deregulacija propisa nije jednako ozakonjenje.gospodja profiterka wrote:
U svakom slučaju, ono što Dennis ne uočava, a od Sabine nisam ni očekivala da uoči, jesu reperkusije koje bi "ozakonjenje" hidžaba u javnim i državnim organizacijama, tijelima i organima imalo po sve žene muslimanke koje, ionako s mukom, pokušavaju participirati u njima.
Bojim se da ne može tako. Deregulacija bi značila da se svako može oblačiti kako želi? Ili da svaka organizacija interno propisuje kodeks oblačenja? Ili da neka vrsta oblačenja može, a neka ne može? Koja može, a koja ne može? Kako bi tačno bila sročena ta odredba, a da ne dođe do "ozakonjenja" hidžaba kao vjerskog propisa/obaveze? Oprez, samo oprez...baxul wrote:deregulacija propisa nije jednako ozakonjenje.gospodja profiterka wrote:
U svakom slučaju, ono što Dennis ne uočava, a od Sabine nisam ni očekivala da uoči, jesu reperkusije koje bi "ozakonjenje" hidžaba u javnim i državnim organizacijama, tijelima i organima imalo po sve žene muslimanke koje, ionako s mukom, pokušavaju participirati u njima.
jednostavno treba insistirat na pravu na rad, vjeroispovjest i izražavanje, a nikako uvoditi hidžab u zakon (ni dopuštenjem ni zabranom).
Da li bi ili ne casna sestra nosila odoru ne znamo ni ti ni ja ali joj se to ne smije zabraniti. Ukoliko je njen dobrovoljni izbor da nekada ne nosi odoru to je stvar njenog izbora ali joj taj "izbor" niko ne moze nametati nikakvim odlukama.gospodja profiterka wrote:Zapravo... ne. Časne sestre često ne nose odoru, a svakako je ne nose kad obnašaju svjetovne dužnosti. Časna sestra SASVIM SIGURNO ne bi nosila svoju odoru da, nekim slučajem, radi kao advokat ili nešto slično. Nosila bi je samo u institucijama kojima je osnivač i vlasnik Crkva.Styling wrote:
Postoji jedna fundamentalna razlika izmedju vjerske ili bilo koje druge slobode i vjerskih propisa.
Za zene pod hidzabom pokrivanje nije vjerska sloboda nego vjerski propis. To je dio njenog identiteta i ono sto vjera propisuje kako muslimanka vjernica treba biti obucena. Ne mozemo traziti od muslimanke koja nosi hidzab da krsi vjerska prava i propise kako bi ispunila zahtjeve nekog sudskog i bilo kojeg drugog tijela. Time bi bilo ugorzeno njeno ispunjavanje vrlo vaznog vjerskog propisa.
Nosenje polumjeseca i zvjezda na zlatnim lancima javno istaknutim i nosenje krstova/krizeva je vjerska sloboda i izrazavanje vjerske pripadnosti, ali nijedno ni drugo nisu vjerski propis. To je jednostavno necija volja da ih nosi. I to se moze zabraniti. Ali hidzab kao vjerski propis se ne moze zabraniti. To je mijesanje u fundment vjere. To bi bilo isto kao da bismo casnim sestrama, ukoliko bi neka od njih kojim slucajem bila advokat, zabranili da nose svoju odoru casne sestre. To je nedopustivo.
Što se tiče ovog spora, tu se javljaju dva bitna pitanja:
1. Da li je ovo nešto što VSTV može rješavati internim propisom ili je potreban zakon?
2. Da li je hidžab uopće vjerski propis te, ako jeste, šta bi njegovo ozakonjenje značilo za žene koje sebe smatraju muslimankama i tako se izjašnjavaju, ali ne nose hidžab?
Ja bih ponudila svoja dva moguća odgovora na ova pitanja:
Najprije, ne vidim prepreku da bilo koja organizacija ili tijelo internim propisom nameće kodeks oblačenja svojim zaposlenicima (to je učinila i moja organizacija i moje kolege i ja s tim nemamo nikakvih problema), ali je upitno može li ga nametati svojim klijentima i posjetiteljima. S druge strane, vjerski objekti imaju vrlo striktne kodekse oblačenja kojih se moraju pridržavati i posjetitelji, pa bi se tu možda mogao naći koristan presedan.
U svakom slučaju, ono što Dennis ne uočava, a od Sabine nisam ni očekivala da uoči, jesu reperkusije koje bi "ozakonjenje" hidžaba u javnim i državnim organizacijama, tijelima i organima imalo po sve žene muslimanke koje, ionako s mukom, pokušavaju participirati u njima. Kakav bi efekt to imalo na naše rijetke vojnikinje i oficirke, na primjer? Kakav na policajke? Imate li u vidu da bi se, ukoliko bi se hidžab prepoznao kao vjerska obaveza/propis u našem svjetovnom zakonu, muslimanke koje ne nose hidžab našle pod pritiskom sredine, pa i organizacije u kojoj rade da stave hidžab? Za sada njihovo pravo da ga ne nose štiti jedino propis o oblačenju, ali, nemajte iluzija, kada svjetovni zakon definira hidžab kao vjerski propis, obavezu koju muslimanka mora ispuniti te joj se to ne može uskratiti ni u državnoj službi, ni na sudu, ni u vojsci... žene koje se izjašnjavaju kao muslimanke imat će sužen izbor: ili hidžab ili traži drugu profesiju. Uostalom, ili je propis i obaveza, ili nije, jelte.
To su dakle bitne dileme ovdje, sve ostalo se može secirati nakon što se da odgovor na ova pitanja.
Tek će se zapetljat' ...
imam pravo na rad? imamgospodja profiterka wrote:Bojim se da ne može tako. Deregulacija bi značila da se svako može oblačiti kako želi? Ili da svaka organizacija interno propisuje kodeks oblačenja? Ili da neka vrsta oblačenja može, a neka ne može? Koja može, a koja ne može? Kako bi tačno bila sročena ta odredba, a da ne dođe do "ozakonjenja" hidžaba kao vjerskog propisa/obaveze? Oprez, samo oprez...baxul wrote:
deregulacija propisa nije jednako ozakonjenje.
jednostavno treba insistirat na pravu na rad, vjeroispovjest i izražavanje, a nikako uvoditi hidžab u zakon (ni dopuštenjem ni zabranom).
Ma znamo, to jeste, barem ja znam. Časne sestre obavljaju mnoge svjetovne dužnosti i u tom svojstvu ne nose odoru, već svjetovnu odjeću. Pa to je dobro znana stvar. Pravoslavne monahinje rijetko ili nikada ne vrše svjetovne aktivnosti, više su vezane za manastir, stoga i rijetko skidaju monašku odoru. Svaki izbor ima svoju cijenu. Treba imati u vidu da redovnička/monaška odora nije nikakav vjerski propis ili obaveza, već faktički službena odora koju nose isključivo "uposlenici" crkve. Da je riječ o vjerskoj obavezi, tako bi se oblačili svi kršćani i sve kršćanke.Da li bi ili ne casna sestra nosila odoru ne znamo ni ti ni ja ali joj se to ne smije zabraniti. Ukoliko je njen dobrovoljni izbor da nekada ne nosi odoru to je stvar njenog izbora ali joj taj "izbor" niko ne moze nametati nikakvim odlukama.
Hidzab je, prvo i osnovno, vjerski propis, po kojem recimo ja nisam dobra muslimanka jer ne nosim hidzab i oblacim se "zapadnjacki", ali to je moj izbor isto kao sto je i nosenje hidzaba pravo licnog izbora. Po ovome je islam diskriminisana religija jer jedino islam propisuje zenama muslimankama da moraju nositi hidzab sto nije slucaj ni sa jednom drugom religijom (uz casni izuzetak casnih sestara koje sam vec pomenula) i taj se vjerski propis mijenja necijom odlukom sto je apsolutno nemoguce.
Mozemo postaviti i drugo pitanje. Da li se indirektno ovom odlukom posava smanjiti broj bosnjakinja na sudu jer im se brani da upraznjavaju jedan od osnovnih vjerskih propisa za zene muslimanke?
Samo da razjasnimo, hidzab jeste propis i obaveza samo sto ga se mnogi ne pridrzavaju. I ne moze se "svjetovnim" zakonima i propisima regulisati religijsko pravo i obaveza.gospodja profiterka wrote:Ma znamo, to jeste, barem ja znam. Časne sestre obavljaju mnoge svjetovne dužnosti i u tom svojstvu ne nose odoru, već svjetovnu odjeću. Pa to je dobro znana stvar. Pravoslavne monahinje rijetko ili nikada ne vrše svjetovne aktivnosti, više su vezane za manastir, stoga i rijetko skidaju monašku odoru. Svaki izbor ima svoju cijenu. Treba imati u vidu da redovnička/monaška odora nije nikakav vjerski propis ili obaveza, već faktički službena odora koju nose isključivo "uposlenici" crkve. Da je riječ o vjerskoj obavezi, tako bi se oblačili svi kršćani i sve kršćanke.Da li bi ili ne casna sestra nosila odoru ne znamo ni ti ni ja ali joj se to ne smije zabraniti. Ukoliko je njen dobrovoljni izbor da nekada ne nosi odoru to je stvar njenog izbora ali joj taj "izbor" niko ne moze nametati nikakvim odlukama.
Hidzab je, prvo i osnovno, vjerski propis, po kojem recimo ja nisam dobra muslimanka jer ne nosim hidzab i oblacim se "zapadnjacki", ali to je moj izbor isto kao sto je i nosenje hidzaba pravo licnog izbora. Po ovome je islam diskriminisana religija jer jedino islam propisuje zenama muslimankama da moraju nositi hidzab sto nije slucaj ni sa jednom drugom religijom (uz casni izuzetak casnih sestara koje sam vec pomenula) i taj se vjerski propis mijenja necijom odlukom sto je apsolutno nemoguce.
Mozemo postaviti i drugo pitanje. Da li se indirektno ovom odlukom posava smanjiti broj bosnjakinja na sudu jer im se brani da upraznjavaju jedan od osnovnih vjerskih propisa za zene muslimanke?
Ako je hidžab vjerski propis, onda bi sve žene koje se izjašnjavaju muslimankama morale nositi hidžab. Međutim, to nije slučaj. Mnoge Bošnjakinje koje sebe smatraju vjernicama muslimankama ne nose hidžab, većina njih zapravo. Za sada, one od njih koje rade na sudovima, u vojsci, policiji i tako dalje ne osjećaju nikakav pritisak da ga nose jer im pravilo službe to svakako ne dopušta. Ja samo postavljam pitanje: šta će se desiti kada im to bude dopušteno? Ne misliš li da će baš to ograničiti broj Bošnjakinja na sudovima, u državnoj službi, a pogotovo tamo gdje ih je tradicionalno malo i gdje patrijarhalni pritisak ne jenjava: u vojsci i policiji?
Naravno, jasno ti je da postoje pravci u islamu koji smatraju da je nikab obaveza? Jasno ti je da oko tih stvari ne postoji konsenzus u islamu? Kako ćemo onda to "deregulirati"? Koje ćemo se norme pridržavati?
To pitanje postavljam Dennisu, uz napomenu da Bosna nije Njemačka. Baš kao što Njemačka nije Francuska i tako dalje.
Ne postoji, vec se na silu privileguje u odnosu na moja uvjerenja. Jebe se meni sto je neko zaostao i hoce da zivi po pravilima od prije par hiljada godina.Styling wrote:Postoji jedna fundamentalna razlika izmedju vjerske ili bilo koje druge slobode i vjerskih propisa.Idriz wrote:Imam li ja pravo u sudnicu doci sa majicom na kojoj pise JEBO .... (ukucaj sta hoces najuvredljvije)?
Nemam jel? Neko uvrijeđen? Cek, zar to nije moje ljudsko pravo da se oblacim kako mi je cejf? Hoce li Sabina stat u odbranu mojih prava?
Imam li pravo uci gologuz?
Previse se obraca paznja na osjecanja vjernika. Zasto oni imaju monopol na uvrijeđenost? Zasto se njihove slobode stavljaju na pijedestal izned svega i svakoga drugog?
Za zene pod hidzabom pokrivanje nije vjerska sloboda nego vjerski propis. To je dio njenog identiteta i ono sto vjera propisuje kako muslimanka vjernica treba biti obucena. Ne mozemo traziti od muslimanke koja nosi hidzab da krsi vjerska prava i propise kako bi ispunila zahtjeve nekog sudskog i bilo kojeg drugog tijela. Time bi bilo ugorzeno njeno ispunjavanje vrlo vaznog vjerskog propisa.
Nosenje polumjeseca i zvjezda na zlatnim lancima javno istaknutim i nosenje krstova/krizeva je vjerska sloboda i izrazavanje vjerske pripadnosti, ali nijedno ni drugo nisu vjerski propis. To je jednostavno necija volja da ih nosi. I to se moze zabraniti. Ali hidzab kao vjerski propis se ne moze zabraniti. To je mijesanje u fundment vjere. To bi bilo isto kao da bismo casnim sestrama, ukoliko bi neka od njih kojim slucajem bila advokat, zabranili da nose svoju odoru casne sestre. To je nedopustivo.
Ako se hidzab kao takav zabrani u sudu putem propisa onda cemo doci u situaciju da odredjeni dio muslimanki ne moze raditi u sudu jer ne zeli da krsi vjerski propis koji je odlucila postivati. Znaci da se time pred njih stavlja ultimatum i tjera ih se da odaberu ili da se odreknu vjerskog identiteta ili posla. Sto u pitanje dovodi osnovne ljudske slobode i pravo na rad sto je u sustini diskriminacija.gospodja profiterka wrote:Diskusiju je i pokrenulo čelništvo NS-a te mislim da smo na pravom mjestu.
Još jednom naglašavam: ni unutar ummeta ne postoji konsenzus oko toga šta je tačno obaveza muslimanke: samo marama, hidžab, pokrivena kosa, ruke, gležnjevi, lice, oči...? Tvoj je stav da je hidžab obaveza muslimanki i to je OK. Ali nisu svi istoga mišljenja. Uostalom, ni hidžab nije samo marama, a oko ostalih elemenata hidžaba ima razilaženja među ulemom koliko hoćeš.
Naravno da se svjetovnim zakonima ne mogu regulirati vjerski propisi, ali se itekako, na vrlo jednostavan način, mogu nametnuti. Svjetovni zakoni mogu nametnuti BILO ŠTA i zato su vjerske organizacije uvijek zainteresirane da svoja načela i propise "uzidaju" u svjetovne zakone. Ono što kolega forumaš naziva "deregulacijom" u ovom slučaju nije moguće, jer bi se na taj način ljudima omogućilo da u sudnicu ulaze samo u tangama i s vjencem od ribizli na glavi. Dakle, zakon koji bi nametnuo obavezu državnim i javnim ustanovama da iz svojih kodeksa izbaci odredbe o zabrani hidžaba morao bi imenovati hidžab kao takav i, makar u objašnjenju zakonskog akta, naglasiti da je riječ o vjerskom propisu i obavezi koju svaka muslimanka mora izvršiti, pa joj se to stoga ne smije braniti ni kad vrši funkciju sutkinje ili tužiteljice recimo.
U tome je problem, u činjenici da se takav zakonski propis ne može sročiti na način koji ne bi označio hidžab kao obavezu (jer ako nije obaveza onda ga interni kodeks oblačenja sigurno može zabraniti), što bi stvorilo silan pritisak na muslimanke koje (a na to imaju pravo) ne smatraju hidžab ni propisom i obavezom. Plus bi se otvorila vrata i za nikab, jer, bez obzira šta ti ili neko treći mislili o tome, postoje sve utjecajnije struje u ummetu, pa i u BiH, koji pokrivanje lica također smatraju propisom i obavezom muslimanke.
Pokrivanje je samo promocija konzervativne ideoligije te zene i njene porodice. Tvrdeci da je to vjerska obaveza vrijedja muslimanke koje se ne motaju... ovo je pogresno na milion nacina. Neka to nose gdje hoce ali ne u drzavnim institucijama za koje svi placamo!gospodja profiterka wrote:Diskusiju je i pokrenulo čelništvo NS-a te mislim da smo na pravom mjestu.
Još jednom naglašavam: ni unutar ummeta ne postoji konsenzus oko toga šta je tačno obaveza muslimanke: samo marama, hidžab, pokrivena kosa, ruke, gležnjevi, lice, oči...? Tvoj je stav da je hidžab obaveza muslimanki i to je OK. Ali nisu svi istoga mišljenja. Uostalom, ni hidžab nije samo marama, a oko ostalih elemenata hidžaba ima razilaženja među ulemom koliko hoćeš.
Naravno da se svjetovnim zakonima ne mogu regulirati vjerski propisi, ali se itekako, na vrlo jednostavan način, mogu nametnuti. Svjetovni zakoni mogu nametnuti BILO ŠTA i zato su vjerske organizacije uvijek zainteresirane da svoja načela i propise "uzidaju" u svjetovne zakone. Ono što kolega forumaš naziva "deregulacijom" u ovom slučaju nije moguće, jer bi se na taj način ljudima omogućilo da u sudnicu ulaze samo u tangama i s vjencem od ribizli na glavi. Dakle, zakon koji bi nametnuo obavezu državnim i javnim ustanovama da iz svojih kodeksa izbaci odredbe o zabrani hidžaba morao bi imenovati hidžab kao takav i, makar u objašnjenju zakonskog akta, naglasiti da je riječ o vjerskom propisu i obavezi koju svaka muslimanka mora izvršiti, pa joj se to stoga ne smije braniti ni kad vrši funkciju sutkinje ili tužiteljice recimo.
U tome je problem, u činjenici da se takav zakonski propis ne može sročiti na način koji ne bi označio hidžab kao obavezu (jer ako nije obaveza onda ga interni kodeks oblačenja sigurno može zabraniti), što bi stvorilo silan pritisak na muslimanke koje (a na to imaju pravo) ne smatraju hidžab ni propisom i obavezom. Plus bi se otvorila vrata i za nikab, jer, bez obzira šta ti ili neko treći mislili o tome, postoje sve utjecajnije struje u ummetu, pa i u BiH, koji pokrivanje lica također smatraju propisom i obavezom muslimanke.
Ključna riječ. Svaka profesija povlači za sobom neki izbor, a svaki izbor ima svoju cijenu. Zato izbora, kao i profesija, ima mnogo. Ako si odlučila da se ne želiš skidati gola pred nepoznatim ljudima ne možeš raditi kao striptizeta. Ako si odlučila da, iz vjerskih razloga recimo, ne želiš raditi s gomilom nepoznatih muškaraca (što je također zabrana na snazi u islamu), onda teško možeš išta raditi. Ako si odlučila postati Jehovin svjedok, teško da možeš raditi na transfuziologiji. Ako si dosljedan katolik ne možeš raditi na ginekološkoj klinici na kojoj se vrše abortusi. Mislim, možeš, ali se moraš odreći svojih uvjerenja ili ih staviti na led dok ne dođeš kući. Ne postoji ni ustavno ni zakonsko pravo da se baviš nekom profesijom, naprotiv. Postoje zakoni, podzakonski akti i interni propisi koji definiraju ko tačno i pod kojim uvjetima može raditi neki posao, te bavljenje bilo kojim poslom nije nikakvo "pravo". I profesionalne kvalifikacije ne obuhvataju samo stepen obrazovanja, već mnogo štošta, uključujući nerijetko i svjetonazor.Styling wrote:Ako se hidzab kao takav zabrani u sudu putem propisa onda cemo doci u situaciju da odredjeni dio muslimanki ne moze raditi u sudu jer ne zeli da krsi vjerski propis koji je odlucila postivati. Znaci da se time pred njih stavlja ultimatum i tjera ih se da odaberu ili da se odreknu vjerskog identiteta ili posla. Sto u pitanje dovodi osnovne ljudske slobode i pravo na rad sto je u sustini diskriminacija.gospodja profiterka wrote:Diskusiju je i pokrenulo čelništvo NS-a te mislim da smo na pravom mjestu.
Još jednom naglašavam: ni unutar ummeta ne postoji konsenzus oko toga šta je tačno obaveza muslimanke: samo marama, hidžab, pokrivena kosa, ruke, gležnjevi, lice, oči...? Tvoj je stav da je hidžab obaveza muslimanki i to je OK. Ali nisu svi istoga mišljenja. Uostalom, ni hidžab nije samo marama, a oko ostalih elemenata hidžaba ima razilaženja među ulemom koliko hoćeš.
Naravno da se svjetovnim zakonima ne mogu regulirati vjerski propisi, ali se itekako, na vrlo jednostavan način, mogu nametnuti. Svjetovni zakoni mogu nametnuti BILO ŠTA i zato su vjerske organizacije uvijek zainteresirane da svoja načela i propise "uzidaju" u svjetovne zakone. Ono što kolega forumaš naziva "deregulacijom" u ovom slučaju nije moguće, jer bi se na taj način ljudima omogućilo da u sudnicu ulaze samo u tangama i s vjencem od ribizli na glavi. Dakle, zakon koji bi nametnuo obavezu državnim i javnim ustanovama da iz svojih kodeksa izbaci odredbe o zabrani hidžaba morao bi imenovati hidžab kao takav i, makar u objašnjenju zakonskog akta, naglasiti da je riječ o vjerskom propisu i obavezi koju svaka muslimanka mora izvršiti, pa joj se to stoga ne smije braniti ni kad vrši funkciju sutkinje ili tužiteljice recimo.
U tome je problem, u činjenici da se takav zakonski propis ne može sročiti na način koji ne bi označio hidžab kao obavezu (jer ako nije obaveza onda ga interni kodeks oblačenja sigurno može zabraniti), što bi stvorilo silan pritisak na muslimanke koje (a na to imaju pravo) ne smatraju hidžab ni propisom i obavezom. Plus bi se otvorila vrata i za nikab, jer, bez obzira šta ti ili neko treći mislili o tome, postoje sve utjecajnije struje u ummetu, pa i u BiH, koji pokrivanje lica također smatraju propisom i obavezom muslimanke.
U slucajevima koje si navela radi se o slobodnom izboru pojedinca koji ima ili nema odredjena vjerska ubjedjenja i moze birati da li ce se baviti odredjenom profesijom ili ne. U spornom slucaju sa odlukom suda BiH pred pojedince, tacnije pokrivene muslimanke se stavlja ultimatum, "ili ces se otkriti ili neces raditi u sudu", sto se apsolutno ne moze poistovjetiti sa slobodnim izborom i staviti u isti kos.gospodja profiterka wrote:Ključna riječ. Svaka profesija povlači za sobom neki izbor, a svaki izbor ima svoju cijenu. Zato izbora, kao i profesija, ima mnogo. Ako si odlučila da se ne želiš skidati gola pred nepoznatim ljudima ne možeš raditi kao striptizeta. Ako si odlučila da, iz vjerskih razloga recimo, ne želiš raditi s gomilom nepoznatih muškaraca (što je također zabrana na snazi u islamu), onda teško možeš išta raditi. Ako si odlučila postati Jehovin svjedok, teško da možeš raditi na transfuziologiji. Ako si dosljedan katolik ne možeš raditi na ginekološkoj klinici na kojoj se vrše abortusi. Mislim, možeš, ali se moraš odreći svojih uvjerenja ili ih staviti na led dok ne dođeš kući. Ne postoji ni ustavno ni zakonsko pravo da se baviš nekom profesijom, naprotiv. Postoje zakoni, podzakonski akti i interni propisi koji definiraju ko tačno i pod kojim uvjetima može raditi neki posao, te bavljenje bilo kojim poslom nije nikakvo "pravo". I profesionalne kvalifikacije ne obuhvataju samo stepen obrazovanja, već mnogo štošta, uključujući nerijetko i svjetonazor.Styling wrote:Ako se hidzab kao takav zabrani u sudu putem propisa onda cemo doci u situaciju da odredjeni dio muslimanki ne moze raditi u sudu jer ne zeli da krsi vjerski propis koji je odlucila postivati. Znaci da se time pred njih stavlja ultimatum i tjera ih se da odaberu ili da se odreknu vjerskog identiteta ili posla. Sto u pitanje dovodi osnovne ljudske slobode i pravo na rad sto je u sustini diskriminacija.gospodja profiterka wrote:Diskusiju je i pokrenulo čelništvo NS-a te mislim da smo na pravom mjestu.
Još jednom naglašavam: ni unutar ummeta ne postoji konsenzus oko toga šta je tačno obaveza muslimanke: samo marama, hidžab, pokrivena kosa, ruke, gležnjevi, lice, oči...? Tvoj je stav da je hidžab obaveza muslimanki i to je OK. Ali nisu svi istoga mišljenja. Uostalom, ni hidžab nije samo marama, a oko ostalih elemenata hidžaba ima razilaženja među ulemom koliko hoćeš.
Naravno da se svjetovnim zakonima ne mogu regulirati vjerski propisi, ali se itekako, na vrlo jednostavan način, mogu nametnuti. Svjetovni zakoni mogu nametnuti BILO ŠTA i zato su vjerske organizacije uvijek zainteresirane da svoja načela i propise "uzidaju" u svjetovne zakone. Ono što kolega forumaš naziva "deregulacijom" u ovom slučaju nije moguće, jer bi se na taj način ljudima omogućilo da u sudnicu ulaze samo u tangama i s vjencem od ribizli na glavi. Dakle, zakon koji bi nametnuo obavezu državnim i javnim ustanovama da iz svojih kodeksa izbaci odredbe o zabrani hidžaba morao bi imenovati hidžab kao takav i, makar u objašnjenju zakonskog akta, naglasiti da je riječ o vjerskom propisu i obavezi koju svaka muslimanka mora izvršiti, pa joj se to stoga ne smije braniti ni kad vrši funkciju sutkinje ili tužiteljice recimo.
U tome je problem, u činjenici da se takav zakonski propis ne može sročiti na način koji ne bi označio hidžab kao obavezu (jer ako nije obaveza onda ga interni kodeks oblačenja sigurno može zabraniti), što bi stvorilo silan pritisak na muslimanke koje (a na to imaju pravo) ne smatraju hidžab ni propisom i obavezom. Plus bi se otvorila vrata i za nikab, jer, bez obzira šta ti ili neko treći mislili o tome, postoje sve utjecajnije struje u ummetu, pa i u BiH, koji pokrivanje lica također smatraju propisom i obavezom muslimanke.
gospodja profiterka wrote:........
Što se tiče ovog spora, tu se javljaju dva bitna pitanja:
1. Da li je ovo nešto što VSTV može rješavati internim propisom ili je potreban zakon?
2. Da li je hidžab uopće vjerski propis te, ako jeste, šta bi njegovo ozakonjenje značilo za žene koje sebe smatraju muslimankama i tako se izjašnjavaju, ali ne nose hidžab?
To su dakle bitne dileme ovdje, sve ostalo se može secirati nakon što se da odgovor na ova pitanja.
Ma nije tačno, primjeri su identični. I pokrivena muslimanka, i katolkinja vjernica, i Jehovina svjedokinja stavljaju se pred isti ultimatum: ili će se (barem privremeno) odreći svojih vjerskih uvjerenja ili se ne mogu baviti tim poslom. Identičan ultimatum. Žena katolkinja koja radi na ginekološkoj klinici kojoj vlasnik i osnivač nije Crkva ne može birati hoće li vršiti pobačaje ili ne, niti može sprečavati druge da ih vrše. A to se direktno kosi s temeljnim, ponavljam, temeljnim načelom katoličanstva. Jehovina svjedokinja koja želi raditi na transfuziologiji ili nekoj drugoj klinici ne može birati hoće li ili neće vršiti transfuziju životno ugroženim pacijentima, iako joj to vjera strogo zabranjuje. Stoga, izbor je njihov. Ako ne žele pogaziti svoja vjerska uvjerenja ne trebaju aplicirati za taj posao.U slucajevima koje si navela radi se o slobodnom izboru pojedinca koji ima ili nema odredjena vjerska ubjedjenja i moze birati da li ce se baviti odredjenom profesijom ili ne. U spornom slucaju sa odlukom suda BiH pred pojedince, tacnije pokrivene muslimanke se stavlja ultimatum, "ili ces se otkriti ili neces raditi u sudu", sto se apsolutno ne moze poistovjetiti sa slobodnim izborom i staviti u isti kos.
Pitam se sta je slijedece. Mozda zabrana proslave bajrama, bozica i uskrsa na sudu BiH i uskracivanje slobodnih dana za vjerske praznike jer se i na taj nacin demonstrira vjerska pripadnost.
Uopste nije isto. Kada mladi covjek ili zena biraju svoju profesiju, biraju je u skladu sa svojim svjetonazorom, pa u skladu sa tvojim primjerom, posveceni katolik nece birati profesiju ginekologa jer ne zeli raditi abortuse niti zagledati intimne dijelove zena. Profesija sudije ili advokata je apsolutno u skladu sa islamskim svjetonazorom i mlade zene muslimanke biraju tu profesiju jer zele da budu advokati i sudije i da se bore za pravdu, kao i milioni drugih advokata i sudija. Ovom odlukom suda se njima onemogucava da rade posao za koji su se skolovale prisiljava ih se da biraju ili da napuste poziciju sudije na sudu, za koju su vrijedno radile i ucile i probaju se zaposliti negdje drugo ili da se otkriju i pogaze svoja vjerska ubjedjenja, sto za pokrivenu muslimanku predstavlja grijeh.gospodja profiterka wrote:Ma nije tačno, primjeri su identični. I pokrivena muslimanka, i katolkinja vjernica, i Jehovina svjedokinja stavljaju se pred isti ultimatum: ili će se (barem privremeno) odreći svojih vjerskih uvjerenja ili se ne mogu baviti tim poslom. Identičan ultimatum. Žena katolkinja koja radi na ginekološkoj klinici kojoj vlasnik i osnivač nije Crkva ne može birati hoće li vršiti pobačaje ili ne, niti može sprečavati druge da ih vrše. A to se direktno kosi s temeljnim, ponavljam, temeljnim načelom katoličanstva. Jehovina svjedokinja koja želi raditi na transfuziologiji ili nekoj drugoj klinici ne može birati hoće li ili neće vršiti transfuziju životno ugroženim pacijentima, iako joj to vjera strogo zabranjuje. Stoga, izbor je njihov. Ako ne žele pogaziti svoja vjerska uvjerenja ne trebaju aplicirati za taj posao.U slucajevima koje si navela radi se o slobodnom izboru pojedinca koji ima ili nema odredjena vjerska ubjedjenja i moze birati da li ce se baviti odredjenom profesijom ili ne. U spornom slucaju sa odlukom suda BiH pred pojedince, tacnije pokrivene muslimanke se stavlja ultimatum, "ili ces se otkriti ili neces raditi u sudu", sto se apsolutno ne moze poistovjetiti sa slobodnim izborom i staviti u isti kos.
Pitam se sta je slijedece. Mozda zabrana proslave bajrama, bozica i uskrsa na sudu BiH i uskracivanje slobodnih dana za vjerske praznike jer se i na taj nacin demonstrira vjerska pripadnost.
Pitam se i ja šta je sljedeće. Možda odvajanje sudaca i sutkinja u zasebne prostorije zato što vjera ZAISTA brani muslimanki da se nalazi u istoj prostoriji s muškarcima koji joj nisu mahrem? Mislim, kako će muslimanka raditi na sudu ako je prisiljena dijeliti radni prostor s nepoznatim odraslim muškarcima? Ne stavlja li se na taj način strašan ultimatum pred nju?
Dajte ljudi, mislite malo.
Da li je? Zaista? Nije li to tagut? Oko toga se ulema slaže koliko i oko hidžaba, barem. Prema tome, nemoguće je reći koliko nas daleko jedan presedan može odvesti. Eto, sve donedavno, za bosansku muslimanku je bilo sasvim prihvatljivo raditi na sudu (ili u vojsci, ili u policiji...) bez hidžaba. Sad je to odjednom neprihvatljivo. Da se razumijemo, ako je neprihvatljivo, onda je neprihvatljivo za SVE muslimanke. Ne može nekima biti propis, a nekima ne. Dakle, stvari su se već pomakle. Šta može spriječiti i po kojem osnovu da muslimanke u pravosudnim i drugim institucijama zatraže razdvajanje muškaraca od žena, što je propis oko kojeg, za razliku od hidžaba, postoji konsenzus među ulemom? Kojim argumentima ćemo to spriječiti, ukoliko SADA vjerske propise i ubjeđenja uzmemo za mjerodavne? Šta, u konačnici, može spriječiti i muslimanke i muslimane u sudstvu da konačno odbiju i suditi po svjetovnim zakonima, obzirom da im i to vjera brani (osim tamo gdje su u manjini, a ovdje nisu; hint za Gratza: jedna od suštinskih razlika između Njemačke i Bosne)? Odgovor: ništa. Ako si vjerski propis/obavezu učinio zakonomjernim po jednom pitanju, ništa ne može spriječiti nastavak demontaže i dezavuizacije sekularnih institucija.Profesija sudije ili advokata je apsolutno u skladu sa islamskim svjetonazorom
Ovo mi promače... Pa upravo si opovrgla sve što si do sada napisala. Naime, muslimanki je zabranjeno u SVAKOM prostoru sjediti s nepoznatim muškarcima bez prisustva muškarca koji joj je mahrem i to je propis oko kojega nema spora. Otkud ti ideja da muslimanka smije u javnoj prostoriji sjediti s nekakvim muškarcima? Naravno da ne smije. Tako ispada da će svaka muslimanka, osim što će nositi hidžab, morati na posao u sudnici voditi svoga muža, ili, oca, ili amidžu, da s njom sjede cijeli dan kako se ne bi osamila s muškarcima koji joj nisu rod, što obuhvata i kolege sudije, advokate, tužitelje i, što je najvažnije, klijente suda. I šta ćemo sad?Vezano za boldirano, kancelarija je javni prostor i tu nema nista sporno da se radi prostoriji sa vise muskaraca.
Za kompletnu diskusijugospodja profiterka wrote: ...
Gdje to pise? Pokrivene zene se ne smiju OSAMLJIVATI sa nepoznatim muskarcima, a sjedenje u kancelariji koja je javni prostor nije osamljivanje.gospodja profiterka wrote:Ovo mi promače... Pa upravo si opovrgla sve što si do sada napisala. Naime, muslimanki je zabranjeno u SVAKOM prostoru sjediti s nepoznatim muškarcima bez prisustva muškarca koji joj je mahrem i to je propis oko kojega nema spora. Otkud ti ideja da muslimanka smije u javnoj prostoriji sjediti s nekakvim muškarcima? Naravno da ne smije. Tako ispada da će svaka muslimanka, osim što će nositi hidžab, morati na posao u sudnici voditi svoga muža, ili, oca, ili amidžu, da s njom sjede cijeli dan kako se ne bi osamila s muškarcima koji joj nisu rod, što obuhvata i kolege sudije, advokate, tužitelje i, što je najvažnije, klijente suda. I šta ćemo sad?Vezano za boldirano, kancelarija je javni prostor i tu nema nista sporno da se radi prostoriji sa vise muskaraca.
