kerima1 wrote:Aharon jel ti poznato kako to da su krscani od Isa_Isusa dosli na ideju da ga obozavaju,mjesto slijede kao zidovi i muslimani svoje poslanike? Kako su po tvom shvacanju historije nastale svete knjige,primjer slicno navode sve tri o prijasnjim poslanicima,
Pa, ako pogledaš na recimo biblijske priče, čak i u Novom Zavjetu, o tome ko je slijedio Ješu'a dok je bio živ - pod uvjetom da dopustimo, teme radi, da su te priče autentične - vidjet ćeš da su to bili Jevreji. Njegovi apostoli. U tom periodu Ješu' kaže da on nije došao da izmijeni Mošeove zakone niti da traži od ljudi da se prestanu rukovoditi njima, samo je došao da "zalutale ovčice naroda Israelova vrati na pravi put." Zamjerao je svećenstvu okoštalost i odmicanje od suštine zarad vlastite koristi i sl. Ješu' se, onako kako je opisan, ponašao kao jevrejski haham, odnosno rabin, čak je donosivši odluke konsultirao oralnu Toru, dakle predanja, a ne samo ono što je zapisano, što nam ukazuje da, bez obzira na kritike, nije se odmicao od farizejske tradicije (to vrijeme je bilo vrijeme konflikta farizeja i saduceja).. Iz tih priča se vidi da on nije tvrdio za sebe da je sin Božiji, a posebice ako je istina da je saslušan u Sanhedrinu, iz riječi Rabbana Gamaliela (koji se spominje i u Talmudu), jednog od vodećih autoriteta Sanhedrina da se zaključiti da Ješu' nije na bilo koji način promovirao politeizam, jer da jeste, nema sumnje da bi ga Jevreji žestoko kritikovali, svi - bilo bi sve jasno odmah... On je možda za sebe tvrdio da je mešiakh, ali bilo ih je tako mnogo u to vrijeme - mešiakh kod Jevreja nije isto što i kod kršćana, mešiakh bi naprosto trebao biti vladar iz reda Davidove loze u Olam Ha-Ba, Svijetu koji će doći, ili u vremenu kad će ljudi, prema jevrejskim biblijskim pričama, spoznati da su Jevreji na pravom putu, i tražiti od njih da ih poduče tome kako se moliti Jahvi i pravilno ga štovati... S obzirom da narodi nisu spoznali da su Jevreji na pravom putu, štaviše Rimljani su ih ugnjetavali i svakodnevno tražili da sebi dopuste i politeističke tradicije, ovi su zaključili da on ne može biti mešiakh..
Činjenica da je razapet sa dvojicom "lestaija" - ne lopova, nego hajduka, a hajduci su bili pobunjenici protiv Rima u to vrijeme, obično radikalni Makabejci i Sicarii - i okrunjen trnjem kao "melekh jehudim" kralj Jevreja, Ješu' je najvjerovatnije bio jedan od pobunjenih Jevreja, a nikako onaj lik kojeg znamo iz Novog Zavjeta, mistični "bogočovjek", ljut na "varljive Jevreje" i u potpunosti izolovan od previranja u Judeji.
Nakon dva stoljeća iza toga, većina sljedbenika kršćanstva su nejevreji, a Jevreji u potpunosti odbacuju novu dogmu o Bogu i njegovom sinu, kao jasno i nedvosmisleno politeističku.
Kako se to dogodilo? Ukratko tako što je Šaul/Pavle zaključio i odlučio da mu se objavio Ješu' i rekao mu da zanemari zakone i Jevreje i počne pozivati nejevreje da vjeruju u njega, Ješu'a, kao Božijeg sina jednakog Ocu itd. On je proklamovao da su dolaskom Ješu'a prestali važiti zakoni, tako da se kršćani ne obrezuju, jedu svinjetinu, i sl. Naravno, on je i mogao samo nejvrejima, i to onima sa politeističkom tradicijom, obzanjivati takvu dogmu. S obzirom na činjenicu da nije insistirao na Tanakhu i Mošeovim zakonima, na Talmudu i rabinskim učenjima, kršćanstvo se formiralo onako kako ga danas znamo. Flaviji, a posebice Tit i Vespazijan Flavije, koji su i pogromili Jevreje u Judeji, imali su, tako se danas špekulira, ulogu u širenju nove ideologije u pogledu Ješu'e putem Josifa Flavija (Josif ben Matatijahu, jevrejski pisar u službi Rima), koja je za stradanje Ješu'a krivila ne rimske vladare, koji su ga razapeli, nego su ih kroz dirljive priče na izvjestan način abolirali, a Jevreje prikazali kao zvijeri, kojima je jedino na umu u to vrijeme rimske tiranije bilo kako da ubiju Ješu'a. Barem se danas špekulira tako, a snimljeno je i nekoliko dokumentaraca u vezi s tim. Ješu' je u jevrejskoj tradiciji neprepoznatljiv, i Jevreji prema njemu nemaju nikakav poseban odnos, niti ga bilježe kao istaknutu mesijansku figuru. U to vrijeme je bilo mnogo mešiakha ustanika, poput Šem'una od Peree, Menahima ben Jude i dr. Svi su ubijeni na različite načine. Nejasno je zašto bi Jevreji izdvojili Ješu'a da traže da ga pogube, kad mu je sljedba bila mala i neznatna...
Kasnija kršćanska dogma, nakon cara Konstantina i nakon Nikejskog sabora, poprimila je još rigorozniji i Jevrejima neprepoznatljiviji oblik, a sve kršćanske tradicije su do nedavno propovijedale krivnju Jevreja za sve što se Ješu'u dogodilo. Kasniji historijski i društveni procesi su od crkve i kršćanstva napravili to što su napravili.
Nije moguće da samo to imaš da kažeš. Zašto tako kratko?
