Hakiz wrote: ↑11/05/2022 12:19
Humljanin wrote: ↑11/05/2022 09:16
A sa druge strane koliko imaš teško bolesnih, invalida od rođenja, ljudih za koje bi rekli da se samo pate, a u stvari su iskreno sretni i zadovoljni svojim postojanjem...
Misliš li da je na primjer Nick Vujičić iskreno sretan i zadovoljan svojim postojanjem? A on je još i uspio, koliko je takvih koji nemaju mogućnost skrbi o njima kao što on ima.
Meni je indikativno da su svi ljudi u takvim situacijama vjernici, ni jedan, koliko ja znam, nije ateista. A vjera pored svega ostalog šta jeste, je i bijeg, kada ništa drugo ne pomaže, ostaje jedino bog. Jer, pomisao da je neko u toj situaciji slučajno, jer se tako desilo, bez svrhe, je strašna. Čak takva osoba nema mogućnost da sam prekine patnju ako mu tako dođe.
A to mi se ne čini iskrenom srećom, više mi je traženje utjehe i bijeg od stvarnosti. Sreća je tada iznuđena, nije iskrena. Ne preostaje ništa drugo nego se natjerati na sreću, jer u suprotnom... A to je daleko od iskrenog.
Ko zna šta je u mračnim kutcima duša i uma takvih ljudi, ljudi koji zaista imaju problem i zbog njega pate.
Gledaj, sreća je relativna stvar. Niti se može kupiti niti uhvatiti a svi tragaju za njom.
Nisam jedanput u životu svjedočio da ljudi koje možda sažaljevam i za čije živote mislim da su prepuni patnje, u stvari žive radosno i ispunjeno usprkos problemima koji ih muče.
Ne bih to nužno vezao za religiju, ali slažem se da je u velikoj većini to slučaj.
Možemo mi sada govoriti je li ispravno smisao i utjehu postojanja tražiti u religiji (vjeri) ali ako to olakšava čovjeku životne patnje i besmisao postojanja ne bih to odbacivao kao nešto ludo ukoliko tom svojom vjerom ne škodi drugima.
Sa druge strane, već sam spomenuo, postoji toliko ljudi koji naizgled imaju sve, a nemaju tu životnu radost. Kako to objasniti?
Ima ljudi imaju sve, ali nikakve koristi ni za njih ni njihovu obitelj kao i društvo. Niti su sretni i ispunjeni, niti su produktivni, niti čine dobro drugima...šta sa time?
Spomenuo si N.Vujičića. on je dobar primjer, ali nije jedini, ima ih bezbroj drugih.
Ima toliko ljudi sa down sindromom koje svi mi poznajemo a koji nisu teret nego radost za obitelj i zajednicu, a nije ni da nisu produktivni.
Ne trebam ti ja soliti pamet, znaš i sam koliko ljudi naizgled savršenih i bezbrižnih života vode mizeran, besmislen život.
A na drugoj strani imaš ranjene, siromašne, bolesne, udovice, nejake, kakve sve ne koji se bore i raduju životu.
To je za mene tako.