Na današnji dan 1945 osnovan je UNESCO
(United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) kao krovna organizacija u sklopu UN-a. Njen osnovni cilj jest da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao metode pospješivanja univerzalnog poštovanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda.
Jedna od uloga koju UNESCO ima jeste i zaštita svjetskih kulturnih i prirodnih spomenika kao i nematerijalne baštine. Nažalost mnoga mjesta svjetske baštine su danas ugrožena, kako ona prirodna tako i ona kulturna. Svjedoci smo propadanja velikog koraljnog grebena, ali u posljednje vrijeme mnogo više se priča o materijalnoj baštini koja je ugrožena ratnim sukobima, prvenstveno ona na prostoru bliskog istoka.
Na listi ugrožene baštine nalazi se ukupno 12 spomenika kulture sa prostora zemalja bliskog istoka koji su ugroženi ratnim sukobima koji se tamo odvijaju i to, 6 mjesta iz Sirije, 3 iz Iraka i 3 iz Jemena. Kao osoba koja mnogo prati zbivanja u Siriji i kao neko ko ovu zemlju, njen narod i njenu kulturu neizmjerno poštuje osvrnut ću se na ugrožene spomenike Sirije, a Irakom i Jemenom ako hoće neka se pozabavi neko ko bolje poznaje tematiku tih zemalja.
Sirija
Antički grad Alep
Uvršten na UNESCO listu svjetske baštine na 10-oj sesiji 1986. godine. Prostor ovog spomenika kulture obuhvata centar starog grada Alepa koji se inače smatra najstarijim kontinuirano naseljenim naseljem na svijetu. Karakteristike starog dijela Alepa su uske ulice, natkriveni sokaci i bezistani, mnogobrojni karavansaraji kao i velike begovske rezidencije. Prije rata oko 120 000 stanovnika Alepa je živjelo u ovom spomeniku kulture, od 2012. godine pa do danas ovaj dio grada je kontinuirano izložen sukobima između vladinih i pobunjeničkih snaga budući se linije razgraničenja protežu uzduž i poprijeko starog dijela grada.
Fotografija starog grada od prije rata
Neke od poznatijih građevina koje se nalaze u ovom dijelu grada su: Alepska Citadela iz prvog milenija prije nove ere, al Šibani crkva i sjemenište iz 13. stoljeća, Hanka al Farafira; sufijska tekija iz 1237 godine, mnoge medrese, hanovi, tekije i kapije kao i mnoge crkve i džamije od čega je najznačajnija ona Velika džamija u Alepu (Omejidska džamija) izgrađena 715. godine.
Citadela
Građevina koja je simbol Alepa, izgrađena u prvom milenijumu prije nove ere na polu-umjetnom brežuljku u centru grada, dograđivana u srednjem vijeku u 13- stoljeću a teška razaranja je doživjela u nekoliko zemljotresa od čega je najrazorniji bio onaj iz 1822 godine. Danas je Citadela na prvoj liniji borbi i koristi se kao vojni objekat od strane vladinih snaga zbog dominantne pozicije u starom dijelu grada, svakodnevno je izložena granatiranjima te je preživjela nekoliko oštećenja.
Citadela
Glavni ulaz u Citadelu koji se može pronaći na mnogim fotografijama kao i simbolima Alepa
Velika (Omejidska) džamija
Izgrađena 715 godine mada je današnji oblik poprimila u periodu između 11 i 14 stoljeća, prepoznatljiva po svom minaretu iz 1090 godine kao i prostranom popločanom dvorištu i mnogobrojnim fontanama koje su stanovnici Alepa stoljećima koristili za abdeste i molitve.
U Aprilu 2013 godine bila je svjedkok teškog razaranja pri čemu je u potpunosti uništen i njen prepoznatljivi minaret, i danas je izložena sukobima jer se nalazi u neposrednoj blizini linija.
Eksterijer džamije slikan iz vana sa prepoznatljivim minaretom, fotografija od prije rata
Fotografija iz dvorišta džamije neposredno nakon urušavanja minareta od posljedica bombardovanja
Antički grad Bosra
Nalazi se na jugu Sirije u provinciji Dara'a, na listu svjetske baštine uvršten na četvrtoj sesiji 1980 godine. U antičkom periodu Bosra je bila značajan centar Rimskih provincija, grad je u prošlosti imao i 80 000 stanovnika što ga je činilo jednim od najnaseljenijih gradova bliskog istoka. Grad je veoma značajno arheološko nalazište a najprepoznatljiviji simbol ovog spomenika kulture je Rimski amfiteatar iz drugog stoljeća. Grad je pretrpio manja oštećenja jer se nalazi podalje od linija sukoba, trenutno se nalazi pod kontrolom pobunjeničkih frakcija pa tako kod UNESCO-a postoji bojazan od pljačke arheoloških artefakata što i jeste jedan od glavnih razloga uvrštenja na listu ugroženih spomenika kulture.
Rimski amfiteatar u Bosri
Antički grad Damask
Uvršten na listu svjetske baštine na trećoj sesiji 1979 godine. Prepoznatljiv po brojnim spomenicima iz Rimskog perioda kao i perioda ranog Islama. Grad je pretrpio manja oštećenja jer se ne nalazi direktno na prvim linijama sukoba ali je ugrožen neselektivnih granatiranjima iz okolnih predgrađa, prije svega su ugroženi mnogobrojni bezistani koji su primamljiva meta za gađanje.
Kao i u Alepu starim gradom dominira Velika (Omejidska) džamija izgrađena u 8. stoljeću. Za razliku od imenjakinje u Alepu Šamska džamija je prošla bolje te je pretrpila tek neznatna oštećenja.
Dvorište Omejidske džamije u Damasku
Al Hamidija bezistan.
Najveći i najznačajniji bezistan u Damasku, dug 422 metra, nalazi se u neposrednoj blizini Omejidske džamije, pretrpio neznatna oštećenja ali u nekoliko navrata su civili gubili živote u neselektivnom granatiranju na ovaj spomenik kulture.
Hram Boga Jupitera u Damasku
Zaboravljeni gradovi (na listi UNESCO-a uvršteni kao Antička sela sjeverne Sirije)
Na listu uvršteni u samo praskozorje rata, na 35-oj sesiji 2011 godine. Riječ je o skupini od 700 naselja od kojih 40 služe kao primjer tipičnih naselja ranog bizantskog perioda. Naselja su građena u periodu 1 do 7 stoljeća a postepeno su napuštana od 8 do 10 stoljeća. Sela su bila naseljena kršćanskim življem tako da su i najznačajniji arheološki ostaci uglavnom crkve. Veliki broj sela se nalazi pod kontrolom Islamističkih grupa koje su osim uništavanja ovih crkava pribjegle i pljačkanju artefakata koji su se potom mogli naći na crnom tržištu.
Neke od najznačajnijih građevina sa ovog prostora su.
Crkva svetog Simeona
Bazilika Harab Šams
Ruševine grada Sedžila
Krak des Chevaliers
Na listu baštine uvršten na 30-oj sesiji 2006 godine. Predstavlja najvažniji i najbolje očuvani srednjovjekovni dvorac. Prve zidine datiraju iz 1031 godine i izgradili su ga Kurdski vojnici, u tom periodu se tako i nazivao Hisn al Akrad (Dvorac Kurda), 1142 godine vojvoda od Tripolija, Rejmond II poklanja dvorac vitezovima reda Ivanovaca koji su u periodu 1142 - 1170 ovaj dvorac renovirali u izgled po kojem je ostao prepoznatljiv i danas.
Dvorac je pod vitezovima ostao za vrijeme Križarskih ratova do 1271 kada su ga osvojili Mamluci. Dvorac je u periodu 2012 - 2014 bio poprište borbi između vladinih i pobunjeničkih snaga, 2014 godine vladine snage su u potpunosti uspostavile kontrolu nad širim područjem Kusejra (provincija Homs) gdje se ovaj dvorac nalazi. Početkom ove godine započeti su planovi o obnovi dvorca u koje je uključen i UNESCO. Dvorac nije pretrpio znatna oštećenja te je većim dijelom ostao u prvobitnom obliku.
Krak des Chevaliers od prije rata
August 2013, trenutak kada je jedan projektil pogodio dvorac pri čemu je izazvao požar
Palmira
Zadnji ali možda i najprepoznatljiviji simbol Sirije, stradanja ali i kulturni spomenik o kojem se najviše pričalo. Na listu svjetske baštine uvrštena na četvrtoj sesiji 1980 godine. Život u Palmiri datira još iz drugog milenijuma prije nove ere, spoj različitih kultura i običaja je formirao jedinstvenu Palmirsku kulturu, dovoljan pokazatelj o autohtonosti Palmire je i činjenica da su žitelji ovog antičkog grada formirali i vlastito Palmirsko pismo.
Grad je 2015 godine pao u ruke tzv. Islamske Države koja je uništila i opljačkala mnoge dijelove ovog bisera pustinje kako ga mnogi zovu. 2016 godine Sirijska vojska je u opsežnoj akciji vratila kontrolu nad prostorom Palmire i na sreću Sirijaca ali i cijelog svijeta utvrdila da su uništenja i oštećenja mnogo manja nego što se strahovalo, od tada uz pomoć UNESCO-a Sirijska vlada radi na projektu rekonstrukcije Palmire.
Amfiteatar u Palmiri, pretrpio manja oštećenja u periodu 2015-2016
Velika kolonada u Palmiri, pretrpila određena oštećenja od strane ISIL-a
Hram Boga Bel, fotografija iz 2010 godine
Hram Boga Bel, fotografija iz 2016 nakon što je Sirijska vojska ušla u grad, hram je u potpunosti uništen od strane ISIL-a, ostao je samo ulaz.
prestala i pisati zbog toga, samo čitam, kad mi se ukaže prilika 
a ljubičice... eh, jedina pjesma sa cvijećem koja mi pada na pamet.
Hajd pogledaću ovih dana pa ako ugrabim, javim... 