Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[piupiu]

Ne znam na kojoj temi da pitam, na malo ih raja čita i kultiviše, pa da ne ispadnem snob, al: jel ko kupio zadnji Školegijum? Kaka je knjiga? Jelena?

To nema u mojoj trafiKi.

Al' u Jelinoj ima 100%.

[piupiu]

...

Arzo, pišeš li ti priče? Pitam jer jako lijepo pišeš.

[arzuhal]

...

Arzo, pišeš li ti priče? Pitam jer jako lijepo pišeš.

Ne pišem priče. Al' hvala

[piupiu]

Ne pišem priče. Al' hvala

Nema na čemu. Ko me je tjerao da postavljam zatvoreno pitanje.

[Krokodajl]

95-a

Evo jedna za sol na ranu.



Makrinos dromos = Daleki put

Razbijem tanjir, jedan, dva, i opet ispočetka.

[piupiu]

95-a

Evo jedna za sol na ranu.
http://www.youtube.com/watch?v=iI0-qgBhPKg

Makrinos dromos = Daleki put

Razbijem tanjir, jedan, dva, i opet ispočetka.

To je prava osveta — polomi im sve tanjire. Podsjeti me na ovo dolje...



A, koja je prava, mislim - prva?

[piupiu]

Sa malim zakašnjenjem...

Na današnji dan, prije 61 godinu, umro je pjesnik Tin Ujević. Rođen je u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine i 1909. seli u Zagreb gdje upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tih se godina isticao kao gorljivi pravaš koji se zalagao za neovisnost Hrvatske i slom Austro-ugarske monarhije da bi kasnije, s početkom I. svjetskog rata, postao gorljivi zagovornik ideje o ujedinjenju Hrvatske i Srbije.

Po završetku II. svjetskog rata Tin Ujević bio je u SFRJ najprije obilježen zbog povremene suradnje u kulturnim rubrikama listova i književnim časopisima koji su izlazili u vrijeme Nezavisne države Hrvatske, a kao prevoditelj sa šest jezika bio je u doba NDH stalno zaposlen u novinskoj izvještajnoj agenciji Velebit. Zbog toga ga je Društvo književnika 1945. kaznilo zabranom pisanja i javnog djelovanja sljedećih pet godina i trajno ga izbacilo iz članstva. Tin Ujević za svojega života nije primio niti jednu književnu nagradu.

U spomen velikom pjesniku i boemu Muharem Bazdulj napisao je za srpski tjednik Vreme prikaz i osvrt na njegovu poeziju i život, a tekst je početkom godine objavio portal Radio Gornji Grad.

“Mnogi se mladac recitovanjem njegovih stihova želio probiti kroz pakao prijemnog ispita na glumačkoj akademiji, mnogi je romantično staromodni dečko s njima kanio osvojiti draganu. Osam stihova Notturna iz njegove Kolajne spadaju među najslavnije stihove ikad napisane na južnoslovenskim jezicima. Početak Svakidašnje jadikovke, ona glasovita tercina s dva, reklo bi se, banalna vapaja i jednim oksimoronom, na prvi pogled gotovo da se izlizao od silne (zlo)upotrebe, a opet će dobronamjernog čitatelja svako malo zatraviti svojom snagom”, stoji u tekstu koji govori i o kompleksnom odnosu dvojice hrvatskih književnih bardova – Tina Ujevića i Miroslava Krleže.

“Ipak, Krleža i kad nipodaštava Ujevića zna da nasluti nešto važno. Tako na jednom mjestu kazuje: 'Mjesto koje se daje Tinu u našoj literaturi za mene je tajna, a ne mogu o tome sada pisati jer bi mi rekli da se ljutim na veličinu i da govori spomenik protiv spomenika, iako već dugo osjećam potrebu da o tome progovorim. (…) Mistificira i sebe i ljude s kojima pije duplu ljutu'. Ključna riječ, međutim, u ovom Krležinom iskazu jest mistifikacija. Jer Ujevićeva je poezija bez svojevrsne mistifikacije nemoguća. 'Uhapšen u svojoj magli/ zakopčan u svojem mraku/ svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku' – veli Ujević u jednoj čuvenoj strofi iz Kolajne. Misao na nju pak ne može bez magle ranih stanica, Odlazak završava s dimom bola u maglama, a u Beznadnom povratku oči neba su zamagljene. Magla, mist, jedna je od nekoliko najvažnijih riječi Ujevićevog pjesničkog svijeta”, piše Bazdulj povezujući Tinovu mistifikaciju s činjenicom da je ime ovog pjesnika postalo sinonim za boema.

Tin UjevicTin Ujević najveći je dio svojeg života proveo u zagrebačkim kafanama i bibliotekama

“U svom eseju Posmrtno slovo boemiji Danilo Kiš će Ujevića prozvati jednim od poslednjih pravih boema. Kiš kaže kako je Ujević dokaz da se krst boemije ne nosi samo po sili socijalnih zakona, nego i po sili zakona umjetnosti, dobrovoljno. 'Tin Ujević umire kao gordi pajac i mučenik, fanatično dosledan sebi, inkarnacija negdašnjeg ropstva i veličine boemije', reći će Kiš u istom eseju. Ujević je najznamenitiji južnoslovenski primjer prokletog pjesnika, boema, kafanskog čovjeka, beskućnika, otmjenog pijanice. Bezbrojne su anegdote o Tinu Ujeviću i njegovim kafanskim noćima. Treba, međutim, reći da su za Tina jednako važni i dani koje je provodio po bibliotekama. Uspio je Ujević mnogo pročitati, bio je erudita, makar ne sistematičan, a njegova je načitanost vidljiva u esejima koje je pisao”, stoji u tekstu koji opisuje i neobičnu promjenu koja se pjesniku dogodila u izbjegiištvu u Parizu u vrijeme I. svjetskog rata. Kada se vratio, Tin Ujević već je bio potpuno predan poeziji, specifičnom hedonizmu i skitanju, stoji u tekstu.

Prepoznajemo tog Tina u njegovom članku iz lipnja 1915. godine, napisanom povodom izložbe Ivana Meštrovića. Naslov teksta bio je Meštrovićeva izložba i jugoslavenska intuicija, a evo karakterističnog odlomka: “Primati plaću svakoga prvoga u mjesecu, doručkovati, objedovati i večerati svakoga dana, imati položaj u društvu, imati ispite i svjedodžbe, ulagivati se i slušati laske, ćaskati na čajevima, izlagati se u kazalištima i praviti dosjetke pred gospođama, u jednom odijelu biti kod kuće, u drugome ići na šetnju, u trećemu u posjete – je li u tome cio ljudski život? Ima li nešto bolje i više od toga? Svodi li se sve kod čovjeka na puke potrebe održanja i reprodukcije, na jelo i na spolni čin? Je li čovjek samo mehanizam, i je li on samo toliko kilograma mesa i kosti? (…) Nije. Duša postoji. Imade potreba bez imena, imade težnja unutar nas kojima ne znamo cilja, ima zahtjeva koji su neprevodivi u novčane vrijednosti, čini nam se da je čovjek više nego se na čovjeku vidi i da je tijelo samo fasada. (…) Zagonetka svemira nas privlači. Mi sanjamo i više smo sretni od svojega sna nego od materijalne stvarnosti…”, citira tekst Ujevićev članak i nastavlja s njegovom analizom u kojem bi smjeru trebao krenuti društveni i javni život u novoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

“Ima ih dabome koji predlažu lijek: Zapadno. Veliko je pitanje da li zapadni obrasci i krilatice mogu da samo tako budu presađeni u našu sredinu. Zapadni intelektualizam malo govori jugoslovenskom osjećanju svejedno kao i zapadni utilitarizam našem moralnom idealizmu i religioznom poimanju života. Treba nam krepke duhovne i duševne hrane. A može nam je dati samo vraćanje geniju naše rase: rasa, jezik, zemlja, povijest i narodno osjećanje, stvarnosti koje sve skupa čine potpunu našu domovinu”, pisao je Tin Ujević te godine kada Jugoslaviju opisuje kao 'jarku instituciju' koja, ako je i obmana, ona je “veličanstvena i tvoja ljepota vrijedi zanosa i žrtve”. Ipak, i u Jugoslaviji kraljevini, i u onoj federativno uređenoj nakon 1945. Tin Ujević bio je i ostao otpadnik sve do svoje smrti u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica 1955. Godine.

http://www.lupiga.com/hiperlink/in-memo ... -kraljevic

[piupiu]

Mandale u islamskoj umjetnosti

Dekorativne, geometrijske šare centralni su dio islamske umjetnosti. Riječ "mandala" na Sanskritu znači 'sadržavalac' ili 'posuda suštine' (manda - suština, la - posuda), kao i 'mističan krug'. Mandala je, naime, na ovom drevnom jeziku bilo ime za krugove koji su se crtali u vrijeme religijskih rituala, a koji - baš kao i arabeska - predstavljaju odnos između duhovne i materijalne energije, stvaranje i sjedinjenje s beskonačnim i božanskim. Tibetanska riječ za Mandalu je Khyil-khor i znači "centar svemira u kojem borave potpuno probuđena bića".

Mandale i njihova precizna, geometrijska struktura sveprisutne su u islamskoj arhitekturi i likovnom izražaju,a sreću se podjednako i u svjetovnoj arhitekturi i estetici, pa i u religijskoj praksi. Sufijski ples je jedna vrsta hipnotičke mandale u pokretu, koji 'preslikava' 'ples' planeta oko Sunca. Mandala je ogledalo postojanja, 'života s pitanjem' o tome kako pomiriti suprotnosti, kako se povezati s duhom i duhovnim, nepatvorena veza izmedju mikro i makrokosmosa.



Mandale se pojavljuju u različitim, geografski i vremenski potpuno razdvojenim kulturama - od aboridžinske, astečke, tibetanske, preko predkršćanske slavenske do kršćanske (crkvene rozete) i islamske. One su predivan primjer univerzalnosti ljudskih stremljenja i njihovog sinkretizma, težnju da se svijet i njegova suština simbolično predstave kao 'mikroslika' velikog Univerzuma i na taj način povežu s njim. Eto. Mandale u slobodnoj interpretaciji...

Ove mandale kreacija su prelijepe i izuzetno talentovane mlade umjetnice Asmahan Mosleh.

[piupiu]

Evo, ako vam bude dosadno na poslu ove sedmice, odličan dokumentarni serijal - posebno ovaj dio o islamskom doprinosu renesansi.





...i ovo nedjeljno predavanje iz Metropolitana o islamu u renesansnoj evropskoj umjetnosti je odlično...



Sve je na engleskom, ali ako izaberete titlove na bosanskom u 'settings', možda malo pomogne, mada su indijanski.

[Krokodajl]

@piupiu

Znam da Grčka nije najstarija verzija, ali evo sada nađoh da je najstarija verzija te pjesme odnosno orginal Ruska pjesma Дорогой длинною



Najstarija verzija je otpjevana 1925 godine od strane Gruzijske pjevačice Tamare Tzerteli. a autor ove pjesme je Ruski kompozitor Boris Fomin.
Ova verzija je pomalo arhaična, evo jedna druga verzija te pjesme.



A ne bi ja bio ja da "subliminalno" ne ubacim i Japansku verziju iste pjesme. "Kanashiki tenshi/ Žalosni anđeo".

[petunija]

[Challenger__]

Imao sam uvid u snimke pariske simfonijske probe "Tri pisma iz Sarajeva" Gorana Bregovića. Šok u najavi.
Remek djelo bez presedana.

_____

[Krokodajl]

Eh eh, Pariz, Francuzi, Francuski.

Na današnji dan 1840-e godine rodio se Claude Monet.



Impression - soleil levant 1872, ulje na platnu.

Impresija - izlazak sunca

Smatra se najznačajnijim djelom impresionizma, djelo koje je otvorilo put svim ostalim impresionistima.
Slika inače predstavlja izlazak sunca u luci grad Le Havre.

[petunija]

Imao sam uvid u snimke pariske simfonijske probe "Tri pisma iz Sarajeva" Gorana Bregovića. Šok u najavi.
Remek djelo bez presedana.

_____

Ovo?
http://www.kosmo.at/goran-bregovics-neu ... -sarajeva/

postavi nam da čujemo

[piupiu]

Imao sam uvid u snimke pariske simfonijske probe "Tri pisma iz Sarajeva" Gorana Bregovića. Šok u najavi.
Remek djelo bez presedana.

_____

Ovo?
http://www.kosmo.at/goran-bregovics-neu ... -sarajeva/

postavi nam da čujemo

Evo s FB stranice, proba ...

https://www.facebook.com/goranbregovic/ ... =2&theater

[petunija]

Hvala @piu, ali pošto nisam na fejsbuku ...

[piupiu]

Hvala @piu, ali pošto nisam na fejsbuku ...

E, bem mu miša. Ne vidim da ima na YouTubeu, a ovaj na FB je zaštićen ili ga ja ne znam skinuti.

Kratko je - dvije i po minute ... ali ima snimak koncerta s orkestrom iz St Denisa koji je fenomenalan!

https://www.facebook.com/goranbregovic/ ... 509484679/

[piupiu]

@piupiu...

Japanofile , sve tri su divne, meni se i prva svidja!

A, ovaj glas?

[Krokodajl]

Imali su Rusi uvijek smisla za pjevanje, dakako Rebrova sam čuo i prije, biće da je to zbog hladnog Ruskog zraka, vjerovatno utječe na glasnice, pluća i dijafragmu

A sad... Ja ne znam kako ovo da komentarišem. Bude mi uvijek zanimljivo pogledati "Last nights of proms" pogotovo kad se izvodi "Rule Britannia", ima u prošlosti nekoliko izvanrednih izvedbi, najspektakularniji trenutak je naravno kada hor tj. publika koja je ujedno hor pjeva refren.
Ove godine mi to promače pa reko da vidim kako je izgledalo, mislio sam da je zbog Brexita bilo puno više emotivnog naboja, očekivao sam u najmanju ruku Nelsona lično da otpjeva kad gle čuda.

Ja znam da je Juan Diego Florez Peruanac biće da je, ali ovo izvoditi kao kralj Inka je u najmanju ruku degutantno



Evo recimo kako je to izgledalo 2009.



Možda jesam staromodan ali mislim da su se i Manco Capac i Admiral Nelson prevrtali u grobu tokom prve izvedbe

[piupiu]

Eh eh, Pariz, Francuzi, Francuski.

Na današnji dan 1840-e godine rodio se Claude Monet.

Meni najdraži impresionista, svi ostali su šaša u poredjenju s njim, kad stojiš ispred njegove slike, osjetiš i rosu i 'miris' izmaglice, imaš osjećaj kao da možeš sasvim prirodno i lagano zakoračiti u sliku... Kad smo kod likovne umjetnosti, ako koga put nanese u Milano, trenutno je tamo postavljena velika izložba avangardne umjetnosti u socijalističkom preiodu pod nazivom "Nesvrstana moderna". Centralna tema izložbe je jugoslovenska umjetnost nakon 1948. i grupa Gorgona.

Grupa Gorgona djelovala je na nasljeđu dadaizma, a radovi članova grupe najreprezentativnija su ostavština tog nasljeđa. Gorgona je umjetnička skupina koja je postojala u Zagrebu, u Hrvatskoj, između 1959. i 1966. godine, a čiji su članovi bili slikari Josip Vaništa (1924.), Julije Knifer (1924. – 2000.), Marijan Jevšovar (1922. – 1998.), Đuro Seder (1927.), kipar Ivan Kožarić (1921.), arhitekt koji se bavio slikarstvom i fotografijom Miljenko Horvat (1935. – 2012.), te likovni kritičari i povjesničari umjetnosti Radoslav Putar (1929. – 1994.), Matko Meštrović (1933.) i Dimitrije Bašičević Mangelos (1921. – 1987.), uz još nekolicinu neformalnih pripadnika i prijatelja ove družine.

Gorgona je djelovala kroz kolektivna djela, „gorgonsko ponašanje“ – akcije, sastanke i izlete, pisane ankete, korespondenciju („Misli za mjesece“), a izdano je i 11 brojeva anti-časopisa „Gorgona“, uz nekoliko neobjavljenih prijedloga. Uz to, u unajmljenom prostoru Studija Šira kojeg su nazvali „Studio G“, od 1961. do 1963. g. organizirali su niz grupnih i samostalnih izložbi, od onih samih članova grupe, ali i njihovih gostiju, poput umjetnika Françoisa Morelleta i Piera Dorazia.

[Connaisseur Karlin]

Ne pišem priče. Al' hvala

Nema na čemu. Ko me je tjerao da postavljam zatvoreno pitanje.

evo,sad ,cu isto pitanje re-otvoriti

arzonja,pisi covjece,imas talenta ne mogu da vjerujem da nemas passion za pisanje Sto te koci

ja imam originalan tok misli,ali ih ne znam staviti na papir

[piupiu]

Ne pišem priče. Al' hvala

Nema na čemu. Ko me je tjerao da postavljam zatvoreno pitanje.

evo,sad ,cu isto pitanje re-otvoriti

arzonja,pisi covjece,imas talenta ne mogu da vjerujem da nemas passion za pisanje Sto te koci

ja imam originalan tok misli,ali ih ne znam staviti na papir

Mislim da je hOtio reći da piše, ali ne priče.

[medvjed23]

možda piše sonete o ljubičicama i bubamarama i svemu

[Connaisseur Karlin]

Nema na čemu. Ko me je tjerao da postavljam zatvoreno pitanje.

evo,sad ,cu isto pitanje re-otvoriti

arzonja,pisi covjece,imas talenta ne mogu da vjerujem da nemas passion za pisanje Sto te koci

ja imam originalan tok misli,ali ih ne znam staviti na papir

Mislim da je hOtio reći da piše, ali ne priče.

kafa jos nije pocela djelovati ne mene a jest' skrt na rijecima a jedna dan samo ugledas njegovu knjigu u sarajevskom izlogu , arzonja je to nadam se da ne pise poeme,pjesme price su interesantnije

[Krokodajl]

Hoćete priču ?

Evo jedna friška, sad mi kroz glavu proleti

--- Eh, i ovi hodnici, svakim danom sve gore i gore... da hoće makar prestati hodati, da se čovjek odmori, ah, dobro pa kad već drukčije ne može ... "Može li malo tiše, pokušavam se koncentrirati ?" .... Niko ne odgovara, eh, znao sam, ko mi je kriv što i pitam pa nisam ovdje od jučer.
Kako pobogu čovjek da se usredotoči na pisanje u ovakvoj buci, a i ova kiša, hoće li više prestati... kao da ja imam vremena slušati i nju i ove teške korake što hodaju po hodniku... ŠTA ! sad i škripa vrata, neko dolazi ? Pa ko je lud dolaziti u ovo doba jutra, još po ovakvoj kiši...
(Primiče se vratima)

A, majko ti si, kakvo lijepo iznenađenje, a i kolač si donijela, moj omiljeni, ljubim ruke kao i uvijek.... Zašto plačeš ? Tja nemoj plakati molim te, znam da ti je teško, šta misliš kako je tek meni. Nemam drugog izbora, ha dobro, nije da imam ikakav izbor kao da me ko i pitao šta....
Nemoj molim te, nemoj plakati, znam, moglo je i na drugi način sve da se završi ali... Hajde sada, molim te, nemoj više plakati.
(Majka odlazi, prolazi pola sata)

Nisu više ni ovi kolači kao nekada, nekada su bili slađi, ali i dalje su ujednačeno pečeni, godine iskustva čine svoje, koliko sam ih samo do sada pojeo, ko bi rekao da će mi ovaj biti najgori, eh, šta je tu je, kao da sam imao izbora... super, više niko ne hoda hodnicima ali ova kiša sve je jača i jača, a ostalo mi je još samo par rečenica, hajde Bože smiluj mi se sada kada nisi prije, pa makar da ovo ne ostavljam nedovršeno...

... Eto, kakve sam ja sreće, kiša je stala, eno čak i sunce, a opet neko ide hodnicima, šta neko, ide čitava četa, šta je ovo ljudi moji kao da se sprema neka hajka...

Vrata se otvaraju

"Osuđenik broj 1547, sudsko vijeće je odbilo vašu žalbu na presudu, na osnovu ranije odluke suda kojom ste osuđeni na smrt vješanjem vijeće je odlučilo da se kazna izvrši danas, molimo vas da pođete sa nama, prije toga predajte pisanu oporuku koju ste lično sastavili"