima kao što je cvet, list, mrav, cvrkut ptica. Velika je razlika ako je vaša svesnost, vaša pažnja tu dok gledate, kušate, slušate itd. Možda ćete biti u stanju da nešto vidite kao da ste ga ugledali po prvi put. To je jedan divan kvalitet koji možemo razviti uz pomoć svesnosti. Kada vam uspe da na stvar gledate kao da je prvi put vidite, u tom trenutku postajete istinski živi.

Godwin Samararatne

793. Zašto podučavam?

Nigrodha, možda misliš: "Asketa Gotama tako govori kako bi privukao sebi učenike". Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka onaj ko je tvoj učitelj ostane i dalje tvoj učitelj. Ili možda misliš: "On želi da napustimo pravila koja smo do sada sledili". Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka pravila koja si do sada sledio ostanu i dalje tvoja pravila. Ili možda misliš: "On želi da napustimo život koji smo do sada živeli." Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka život koji si do sada živeo ostane i dalje tvoj život. Ja ne govorim vođen nijednim od tih razloga.

Postoje, Nigrodha, štetne stvari koje nisu do sada bile napuštene, stvari koje prljaju, vode ka preporađanju, zastrašujuće, donose bolne stvari u budućnosti... Radi napuštanja tih stvari ja podučavam Dhammu. Ako vežbaš u skladu sa tom poukim, stvari koje prljaju biće napuštene... i još u ovom životu, uz pomoć sopstvenog viđenja i razumevanja, stići ćeš i boraviti u punoći savršene mudrosti.

Udumbarika-sihanāda sutta ( DN 25.23)

794. Naslednik Dhamme

Onaj čije je poverenje u Tathagatu postojano, duboko ukorenjeno, ustaljeno, učvršćeno i ne može ga pomutiti bilo koji monah ili braman, nijedno božanstvo, Mara, Brahma, niti bilo ko drugi na ovome svetu, taj može s pouzdanjem reći: "Ja sam istinsko dete Blaženog, rođen iz Dhamme, stvoren Dhammom, naslednik Dhamme."

Aggañña sutta (DN 27.2)

795. Tri stava

Tri unutrašnja stava nas sprečavaju da primamo neprekidni tok blagoslova. Ti stavovi se mogu uporediti sa tri lonca: pun lonac, lonac u kom je otrov i probušen lonac.

Lonac koji je pun do vrha nalik je umu prepunom stavova i predubeđenja. Sve već znamo unapred. Imamo toliko fiksiranih ideja da ništa novo ne može na nas da utiče ili nas navede da preispitamo svoje pretpostavke.

Lonac u kojem je otrov liči na um koji je toliko ciničan i cepidlački da sve zatruje svojom grubošću. Nije u stanju da se otvori i u njemu nema spremnosti na istraživanje učenja, niti bilo čega drugog što dovodi u pitanje naš "pravednički" gnev.

Lonac sa rupom je sličan rastresenom umu: naše telo je tu, ali smo mi izgubljeni u mislima. Toliko smo obuzeti razmišljanjem o letovanju iz snova ili o tome šta je za večeru da ostajemo potpuno gluvi za ono što biva rečeno.

Znajući koliko je to tužno primati blagoslove, a ne biti u stanju da od njih imamo koristi, Šantideva želi sebe da sačuva od tuge tako što ostaje otvoren i pažljiv. Ništa se neće popraviti, kaže on, sve dok zaista bolje ne razumemo sled uzroka i posledica. To je poruka koju vredi ozbiljno razmotriti.

Ajahn Chah

Sati wrote:795. Tri stava

Tri unutrašnja stava nas sprečavaju da primamo neprekidni tok blagoslova. Ti stavovi se mogu uporediti sa tri lonca: pun lonac, lonac u kom je otrov i probušen lonac.

Lonac koji je pun do vrha nalik je umu prepunom stavova i predubeđenja. Sve već znamo unapred. Imamo toliko fiksiranih ideja da ništa novo ne može na nas da utiče ili nas navede da preispitamo svoje pretpostavke.

Lonac u kojem je otrov liči na um koji je toliko ciničan i cepidlački da sve zatruje svojom grubošću. Nije u stanju da se otvori i u njemu nema spremnosti na istraživanje učenja, niti bilo čega drugog što dovodi u pitanje naš "pravednički" gnev.

Lonac sa rupom je sličan rastresenom umu: naše telo je tu, ali smo mi izgubljeni u mislima. Toliko smo obuzeti razmišljanjem o letovanju iz snova ili o tome šta je za večeru da ostajemo potpuno gluvi za ono što biva rečeno.

Znajući koliko je to tužno primati blagoslove, a ne biti u stanju da od njih imamo koristi, Šantideva želi sebe da sačuva od tuge tako što ostaje otvoren i pažljiv. Ništa se neće popraviti, kaže on, sve dok zaista bolje ne razumemo sled uzroka i posledica. To je poruka koju vredi ozbiljno razmotriti.

Ajahn Chah

Da, treba čovjek biti "otvoren" da bi mogao napredovati, jer stavovi se mogu mijenjati samo ako dopustiš ljudima da te mijenjaju.

Ispašće da ja samo tražim razlog da napadnem budističko učenje, ali nije tako, ja pročitam ovo što ti postaviš, u meni se javi želja da ti repliciram, i ja to učinim, jer ja se više uzdam u "unutrašnji glas" nego u neke gotove obrasce po kojim trebamo misliti i po kojima trebamo reagovati na drugog čovjeka, na ono što on jest' i na ono što on govori. Ja poslušam emocije, pa šta bude, a budisti se izgleda emocija plaše Jedini budista koji se ne plaši da reaguje emocionalno je @fatko, al' on nije budista

Ono što ja zamjeram budizmu je to što budisti pokušavaju sve da racionaliziraju, sve da uklope u neke šablone koje je Buda proglasio ispravnim, ili možda nije, možda je njegovo učenje tokom vremena toliko puta falsifikovano tumačenjem raznih budističkih svećenika koji su tako samouvjereni da bi čovjek mogao pomisliti da su stvarno reinkarnacija Bude

Mislim da se ništa ne može generalizovati, pa ni budisti. Kvalifikacije tipa "budisti se plaše emocija" ili "jedini budista koji se ne plaši..." su samo generaliziranja koja ne stoje. I kod budista je primjenjiva ona "sto ljudi, sto ćudi". Ono što ih/nas razlikuje jeste stvaranje odmaka kako bi mogli što objektivnije i neutralnije sagledati stvari. Ja recimo često padnem pod uticaj emocija ali se, prije ili kasnije, "vratim" i sagledam situaciju iz pozicije nevezanosti za emociju. Složio bih se da postoji tendencija ka racionaliziranju, ali ne mislim da je to tako zato što je Buda to proglasio ispravnim već zato što to doživljavamo kao ispravno. Osjećamo da je to najbolji način. Ja na budističko učenje i ne gledam kao na istinu nego kao najbolji način za istraživanje istine/a o svemu.

ime_kojeg_nema wrote:Mislim da se ništa ne može generalizovati, pa ni budisti. Kvalifikacije tipa "budisti se plaše emocija" ili "jedini budista koji se ne plaši..." su samo generaliziranja koja ne stoje. I kod budista je primjenjiva ona "sto ljudi, sto ćudi". Ono što ih/nas razlikuje jeste stvaranje odmaka kako bi mogli što objektivnije i neutralnije sagledati stvari. Ja recimo često padnem pod uticaj emocija ali se, prije ili kasnije, "vratim" i sagledam situaciju iz pozicije nevezanosti za emociju. Složio bih se da postoji tendencija ka racionaliziranju, ali ne mislim da je to tako zato što je Buda to proglasio ispravnim već zato što to doživljavamo kao ispravno. Osjećamo da je to najbolji način. Ja na budističko učenje i ne gledam kao na istinu nego kao najbolji način za istraživanje istine/a o svemu.

Da, nije mudro generalizirati, ali opet nemoguće je ne generalizirati, barem kad su u pitanju filozofska ili religijska učenja, jer moramo reći šta je to Budizam, Islam, Kršćanstvo, Judaizam ili neko drugo religijsko učenje.

Ako je Buda rekao da je smisao budizma traženje istine koju je on jedino prvo uočio, onda nam on tim šalje poruku " Tražite vi slobodno, istražujte, sumnjajte, ali istina je ono što ja kažem, i zbog toga ja na budizam gledam kao na Religiju koja zahtijeva da se pridržavaš Budine životne filozofije.

Ja ne volim kad sebi dozvolim da odreagujem previše emocionalno, nekoga uvrijedim pa me kasnije zbog toga grize savjest, i zbog toga pokušavam da nađem način kako da kobtrolišem svoje emocionalno reagovanje.
Ja vjerujem da se mi trebamo naljutiti na nepravdu, neistinu, omalovažavanje od strane druge osobe, ali da ta ljutnja ne treba biti prejaka, već umjerena da bi čovjek mogao reći " U redu, naljutio si me , ali ovaj put ću ti oprostiti to što si me povrijedio, oljagao, predstavio onakvim kakav nisam, ali sljedeći put neću, i zato pripazi malo šta pričaš".

Ako je cilj budizma da se ne nikada ne naljutiš, onda je to pogrešna životna filozofija, jer potiskivanje normalnih emocija, kao što je defanzivna agresivnost može dovesti do toga da ponekad "pukneš" a niko to ne voli.

Nije samo čovjek kriv ako nekada "pukne" , kriva je za to i okolina koja se prema tom čovjeku neprijateljski odnosi a on to trpi dok može.

Ako se ti osjećaš dobro poslije prakticiranja nekog budističkog rituala, onda to čini i dalje, a ako ne probaj nešto drugo

Ja lično nisam dovoljno fleksibilan da bih mogao sjediti " pod turski" pa i ako bih meditirao ja bih ponio onu stolicu na rasklapanje

@Cornholio, ti se slazes sa budistickim ucenjem, samo neces to sebi da priznas
pod dva) imas problem, pricas kako nije dobro suzdzavati emocije, kako je opasno pustiti ih da se gomilaju, okreces i drugi obraz (po ko zna koji put) i svjesno trpis to sto mislis da trpis, te krivis budiste za nezainteresiranost, a istina je da kada bi bili toliko sposobni, ne bi nas uznemiravao svako, jer bi unaprijed ocekivali takvu reakciju sa nase strane i uspjeli bi tu energiju kanalisati na bolji i produktivniji nacin, ostavljajuci kontakte sa osobama za koje unaprijed znamo da nas zele povrijediti, ili samo izbaciti iz balansa, njihovoj prolaznosti i nasem zaboravu

toliko price da se covjek treba ponekad naljutiti, a ti bas u inat sebi ponasas se kao veliki budista...i da znas da si na pravom putu, jos samo da se rijesis unutarnjeg bijesa i bices nedodirljiv

pomislih na kcer, spopadne je huja ako odmah ne povuce, pa od te huje ucini mi se da je na momenat zaboravila/izgubila refleks sisanja...e tako i mi odrasli, od huje, unutarnjeg bijesa, milion negativnih emocija, zaboravimo vidjeti stvari kakvim jesu, zaboravimo uzivati u trenutku, nego se prepustamo beznadju i propustamo moguce lijepe momente
nije ni cudo kad kazu "poput djeteta", jer sta dijete zna, njemu je potrebna pomoc i vodjstvo, mudrost da kontrolise unutarnji bijes i nezadovoljstvo ce steci vremenom
--------------------------

ima li neka vjezbica da se covjek rijesi glavobolje, eksplodiracu

bizet wrote:@Cornholio, ti se slazes sa budistickim ucenjem, samo neces to sebi da priznas ...

Ma nije to ni toliki problem, no stiče se utisak da se ponekad ne slaže sa samim sobom ....

Great Cornholio wrote:e.

Ako je Buda rekao da je smisao budizma traženje istine ....

Pa Buda to svakako nije mogao reći jer on nije bio osnivač budizma već učitelj, vodič Damme, praktičnog puta oslobođenja od patnje ....

bizet wrote:@Cornholio, ti se slazes sa budistickim ucenjem, samo neces to sebi da priznas
pod dva) imas problem, pricas kako nije dobro suzdzavati emocije, kako je opasno pustiti ih da se gomilaju, okreces i drugi obraz (po ko zna koji put) i svjesno trpis to sto mislis da trpis, te krivis budiste za nezainteresiranost, a istina je da kada bi bili toliko sposobni, ne bi nas uznemiravao svako, jer bi unaprijed ocekivali takvu reakciju sa nase strane i uspjeli bi tu energiju kanalisati na bolji i produktivniji nacin, ostavljajuci kontakte sa osobama za koje unaprijed znamo da nas zele povrijediti, ili samo izbaciti iz balansa, njihovoj prolaznosti i nasem zaboravu

toliko price da se covjek treba ponekad naljutiti, a ti bas u inat sebi ponasas se kao veliki budista...i da znas da si na pravom putu, jos samo da se rijesis unutarnjeg bijesa i bices nedodirljiv

pomislih na kcer, spopadne je huja ako odmah ne povuce, pa od te huje ucini mi se da je na momenat zaboravila/izgubila refleks sisanja...e tako i mi odrasli, od huje, unutarnjeg bijesa, milion negativnih emocija, zaboravimo vidjeti stvari kakvim jesu, zaboravimo uzivati u trenutku, nego se prepustamo beznadju i propustamo moguce lijepe momente
nije ni cudo kad kazu "poput djeteta", jer sta dijete zna, njemu je potrebna pomoc i vodjstvo, mudrost da kontrolise unutarnji bijes i nezadovoljstvo ce steci vremenom
--------------------------

ima li neka vjezbica da se covjek rijesi glavobolje, eksplodiracu

Ne slažem, da se slažem ne bih ga kritikovao Nije meni problem ljutnja, mene je strah da ne izgubim sposobnost da se ponekad naljutim pa da sve tolerišem, da sve razumijem, da sve prihvatim kao normalno, mene je strah da ne postanem osoba koja se uvijek smiješi, pa i onda kad je nešto tužno ili kad se normalan čovjek mora naljutiti.

Ja bih volio da vi mene ne doživljavate previše ozbiljno, ali eto vi to izgleda činite, onda se i ja uozbiljim i forum se pretvori u preozbiljno mjesto, a ne bi trebao biti takav, jer kad je čovjek previše ozbiljan zna ga od ozbiljnosti i glava zaboljeti, eto npr. ja vjerujem da je uzrok tvoje glavobolje preozbiljnost, uz naravno i umor, i zato ti ja preporučujem izbjegavanje preozbiljne priče i literature, i odmaranje kad god možeš.

A malecka je malo poranila pa se još navikava na nove uslove života, dok prođe malo vremena i ona će se ustabiliti, a vi joj se sada morate prilagođavati, jer kao što reče neko pametan " Beba je najmoćnije živo biće, ona svima upravlja a njom se ne može upravljati"

fatamorgana wrote:

bizet wrote:@Cornholio, ti se slazes sa budistickim ucenjem, samo neces to sebi da priznas ...

Ma nije to ni toliki problem, no stiče se utisak da se ponekad ne slaže sa samim sobom ....

Ima i toga, pa normalno je da se ponekad u čovjeku javljaju i povremene sumnje i kolebanja, jer sve se mijenja pa nismo ni mi imuni na promjene, možemo se ili odupirati ili dopustiti da nas promjene mijenjaju

Great Cornholio wrote: Ja bih volio da vi mene ne doživljavate previše ozbiljno, ali eto vi to izgleda činite, onda se i ja uozbiljim i forum se pretvori u preozbiljno mjesto, a ne bi trebao biti takav, jer kad je čovjek previše ozbiljan zna ga od ozbiljnosti i glava zaboljeti ...

Zanimljivo da se uozbiljiš k'o dijete na tuti samo kad pričaš pripovijetke o Isusu ...

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:e.

Ako je Buda rekao da je smisao budizma traženje istine ....

Pa Buda to svakako nije mogao reći jer on nije bio osnivač budizma već učitelj, vodič Damme, praktičnog puta oslobođenja od patnje ....

Evo ovako From kaže :" Jedan od najboljih primjera humanističke religije je rani budizam. Buddha je veliki učitelj, »jedan
od probuđenih«, koji shvaća istinu o ljudskoj egzistenciji. On ne govori u ime neke nadnaravne sile, nego u ime uma. On poziva svakog čovjeka da upotrijebi svoj vlastiti um i uvidi istinu, koju je on (Buddha) jedino prvi uočio".

Ako Fromm laže, onda je On kriv zašto ja o Budizmu imam krivu sliku, onda je On kriv zbog toga što ja smatram da je Budino učenje osnova ranog budizma, učenja koje propagira traženje istine za koju je Buda tvrdio da je zna, i da ju je uočio vlastitim umom.

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote: Ja bih volio da vi mene ne doživljavate previše ozbiljno, ali eto vi to izgleda činite, onda se i ja uozbiljim i forum se pretvori u preozbiljno mjesto, a ne bi trebao biti takav, jer kad je čovjek previše ozbiljan zna ga od ozbiljnosti i glava zaboljeti ...

Zanimljivo da se uozbiljiš k'o dijete na tuti samo kad pričaš pripovijetke o Isusu ...

Pa zašto ti to smeta, ja te pripovjetke ne doživljavam kao pripovjetke, već Isusove riječi doživljavam kao Božije, a ja ozbiljno vjerujem u Njega.

Great Cornholio wrote:
Evo ovako From kaže :" Jedan od najboljih primjera humanističke religije je rani budizam. Buddha je veliki učitelj, »jedan
od probuđenih«, koji shvaća istinu o ljudskoj egzistenciji.

To Frommu garant prababa pričala ....

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:
Evo ovako From kaže :" Jedan od najboljih primjera humanističke religije je rani budizam. Buddha je veliki učitelj, »jedan
od probuđenih«, koji shvaća istinu o ljudskoj egzistenciji.

To Frommu garant prababa pričala ....

Nije ba, ozbiljan je to naučnik bio, nikakve on zaključke nije donosio prije nego je neku materiju dobro proučio, iz svih izvora do kojih je mogao doći.

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:
Evo ovako From kaže :" Jedan od najboljih primjera humanističke religije je rani budizam. Buddha je veliki učitelj, »jedan
od probuđenih«, koji shvaća istinu o ljudskoj egzistenciji.

To Frommu garant prababa pričala ....

Nije ba, ozbiljan je to naučnik bio, nikakve on zaključke nije donosio prije nego je neku materiju dobro proučio, iz svih izvora do kojih je mogao doći.

Ma dobar je Fromm al' mu ti malo kvariš ugled,

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:e.

Ako je Buda rekao da je smisao budizma traženje istine ....

Pa Buda to svakako nije mogao reći jer on nije bio osnivač budizma već učitelj, vodič Damme, praktičnog puta oslobođenja od patnje ....

Evo ovako From kaže :" Jedan od najboljih primjera humanističke religije je rani budizam. Buddha je veliki učitelj, »jedan
od probuđenih«, koji shvaća istinu o ljudskoj egzistenciji. On ne govori u ime neke nadnaravne sile, nego u ime uma. On poziva svakog čovjeka da upotrijebi svoj vlastiti um i uvidi istinu, koju je on (Buddha) jedino prvi uočio".

Ako Fromm laže, onda je On kriv zašto ja o Budizmu imam krivu sliku, onda je On kriv zbog toga što ja smatram da je Budino učenje osnova ranog budizma, učenja koje propagira traženje istine za koju je Buda tvrdio da je zna, i da ju je uočio vlastitim umom.

nije Fromm kriv sto prica, nego onaj ko mu sve vjeruje. i dosta drugih naucnika se opeklo na isto, pa na kraju napravise od toga i poslovicu: "od kada sam sebe uhvatio u lazi vise nikom ne vjerujem." Ajnstajn je tu jedan jako prikladan primjer.

elem, prema jednom pripovijedanju pita jedan ucenik mudraca: "imam dva ucitelja i jedan me uci da je bitno koliko sam brz i vjest, a da duhovno mogu nadoknaditi, dok drugi kaze da mi brzina i vjestost ne znace nista bez duhovne snage. kojeg od njih da odaberem? -Pa mu mudrac kaze: "odaberi najbolje od oba."

fatamorgana wrote:

Ma dobar je Fromm al' mu ti malo kvariš ugled,

Ja ga "vaskrsavam", jer grehota je to što ga danas ljudi toliko malo čitaju.