Riba od glave smrdi, riba od glave smrdi.
DOPRINOS ISTINI O ¨MUSLIMANSKIM REVOLUCIONARIMA¨
Izvor informacija: (In)diskretni bivši diplomati Republike BiH
ŽIKA ILI LEPI CANE ILI GANIĆI - Ejupa Ganića je pod nacionalnim imenom ¨Jugoslaven¨ u Sarajevo doveo Savezni sekretarijat narodne odbrane (SSNO) direktno iz Beograda; i to u Razvojni centar poduzeća UNIS u Sarajevu, tada jednog od većih u sklopu snažnog, velikog, razgranatog vojno-industrijskog kompleksa SFR Jugoslavije. U takvim poduzećima su srednje i visoke položaje dobivali isključivo ¨bezbednosno provereni¨ kadrovi kojima je odobrenje davao vrh JNA, SDB, tj. vrhovni bezbjedosni organi SFRJ. Kasnije će svjedok kazati da je za Ganićevo uposlenje u UNIS-u urgirao tada visoko rangirani bh. političar i državnik Abaz Deronja, po direktnom nalogu iz Beograda.
Ejup Ganić je u toku agresije ubacivao svoje odabranike na visoke položaje u Republici BiH, između ostalih i Osmu Topčagića, i to nakon preporuke izvjesnog Muje Kaloše, jednog od agenata KOS-MOS-a (MOS - Muslimanska obavještajna služba, ogranak KOS-a). Topčagića je postavio na poziciju Sekretara Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Republike BiH, a u konačnici, kao ¨doživotnog¨ ambasadora u Briselu u Misiji BiH pri Evropskoj uniji (EU).
Iako je u Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine postavljen kao Jugoslaven, Ejup Ganić je bio osoba od albanskog zadatka, a sve na vrhu koordinirano u susretima Slobodana Miloševića i Ibrahima Rugove, da se sruši Republika BiH i stvori Republika srpska koja će biti Srbima naknada za gubitak Kosova. Albanci su uz pomoć Ejupa Ganića ¨žestoko ratovali¨ protiv Srba i Crnogoraca - do posljednjeg Bosanca i Bosanke, a naročito do posljednjeg Bošnjaka i Bošnjakinje! Još u samom početku agresije, na Ganića je oštro startao Alija Delimustafić, također ¨bezbednosno proveren¨ kadar u službi Beograda, ministar MUP RBiH koji je znao za Ganićevu ¨albansku vezu¨, pa ga je čak nakratko zatvorio u podrum Predsjedništva Republike BiH misleći da radi kako treba. Ali ga Alija Izetbegović oslobađa jer zna i djeluje na višem nivou od Delimustafića ¨da mu se Ejup nađe pri ruci¨. Nakon toga, Delimustafića odstranjuje iz Sarajeva, a kasnije ga baca Srbiji na daljnju ¨doradu¨ u zatvorima. Ove će sheme biti nejasne, i to s razlogom. Najkraće objašnjenje: Delimustafić nije igrao kako mu je naređeno (i zato je odstranjen i na kraju izubijan).
Ejup Ganić je pokazao snalažljivost u raznim malverzacijama, pa i financijskim, te je, na primjer, ček od 22 miliona američkih dolara - poklon Muamera Gadafija, Predsjednika Libije, namijenjen pomoći bh. izbjeglicama - ¨skrenuo¨ u banku u Austriji krajem 1993., položivši ga na svoj račun. Tako se to radilo! O tome informacije imaju vlasti Republike Austrije odnosno relevantni obavještajni krugovi na Zapadu, ali je kao albanski agent zaštićen.
Nekoliko godina nakon 'Dejtona', neki iz Izetbegovićevog društva polagano, oprezno, vade nešto novaca iz ¨štekova¨ u inozemnim bankama i raznim tajnim sefovima (gotovina) u Švicarskoj, Austriji, Turskoj itd. - pa tako Ejup Ganić kupuje par dućana na Baš Čaršiji za sitnu paru, a zatim ne birajući sredstva sebi za smiješnu svotu – i to u certifikatima - grabi vilu u bivšoj ulici Kralja Tomislava (sada Koševskoj) u centru Sarajeva, a nedugo zatim ukida benzinsku pumpu što mu se nalazila dvadesetak metara od nastambe (valjda mu benzinska isparenja zaudaraju?). ¨Ničim izazvan¨ (osim svojim ¨altruizmom¨), pravi svoj univerzitet; nije šala - odakle mu novci?! Univerzitetska zgrada je u Hrasnici, Općina Ilidža u Kantonu Sarajevo; ima barem desetak hiljada kvadratnih metara, moderno je izgrađena i kvalitetno opremljena.
¨HARE¨ - U kolu KOS-ovih ¨bezbednosno proverenih¨ agenata sa pozicijom uposlenika ili povremenih, po zadatku, suradnika jugoslavenskog vojno-industrijskog kompleksa, kao i diplomatske mreže, igrao je i Haris Silajdžić. Prije svega, bio je visoko pozicionirani agent Diplomatske obavještajne službe SFRJ, SID (Služba za informacije i dokumentaciju), pa je tako bio osobni, a po prirodi posla veoma diskretni, prevodilac na arapski i engleski jezik u vrijeme poslovnih putovanja generala JNA (poput gen. Veljka Kadijevića) i direktora firmi vojno-industrijskog kompleksa (tzv. namjenske industrije) za prodaju oružja, municije i slične opreme po arapskim zemljama. Prodavali su i usluge školovanja njihovih vojnih kadrova u Jugoslaviji. I njegove su dvije sestre također bile ¨bezbednosno proverene¨, također prvobitno angažirane kao prevodioci; jednu je brat osobno unaprijedio na visoki položaj u MIP u toku agresije.
Djelomično upoznat sa internacionalnim financijskim malverzacijama, Silajdžić je u prvoj godini agresije na Republiku BiH, kada je bio Ministar inozemnih poslova, npr., ¨skrenuo¨ poklon-ček austrijskog premijera Aloisa Moka, velikog prijatelja Bosne, na 24 miliona američkih dolara, da ne završi u Sarajevu za potrebe odbrane Republike BiH! Ček je uručen na ceremoniji krajem 1992. u Beču. U bh. javnosti se to nikada nije saznalo. Nešto se pričalo i pisalo o novcu iz Pakistana, ali da bi svima sačuvala obraz pred javnošću, Vlada Pakistana je novac oprostila i o tome dala dokument njegovoj sestri, Ambasadorici u Pakistanu, Sadžidi Silajdžić. A o malverzacijama njegovih sestara i brata u Turskoj i drugdje, malo se zna; nešto je još poodavno procurilo u javnost, ali se brzo zataškalo.
Haris Silajdžić, sin hodže, u svojoj biografiji nema diplome GH Medrese; završio je navodno neki fakultet u Bengaziju, a doktorat dobio na Prištinskom univerzitetu uz Mahmuta Bakalija i druge. Silajdžiću je druga supruga bila Albanka, a treća i sadašnja, izvjesna Maja Zvonić iz Mostara, nastanjena u Turskoj, u mladosti bliska Harisovim kompanjonu Safetu Oručeviću, kada je Safa obijao stanove iz kojih je krao novac, nakit i goblene. Prva supruga je bila sestrična Ese Muhibića, farmakolog iz Sarajeva, koja je iz braka pobjegla.
¨MUSLIMANSKE REVOLUCIONARKE¨ - ¨Radna veza¨ je uspostavljena između Silajdžićevih sestara i Bisere Turković, također ¨nezamjenljive¨ u diplomatskim i financijskim malverzacijama. Ali će kasnije između njih u Beču ¨pući tikva¨, pa će u procesu rastaljivanja sa porodicom Silajdžić, Bisera Turković izvući više, a također će, između ostalog, pridobiti sebi položaj Ambasadorke u Sjedinjenim državama u trajanju od više godina; a supruga svoje kćerke će popeti na poziciju Ambasadora BiH u Beču. Ostale članove porodice, zaposliti će u inozemnim organizacijama. Bisera Turković je u društvance ¨muslimanskih revolucionara¨ ubačena od samog početka. Naročito je bila bliska, prije svih, sa Izetbegovićem, ali i sa generalom Brzinom, šejhom, preko kojega se uvukla u Tesavufski derviški red iako joj je majka Židovka iz Hrvatske, u kojoj se rodila. Nekada davno je bila udata za izvjesnog Turkovića u Australiji.
¨HADŽO I ŽVALJO, TO SU PARA DVA¨ - Izetbegovićevo društvo je u toku agresije u Beč dovelo i Hadžu Efendića da čuva haznu, saharu sa novcem u Austriji i Švicarskoj, što uključuje čuvanje ¨pass words¨, brojeva i ostalih tajnih podataka o njihovim bankovnim računima i sefovima u svijetu. Efendić i danas sa porodicom kao penzioner živi u Beču; primirio se – a haznu i dalje čuva. Hadžo Efendić je jedna od ključnih osoba u toku i nakon agresije iz bečkog društvanca Huseina Živalja (poznatog i kao ¨Žvaljo¨), Hasana Čengića, njihovog partnera Sudanca i nekolicine drugih. To društvo je svojevremeno žrtvovalo Derviša Đurđevića (rahmetli), koji je bio Generalni konzul u Beču kada su agenti Zapada izvršili ¨provalu¨ u tu misiju. U vrijeme te ¨provale¨, iz Beča bježe Malik Škaljić, Emin Softić i neki drugi. Husein Živalj se iz Beča tada ¨sklanja¨ u New York, i to na poziciju Ambasadora BiH u UN.
¨ŽVALJO: SVUGDJE GA IMA, A NIGDJE GA NEMA¨ - U diplomatsku misiju u New Yorku, Živalj zapošljava kao diplomatu, Darka Trifunovića, koji je ¨načeo¨ Safeta Ćatovića i druge. Ujedno, radeći po nalogu KOS-MOS-a, Husein Živalj u New Yorku podmeće spletku Muhamedu Sacirbey-u, da ga eliminira – i to spletku tako podmuklu, da Sacirbey biva kasnije uhapšen i procesuiran, navodno, ¨radi nestanka nekih novaca¨. Tu eliminaciju su obavili iz više razloga, npr. jer je Sacirbey insistirao da se nastavi sa Procesom na Svjetskom sudu, protiv SRJ, ali i zato da Živaljevo društvance svali svu krivicu po pitanju novca (o kojem se i u javnosti počelo ¨šuškati¨) na Muhameda Sacirbey-a. Optužbu protiv Sacirbey-a, da je on ¨kradljivac novaca¨, će zatim javno razglasiti putem svojih medija u Sarajevu. Nakon tako ¨napornog rada¨, Živalj se konačno smjestio u Kraljevinu Saudijsku Arabiju, u grad Jeddu, niti manje niti više nego u Glavno sjedište ultra-bogate i utjecajne Islamske razvojne banke (IDB), i to kao njen debelo plaćeni uposlenik (¨executive¨), a prema nekim podatcima i kao ulagač-dioničar (sa opljačkanim sredstvima). Sa tog čardaka, Žvaljo već preko 10 godina nadgleda i u pogodnim situacijama usmjerava tokove novca u korist njihove banke-perionice, BBI, čiju skraćenicu pošteni znalci tumače kao: Banka Bakira Izetbegovića. ¨Skretničari¨ novčanih donacija su imali pogodnu situaciju da manipuliraju gotovim novcem skupljenim u džamijama i u humanitarnim akcijama širom muslimanskog svijeta, kao i čekovima muslimana i ostalih donatora jer su se i svjetska muslimanska sirotinja, kao i svjetski muslimanski bogataši, kao i svjetski humanitarni fondovi, sažalili na jezivo stradanje bosanskih muslimana u toku agresije i njihove patnje nakon toga, pa su sakupljali sredstva za odbranu, jetime, sirotinju, šehidske porodice i povratnike.
¨HASAN – IZAŠ'O TI NA SAN¨ - Početkom 1993. godine, Husein Živalj se stavlja u funkciju specijalnog savjetnika, a kasnije ambasadora, u Beču, gdje se slijeva novac, i to tako da zajedno sa Hasanom Čengićem osobno prebacuje - koristeći diplomatski imunitet, dakle, diplomatski pasoš i neometane kanale – novac iz Indonezije, Malezije, Pakistana, te naročito bogatog dijela arapskog svijeta i Turske, ¨a i šire¨. U tom društvancu, jednu od najznačajnijih funkcija obavlja Hasan Čengić, kao logističar uz svoga oca Halida zvanog Hadžija, mlinara iz Ustikoline. A kao i Čengići, otac i sin, i Husein Živalj dobiva specijalni status i sve akreditacije od komandanta parade, Alije Izetbegovića, da manipulira gotovim novcem i raznim ostalim ¨financijskim instrumentima¨, širom svijeta - ¨od Mašrika do Magreba¨. Sudanac Hasanein je u tome svemu u Beču igrao značajnu ulogu; naročito kao posrednik u sakupljanju novca ¨u ime svjetskog muslimanskog jedinstva¨, koristeći kao paravan i polugu, 'Third World Relief Agency' (TWRA), jer im je imidž solidarnog sudanskog muslimana bio dragocjen - ali je i Sudanac na kraju nasamaren, za što će se kasnije izjadati i samom Aliji Izetbegoviću, komandantu parade.
¨BUKVIĆI – REVOLUCIJA IZ INDONEZIJE I MALEZIJE¨ - Husein Živalj se nakon rata uvezuje i sa malezijskim studentom Amerom Bukvićem i Farisom Gavrankapetanovićem. Majka Farisova se djevojački preziva Bukvić, a sestra je Ediba Bukvića, čiji je bratić mlađahni Amer. Edib Bukvić je od početka ¨prvi do Alije¨, član Izvršnog odbora SDA. Obnašao je dužnost potpredsjednika Vlade RBiH, a zatim Ambasadora RBiH u Indoneziji. On se na 'Bošnjačkom saboru' (27.-28. septembar 1993.) ¨proslavio¨ totalnom podrškom Aliji Izetbegoviću, rekavši u svome prigodnom govoru: ¨BiH s tri naroda između Une i Drine postala nerealna i nemoguća te Bošnjaci treba da definiraju svoju nacionalnu državu¨. Edibov bratić Amer je danas direktor BBI, jedan od najbližih Bakiru Izegbegoviću.
Tako ta dvojica, Faris i Amer, poklapaju Zdravstvo i BBI (njihovu vlastitu banku). Amer Bukvić je o trošku tog društvanca lažnih ¨islamskih revolucionara¨ (tvoraca Republike srpske i grobara Republike BiH) studirao u Maleziji sa još nekim probranim studentima-minderpuzama, da bi se neki od njih nakon rata vratili i zauzeli ¨zaslužene položaje¨ u Sarajevu, kao nametnuti eksperti za nastavak pljačke bošnjačkog naroda, raspoređeni na vrhunskim pozicijama ¨od vitalnog nacionalnog interesa¨. Oni su se tokom agresije školovali na prestižnim svjetskim univerzitetima, što uključuje Kemala, sina reisu-l-uleme Mustafe Cerića, sve dok je bosanska sirotinja ginula, patila i nestajala - da bi se neki od njih, probranih iz tih porodica, okupili da kao okosnicu svojeg pranja novca, uspostave 'Bosnia Bank International' (BBI) u Sarajevu. Za bagatelu su kupili hoel 'Bristol' u Sarajevu (čak koristeći državni novac za njegovu prvobitnu sanaciju), zatim lokaciju na Marijin dvoru gdje su izgradili 'Sarajevo city center' itd. U strogom centru Sarajeva smještaju svoje urede, a od ostalih korisnika poslovnih prostora, sakupljaju kiriju.
¨GENJAC NA FLORIDI¨ - Grehota je u ovom pripovijedanju izostaviti Halida Genjca, visoko rangiranog člana SDA, ginekologa iz Travnika, rodom iz Visokog, koji se također ¨opario¨, da bi zatim putem dogovorenog braka svojeg djeteta i djeteta Huseina Živalja (još od prije agresije, američkog državljanina), osigurao da sve ostane u porodici i da mu dijete dobije ¨propusnicu za Ameriku¨ - kao što su i mnogi drugi iz tog društvanca svoju djecu po ¨poželjnim destinacijama¨ u Evropi i Americi izuzetno komotno razaslali, uhljebili i udomili. Mladenci su sebi uspostavili lagodan život na Floridi, gdje uživaju kako američke blagodati, tako i novčane zalihe koje su im njihovi roditelji u izobilju osigurali za sretnu budućnost na kontinentu Sjeverne Amerike, daleko, daleko od Bosne.
To su neke od najviše i visoko rangiranih osoba u Republici BiH i dejtonskoj BiH, koje su u metode sabotiranja obrane države, uvrstili i metod ¨skretanja¨ darovanih novaca namijenjenih njenim braniteljima i građanima. Uzimali su značajan dio sebi, podvlačeći se ¨ispod radara¨ - radeći neprimijećeno i nekontrolirano od vrha Republike BiH i dejtonske tvorevine BiH - jer su oni bili, a do sada i ostali, taj vrh. Nikada to društvo nikome, osim unutar svojeg uskog kruga, nije o tim donacijama i transakcijama, podnijelo nikakve račune.
Napomena: Imena bivših diplomata koji su dali ove podatke, naravno, uredniku su poznata, ali po razumljivom zahtjevu, nisu objavljena.
Svasta koja je to bagra.
, srednjorocna strategija Ilidze, a i sire, je razvoj halal turizma i privlacenje arapskih investitora, a osnovni preduslov je sanacija i izgradnja dzamija. 
