Šta građani očekuju od nove vlasti (II)
Nužne promjene na cijeloj liniji vladavine
Nužne promjene na cijeloj liniji vladavine
Ovdje namjerno kažem vlasti, jer treba uvijek razlikovati vlast kao ukupnu strukturu vladavine od vlade kao jednog od njenih organa ili instancija. Oni koji su stariji i koji pamte politička zbivanja tokom druge polovine 1993. godine, ona koja su se događala nakon poznatog Bošnjačkog sabora, znaju da je tada došlo do značajnih promjena u političkoj strukturi i sastavu nekih organa vlasti u Bosni i Hercegovini.
Udružena opozicija
Udružena opozicija, čiji je koordinator bio upravo pisac ovih redova, ultimativno je zahtijevala od Alije Izetbegovića da se sastav najviših organa vlasti konačno uskladi sa stvarnim političkim odnosima i ulogom pojedinih stranaka u ratu. Mi smo tražili da se iz Predsjedništva i Vlade, kao i sa drugih važnih mjesta u strukturi vlasti koju je kontrolirala bosanska legitimna vlast, odstrane svi oni koji su otvoreno djelovali protiv BiH, protiv njenog državnog jedinstva i koji su svojim ponašanjem, učestvujući formalno u organima vlasti, ustvari, sabotirali vlast i vodili antibosansku politiku.
To je praktično značilo da se iz Predsjedništva i Vlade moraju odstraniti svi predstavnici Bobanove antibosanske linije HDZ-a Miro Lasić i Franjo Boras, kao i nemogući premijer tadašnje vlade, koji je značio ponižavanje te vlade Akmadžić, a uz njih i Fikret Abdić, dotadašnji predstavnik SDA, koji se sasvim odvojio od bošnjačkog naroda i bosanske države i započeo stvaranje neke svoje fantomske autonomije, male državice pod pokroviteljstvom lorda Dejvida Ovena (David Owen) i srpskih vlasti iz Kninske krajine, kojemu je služio kao dokaz da ni Bošnjaci nisu jedinstveni i da SDA nema monopol na zastupanje Bošnjaka.
Naime, jedna od lukavština tih veoma pokvarenih ljudi (Oven, Stoltenberg i slični) sastojala se u tome da se SDA tretira kao isključivi nosilac vlasti, i tako vlast, a Izetbegović u svom političkom značenju svede na predstavnika Bošnjaka i tako mu se oduzme legitimacija predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države, kao paralela njemu instaliran je Fikret Abdić i uveden u pregovore kao zasebna bošnjačka strana.
Srbi su, kako je poznato, već bili izašli iz svih organa države, a Srbe su kao narod u njima predstavljali članovi Socijalističke i Socijaldemokratske stranke Mirko Pejanović, Tatjana Mijatović i Miro Lazović. Izetbegović je lavirao neko vrijeme, ali je na kraju uvidio da ne može održati onu lagodnu poziciju u kojoj su članovi Predsjedništva bili otvoreni neprijatelji zemlje, zbog čega su opstruirali rad institucija države odsustvom, ali su zauzvrat njemu davali otvorene ruke da vodi, uz asistenciju Ejupa Ganića, politiku kakvu je želio.
Naš zahtjev se sastojao u tome da se, nakon što se iz institucija odstrane predstavnici stranaka koje su vodile antibosansku politiku, u Predsjedništvo države vrate oni koji su u njega bili legitimno izabrani, ali su na zahtjev Tuđmana (Kljujić umjesto Borasa) iz njega izbačeni, ili su bili legitimno birani zbog napuštanja tog organa od određenih ljudi koji su prešli na stranu neprijatelja i time bili spriječeni da vrše svoje obaveze (Plavšić, Koljević i potom i Kecmanović), a radilo se o tome da se na temelju tog stava u Predsjedništvo vrati Stjepan Kljujić i da umjesto Kecmanovića, Borasa i Lasića te Abdića uđu Ivo Komšić i Nijaz Duraković, jer je Kecmanovića već zamijenila Tatjana Mijatović.
Stvarne poluge
Osim ove nove postave Predsjedništva, zatraženo je da se rekonstruira vlada i da premijer konačno bude član opozicionog bloka, jer se vlast u tom momentu temeljila na koaliciji SDA i opozicionog bloka, pa je bilo nelogično da SDA drži sve pozicije u državi, od predsjedavajućeg Predsjedništva, premijera, ministara odbrane, unutrašnjih poslova, finansija i inozemnih poslova, a da opozicioni blok, koji ima gotovo jednak broj poslanika kao i SDA i daje legitimitet vlasti i ima većinu u novom sastavu Predsjedništva, ima samo mjesto potpredsjednika vlade i to onog kojeg je, kako smo svi znali, izabrao sam Izetbegović.
Onaj kojeg zanima kako se to završilo neka pročita moj intervju u časopisu “Dani” u kojem sam rekao da su novoizabrani članovi Predsjedništva iznevjerili stavove i nade opozicije i ugrozili demokratski razvoj u sistemu vlasti, zbog čega sam napustio i opoziciju i mjesto koordinatora njene politike, a potom i stranačku politiku znajući da su se moje kolege prodale za udobnost položaja u kojem su se izborom u Predsjedništvo našli, kada su dobili čuvare, automobile, privilegije i započeli da se šetaju po svijetu i bili osigurani, a nisu ništa odlučivali i ni za što nisu odgovarali, izuzimajući Kljujića, koji nije želio ići iz zemlje, a zauzvrat su dobili određene beneficije i ostvarili vidne koristi.
Ono što je pouka tog slučaja, a on je imao tragične posljedice po nas sve, jer je stav opozicije bio da Predsjedništvo vrati ustavna prava vladi, a ne uzurpira njene ovlasti i da ne koncentrira svu moć odlučivanja u svoje ruke, a time praktično u ruke jednog čovjeka, da vlada vlada i projektuje političke aktivnosti njenih institucija i predstavnika, da se osigura samostalnost funkcije inozemnih poslova i vojske u odnosu na pravo praktičnog vođenja tih sektora i da država konačno počne funkcionirati kao normalna država, sastoji se u tome da male personalne promjene u vladi u kojoj dominira kolektivni rad i u kojoj svagda predsjednik koji ima pravo da pokreće rad organa ima polovinu mogućeg utjecaja, ne znače odista i promjenu vlasti, zbog čega je nužno osigurati političku ravnopravnost koalicionih partnera, a to još u našem slučaju nije obavljeno.
Stoga je normalno da Radončić ne treba ući ni u jedan organ kao član i figurirati kao ikebana onoj većini čiju dosadašnju politiku treba bitno mijenjati i spriječiti da normalna inercija načina vođenja politike opet izvrne njen očekivani novi smisao.
Ako SBB ne želi ulaziti u vlast samo zbog pozicija i položaja svojih članova, nego zbog mogućnosti efikasnog djelovanja na promjeni politike u cjelini, promjeni vlasti kao takve, njene prirode i načina djelovanja, tada ona mora dobiti stvarne poluge kojima se usmjerava djelatnost organa i institucija vlasti, a to su rukovodeća mjesta u vlasti.
Neodrživo je da SDA ima predsjedavajućeg Vijeća ministara, člana Predsjedništva BiH, premijera Federacije i niz kantonalnih predsjednika vlada i skupština, a da njeni članovi stvarnim nosiocima vlasti vodu nose, a stvarno ne vode politiku i ne odgovaraju za nju, mada su kao dio vlasti za ukupni njen rezultat i oni odgovorni.
Stoga je nužno izvršiti ne samo promjenu u Federalnoj vladi nego na cijeloj liniji vladavine i u svim institucijama koje vrše vlast u smislu da onaj član vladajuće koalicije koji joj daje ne samo formalnopravnu validnost nego i etičku valjanost, jer SBB nema hipoteka negativnih bilansa i historija u prošlim vladavinama, a SDA ih ima i previše, tako da joj upravo SBB daje onaj dio legitimiteta koji je u našoj situaciji općeg beznađa i nedostatka etičke i političke odgovornosti bitan, a koji joj nijedna druga stranka ne može dati.
Stoga ne treba čekati s dovršenjem promjena ne samo vlade nego ukupnog sastava i karaktera vlasti u cjelini ukoliko ona zavisi od koalicionih partnera koji su danas vodeća politička snaga u zemlji.
- See more at:
http://www.avaz.ba/clanak/212506/nuzne- ... YbO6F.dpuf
[/quote
