Kontam sta jos napisati i koju posluku porati

. Sve je vec napisano i rekao bih i previse svjetla baceno na epizodu BiH u Brazilu i njene sudionike. Trebala bi se tema definitivno zakljuciti i slazem se sa nekima kojima se SP zgadio do te mjere da ne mogu vise gledati druge utakmice. Od jucerasnjeg programa ni ja sam nisam pogledao ni jednu tekmu.
Slomih se inace da vratim unutarnji mir ali ne mogu, pun sam gorcine, nakog jada koji mi ne da nit' spavat', nit' jest', nit' normalno funkcionisati u bilo kom pogledu. Uporno se vracam i na forum i citam postove, trazim utjehu ali je ne nalazim.
Prosle godine ostavim kakav-takav posao i uputim se na Bliski Istok da zaradim kintu za Brazil i umalo me srce ne izda nakon Slovacke. Ni tada nisam psovao i proklinjao onoga koga smatram odgovornim (osim da sam mu pozelio da ga neko zajebe k'o on mene

). Nikad nisam vjerovao u njega kao selektora/trenera i na zalost prije svega moju a i veceg dijela nacije on je davao i previse i precesto razloge za isto. Na kraju mu se i vratilo kroz njegovu glupost a i kroz igrace koje je vodio jer ima i njihovog "masla" u svemu ovome.
Nemam namjeru ni sada da psujem i proklinjem, kako njega tako i igrace. Hvala svima jos jednom sto sam svoje jedanaesto svjetsko prvenstvo (12-to nisam upamtio ni po cemu jer sam bio bebac

) zivio makar malo vremena u navijackom ludilu koje sam u vise navrata (hvala Bogu Dragom na tome) imao prilike vidjeti na raznim svjetskim destinacijama ali koje sve do sada nisam razumio.
Iskreno se nadam da cu dobiti priliku da ispratim jos poneko svjetsko prvenstvo i prozivim jos malo ovog "ludila" sa nekim drugim ljudima koji ce isto izboriti i za koje cu navijati, koje cu psovati, zbog kojih cu se nervirati i generalno prolaziti sve ovo sto i sada prolazim ali (nadam se opet) bez ove gorcine na kraju. Istim tim ljudima cu i halaliti/oprostiti kao sto sam i ovima jer vjerujem da je oprost najjaca covjekova vrlina i da u tome lezi snaga svakoga od nas.
Onaj ko ima kuvleta nek' nastavi sa pracenjem stvarno odlicnog svjetskog prvenstva (jedno od boljih koje sam imao prilike vidjeti - barem do sada). Ja cu pokusati ispratiti ostatak ako budem mogao i ako mi se pruzi prilika mada ga se necu sjecati po dobrom u ono zivota sto mi bude ostalo da prozivim.
Nadam se i da ce moja draga BiH jednoga dana biti bolje mjesto za zivot, bez jada i cemera koji su svima nama izgleda zapisani u genetskom kodu. Da cemo mi sami biti bolji ljudi, prevazici razlike koje nam svakodnevno isticu a pronaci ponovno sve ono sto nas povezuje i po cemu smo isti.
Lijep pozdrav svima i svako dobro.
Sretno moja draga Bosno i Hercegovino !
