Nema čovjeka par dana i vidi šta se sve desi. Bojkoti, qrci, palci. Realno nastavak strmoglavog niza nečega što je nekada bio Praznik. Politika obje uprave u post ratnom periodu je dovela do ovoga. Dok su u klubovima bili gospoda poput pokojnog Svete Vujovića i Jelića nema šanse da bi do ovoga došlo. Razni Brankovići, Obradovići, Resići, Žuje i ostali su učinili da danas imamo ovo. Bojkotovali mi na Koševu, sada komšije. Bježi ba. Yebo sve ovo.
Najgora su ova pichuladija. Nemaju pojma šta je Derbi. Nakav mentalitet. Prepucavanja na najnižem nivou. Chetnici vaki, naki.... užas kakvih sam se nebuloza načitao. a mogu misliti šta je sve obrisano.
Ovi novi nemaju pojma kako je bilo nekad. Zamislite danas scenu sa kraja osamdesetih. Noć prije derbija u BB-u. Dzine i ekipa sa jedne strane, mi sa druge. Rahmetli Džemo pušta muziku. Navija se kako ide koja pjesma. Šalju se ture. Na rastanku "sutra se ne poznajemo" i caos. Bilo je tuča, belaja, ali samo taj dan. Nikad se nije ganjalo po gradu.
Komšije su došle pred Skenderiju negdje 87. ako se dobro sjećam. Naših nije bilo 50. Palo par šamara. Poneki štoc i to je to. Nije bilo gazanja, skakanja i koječega. A, realno moglo je biti svega. Ne znam da je prije rata iko izboden.
Volio bih da ima snimaka pa da se vidi kakva je atmosfera bila na tekmama. Legendarna tekma 1982. 2:1 za komšije na otvaranju Koševa. Pa 2:2 na Grbavici 84 mislim.
Komšijama je trebalo dati i 2.000 karata. Naši se smiju kada se komšije naguraju, a to nije smješno. Ko se našao u gužvi i takvoj masi zna koliko je to opasno. Napravio se istok i trebalo je sve to izdogovarati sa murijom da se ne desavaju ovakve stvari. Najlakse je biti papak.
Uh, evo poce mi prenos. Vala poluprazno. Užas. Kao da igramo sa Vitezom
Yebem vam sve što ste uradili da do ovoga dodje.
Kraj.