Da se nikad ne zaboravi ...

[RaversintheUK]

Da uvijek sjetimo Ahmici!

[Kal El]

I nikad,NIKAD ne oprosti!

[van helsing]

Sent from my iPhone using Tapatalk

[Danguba]

Sent from my iPhone using Tapatalk

[klaki]

danas na youtube-u nabasah na ovaj video:

http://www.youtube.com/watch?v=cat7IR9jnho

u izraelu se svake godine popale sirene za uzbunu na 2 minute zbog podsjećanja na holokaust. dojmljiv video ,2 min. auta staju i niko ni makac.

zašto se 11.jula ne bi popalile sirene i u sarajavu,zenici,tuzli,mostaru,bihaću (tj.svim neokupiranim bosanskim gradovima) ?

Svaka im cast za ovo. Steta sto nikada necemo docekati nesto slicno ovde. Barem 1 minutu.

Jebem ti sudbinu i politicare. Jedino da se kolko god ljudi organizuje i samostalno uradi ovo na nekim prometnim mjestima.

[Seoskivaralica]

Kakvi , pa mislis da bi tad moglo biti Sarajvo multikulti , kad bi se otvoreno reklo svakom kad udje u njeg ko je i sta je...
Misim nismo mi ta sorta......
Kad bi ih docekale zastave sa ljiljanima na svakom koraku kad bi sve i jedan drot bio Bosnjak , kad bi se u slucaju bilo kakvog spora primjenjivao aparthejd isl....

Mi nismo u stanju ispuniti ni osnovni minimum casnog prema svojim zrtvama , nismo u stanju tuzbu dici kako treba, kakve sirene pa i spomen nam je puno ,kako drugi mogu to pociniti pa onda glorifikovati , mi ni spoznati a ne da se osilimo i pogazimo sve tudje.....

Treba pokrenuti inicijativu te postici taj zakon polako od kantona do kantona.....

[insomnia78]

Nemoj tako, naljutice nam se komsije


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

[Seoskivaralica]

He he he ....komsije....
He he he ....

Volim ja svoje komsije vise nego oni mene sigurno....

Ha ha ha....
Sto me nasmija....

[julisiz es grant]

Čovjeku se ledi krv u žilama dok ovo gleda...gleda i sjeća se...
Ko sve ovo uradi? Da nije drekavac? Da nije drekavac, Milane?
Tema o zločinima u Višegradu je zaključana, jer su nam se dobre komšije uzjebale...ne vole što ih podsjetismo na krv našu nenamirenu.
Mi zaboravljamo, ali dušman pamti...i kad mu vodu nosiš i kad mu jabuku daješ. I svaki ti isto misli.
I onaj za stolom i onaj ispod stola.

[Zijad-Zijo]

https://sisiczijad.wordpress.com/2014/0 ... ne-evrope/

[m_l]

[muha_sa]

https://www.youtube.com/watch?v=e0AvZwhCXAE

[van helsing]

[youtube]http://youtu.be/bAyqxmNPwto[/youtube]


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Straza]

ZVORNIK: PODSJEĆANJE NA ZLOČIN U SNAGOVU

http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

Dvadeset devetog aprila 1992. godine u Snagovu je počinjen neljudski zločin nad civilnim stanovništvom. Trideset šestoro Bošnjaka je ubijeno, a zatim im tijela spaljena.



Danas su se preživjeli članovi porodica, predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, prestavnici javnog i političkog života, komšije i prijatelji prisjetili ovog događaja. Nakon podne-namaza je pručen tevhid u mjesnoj džamiji. Nakon tevhida se obratio glavni imam Medžlisa Haris ef. Mustajbašić.

Prisutni na ovom skupu su posjetili šehidsko obilježje i mjesto gdje su ubijeni bili pokopani. Na istom mjestu su ostaci tijela osoba čija tijela nisu identifikovana zbog spaljivanja. Prigodne tekstove koji podsjećaju na zločine i opominju su pročitale polaznice mekteba u Snagovu.

Potom je obavljena posjeta i učenje fatihe šehidskom mezarju u kojem je svoj smiraj našlo četranaestero žena i muškaraca žrtava ovog zločina četnikih jedinica.

[julisiz es grant]

http://www.e-novine.com/region/region-t ... obili.html

Hava Tatarević (76), simbol bosanske majke, heroine, bola ali i tuge u svijetu, nakon 22 godine, pronašla je svojih šest sinova i supruga u najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, Tomašici, kod Prijedora.

Nikada zaboraviti.
A oprostiti? Onaj ko bi opraštao, prvo neka pita Havu Tatarević smije li to učiniti u njeno ime, halali li ona svojih šest sinova.

[Straza]

Sjećanja na emira jedinice „Šejh Hasan Kaimija“: Ef. Hafizović je bio alim i borac

http://www.nap.ba/vijest.php?id=1346




03 May 14 - 13:37:27

Dok Sarajlije 2. maj obilježavaju kao sudbonosni dan kada su branitelji uspjeli spasiti Sarajevo ali i cijelu BiH, na istoku zemlje, u Podrinju, 2. maja se prisjećaju branitelja, heroja i velikana Mehmeda ef. Hafizovića, piše bh. novinska agencija Patria.

Ef. Hafizović bio je bošnjački imam i šejh, a tokom agresije na BiH borac, imenovan je za pomoćnika komandanta u Prvoj podrinjskoj muslimanskoj brigadi, kasnije i emir jedinice „Šejh Hasan Kaimija“.

Život je izgubio 2. maja '94. godine. Saborci kažu da je to bilo oko 11.00 sati. Stao je na minu, nakon čega je uspio samo spomenuti Božije ime, a onda tijelom pao i na drugu minu.

Ef. Hafizović je rođen 1957. godine u Potočarima kod Srebrenice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1978. godine. Obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u Malome Zvorniku i bio glavni imam za valjevsko-kolubarsko-užički kraj, Srbija.

Aktivno se, s oružjem na prvim borbenim linijama, uključio u odbranu domovine. Imenovan je pomoćnikom komandanta za moral u Prvoj podrinjskoj muslimanskoj brigadi, a potom savjetnikom za vjerska pitanja u istoj brigadi. Kasnije je u sastavu ove jedinice osnovan odred s nazivom “Šejh Hasan Kaimija”, a šejh Mehmed postavljen je za emira, prenosi NAP.

Edib Kravić, autor knjige "Riječ imama i šejha šehida Mehmed-efendije Hafizovića - vazovi, dersovi, hutbe", napisao je o ef. Hafizoviću da je on imao poseban odnos prema mladim ljudima. Od 1985. do 1990. godine okupljao je veliki broj mladih ljudi kojima je držao predavanja usmjeravajući ih na pravi put i odvraćajući ih od ružnih stvari, piše Patria.

[Straza]

Bratunac: Program obilježavanja 22. godišnice stradanja Bošnjaka u Glogovoj


Glogova petak 9.maj 2014 - Obilježavanje godisnjica strijeljanja 65 civila



U selu Glogova, nadomak Bratunca, u petak 9.maja 2014.godine biće obilježena 22.godišnjica od zločina počinjenih u ovom mjestu.

Naime, 9.maja 1992.godine izvršen je napad na Glogovu kojom je koordinirao ratni zločinac Miroslav Deronjić. Snage koje su izvele napad sastojale su se od pripadnika JNA, bratunačkog TO-a i policije te drugih paravojnih snaga.

Tom prilikom, agresori su zarobili, a potom strijeljali 65 mještana iz Glogove. Selo su zapalili i etnički očistili od bosanskih muslimana.

Idejno rješenje spomen obilježje 'Ejub Golić'




http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

[Straza]

Muderiss Halilović učesnik manifestacije Dani otpora Zvornik 2014



U ponedjeljak naveče (poslije Akšam namaza) 7.aprila, počet će obilježavanje 22. godišnjice od početka agresije na Zvornik i Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali i prisjećanje na herojski otpor građana RBiH.

Udruženje "Prosvjetitelj", ove godine će podržati manifestaciju angažovanjem jednog od najboljih sinova Armije RBiH u protekloj agresiji, dobitnika zlatnog ljiljana, muderissa Nezima Halilovića koji će u petak naveče od Akšam namaza u džamiji na Kula Gradu govoriti o prvom pruženom otporu agresiji na našu domovinu.

Uz muderissa, program u džamiji na Kula Gradu obogatit će i hor Medžlisa IZ Zvornik. Dan otpora 8.april biće tradicionalno obilježen protokolom koji je standardiziran za ovakve prilike i ovu godišnjicu.

Specifično za ovu godišnjicu, a koja se tradicionalno obilježava jeste i razlika u odnosu na sve ostale naše godišnjice, a to je velik broj mladih koji organizovano dođu na ovu manifestaciju.

Ovih dana se u Zvorniku govori o velikom stradanju Bošnjaka, ali i o nezabilježenom herojstvu u modernoj historiji čovječanstva. Otpor koji je započeo 8.aprila u gradskim ulicama Zvornika, nastavljen je više od dvadeset dana na zidinama starog Kula Grada i obroncima ovovog historijskog mjesta. Branioci (nezvanični podaci govore o njih 150 slabonaoružanih) odoljevali su napadima više od dvadeset dana, prkoseći hordama koje su stigle preko Drine, njih 150 prkoseći logici i svim vojnim taktikama branili su se od sinhronizovanih napada četiri vojna korpusa JNA. Vojni strateg i komandant odbrane Samir Ništović alias "Kapetan Almir" svojom dosijetljivošću i lucidnim potezima skoro mjesec dana branio je nastavak "napredovanja" prema zacrtanom planu agresora.

Ova hrabrost i neviđena "ludost" branioca na Kula Gradu dala je ključno vrijeme potrebno za odbranu države i pripremu građanima BiH da se odupru strategiji nestanka države BiH i njenih građana.

Nažalost još uvijek se ne znaju imena svih branioca koji su tih dana prije 22 godine zadivili cijelu državu, svijet i komandu JNA. Nema ni Spomen obilježja nit ploče sa imenima Šehida i palih boraca iz tih herojskih dana na Kuli. Angažmanom četiri vojna korpusa iz JNA agresori su uspjeli da zauzmu Kulu i time završe projekt čišćenja centra grada od nesrpskog stanovništva, a nastave dalje sa svojim planom idući prema općinama u sjeveroističnoj Bosna



Udruženje demobilisanih boraca ARBiH Zvornik uz podršku Medžlisa IZ Zvornik i Saveza RVI Zvornik i ove godine peti put za redom, skromnom manifestacijom prisjetit će se najboljih sinova BiH iz tog vremena.

http://www.prosvjetitelj-muallim.org/vi ... -2014.html

[Straza]

GNUSAN ZLOČIN: Pogledajte kakav je zločin za Dan Evrope počinjen nad Bošnjacima u Glogovoj

http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

U mjesecu maju traje obilježavanja genocida nad Bošnjacima u općini Bratunac... Jedan od najvećih zločina počinjen je 9. maja (kada je dan Evrope) u mjestu Glogova, pri čemu je strijeljano preko 70 civila, a ukupno stanovništvo je raseljeno, a imovina Bošnjaka zapaljena.



Pored podsjećanja na događaje u Glogovoj sjetit ćemo se i nekih događaja iz 1992.godine. April i maj su prvi mjeseci nezavisne Bosne i Hercegovine, ali i prvi mjeseci zlodjela i zvjerstava svih protagonista Velikosrpske ideje koji su se tih dana povampirili i učinili najveće zločine u Evropi poslije II svijetskog rata.

Podsjetiću Vas kratko da je općina Bratunac najistočnija tačka u Bosni i Hercegovini, da je 1991. Imala 33 619 stanovnika od čega su gotovo dvije trećine bili Bošnjaci.Odnosno da je mjesto Glogova imalo 1913 stanovnika od čega su 1901 bili Bošnjaci.

Kao takva općina Bratunac je bila od velikog strateškog značaja za protagoniste velikosrpske zločinačke ideje. Ovo područje zbog blizine sa Srbijom trebalo je da bude jedan od najvažnijih stubova Velike Srbije.

Velika smetnja ovim zločinačkim planovima bilo je bošnjačko stanovništvo koje je kao većina naseljavalo „Srednje Podrinje“. Plan agresora je bio da jednim dijelom monstrozno pobije a drugim da bošnjačko stanovnistvo uz velike patnje raseli i sa ovog područja i trajno onemogući povratak.

Neki od mehanizama ovog plana bili su ubijanje vojnosposobnih muškaraca na licu mjesta i prikazivanje tog čina u kontroliranim medijima kao borbu protiv ekstremista, zatim pljačkanje i paljenje kuća, rušenje vjerskih i kulturno-historijskih objekata, pri čemu bi se izazvao strah kod stanovništva, a potom se dalje nastavilo sa bezobzirnim zločinima nad ženama, djecom i starcima, te bi se na kraju ostatak stanovništva prisilno raselio iz svojih mjesta.

Plan koji je sadržavao prethodno spomenute mehanizme napravljen je u SANU u Beogradu i imao je za cilj stvaranje Velike Srbije, u kojoj nije trebalo biti mjesta za druge narode.

Naše mjesto Glogova bilo je ključ u zauzimanju općine Bratunac, što se vidi i iz dokumenata o sporazumnom priznanju krivice tadašnjeg predsjednika kriznog štaba opštine Bratunac zločinca M. Deronjića koji je u Hagu priznao zločine između ostalog i za Glogovu.

Ovom prilikom citiraću presudu Haškog tribunala od 30.marta 2004.godine odnosno tačke od 18. do 26. u kojima je navedeni zločinac osuđen na 10 godina zatvora.

„18. Opštinu Bratunac zauzele su snage bosanskih Srba 17. aprila 1992. Izmedju kraja aprila ipočetka maja 1992., Miroslav Deronjić je u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bratunca ostvarivao de facto i de jure kontrolu nad Teritorijalnom odbranom i de facto kontrolu nad policijom, i ovlastio TO i bratunačke policijske snage da razoružaju stanovništvo bosanskih Muslimana u selu Glogova. Od tog trenutka, Glogova je bila ne samo razoružano već i nebranjeno selo.

19. Dana 27. aprila 1992. ili približno tog datuma, Milutin Milošević, načelnik srpskog SUP-a,
govoreći u ime Miroslava Deronjića, rekao je mještanima Glogove da neće biti napadnuti jer su
predali svoje oružje.

20. Na sjednici Kriznog štaba 8. maja 1992. Miroslav Deronjić najavio je da će se narednog dana
sprovesti operacija protiv sela Glogova. Objasnio je strateški značaj zauzimanja Glogove. Plan stvaranja srpske nacionalne teritorije ne bi se mogao sprovesti u opštini Bratunac a da se prvo ne
zauzme Glogova i njeno cjelokupno muslimansko stanovništvo ne premjesti na nesrpsku teritoriju. Naglasio je da, ako muslimanski stanovnici Glogove ne pruže otpor, svi treba da se dovedu u centar sela i prevezu autobusima i kamionima van opštine Bratunac, u Kladanj. Miroslav Deronjić je tako izjavio da će se, ako operacija u Glogovi prođe dobro, narednih dana nastaviti operacija trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana u gradu Bratuncu i, izmedju ostalog, mjesnim zajednicama Voljavica i Suha.





21. Na ovoj sjednici Kriznog štaba, Miroslav Deronjić je, djelujući u svojstvu njegovog predsjednika, izdao naređenje da se napadne nebranjeno i razoružano selo Glogova, da se ono spali i da se prisilno rasele stanovnici bosanski Muslimani, uzevši u obzir i prihvatajući veliku vjerovatnoću da će neki od njih biti ubijeni tokom tog napada.

22. Imena 64 nenaoružana bosanska Muslimana iz Glogove, koje su pogubili pripadnici snaga koje su izvršile napad 9. maja 1992. poznata su Pretresnom vijeću. Njihova imena navedena su u
Dijelu XII ove presude.

23. Napad na Glogovu bio je združena operacija, koju je koordinirao i nadzirao Miroslav Deronjić. Snage koje su izvodile napad sastojale su se od pripadnika JNA, bratunačkog TO-a, bratunačke policije i drugih paravojnih snaga.

24. Snage koje su učestvovale u napadu prisilno su iselile civile bosanske Muslimane iz njihovih
domova u selu Glogova. Konkretno, žene i djeca koji su preživjeli napad ukrcani su u autobuse i
protjerani na teritoriju koju su držali Muslimani, izvan opštine Bratunac. Ni Optužnica ni Činjenična osnova ne navode detalje onoga što se desilo žrtvama tokom napada i tokom i poslije njihovog transporta.

25. Optuženi se izjasnio krivim na činjenicu da je tokom napada na Glogovu bio prisutan dok su
snage koje su izvodile napad sistematski palile kuće, zgrade, polja i plastove sijena bosanskih Muslimana sprovodeći tako bezobzirno uništavanje širokih razmjera domova, poslovnih objekata i lične imovine bosanskih Muslimana u Glogovoj. On je prihvatio predvidivu posljedicu da će i džamija biti uništena.

26. Kao posljedica napada kojeg je naredio Miroslav Deronjić, veliki dio Glogove sravnjen je sa
zemljom a u selu nije ostao nijedan Musliman.“

Nažalost Bratunac i Glogova nisu bili jedina područja u kojima se desio zločin, njima slična sudbina je zadesila cijelu Bosnu i Hercegovinu. Zato sa gorčinom gledamo kako se neki ovih dana ismijavaju žrtvama najmonstroznijih ratnih zločina u Evropi nakon II svijetskog rata, naime danas se slavi i Dan Evrope 9. Maj. To je i dan kada je pobijeđen fašizam, odnosno dan kada je oslobođen zloglasni logor Aušvic.

Nakon što smo se osvrnuli na ovaj monstrouzni zločin koji je počinjen nad bošnjačkim civilima, ovdje u Glogovoj, nad našim najmilijim, važno je pomenuti i kakav je danas pogled na ovaj događaj.

Ovdje želim naglasiti dvije stvari „ZABORAV“ i „DOSTOJANSTVO“. U osnovi ovo nam se čini kao da ovo nema veze jedno s drugim, ali u nastavku ćemo čuti drugačije.




ZABORAV: Obrnuti proces od pamćenja. Proces tokom koga se privremeno ili trajno potpuno ili djelimično gubi ono što je bilo zapamćeno - nema reprodukcije, prepoznavanja, uštede pri ponovnom učenju.

Postavlja se pitanje, da li je zaboravljenje ovog zločina, veliko iskušenje, posebno danas? Danas u periodu, ekonomskih i socijalnih poteškoća u bh društvu. Ljudi danas najčešće govore o zapošljavanju, o socijalnim pravima, o povećanju cijena, a smanjenju plata i stagnaciji prihoda itd. Naravno ovo je razumljivo, jer mora se živjeti, građani BiH su se i borili za bolje uslove života u svakom pogledu.

U ovoj novoj borbi roditelja sa činjenicom, kako će djecu poslati u školu, obezbjediti im osnovne uslove, stiče se dojam da zaboravljaju zbog zaokupljenosti prethodno navedenim problemima, da djecu nauče nečemu što u školama kakve danas jesu ne mogu naučiti, a to je između ostalog i ovaj zločin, tj činjenice u vezi ovog.

Nedavno je bila anketa u Sarajevo o tome da li mladi ljudi znaju šta se desilo u tom gradu 2.i 3. Maja 1992.? Većina mladih je odgovorila da ne zna, nekoliko je reklo i citiram „tulum poslije 1. Maja“

Nisam provodio anketu među mještanima Glogove koji ovdje žive, ali i među onima koji ovdje ne žive, i među njihovim potomcima, o tome, da li znaju šta je bilo 9. maja u Glogovoj? Teško mi je da zamislim da bi odgovori bili kao ovi prethodni koje smo pomenuli u Sarajevu.

Ovdje smo mi, svi mi, sad na potezu, hoćemo li odvojiti u godini pola sata da svojoj djeci kažemo istinu, istinu i samo istinu, ne našu, nego kao što smo čuli istinu koju je potvrdio i Sud u Hagu. To ovdje, danas kažem, „obaveza svih nas je da jednom u godini svojoj djeci ispričamo šta se desilo 9. maja u Glogovoj, zatim u Bratucu, pa u cijelom Podrinju, pa naravno i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

To radimo radi DOSTOJANSTVA. Dostojanstvo čovjeka je unutarnji i istovremeno socijalni zahtjev za vrednovanje i poštovanje koji pripada svakom čovjeku.

Zašto spominjem dostojansto? Da li je ono važnije od onih socijalnih i ekonomskih problema koje smo spomenuli, veliko je pitanje. Ali budite sigurni ako izgubimo dostojanstvo tako što nećemo svoju djecu učiti šta je bili u Glogovoj 9. maja i u BiH od 1992.1995. (a imamo presude Haškog tribunala) onda ćemo izgubiti dostojanstvo u svakom pogledu. Nećemo ga imati ni na jednom polju.

Ako izgubimo dostojanstvo što ćemo se stidjeti da kažemo i naučimo svoju djecu o onom što je zaista bilo i što je na međunarodnom nivou presuđeno, eh onda se bojim da nam ni u jednom pogledu neće biti dobro. Nemojte da zaboravimo koji nam je zadatak od danas, pitajte svoju djecu šta znaju i koliko znaju i učite ih, SVI SMO ODGOVORNI.

Istoćna Bosna / Moje Podrinje

[Straza]

SREBRENICA: GODIŠNICA ZLOČINA NAD BOŠNJAČKIM CIVILIMA

http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

Porodice žrtava, predstavnici općinske vlasti i srebreničkih udruženja te mnogobrojni sugrađani, učenjem Fatihe, polaganjem cvijeća i održavanjem historijskog sata danas su u mezarju Bijele džamije u Srebrenici obilježili 22. godišnjicu zločina nad bošnjačkim civilima na području općine Srebrenica.



Naime, na današnji dan srpske snage su ubile i u kućama zapalile više od 20 starih i iznemoglih osoba.

Ćazim Salimović na današnji datum je izgubio roditelje.

-Moji roditelji su ubijeni na stravičan način. Vjerovao sam svojim komšijama da moje roditelje i ostale sugrađane niko neće dirati, međutim, desilo se ono najgore što se moglo desiti. Žao mi je što su stranim zločincima pomagale naše komšije Srbi iz Srebrenice s kojima smo toliko stoljeća zajedno živjeli i sarađivali - kazao je Salimović.

Potpredsjednik Skupštine općine Srebrenica Hamdija Fejzić podsjetio je da je na današnji dan ubijeno 27 starih i nemoćnih, osoba koje nisu izašle iz zgrada i nisu ni smatrale da trebaju da idu sa svojih ognjišta.

-Srpske snage su pokazale svoju namjeru i bio je to početak genocida na prostoru općine Srebrenica, na prostoru BiH - kazao je Fejzić.

Načelnik Općine Srebrenica Ćamil Duraković poručio je ovom prilikom da su živa sjećanja jedini način da se zločin ne zaboravi.

- Buduće genaracije nikad ne smiju zaboraviti zločine koji su se desili na području Srebrenice. Ovo je jedini put da se ne zaboravi, a naše žrtve su vodilje za budućnost - rekao je Duraković.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe te historijskog sata, u Čaršijskoj džamiji u Srebrenici proučen je i tevhid za žrtve ovog zločina.

Također, u naseljima Žabokvica, Dobrak, Skelani i Poljak, učenjem Fatihe i tevhida podsjetilo se na zločine nad bošnjačkim civilima, za koje još niko nije odgovarao.

Istočna Bosna

[Straza]

SAPNA-ZASEOK: Obilježavanje 22.godišnjice pogibije narodnog heroja Mehdina Hodžića

http://www.istocnabosna.com/myjoomla/in ... &Itemid=66



Mehdin Hodžić, u narodu poznat kao kapetan Senad i Crni labud, rođen je 15. oktobra 1952 godine u Tuzli. Do izbijanja agresije radio je kao policajac u splitskom Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. U agresiji na Hrvatsku stječe svoje prvo ratno iskustvo. Krajem 1991. vraća se u rodnu Tuzlu gdje se uključuje u rad Patriotske lige BiH.

Poginuo je kao vojnik 10. maja 1992. u selu Zaseok u Sapni, gdje je njegovom zaslugom izvojevana jedna od prvih pobjeda buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. U toj akciji kapetan Senad i njegovi saborci zarobili su prvi tenk i samohotku za Armiju BiH.

Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.


Svjesni Bošnjaci nikada neće zaboraviti Senadovo herojstvo, a njegova borba za domovinu i narod ostaje trajna inspiracija novim generacijama.
Istočna Bosna/Glas Drine

VIDEO

https://www.youtube.com/watch?feature=p ... 2dAVAagajY

[Straza]

Na mostarskim Šehitlucima učenjem Ja-sina obilježen 9. maj

http://www.miz-mostar.com/index.php/vij ... BEen-9-maj






Povodom obilježavanja 9. maja jučer su na mostarskim Šehitlucima imami Medžlisa Islamske zajednice Mostar proučili suru Ja-sin i poklonili hatma-dovu pred duše šehida Bosne i Hercegovine, posebno šehida Mostara u proteklom ratu.



Ovim činom obilježena je i dvadeset prva godišnjica stradanja pripadnika Armije RBiH nakon napada snaga HVO na komandu IV korpusa u zgradi „Vranice“ kada je zarobljeno i ubijeno trinaest zlatnih ljiljana.




Tek 2007. pronađena su tijela deset ubijenih: Alija Čamo, Senad Ćehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava i Nazif Šarančić, dok se za tijelima Feđe Huskovića, Hasana Balića i Šefika Pobrića još uvijek traga.

[Straza]

Godišnjica pogibije Mehdina Hodžića: 'Crni labudovi' se postrojili sa svojim sinovima

http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

Ovaj dan se ujedno obilježava i kao Dan Mjesne zajednice Zaseok, s obzirom na odbrambeno-oslobodilačku ulogu ovog mjesta u proljeće 1992 godine.



Mnogobrojni Senadovi saborci 'Crni labudovi' koji su ovim povodom pristigli iz svih krajeva BiH i šire, članovi Udruženja porodica šehida i poginulih boraca, predstavnici Patriotske lige Tuzlanskog kantona, Udruženja boraca PL Sapna, Kluba Patriotske lige općine Tuzla, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona, delegacija 2. pješadijskog (rendžerskog) puka, predstavnici Općine Sapna, brojni prijatelji kao i mještani Zaseoka, položili su cvijeće i proučili fatihu na mjestu pogibije " Crnog labuda". Nakon toga uslijedila su prigodna obraćanja o liku i djelu Mehdina Senada Hodžića i o odbrani Bosne i Hercegovine na ovom području.




Cvijeće je položeno i na spomen obilježje "Crnom Labudu " i braniteljima tog kraja u periodu 1992.-1995. godine te su uručena priznanja i zahvalnice članovima porodica šehida i poginulih boraca iz Zaseoka.

Izvršeno je i postrojavanje Crnih labudova sa kojima su ovaj put u stroju bili i njihovi sinovi.

Saborci i mještani proučili su fatihu i položili cvijeće i na mjestu pogibije Kapetana Hajre u Nezuku.

10. maja 1992. godine, pokrenuta je ofanziva na selo Zaseok od strane četničkog agresora, potpomognuta JNA, sa ciljem da se zauzme selo i uništi bošnjački narod. Zahvaljujući hrabrim braniteljima Zaseoka, na čelu sa legendarnim Kapetanima Senadom i Hajrom, ofanziva je zaustavljena, i tom prilikom su zarobljeni tenk T-55, samohotka i uništeno komandno vozilo, prvo zarobljeno oružje u BiH. Komandant Mehdin Hodžić i njegovi saborci su sačuvali narod ovog kraja, a ujedno je sačuvana i cijela slobodna teritorija Teočaka i Zvornika. Nažalost, u smiraj bitke, poginuo je i junak Mehdin Senad Hodžić. Četnički snajperista ga je pogodio tačno u srce. Zajedno sa njim poginula su još tri borca Armije BiH.




Za vrijeme borbi, a i pri samom ranjavanju Mehdin je govorio da se Tuzla i BiH brane na Drini, uz poruku svojim saborcima: "Nemojte da se šalite da ovu liniju napustite". Obećanje dato majci da četnička noga neće kročiti u Tuzlu je ostvareno zahvaljujući patriotima i borcima koji su slijedili primjer komandanta " Crnog labuda ". Borio se časno i u skladu sa zakonima ratovanja po Ženevskoj konvenciji, hrabro se odupirući svim četničkim napadima sa ljudstvom svoje jedinice, slabo opremljene, ali spremne da slijedi njegove naredbe.

Mehdin Senad Hodžić posthumno je odlikovan ordenom Heroja oslobodilačkog rata i promoviran u čin Brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine za zasluge u pripremanju odbrane zemlje od agresora. Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan.

Nakon njegove pogibije saborci odlučuju da ime "Crni labud" daju i njegovoj jedinici koja postaje elitna jedinica za specijalne namjene Armije RBiH " Crni labudov



U okviru obilježavanja 10. maja, dana Senadove pogibije, u mjesnoj džamiji proučen je tevhid i upriličen je obilazak šehidskog mezarja u Zaseoku.

Odigran je malonogometni turnir, a najbolji učesnici su nagrađeni peharom i zahvalnicama.

I u Atik džamiji u Hemlijašima, gdje je ukopan Mehdin Senad Hodžić, proučen je tevhid.


Istočna Bosna/Bportal.ba

[BHCluster]

Fondacija Istina, pravda, pomirenje utvrdila identitet žrtava stradalih na Brčanskoj Malti

Poslije sedmogodišnjeg istraživanja, predsjednik fondacije Sinan Alić kaže kako je uvidom u dokumentacije utvrđen broj od 37 stradalih osoba i to 33 vojnika koja su se nalazila u koloni, tri pripadnika SJB Tuzla i jedne žene, prve civilne žrtve rata u Tuzli.

"Spisak stradalih napravljen je na osnovu dokumenata Okružnog suda u Beogradu, odnosno iskaza svjedoka i vještačenja dr. Đorđa Alimpijevića i dr. Željka Karana, zatim Komemorativnog centra Tuzla, ICMP-a sa sjedištem u Lukavici, Instituta za sudsku medicinu VMA u Beogradu i Zavoda za patologiju UKC-a Tuzla. Ne kažemo da je spisak konačan, ali o svim navedenim imenima postoji forenzička istina", navodi Sinan Alić.

U optužnici protiv Ilije Jurišića navode se imena 58 poginulih, a svojevremeno je ta cifra iznosila i 350.

Međutim, Sinan Alić kaže kako 21 tijelo sa spiska od 58 nije pronađeno i identifikovano.

"Spisak od 21 osobe koje su evidentirane kao stradale na Brčanskoj Malti nalaze se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine Srbije, ali bez ikakve dokumentacije, već samo na osnovu izjava svjedoka", kaže Alić.

Alić je rekao kako je ratna vlast Općine Tuzla napravila propust što odmah nakon događaja na Brčanskoj Malti u junu ili julu 1992. godine nije objelodanila spisak poginulih osoba.

[Grover]

Stefan Karganović Bombona




http://www.prvimart.ba/vijesti/vlada-rs ... 898-900-km