Da se nikad ne zaboravi ...

[degenek]

http://www.youtube.com/watch?v=rn5rJY4YGJU

[akobogda]

http://genocideinvisegrad.wordpress.com ... -visegrad/

Zasto se nista ne radi o ovim 'preventivcima'. Umjesto da imaju posla u Visegradu trebali bi biti u zatvoru

[akobogda]

http://www.uskinfo.ba/vijest.php?id=1419

Code: Select all

Stavivši mu glavu na zemlju i lijevom rukom prerezao vrat istoga, jer sam inače ja „ljevak“. Tom prilikom ja sam žrtvu zaklao do kraja, tako da je odmah nastupila trenutna smrt a nisam odvojio skroz glavu od tijela. Poslije toga na red je došao Zijad, tako da sam ja sve to isto ponovio. A poslije Zijada sam na isti način zaklao Ahmeda.

Magazin Diwan vam donosi dio ispovjesti i video snimak koji je sačinjen tokom saslušanja ovog monstruma.

Od mnogo svjedočenja o bošnjačkim žrtvama tokom posljednje agresije nekako se izdvaja knjiga Bisić Mustafe i Kreho Senada „Obuka za genocid“ pisana još dok je na Bosnu trajala agresija. U podnaslovu ove knjige piše i povod njenog nastanka a to je suđenje Borislavu Heraku, rođenom Sarajliji koji je prošao obuku za genocid nad Bošnjacima. On, Borislav Herak, u iskazu Okružnom vojnom sudu u Sarajevu rekao je između ostalog i ovo:

„Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„ (Borislav Herak, fragment br.1)

„…Poslije proteka od 20 minuta, nakon naredbe da izvršim klanje tih ljudi, ja sam na livadi, odmah pored rova, zaklao nožem prvog od njih, koji se zvao Osman a inače ne znam kako se prezivao. Tom prilikom su Ždrale Dragan i Danilo meni pomagali na taj način što su Osmana oborili, odnosno sapleli na zemlju, oborivši ga na leđa, i tom prilikom su ga oni držali za ruke, priljubivši ih za zemlju, a noge je držao priljubljene za zemlju Rade Vrlješ, i poslije toga sam izvadio nož koji se nalazio za opasačem – a inače sam isti dobio po dolasku na položaj Dragače i nož je bio marke „Fanipa“. Ja sam tom prilikom lijevom rukom izvadio nož iza pojasa i sageo sam se tako da sam desnom rukom Osmana uhvatio za glavu, odnosno kosu, stavivši mu glavu na zemlju i lijevom rukom prerezao vrat istoga, jer sam inače ja „ljevak“. Tom prilikom ja sam žrtvu zaklao do kraja, tako da je odmah nastupila trenutna smrt a nisam odvojio skroz glavu od tijela. Poslije toga na red je došao Zijad, tako da sam ja sve to isto ponovio. A poslije Zijada sam na isti način zaklao Ahmeda.“ ( Borislav Herak, fragment br.2)

„Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u namjeri da silujemo djevojke koje su dole bile prisutne a isto nam je kazao komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula, Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje djevojke sam ubio nakon silovanja, nakon što sam iste odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog oružja.“ (Borislav Herak, dio fragmenta br. 10)

Borislav Herak je ovim svjedočenjem u to vrijeme izazvao veliku pozornost štampe u Sarajevu zbog njegovog otvorenog priznanja zločina. Čak su i Bh dani objavili intervju sa njim. Na pitanje novinara bh dana „ vjerovatno si se družio sa muslimanima kao rođeni Sarajlija?“, Borislav Herak je odgovorio: „ Imao sam puno jarana i komšija muslimana. Uglavnom su svi bili dobri i što se tiče Bajrama, Božića i tako tih praznika, stalno smo posjećivali jedni druge i niko nije na to gledao. Imao sam i postanara muslimana, Izeta sa Vratnika…”

Diwan vam donosi video zapis sa svjedočenja ovog monstruma koji je, vjerovali ili ne, danas na slobodi.

Kako je ba na slobodi kad je ubio i silovao preko 100 ljudi???? Nema smisla

[akobogda]

http://www.youtube.com/watch?v=mdVsHoOB2hg


Ubila 10 muslimana i CETIRI GODINA ZATVORA?

[akobogda]

Any government indicted for genocide should be forced to have limited rights temporarily until cleared of the politicians, soldiers and allow victims and excavation!!!!!


Takodje, zna li neko ko je covjek sa 10:00 ovog snimka

http://www.youtube.com/watch?v=w6-ZDvwPxk8

[akobogda]

Monika Karan-Ilicu treba vise od 2 godine u zatvoru za ubistvo protiv Muslimana u Logor Luci!!!!!!!!

[akobogda]

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/kako-ce ... inca-mrdje

Ovo nevjerovatno

[akobogda]

Moze li neko objasnit zasto je Branko Grujic dobio 6 godina za 700 ubistva?

http://planken.org/2008/08/05/serbia-ch ... an-muslims

[Jedaj]

Moze li neko objasnit zasto je Branko Grujic dobio 6 godina za 700 ubistva?

http://planken.org/2008/08/05/serbia-ch ... an-muslims

Moze! kakav narod takva vlast (cast izuzecima). Dok god narod glasa za cetnike, ustase I cetobalije iz sds,snsd,sda,sdp,sbb,dnz,hdz,hdaz1990 ne moze da se nada ni pravdi ni icemu boljem. Oni stite svoje zlocince a tih 6 godina je samo da zamazu oci MZ. Najbolji dokaz za ovo je pravna cvrka koju su izmislili da puste na slobodu 10 osudjenih ratnih zlocinca-i zbog toga nije bilo protesta! A znate zasto? KAKAV NAROD TAKVA VLAST (cast izizecma-onima koji su branili ovu drzavu)

[Jedaj]

Pozivam Tuzilastvo da istrazi I podigne optuznicu protiv cetnika koji su srusili ovu dzamiju u Brckom. Rusenje javnih, kulturnih I vjerskih objekata je cin terorizma. Kada su bili tako revnosni da uhapse sAudijce koji su pokusali zapaliti Predsjednistvo neka budu revnosni I pohapse ove koji su se slikali slaveci svoj vlastiti terorizam.

I znate sta? To se nikada nece dogoditi. Zasto? Pa zato sto su isti ovakvi teroristi koji su palili dzamije danas na vlasti voljom istih takvih naroda(a) (cast izuzecima), koji svoju privrzenost fasizmui mafijastvu iskazuju na izborima. A vrana vrani oci ne kopa. Evo ja cu ih nacrtati, a vi se pronadjite za koga ste glasali: SDS,SNSD,SDA,SDP,SZBH,SBB,DNZ,HDZ,HDZ1990.

[Jedaj]

http://radioglasdrine.com/rgd-sehara/is ... -me-ubiju/


Ispovijest silovane Bošnjakinje iz Zvornika: “Molila sam ih da me ubiju”


Priča koju prenosimo je ispovijest Bošnjakinje iz Zvornika koja je bila žrtva silovanja u toku agresije na BIH. Ovo je njena priča:

Početak agresije na BiH me zatekao u mom stanu u Zvorniku, u kome sam živjela sa mojim mužem. Mi nismo imali djece tada. Bila sam zaposlena u općini Zvornik gdje sam radila kao kuharica.

Početkom mjeseca aprila 1992. godine Srbi su počeli da se organiziraju u manje grupe i da postavljaju barikade u djelovima grada i širem području. Mi muslimani nismo mogli pretpostaviti šta se tačno dešava iako smo vidjeli da se srpske porodice sele, tj da iseljavaju svoje žene i djecu. Nikome nije bilo jasno zašto. U tom periodu je bilo mirno. Sa prozora moga stana sam primijetila da se više niko ne druži sa muslimanma. Iz obližnjih kafića se mogla čuti muzika, provokativna za nesrpsko stanovništvo.

Tokom mjeseca aprila 1992. godine ja sam se još kretala po gradu, jer sam išla na posao. Tada sam na ulici sretala neke ljude koje sam poznavala, obučene u maskirne uniforme, sa šajkačama i četničkim kokardama na glavi. Među njima sam prepoznala Matića, poznatog kao švercera, koji je živio na Šćemliji u predgrađu Zvornika. On je brat od Čede Matića koji je radio u bolnici, a i sam je nosio uniformu i kokardu, zajedno sa svojim sinom, čije ime ne znam.

Čula sam da su Čedo Matić, njegov brat i sin obezbjeđivali logore u Zvorniku, kao što su logori „Novi izvor“, u kome sam i sama bila zatočena, logor „Karakaj“ u kome su bili muškarci, logor „Škola u Pilici“ itd. Oni su puštali iz logora koga su htjeli i radili su šta su htjeli. Tu je bio i Brano Grujić, koji je bio inspektor u općini Zvornik. U ratu je bio četnik koji je silovao žene i muškarce.

Salih, koji je bio inspektor u Zvorniku, je dolazio nama muslimanima i obavijestio nas da moramo napustiti naše kuće. Ja sam bila sama sa mužem u kući kada je Salih rekao da uzmemo samo nešto najnužnije i da idemo prema Kula Gradu. Idući prema Kula Gradu ja sa ostalim muslimanima dolazim do mjesta Lipnja. Tu smo bili u školi desetak dana, pošto su nas avioni bombardirali.

01. maja 1992. godine Srbi su upali u Liplje i hvataju koga stignu od muslimana, odnosno onih koji nisu uspjeli pobjeći u šumu, a među njima sam bila i ja.

Kada su nas zarobili prebacili su nas u jednu kuću u Liplju. U kuću su upadali razni četnici, a među njima je bio Brano Grujić.

Moram naglasiti da su u toj kući bile samo žene. Mene je zarobio Milisav Vasiljević iz Malog Zvornika (Srbija), koji je bio uposlen kao tržišni inspektor u Zvorniku i Brano Grujić. Druge nisam prepoznala. Nikada ne mogu zaboraviti Milisava Vasiljevića i Branu Grujića koji bi često dolazili nama ženama, maltretirali nas, prisiljavali da se skidamo gole, a ako ne bi pristale oni bi nas fizički zlostavljali. Moje 2 polusestre su silovane i ja sam to gledala svojim očima, a silovao ih je Brano Grujić te još nekoliko četnika koje nisam poznavala.

Moga očuha su takođe seksualno zlostavljali i silovali, a to su radili Brano Grujić i Milisav Vasiljević, koji su sa sobom dovodili, kako sam već rekla, meni nepoznate četnike. Moram naglasiti da je moj očuh bio silovan pred mojim očima i očima njegovih kćerki, a mojih polusestri.

U toj kući smo bili 4-5 dana, za to vrijeme smo svaki dan bivane silovane i premlaćivane. Mene su tukli do besvijesti. Odatle su nas, po naredbi Milisava Vasiljevića, odveli u školu u Liplju. U školi sam zatekla u jednoj učionici muškarce, meni nepoznate. Saznala sam sam da su to muškarci iz sela Liplja, koji su bili vezani lancima i svako večer sam mogla čuti zveket lanaca, krikove i plač muškaraca, te korake istih, po čemu sam mogla zaključiti da ih negdje odvode.

Nas žene su smjestili u drugu učionicu. Tu sam zatekla žene iz sela Marčići, koje se nalazi u blizini sela Snagova. Te žene nisam poznavala, samo se sjećam da se jedna zvala Mejra. Imala je poseban plač, kakav nikad prije nisam čula. Mejru su odvodili, a kada bi se vraćala ona bi plakala. Pitala sam žene:“ ko je ta žena“, a one kažu: „To je naša Mejra.“

U školu je dolazio Dragan Aćimović koji je radio u općini Zvornik kao geometar. I on je dovodio sa sobom srpske vojnike, koji su svaki dan silovali i premlaćivali muškarce i žene.

Moram naglasiti da su mene i ostale žene silovali i premlaćivali u učionici, gdje smo sve mogle vidjeti, tj. to je bukvalno bilo grupno silovanje. Redali su se jedan po jedan na nama kako su htjeli.

Sjećam se da je Brano Grujić rekao da mora prvi mene imati, pa onda svi ostali. Kada me je Brano Grujić silovao, rekao je ostalim četnicima sada možete i vi, te je nastalo silovanje jednog po jednog četnika. Ja sam mogla brojati do 6-7 puta, i onesvijestila sam se.

Kada sam došla sebi, na meni ništa od gardarobe nije bilo osim majice. Primjetila sam da krvarim i imala sam jake bolove u predjelu stomaka i leđa, te nisam mogla ustati na svoje noge. Ostale žene su plakale, jer su i njih silovali i premlaćivali. To je bilo nešto što nikada u životu ne mogu zaboraviti, posebno zbog toga što mi se to desilo od strane ljudi koje sam poznavala, a koji su se tada pretvorili u zvijeri.

Početkom mjeseca juna 1992. godine četnici su nas natjerali da iz škole Liplja idemo pješice u Zvornik, gdje su nas zatvorili u logor „Novi Izvor“. Logor „Novi Izvor“ je bila uprava preduzeća za proizvodnju crijepa i cigle pod istoimenim nazivom. Tu je bilo više kancelarija. Ja sam bila u jednoj od njih u kojoj sam zatekla puno žena iz Zvornika, dok su u drugoj prostoriji bili muškarci. Mislim da nas je u tom logoru bilo oko 200-300 muslimana civila (žena i muškaraca).

U logoru „Novi Izvor“ su dolazili pripadnici raznoraznih srpskih jedinica, kao što je Kapetan Dragan. Nisam ga lično poznavala. Pričao je ekavski, bio je srednjeg rasta, imao je oko 50 godina, tamnije kose, proćelav, u maskirnoj uniformi sa crvenom beretkom.

Dragan je dolazio da gleda žene, izabirao je koju je želio i odvodio iz kancelarije. Tada bi govorio: „Jebite vi to, a mi ove vodimo!“ I ja sam jedna od tih koje je izabrao Kapetan Dragan. Dragan nas je odveo u hotel „Vidikovac“ na Diviču i tamo su se iživljavali nad nama. Silovali bi nas, a kada nas više ne bi mogli silovati, tukli bi nas i govorili „da ne znamo ništa i da ih ne možemo da uzbudimo“.

Svaku noć u Logoru „Novi Izvor“ bi izvodili najmanje po 10 muškaraca. Sjećam se da su tu ubili Saliha Okanovića.

Za sve ubijene u logoru „Novi Izvor“ odgovoran je Neđo Mlađenović. Mlađenović je bio direktor komunalnog i gonio je muslimane muškarce da kupe u crne vreće ubijene muškarce. Jednog dana su nas odveli u preduzeće „Komunalne“. Tamo nas je snimala TV iz Novog Sada, a meni i Salihu su dali kafu da pijemo. Kada su nas trebali snimati rekli su nam da moramo reći da nam je lijepo, da su nam dali kafu i da nas štite od muslimana, jer su oni ekstremni. Ako drugačije kažemo, rekli su da će poubijati sve u logoru „Novi Izvor“.

Sjećam se da je na dan Vidovdana, srpskog praznika, a mislim da je to bilo 28. juna 1992. godine, nastao pokolj u logoru „Novi Izvor“, pogotovo su ubijali muškarce muslimane. Sjećam se da su došli Dušan Vučković zvani „Repić“, koji je bio glavni na Diviču, a sa njim su bili još neki koje su zvali „Pufta“, „Zoks“, izvjesni Jovo novinar, njegov sin zvani „Riko“, te izvjesni „Žućo“. Tada je Dušan rekao svojim vojnicima: „Hajde da ih pojebemo za sretan put“ i tada je nastao pakao za nas žene. Počelo je sistematsko premlaćivanje i silovanje. Kako je koji dolazio, on bi nas silovao i premlaćivao, a Vučković je imao sa sobom djevojku muslimanku koju je zarobio i prisilio da bude sa njim.

Moram naglasiti da su nas iz logora „Novi Izvor“ odvodili i u bolnicu Zvornik. I tamo su nas tukli. Sjećam se jedne medicinske sestre Bisere, pa Ljilje, pa Saše i Jovana koji je u bolnici u Zvorniku radio kao zubni tehničar. I oni su nas tukli. Dok su nas tukli govorili su nam da je to njihova terapija.

U julu mjesecu 1992. godine odveli su nas u SUP Zvornik, da tamo damo izjavu da dobrovoljno napuštamo Zvornik. Izjave je uzimao Neđo Jovičić, koji je inače bio isljednik u Zvorniku. Čula sam da je Neđo Jovičić ubio Amira koji je živio u selu Hrid, a zvali smo ga „Mališa“. To sam sve čula na Kula Gradu.

Iz logora „Novi Izvor“ su nas transportovali u Suboticu na Palić u Srbiji. Na Paliću su nas smjestili u nekakve bungalove. Tu su nas svako večer silovali. Samo bi upadali u bungalove i govorili rukom „ti, ti, izađi“. Kada bi se žene vraćale plakale bi, a zatim bi šapatom govorile da su silovane.

U Paliću u Srbiji su bile žene iz mjesta Kozluk, Šepak, Janja, tj. sve sam ove žene već zatekla na Paliću. Inače, iz logora „Novi Izvor“ su nas transportovali vozom za stoku do Palića. Gdjegod bi voz kroz Srbiju stajao bivali smo maltretirani, kamenovani, pljuvani i ponižavani na razne načine.

Na Paliću sam ostala 15 dana i odatle sam pobjegla. Prišla sam nekom vojniku koji je držao stražu i čuvao nas, jer smo bili zatvoreni u žici. Tom vojniku sam rekla da imam ženskih problema, a on je na meni mogao primjetiti da sam bila sva u krvi. Taj vojnik me je pustio da idem u jednu prodavnicu. Kada sam ušla u jednu prodavnicu u Subotici da uzmem uloške prodavačica se onesvijestila kada me je vidjela. Ta žena mi je dala garderobu, pomogla mi. Taj vojnik koji me je pustio da odem do prodavnice rekao mi je: „Gospođo, ne vraćajte se više ovamo.“

Ja sam ispričala toj ženi u prodavnici šta mi se dogodilo i ona mi je rekla da je ona Mađarica i da sjednem u prvi autobus i da idem iz Subotice. Ja sam otišla za Novi Sad.

Kada sam došla u Novi sad sjetila sam se jedne poznanice koja je iz Zvornika, a živi u blizini Novog Sada. Kod te poznanice sam ostala dok se nisam spojila sa svojim mužem, a to je bilo novembra mjeseca 1992. godine.

Moj muž je ostao zarobljen i odveli su ga u logor „Batković“ kod Bijeljine, odnosno prije Batkovića je bio u logoru „Novi Izvor“. Kada sam ispričala poznanici šta sam preživjela ona mi je rekla da će ona naći nekoga od svojih prijatelja koji rade u Sremskoj Mitrovici u zatvoru, jer je znala da ima muslimana u zatvoru Sremska Mitrovica u Srbiji. Uvečer je došao taj čovjek iz zatvora Sremska Mitrovica i ja sam razgovarala sa njim. Opisala sam mu mog muža i tada mi je rekao da misli da je upravo tog dana došao moj muž u zatvor Sremska Mitrovica i da će provjeriti i javiti, što je potom i učinio. Kada je provjerio, došao je i javio mi da se tu u zatvoru nalazi moj muž. Rekao mi je da se moj muž nalazi pod imenom Aleksandar.

Taj čovjek mi je rekao da postoji mogućnost da se moj muž oslobodi, ali moram da mu dam 15.000 njemačkim maraka, jer mora potkupiti 3 čovjeka, te da on za sebe neće ništa. Ja i moja poznanica smo se potrudile da nađemo te pare, koje smo našli uz pomoć ostalih muslimana koji žive u Novom Sadu. Sjećam se jednog muslimana koji mi je pomogao da skupim devize i znam da je on sam dao 10.000 njemačkih maraka. Kada smo dali pare čovjeku iz zatvora on je rekao: „Ja ću vašeg muža u đubretu izbaciti iz zatvora Sremska Mitrovica i javiti ću vam kada možete otići po njega“.

Tako je i bilo. Mog muža je odvukao na neko đubrište oko Novog Sada, a ja, moja poznanica i njen muž smo otišli autom marke „Fićo“ i preuzeli mog muža.

U Novom Sadu ja i moj muž smo ostali 9 godina. Stanovali smo u iznajmljenom stanu, ja sam se morala zvati Dana. Plaćali smo mjesečnu stanarinu. Stanarinu smo plaćali od svog rada, radeći na poljoprivredi.

2000. godine u mjesecu decembru sam došla u Sarajevo. Sada živim kao podstanar u jednoj srpskoj kući. U Zvornik se nikada neću vratiti iz prethodno navedenih razloga. Ja želim da ispričam istinu o onome šta sam preživjela i vidjela, tako da moj povratak u Zvornik, koji je pod srpskom upravom, ne dolazi u obzir, jer tamo ne bih imala bezbjednosti, niti osnovna ljudska prava. Posebno kao ŽRTVA – SVJEDOK i SVJEDOK OČEVIDAC.

Osim toga moj muž je takođe logoraš koji je bio zatočen u logoru „Novi Izvor“ i „Batkovići“ Bijeljina u BiH, te u zatvoru Sremska Mitrovica u Srbiji.

Želim još izjaviti da je Zoran Jovanović iz mjesta Pilice-Zvornik prije rata bio policajac, a u toku agresije na BiH je silovao i zlostavljao žene i muškarce sa područja Zvornika. Gledale sam svojim očima kada je Zoran silovao i zlostavljao Mirsada čijeg prezimena se ne mogu sjetiti, a potom ga ubio. Zatim sam gledala kada je Zoran ubio Imera iz Zvornika i Hrustu iz Zvornika. Obzirom da su kuće bile blizu logora „Novi Izvor“ to šta je radio Zoran su mogli svi zarobljenici vidjeti. Sada Zoran Jovanović, kako sam saznala, radi na carini u Karakaju. Mislim da mu nije mjesto da obezbjeđuje javni red i mir i da ima certifikat policajca. Mirsadova žena traga za njim.

Želim takođe napomenuti da Neđo Mlađenović zna za sve ubijene muslimane u Zvorniku, jer je on zarobio muškarce muslimane i vodio na radnu obavezu, tj. da kopaju ubijene muslimane i da iz kuća iznose ubijene. Neđo je radio kao direktor u Komunalnom preduzeću u Zvorniku.

Ja se trenutno nalazim se na rubu životne egzistencije, bez ikakvih primanja. Mjesečnu stanarinu plaćam uz pomoć srodnika i dobrih ljudi. Preživljavam sa svojim mužem i naše 2 malodobne djece. Ja i moja porodica se hranimo u kuhinji Crvenog Križa u Sarajevu.

Do danas nisam nikada nikome davala izjavu osim udruženju „Žena žrtva rata“ iz razloga što mi mnogi četnici prijete ako progovorim da će me ubiti.

(Radio Glas Drine/Diwan magazin)

Gospodjo, pravi zlocinci su ovdje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru koji su se slozno dogovorili da ne procesuiraju ratne zlocince. Treba prvo njih maknuti pa onda traziti pravdu. Za pocetak mi mozemo ove iz Sarajeva a onda vidjeti kako sa postenim gradjanima iz Banja Luke I Mostara skinuti ostalu multi-cetnicku bandu I mafijase.

[Walther]

Gospodjo, pravi zlocinci su ovdje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru koji su se slozno dogovorili da ne procesuiraju ratne zlocince. Treba prvo njih maknuti pa onda traziti pravdu. Za pocetak mi mozemo ove iz Sarajeva a onda vidjeti kako sa postenim gradjanima iz Banja Luke I Mostara skinuti ostalu multi-cetnicku bandu I mafijase.

kako vam vise ne dosadi ta dosadna salonska "ko nas bre zavadi" prica

[patrijotija]

Hrvati imaju ovakvi spomenici svuda, a mi bukvalno nigdje

[Haman]

Mnogi vec pocinju da zaboravljaju.

[Stjui]

danas na youtube-u nabasah na ovaj video:



u izraelu se svake godine popale sirene za uzbunu na 2 minute zbog podsjećanja na holokaust. dojmljiv video ,2 min. auta staju i niko ni makac.

zašto se 11.jula ne bi popalile sirene i u sarajavu,zenici,tuzli,mostaru,bihaću (tj.svim neokupiranim bosanskim gradovima) ?

[branimir stulic]

Neki su vec zaboravili.... poput nadleznih iz opcine stari grad kojima je vazniji med i jabukovo sirce od Heroja odbrane BiH
Aferim

[muha_sa]

http://www.6yka.com/novost/54136/dragan ... rijedorska


Kastrirana istina

Mrtva i živa kosa prijedorska

Piše: Dragan Bursać

Prošle godine, svijetu je obznanjeno postojanje najveće masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata u Tomašici, nedaleko od Prijedora. Kažem svijetu, zato što se u samom Prijedoru i Republici Srpskoj nije pretjerano čulo o tom stratištu. Tomašicom se bavilo svega nekoliko medija u Republici Srpskoj. Čitaoci tačno znaju koji su to mediji, pa nema potrebe navoditi njihova imena. Većina ostalih su se trudili staviti strašnu vijest o u mučkom ubistvu 800 ljudi u nekakve fusnote, na margine. Bila je to agencijska vjestica u jednoj rečenici.Valjda im je tako lakše. Manji font, mirnija savjest. Takva im je uređivačka politika i logika.

Prije neki dan, kada je majka Hava, nakon 22 godine traganja, konačno saznala gdje su posmrtni ostaci njenih šest sinova i muža, ubijenih u istom danu, istina je opet kastrirana. Opet su Prijedorčani i ostatak Srpske ostali uskraćeni za istinu. Tek iz par medija mogli su čuti ovu zastrašujuću priču. Ostali su ćutali.

I nije to prvi (a, nažalost, ni posljednji put) da mediji i aktuelne političke elite u Srpskoj svesrdno rade na nemirenju ljudi i ljudskosti u njima.

Podsjetiću, od rata naovamo, organizovano je bezbroj seminara o pomirenju, simpozijuma o prihvatanju i suočavanju sa istorijskim činjenicama, konferencija na kojima se pričalo o denacifikaciji, o pravima žrtve... I bilo je pomaka. Na ličnom, mikronivou.

Ostatak građana je u međuvremenu samo jače zažmirio i rukama prekrio uši. Poput namrgođenog, uvrijeđenog djeteta koje ne želi da vidi, niti da čuje šta se dešavalo prije dvadesetak godina. Od silnih suočavanja sa istorijom, samo smo dobili tone nove paraistorije, štapom i kanapom iskonstruisane kroz mitomanske teorije zavjere.

Ćutanje o zločinima, relativizacija i negiranje postali su neka vrsta oficijalne dogme na kojoj vlast u RS-u gradi dobar dio svoje političke moći, a bogme i predizborne strategije.

Podsjećanja radi, u Prijedoru i okolini je pobijeno ili nestalo preko 3000 ljudi, većinom Bošnjaka. To je drugi najveći masakr poslije srebreničkog, za koji je, podsjećamo, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio pravosnažnu presudu, kvalifikujući ga kao čin genocida.

I to su fakti.

Međutim, neljudi koji su ubijali, klali i palili, svedeni su na inkognito ličnosti, tek neprijatna iskustva prošlosti kojih se zvanično ne sjeća ni familija, a koji se poslije čašice, dvije u kafani, opet promeću u heroje. I tako već dvije decenije.

Iluzorno je zato i donkihotovski očekivati pomirenje, kada ne da nema priznavanja zločina, nego su ti isti zločini na dnevnoj bazi derogirani, neuvaženi i minimalizovani od predsjednika Dodika, pa do najobičnijeg ostrašćenog nacionaliste.

Ta, Ruanda, koja je bila predmet poređenja sa BiH, završila je denacifikaciju. Ono nešto malo preživjelih Tutsija se izmirilo sa Hutuima, koji su počinili genocid, te su nastavili živjeti kako-tako normalno. Dakle, pleme Hutu je prihvatilo činjenicu da su njihovi saplemenici počinili strašne zločine. Postavlja se pitanje, može li to isto prihvatiti i srpski narod, pa da se pomjerimo već jednom sa mrtve tačke?

Ili ima nešto uzvišenije i civilizovanije u jednom plemenu, u odnosu na narod koji se diči herojstvom, čojstvom, istorijom, plemenitošću, duhovnošću i tradicijom? Što bi rekli novinari - Vrijeme će pokazati. A, vrijeme je do sada bilo ekstremno loš saveznik Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, koji su nakon 1995. godine i oficijelnog završetka krvoprolića, 22 godine poslije završili negdje...pa, u 1993. godini.

Zaista, vrijeme ovdje pijano odmiče. Dva koraka naprijed, deset godina unazad.

Jeste li znali da...?

Da se vratimo na kosu.

Iako ne raste poslije smrti, kosa je jedan od najvažnijih dokaza u forenzici. Kosa je bila jedan od presudnih tragova na osnovu kojih je nađena jedna od prvih grobnica na lokalitetu Tomašice. Naime, prošle godine je mašina za kopanje prilikom iskopavanja otkrila žensku pletenicu, koja zbog dubokog sloja zemlje i gline nije istrulila.

Iako ne raste poslije smrti, kosa je ironično oživjela mrtve, pomogla je da se iskopaju njihovi posmrtni ostaci, i da se barem dostojanstveno sahrane.

A opet, kosa može i živog čovjeka u mrtvaca da pretvori. Može mu, onako živom, oduzeti ljudskost. A, evo i kako.

Čemu služi glava?

Mediji u Republici Srpskoj su ovih dana, valjda u nedostatku ozbiljnijih tema, objavili kako dolaze Rusi, baš u Prijedor, da otkupljuju kosu. Živu kosu, sa živih ljudi, podrazumijeva se. Daju ti neki Rusi, baćuške, po 500 evra za pletenicu potkozarsku. Sjatilo se i staro i mlado u izvjesni frizeraj, da proda ruse kose Rusima i malo se opari.

Ali kako kod nas sve nahero biva, i ovo šišanje udari na sprdnju.

Nisu Rusi, nego Ukrajinci, i nije 500 evra, nego 80 maraka! Ko se ošišao i za bagatelu dao kosu svoju, razočarano se vratio svojoj bijedi i čemeru. Neošišani su, sa osmijehom, brže-bolje odlepršali iz salona.

Prevara šišanjem je najčistija paradigma onoga šta su vlasti u Prijedoru uradile od živih ljudi. Svojom ingenioznom politikom, pretvorili su lokalno stanovništvo u ljude bez posla i bilo kakve budućnosti. Pretvorili su ih u jedinke koje namjesto glava imaju rasadnike za rast kose. “Bašte“ za izmaštane Ruse, koji će kupiti skalpove za mrsne pare.

Tako više od dvije decenije od prijedorskog zločina, hodaju ovim gradom ljudi koji su uništeni i devastirani od svojih vlastodržaca, istih onih koji bi da im izvrše lobotomiju i izbrišu sjećanja na Omarsku i Tomašicu. Hodaju tako zbunjeni svjedoci i poneki učesnik u zločinima, i sve što imaju u životu, eto, to im je ta kosa. A, ni nju, ispostavilo se, ne mogu prodati. A, čemu onda služi glava, ako niko neće kosu da kupi, majku mu?

I šta smo dočekali? Imamo mrtve ljude koji urliču za ljudskim upokojenjem, i imamo žive, koji hiberniraju negdje između herojskih narativa i kafanskih priča, i koji bi da egzistiraju od prodaje kose. Jedni i drugi, na različite načine lišeni života, sudaraju svoje sudbine podno Kozare. Tu, ovdje, na korak od nas.

A većina i dalje ćuti. I o mrtvoj i o živoj kosi.Samo, vidite, mrtva kosa je neprocjenjiva, a živa kosa i ne košta bog zna koliko.

[Walther]

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/ranjeno ... opani-grob

- Optužene su zarobljenu osobu s inicijalima K. K. predali pripadnicama Fronta žena Petrovac, među kojima je bila starješina ove jedinice Ranka Tomić, a koja je trenutno nedostupna državnim organima. Zatim su odvele oštećenu K. K. u dolinu u blizini škole u Radiću, gdje je bio okupljen veći broj mještana ovog naselja, a Ranka Tomić joj je naredila da se skine do gola, a potom da puže po zemlji, usljed čega je zadobila mnogobrojne posjekotine po tijelu - navodi se u potvrđenoj optužnici tužioca Felića.

Kako dalje piše u optužbi, „ranjena bolničarka je potom natjerana da sebi kopa grobno mjesto, dok su joj među noge stavljali granje crnog trna“.

- U jednom trenutku su prišle Kuburić i Banjac i udarale oštećenu ljeskovim štapovima sve dok se oni ne bi slomili, a zatim joj je Banjac nožem odsjekla kosu, praveći joj prilikom rezanja krst na glavi, a kasnije joj je nožem urezala krst dužinom leđa, zbog čega je nastupilo obilnije krvarenje. Nastavljajući dalje mučenje, Kuburić je uzela nož i njime oštećenoj razrezala donji dio uha - stoji u optužnici.

Prema optužnici Tužilaštva USK, Ranka Tomić je potom Karmen odvela u dolinu udaljenu 70 metara, gdje je „izvjesni Veselko Đukić iskopao grobnu rupu, natjerao oštećenu da legne u nju i zatim je ubio pucajući iz pištolja“.

Optužene Borka Kuburić i Ranka Banjac brane se sa slobode, a za Rankom Tomić, koja je pobjegla u Srbiju, raspisana je potjernica.

[Walther]

zašto se 11.jula ne bi popalile sirene i u sarajavu,zenici,tuzli,mostaru,bihaću (tj.svim neokupiranim bosanskim gradovima) ?

Jer se vecini Bosnjaka (a drugima jos vise) fucka za sve ono sto se desilo...

[Danguba]

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/ranjeno ... opani-grob

- Optužene su zarobljenu osobu s inicijalima K. K. predali pripadnicama Fronta žena Petrovac, među kojima je bila starješina ove jedinice Ranka Tomić, a koja je trenutno nedostupna državnim organima. Zatim su odvele oštećenu K. K. u dolinu u blizini škole u Radiću, gdje je bio okupljen veći broj mještana ovog naselja, a Ranka Tomić joj je naredila da se skine do gola, a potom da puže po zemlji, usljed čega je zadobila mnogobrojne posjekotine po tijelu - navodi se u potvrđenoj optužnici tužioca Felića.

Kako dalje piše u optužbi, „ranjena bolničarka je potom natjerana da sebi kopa grobno mjesto, dok su joj među noge stavljali granje crnog trna“.

- U jednom trenutku su prišle Kuburić i Banjac i udarale oštećenu ljeskovim štapovima sve dok se oni ne bi slomili, a zatim joj je Banjac nožem odsjekla kosu, praveći joj prilikom rezanja krst na glavi, a kasnije joj je nožem urezala krst dužinom leđa, zbog čega je nastupilo obilnije krvarenje. Nastavljajući dalje mučenje, Kuburić je uzela nož i njime oštećenoj razrezala donji dio uha - stoji u optužnici.

Prema optužnici Tužilaštva USK, Ranka Tomić je potom Karmen odvela u dolinu udaljenu 70 metara, gdje je „izvjesni Veselko Đukić iskopao grobnu rupu, natjerao oštećenu da legne u nju i zatim je ubio pucajući iz pištolja“.

Optužene Borka Kuburić i Ranka Banjac brane se sa slobode, a za Rankom Tomić, koja je pobjegla u Srbiju, raspisana je potjernica.

Ovo nije jedinstven slucaj(ako treba mogu ih sijaset naci) gdje civilno stanovnistvo ucestvuje u zlocinu i pomazu zlocincima. Znaci da pored vojnih, policijskih, paravojnih jedinica u mnogim mjestima je i civilno stanovnistvo cinilo zlocine.
Koja je to kolicina zlocinaca koja je u tome svemu ucestvovala, nikada necemo saznati ovim tempom otkrivanja i procesuiranja zlocina.
Skrivanje zlocina ili zlocinaca je isto zlocin.

[julisiz es grant]

Čitao sam mnoštvo svjedočanstava još iz WW2 kako su i tada srpske snaše i djeca u Podrinju "čistili" kuće pobijenih komšija, odvlačili leševe i palili ih, čak učestvovali i u mučenju i ubijanju. Ništa novo.

[Danguba]

Ono sto bih napisao sigurno bi dobio ban tako da cu to zadrzati za sebe a druga stvar sto jedan odredjen broj postenih Srba cijenim i postujem.
U tu grupu postenih Srba ne spadaju svi oni koje nije stigla ruka pravde pa su na ovom svijetu cisti.

[Walther]

Ovo nije jedinstven slucaj(ako treba mogu ih sijaset naci) gdje civilno stanovnistvo ucestvuje u zlocinu i pomazu zlocincima. Znaci da pored vojnih, policijskih, paravojnih jedinica u mnogim mjestima je i civilno stanovnistvo cinilo zlocine. Koja je to kolicina zlocinaca koja je u tome svemu ucestvovala, nikada necemo saznati ovim tempom otkrivanja i procesuiranja zlocina.Skrivanje zlocina ili zlocinaca je isto zlocin.

U tom kraju je to bilo pravilo. Najgore zlocine su izvrsile komsije koji su bili gori od "vojske". Od tad se niste nije promjenilo u mentalitetu bivsih komsija, prosli mjesec se pojavio grafit nedaleko od Galaje.

[Stjui]

Jer se vecini Bosnjaka (a drugima jos vise) fucka za sve ono sto se desilo...

vjerujem da danas, na godišnjicu masakra u ahmićima koji su počinile hrvatske zločinačke horde nad nedužnim bošnjacima,nemoš uhvatit slobodno parking mjesto ispred fis-a od bahlijskih golfova i kadeta (još srijeda ) .

[RahatHurmašica]

Jer se vecini Bosnjaka (a drugima jos vise) fucka za sve ono sto se desilo...

vjerujem da danas, na godišnjicu masakra u ahmićima koji su počinile hrvatske zločinačke horde nad nedužnim bošnjacima,nemoš uhvatit slobodno parking mjesto ispred fis-a od bahlijskih golfova i kadeta (još srijeda ) .

živa istina