"2005. godine, tri dana pre 'Klasika' protiv Real Madrida, Ronaldinjo me je pozvao kući usred noći. Javim se, a on mi prizna: 'Andres, znam da je tri ujutru, ali moram ti nešto reći, odlazim iz Barselone u junu. Moj brat upravo završava dogovor sa Real Madridom. Brojke su neverovatne i ne mogu da odbijem. Ti si mlad, razumećeš me. Molim te, nemoj nikome ništa reći ni u svlačionici ni u klubu, nemoj da me izdaš jer tebi najviše verujem. Laku noć, Andres'.
Nije mi dao ni šansu da bilo šta kažem, čim sam hteo da odgovorim, već je spustio slušalicu.
Sutradan, bili smo na treningu, i osećala se neka čudna tišina oko mene. Ceo tim se ponašao neuobičajeno, svi su grlili Ronaldinja i pokazivali mu naklonost kao nikada pre.
Došao je dan 'Klasika', i u svlačionici na stadionu Santjago Bernabeu, Ronaldinjo je ustao i rekao:
'Momci, danas igramo važan meč, oni su jaki, ali ovih dana sam shvatio da smo mi kao porodica. Svakog od vas sam zvao usred noći i u poverenju vam rekao da odlazim u junu, a niko od vas nije progovorio ni reč. Posle ovoga shvatio sam da smo mi spremni i da umremo pre nego da izdamo jedni druge. Ostajem ovde još mnogo godina. Hajde sada da izađemo na teren i održimo ovim Madriđanima lekciju iz fudbala.'
Te noći, Ronaldinjo je dao dva nezaboravna gola protiv Real Madrida. Barselona je pobedila 3:0, a Ronaldinjo je napustio teren čak i uz aplauze navijača Real Madrida."
-
Andres Iniesta.
