Deblokada Sarajeva???

[Tromblon]

Pretpostavljam da niko nije odgovarao što vam nije došla ispomoć?

Ma kako ce odgovarati kad ispomoc nije bila ni planirana? Jednostavno kasnije smo skontali da mi nismo ni trebali upasti u tu Kasarnu nego samo pucati po njoj. A, sto smo bili ludi i 95. to je druga prica. Sve Alipasinci i ja iz centra. Pricao mi jaran u IKM Brigade se hvatali za glavu sta da rade kad su fakat skontali da smo u Kasarni. Ni ljudstva, ni municije nisu imali da nam doture, a tesko je vala naci budalu da pretrci tih 30 metara livade.

[Tromblon]

Sa mnom možeš o zoni odgovornosti 1. Krajiškog korpusa.

daleko si mi bio

Dolazili su jednom prilikom...kad je 72. pancevacka predvodila napad na betaniju i orahov, ali odose za par dana. Nas komanda karala ``sad ce vam krajisnici pokazati kako se to radi`` [/quote]

Ti si Nahorevo, Vogosca znaci. Znas li ista ili nekog iz rajlovacke brigade?

[Us and them]

Hvala kolegi Dozeru na teoretsko predavanju koje cu podrzati sa prakticnim primjerom.

U akciji takozvane deblokade moja jedinica je imala zadatak da upadne u kasarnu u Nedjaricima. Trebali su sa nama ici i neki policajci iz Tuzle pa njihov komandir nije htio jer nisu imali iskustva u gradskim borbama. Posteno.

Da se vratimo na temu. Ujutro na pocetak akcije sve je bilo kako treba, ali od realizacije nula posto. Odmakao dan. Oko 12 sati naredjenje mora se pokusati opet. Treba da upadnemo u objekat Kasarne posljednji prema cvjecarniku. Vjerujem da vecina vas iz Sa zna o kojem se objektu radi. Bio je do pola livade prokopan tunel iz Gusica hale. Nas 15-ak je bilo u grupi. Bez ikakve pripreme za razliku od prvog pokusaja ujutro. Pravi iznenadni juris pracen sa 3,4 granate iz RPG. Uskakanje kroz prozor i vidjeli smo 3 cetnika kako bjeze. Unutra smo nasli municije i dosta rucnih bombi. Imali smo mislim 4 ranjena koje je trebalo vratiti do nase linije. Iznimno ludacki poduhvat. Gotovo sigurna smrt jer je pocelo cetnicko granatiranje. Ali, ne tako jako kao sto smo ocekivali.

Anyway... Momci koji su bili na lijevom boku javljaju da cetnici iz susjednog objekta prelaze preko Aleje Branka Bujica. I fakat i ja sam vidio dvojicu koji su utrcali u neku kucu. Sada nas je 11 zdravih, ali neko treba paziti na ranjenike od kojih je jedan nesto teze ranjen, ali nije strasno, a ostali od kuglica od bombi i geleri nekog tromblona.

Trazimo hitno pojacanje. Ljudi i municije jer smo se ispucavali sa cetnicima u medjuvremenu. Prosao je sat i dolazi kljucni trenutak. Iz komande javljaju da stizu ljudi i municija. Mi napravili plan kako da zauzmemo i iducu zgradu. Nas komandir trazi da sa Vojnickog i Dobrinje napadnu Nedjarice. Makar samo da se puca i granatira. Prolazi tako jos jedan sat niti napada, niti ljudi, niti municije. I kriticni trenutak koji smo morali iskoristiti je propao.

Ulazimo u treci sat. pocinju se pojavljivati sljemovi u kucama preko puta u Aleji Branka Bujica. Malo poslije ulaze u objekat koji je bio napusten. Zatim vidimo novo ljudstvo prelazi u cvjecarnik. I onda su krenuli da nam prilaze. Komandir naredjuje povlacenje. Bacamo dimne zavjese na livadu kojom cemo bjezati. U tom trenutku ose, zolje, rb pucaju po objektu u kojem se nalazimo. Mi istrcavamo napolje, neki uskacu u tunel, a neki poput mene kao Huso Bolt pretrcavaju livadu, a onda od ograde i prepreka ne mogu uci u nasu liniju. Srecom nalazim na neke kutije, sta li i sa kolegom preskacem ogradu i upadamo nazad na liniju.

Bilans ukupno 10 ranjenih od nas 15 i 3 sata boravka u zgradi Kasarne.

Armija i MUP tada nisu bili ni kvalitativno, ni materijalno spremni za jednu takvu slozenu operaciju kao sto je bila deblokada Sarajeva I tada sam, a i sada govorio da je bilo bolje oslobadjati enklave u Istocnoj Bosni. Jednostavno nismo imali takav sistem Rukovodjenja i Komandovanja od vrha do dna koji je mogao efikasno rukovoditi svakim nivoom jedinice. Bilo je lazi, preuvelicavanja, samohvaljenja...Nama prvo nisu vjerovali da smo u Kasarni sve dok nas nisu vidjeli kako masemo prema nasoj liniji. Mislili da sjedimo u tunelu i cekamo da vrijeme prodje.

Da su babi damu i da je tad bilo na primjer 30-50 ljudi spremnih za dejstvo plus najmanje 200 da ide iza. Da nam dodju u pomoc. Cijela linija da zapuca ka cetnicima. Da se makar zapuca iz sve snage iz Vojnickog i Dobrinje. U prvom talasu se sigurno mogla ocistiti Kasarna i cijela strana Branka Bujica do do Vojnickog. Nije to bila tako grandiozna odbrana kakvom su nam je predstavljali. Yebote nama su pricali da imaju prvu liniju, pa drugu prije Aleje Branka Bujica, pa trecu iza ceste. Na kraju nista od toga nije bila istina. Niti sam iz Kasarne vidio tu drugu i trecu liniju, a ni poslije rata kada sam prolazio tuda.

Jos kad mi je jedan ceto iz Nedjarica ispricao da je prije deblokade na liniji u cijelim Nedjaricima znaci krug cijeli bilo izmedju 30-50 ljudi, I da su dobili pojacanje da popune svaki rov jer su znali da cemo napasti.

Malo sam pogubio nit, nemojte zamjerit

Zapravo su po relevantnim procjenama postojale veće šanse za deblokadom Sarajeva nego do napredovanjem sve do npr. Srebrenice. Tezu da se to "moglo" uglavnom iznose oni koji nikada nisu ni ratovali na tom području niti uopće poznaju područje kojim bi se moralo ovladati da bi se došlo do toga.

Pogledati samo gdje su bile najbliže slobodne teritorije a gdje grad Srebrenica, teško do nje doći u miru a kamoli u borbi.


Drugi veliki problem u pokretanju takve operacije je što bi neminovno velikosrpske snage udarile na podrinjske enklave u slučaju pokretanje takve ofanzive a vidjeli smo u julu 1995. u kakvom je stanju bila odbrana Srebrenice. Znači ne samo da je trebalo doći do enklava već se to moralo uraditi brzo, prije nego što bi zlikovac Mladić ušao u njih, a opet kao što smo vidjeli za to su mu bile potrebne snage u jačini jedne brigade, što znači da bi ih mogao izdvojiti čak i tokom velike ofanzive Armije. Na kraju se odlučilo da je cilj sačuvati status zaštićenih zona UN -a do kraja brutalne agresije što i nije bio loš plan no znamo šta se desilo...


Što se tiče treće potencijalne "strateške operacije", odnosno presjecanja Koridora kod Brčkog, procjene su bile da ga je Armija u stanju presjeći ali da bi se bilo nemoguće održati. Velikosrpske snage se ne bi libile pokrenuti 50, 60 i više tenkova(na ravnici idealnoj za tenkove, tu ih nisu koristili kao nepokretne topove već u punom kapacitetu i u pokretu) i svu dostupnu jaku pješadiju sve dok ne bi ponovno presjekli Koridor i procjene su bile da bi na kraju eventualno i u tome uspjele.


Tako da koliko god se i ova operacija "deblokade" Sarajeva činila pogrešnom, preteškom i da ju je uopće nije trebalo pokretati ostale dvije potencijalne "strateške operacije" odnosno spajanje sa enklavama u Podrinju i presjecanje Koridora bi bile čak i teže za sprovesti.

[PM72]

Zapravo su po relevantnim procjenama postojale veće šanse za deblokadom Sarajeva nego do napredovanjem sve do npr. Srebrenice

Nemoj se naći uvrijeđenim jer si mi drag i simpatičan (poštujem tvoj trud čak sam te i branio kad su te slali u zatvor)ali ovo može izjaviti samo onaj koji nije bio u rovu.

Oko Sarajeva su bila dva prstena obruča.Jedan vanjski a drugi unutrašnji.A svaki od tih prstenova imao je prvu i drugu liniju rezervne položaje.Svaka tačka na liniji bila je pokrivena sa barem tri artiljerijska položaja.Više artiljerije bilo je na Trebeviću nego od Srebrenice do Kladnja.A gdje su ostale vatrene tačke poput Poljina,Nahorevskih brda,Hreše,Borija,Mrkovića,Lapišnice,Vraca,Lukavice,Golog brda,Ilidže,Osjeka,Butila,Paljeva,Krivoglavaca,Kremeša,Tihovića...

Oko Sarajeva je bilo raspoređeno 18 - 20 000 vojnika SRK VRS.Uz podršku ostalih njihovih korpusa i specijalnih jedinica MUP-a.Računaj još par hiljada u slučaju nekog ozbiljnijeg napada.A da ne pominjem što je oko Sarajeva živjelo 120 000 Srba.Trebalo je to sve pokriti,uništiti,razbiti i protjerati.A to objektivno nismo mogli.Organizacija i sposobnost generalštaba i komande do nivoa čete je bila - niđe veze.Mogao su uvezati maksimalno dvije čete da napadnu a i od te dvije čete imao si 50 sposobnih.Baš kao što reče tromblon.

[Us and them]

Sve ja to znam ali to je opet dosta manji prostor a do Srebrenice kad kreneš sa tadašnje slobodne teritorije je u miru avantura doći, da niko ne puca na tebe. Za obići sva sela i sva brda u koja bi trebalo puškom ući trebalo bi mjesec dana. U miru.

Ljudi pišu kao da je trebalo uzeti 3 kote i 5 sela i eto ga, Srebrenica, a ne da je to bilo duboko duboko u dubini neprijateljske teritorije.

[PM72]

Sve ja to znam ali to je opet dosta manji prostor a do Srebrenice kad kreneš sa tadašnje slobodne teritorije je u miru avantura doći, da niko ne puca na tebe. Za obići sva sela i sva brda u koja bi trebalo puškom ući trebalo bi mjesec dana. U miru.

Ljudi pišu kao da je trebalo uzeti 3 kote i 5 sela i eto ga, Srebrenica, a ne da je to bilo duboko duboko u dubini neprijateljske teritorije.

Valjda si upratio da "marš mira" traje tri dana i da ljudi hodaju u koloni po 7-8 sati.Znači,ne treba mjesec.Moj dobar prijatelj (sad je u USA) je iz Srerenice do Kladnja došao za nepunih 24 sata.

Ono što hoću da ti kažem da je oko Sarajeva bila najveća koncentracija vojske,artiljerije,rovova i minskih polja.Kompletan prsten oko Sarajeva bio je povezan tranšejima,rovovima i bunkerima.Nije to ni laž ni hvalisanje ali je tako bilo.Ljeta 1995 pred akciju deblokade vodio sam tuzlanske specijalce da vide pravac zajedničkog napada.Ljudi nisu mogli vjerovati da na 500 metara linije ima 20 bunkera povezanih tranšejima,jedan PAM i jedan PAT 20 mm.U zaleđini minobacačko odjeljenje a pred linijom šljivik načičkan poteznim i nagaznim minama.Pa ti udari majčin sine.

To ne bi bio problem da smo bili "normalna" vojska.Daš koordinate artiljeriji a oni ih bubaju dva sata , onda uvedeš par tenkova da dižu rov po rov.Preoreš minsko polje transporterima sa lancima i ideš ko čovjek...

A kad imaš 120 metaka,par tromblona i dobru volju...

[Us and them]

Pa jedno je marš mira a drugo nešto puškom zauzeti. Tokom čitave agresije ljudi su prolazili od Srebrenice do slobodne teritorije ili suprotno, moglo se "provući", ali to nema veze sa zauzimanjem šireg teritorija vojničkom čizmom.

A ti famozni "specijalci tuzlanskog MUP -a" koje su toliko spominje u vezi pokušaja deblokade nisu uopće smatrani ikakvom elitom u tuzlanskoj regiji, dvojica su poginula na tuzlanskoj Kapiji od granate i to su im najveći a možda čak i jedini gubici u 4 godine rata. Ako uopće govorimo o baš Specijalnoj jedinici MUP - a Tuzla.

[PM72]

Ti im kao znaš ratni put? I nisu oni famozni nego ekstra dobri momci i bili su dobro opremljeni i spremni da ginu sa nama.Logistika ih je prvi dan zeznula i nisu dobili hranu.Svi mi,sarajevski MUP-ovci smo se odrekli svoje hrane i odnjeli njima.Ljudi bili gladni a došli da ginu sa nama.E to nismo mogli dozvoliti.Tako da te tvoje sarkastične opasne nisu korektne.Babo ti je svašta nalag'o - vjeruj mi.

[JoseMujica]

zavisi samo kako je planirano, a od početka je deblokada planirana pogrešno...postojao je glavni pravac i dva pomoćna...glavni pravac je bio iz pravca Nišića (hvala PM), gdje je najblaže rečeno doživljen debakl,,,,,drugi pravac je bio ovamo u trouglu Igmana, Bjelašnice i Treskavice, a treći čini mi se Hadzići (ne sjećam se tačno)

Jedini značajan uspjeh je ostvaren na pomoćnom pravcu Igman-Bjelašnica-Treskavica gdje je u prva dva danu očiščeno oko 100 km 2 terena.... moja jedinica je bila na tom pravcu i nakon dva dana smo bili mrtvi umorni, bez rezerve i zamjeniskih jedinica...onda su nas povukli dva dana jer se čekalo da nam prebace pojačanje (Živiničke Ose) i kad smo nakon te pauze krenuli...čete se ukopale, navukle svega i poderale nas ko bekane ovi momci iz Živinica se ibretili otkud toliko granata pada po nama


a bili smo došli na ono brdo iznad sela Jasen (to je ono prvo selo sa lijeve strane kada od Krupca krenete prema Bjelašnici), nadomak samog Krupca

[Us and them]

Ti im kao znaš ratni put? I nisu oni famozni nego ekstra dobri momci i bili su dobro opremljeni i spremni da ginu sa nama.Logistika ih je prvi dan zeznula i nisu dobili hranu.Svi mi,sarajevski MUP-ovci smo se odrekli svoje hrane i odnjeli njima.Ljudi bili gladni a došli da ginu sa nama.E to nismo mogli dozvoliti.Tako da te tvoje sarkastične opasne nisu korektne.Babo ti je svašta nalag'o - vjeruj mi.

Moj babo ih nikad spomenuo nije(ma slabo je ko i čuo za tu jedinicu) a ja imam imenom i prezimenom i formaciji kojoj je pripadao informacije o svakom poginulom tuzlanskom borcu.

Jedini navedeni poginuli borci pod "Specijalna jedinica MUP -a Tuzla" su Savo Stjepanović i Edin Mehmedović, poginuli 25. maja 1995. na "Kapiji".

Posjedujem više knjiga o ratu na ovom području i tu se jedinicu skoro i ne spominje, nešto malo oko Kladnja i Majevice, ništa značajno.

To što je jedinica bila to što je bila ne znači da je bila među najboljima, i IDČ Lavovi 2. Korpusa, znači korpusni diverzanti uopće nisu bili među najznačajnijim diverzantima.

[PM72]

Koliko se sjećam (a živi sam svjedok),glavni pravac napada je bio iz pravca Nišića prema Vogošći.Bilo je nekih početnih rezultata ali se to izjalovilo.Sa unutrašnje strane prstena glavni napad trebao je biti na pravcu Poljine a pomoćni Kula i Trebević.

Pošto je najlakše biti general poslije bitke,mislim da je trebalo udariti na Borije i Trebević pa deblokirati grad preko Pala i Jahorine.Tamo su bili "najtanji" i nisu nas očekivali.

[PM72]

Ti im kao znaš ratni put? I nisu oni famozni nego ekstra dobri momci i bili su dobro opremljeni i spremni da ginu sa nama.Logistika ih je prvi dan zeznula i nisu dobili hranu.Svi mi,sarajevski MUP-ovci smo se odrekli svoje hrane i odnjeli njima.Ljudi bili gladni a došli da ginu sa nama.E to nismo mogli dozvoliti.Tako da te tvoje sarkastične opasne nisu korektne.Babo ti je svašta nalag'o - vjeruj mi.

Moj babo ih nikad spomenuo nije(ma slabo je ko i čuo za tu jedinicu) a ja imam imenom i prezimenom i formaciji kojoj je pripadao informacije o svakom poginulom tuzlanskom borcu.

Jedini navedeni poginuli borci pod "Specijalna jedinica MUP -a Tuzla" su Savo Stjepanović i Edin Mehmedović, poginuli 25. maja 1995. na "Kapiji".

Posjedujem više knjiga o ratu na ovom području i tu se jedinicu skoro i ne spominje, nešto malo oko Kladnja i Majevice, ništa značajno.

Nemoj me nervirati jer sam bio s tim ljudima nekoliko dana i znam kakvi su i šta su.Jeble te tvoje knjige.

[Us and them]

Vjerujem da se i tvoju jedinicu između redova spominje u "mojim knjigama", ono kad Rasim spominje jedinice Armije i MUP - a iz grada koje nisu sposobne barem sadejstovati sa snagama koje napadaju sa fronta

I onda ti pišeš da vas je trebalo izvaditi iz Sarajeva da probijate koridor za Srebreničane, baš su vas uzimali u razmatranje kao jednu od jedinica koje su za tako nešto sposobne Oni koji su bili sposobni su za to su previše potrošeni u akcijama oko deblokade da bi ih se moglo tako brzo prebacivati na novo ratište.



Nego, ne mogu da ne primjetim pretjerano naglašavanje od strane boraca iz z/o 1. Korpusa kako su se tobože borci pristigli iz ostalih korpusa ibretili, čudili i ostajali u nevjerici kad su vidjeli kako se to kod njih ratuje, nisu vidjeli rata dok nisu došli oko Šehera', pa čak i oni koji su prošli i najteže ratište u Bosni i Hercegovini(Brčko).

[PM72]

Gori sam ja što s tobom raspravljam.Evo obećavam da više neću.

[pirpa]

[pirpa]

Tužno i jadno vrijeme kad su knjige Rasima Delica jedini izvor informacija.. Samo onako kažem

[karanana]

Pitanje: njihov ratni put lukavica-pale, da li je to ovaj trebevicki put koji prolazi kroz miljevice i pokraj ovih hotela i sunilandova, brusa i onda izlazi na jahorinski potok: desno jahorina, lijevo pale?
Je li bilo nekog rezervnog puta negdje dublje? Jer bili smo tu blizu. Neznam je li se taj put mogao presjeci pa da se izolira lukavica i onda bi lakse i spajanje islo sa igmanom tj. hrasnicom. Al ko zna.....

[JoseMujica]

nema šanse da izoliraš Lukavicu dok ne uzmeš Vraca, Krupac i Trnovo...čak ni to nije potpuna izolacija već samo presjecanje glavnih komunikacija

[Us and them]

Šta je zapravo trebao uraditi 7. Korpus? Oni su predstavljali udarnu pesnicu operacije, angažovali su najbrojnije snage, napadali na glavnom pravcu napada...

[PM72]

Da,to je njihov ratni put.Na početku rata naši su bili na Zlatištu u kuli iznad Sanilenda.To je bio objekat MUP-a i dok su MUP-ovci iz stanice policije Stari Grad držali stražu u njemu bilo je nekih čarki i napada koji su uspješno odbijeni.Kad su policajci predali objekat snagama Armije - četnici su ga zauzeli za 24 sata.Kažu da su vojnici bili toliko sigurni u kamene zidove od metar da nisu ni gledali kad su im četnici sa tenkovima došli do objekta...

Jedno vrijeme su naši pokrivali veliki dio te ceste,od pomenutog objekta pa do Curinih njiva.Na više mjesta su četnici morali preći preko brisanog prostora a naši su im znali svaliti u jarak kompletnu smjenu.Sa opservatorije su ih redovno gađali osama i zoljama.Nakon toga su četnici poduzeli akciju i opservatorija je zauzeta a naši rovovi su bili dvadesetak metara ispod,taman da ih ne možeš gađati.

Onda su četnici doveli zarobljenike sa Kule i Pala koji su iskopali tranše duž kompletne ceste i podigli šperploče kao zaštitu tako da si do kraja rata mogao samo čuti kad vozilo prolazi.

Put je presjecan više puta ali je vraćan u toku dana.Mene čudi kako nisu minirali kompletnu stijenu na Osmicama kad su je zauzeli u par navrata,rokneš im komplet brdo na cestu i nema prolaza niti to mogu ukloniti.Ali,jebaji ga sad.

rezervni put nisu imali.Jesu onaj oko Vogošće ali po Trebeviću nisu.Bio je neki uski šumski put preko Tvrdimića ali nema govora da bi se mogli prebaciti tenkovi ili veća količina vozila.

[Dozer]

Pitanje: njihov ratni put lukavica-pale, da li je to ovaj trebevicki put koji prolazi kroz miljevice i pokraj ovih hotela i sunilandova, brusa i onda izlazi na jahorinski potok: desno jahorina, lijevo pale?
Je li bilo nekog rezervnog puta negdje dublje? Jer bili smo tu blizu. Neznam je li se taj put mogao presjeci pa da se izolira lukavica i onda bi lakse i spajanje islo sa igmanom tj. hrasnicom. Al ko zna.....

Zapravo, imali su i rezervni put, makadamski, koji je isao iz Lukavice prema Jahorini i Palama, a protezao se podnozjem Trebevica, s druge strane, pored Tvrdimica, i bio je potpuno zaklonjen. To je sad ona nova cesta koja ide istom rutom, a kaci se na stari trebevicki put iza Jasika, par kilometara prije raskrsnice Jahorina-Pale, kroz Vlahovice.
Tuda jesu mogli voziti sta su htjeli, jer su ga mehanizacijom bili prosiliri, a bez ikakvog rizika.

[PM72]

Jesmo li na kraju utvrdili kojim putem su izasli golfovi?

Golfovi su išli preko Mrkovića a ne Trebevića a ja i Dozer pišemo o istoj stvari.Put preko Tvrdimića nije bio pouzdan niti je korišten u nekom značajnom intenzitetu.Prva kiša ili snjeg od tog puta preko Tvrdimića su pravile kaljužu kroz koju su mogli prolaziti samo traktori za izvlačenje šume.

[log78]

Zapravo su po relevantnim procjenama postojale veće šanse za deblokadom Sarajeva nego do napredovanjem sve do npr. Srebrenice. Tezu da se to "moglo" uglavnom iznose oni koji nikada nisu ni ratovali na tom području niti uopće poznaju područje kojim bi se moralo ovladati da bi se došlo do toga.

Pogledati samo gdje su bile najbliže slobodne teritorije a gdje grad Srebrenica, teško do nje doći u miru a kamoli u borbi.

Branio sam te i ja kad su te banirali
Ali da podrzim ovog PM 72.
Vidi se da nisi imao nekog neposrednog iskustva u borbama.
nekako svi zaboravljaju gustinu naseljenosti kada spominju operacije i borbe.
Jedno je napadati na pravcu na kojem imas brda i nekoliko sela, a drugo kad imas brdo, pa grad, pa brdo pa vece selo, pa brdo pa grad i prigradsko naselje i sve to na prostoru koje je jos dobro i poveyano putevima, tako da se snage mogu prebacivati sa jednog kraja na drugi, relatvno brzo
sarajevsaka regija je sama po sebi gusto naseljena za razliku od pravca prema \Srebrenici.
sa nase strane najvise MTS je bilo na prostoru Koridora i u okolini Sarajeva, cak je i gustina Orudja bila gusca oko Sarajeva nego na posavini,
Posto nesto ne poznajem okolinu Sarajeva, gde dodju te Poljine.

[JoseMujica]

sad više ne znam šta i kako...znam da na ovom pomoćnom pravcu gdje sam bio što smo uzeli uzeli smo u prvom naletu u ta dva dana...ostalo ni pedlja pomjereno nije dalje.....taman sam i ranjen početkom jula iznad Jasena, pa i ne znam šta se dalje dešavalo na ovoj strani

[PM72]

Teren oko Sarajeva je takav da bi se čovjek u trenerci umorio (a zamisli da je natovaren ko mazga) kad bi marširao cestom do Nišića a kamoli da ideš preko brda,uvala,potoka i rječica.Još da te gađaju i strepiš čeka li te iza svakog stabla četnik.Znači,za to je trebalo više dana,više vojske,više artiljerije,više hrane...ma svega više.Mi nismo imali snage ni karaktera ko amerikanci kad se iskrcavaju pa zijane par hiljada vojnika i opet idu.Kod nas je bilo čim ti zijani par ljudi i nekoliko ranjenih - zavaljeni smo,sjebalo nas lijevo krilo,nije kreno onaj ili ovaj.Uvjek nas neko zajebe,jal sudija jal loš dan.

da su krenuli preko Ilidže,na hiljade kuća,urban prostor,odlično uvezana artiljerija koja je pokrivala svaki metar a i da smo upali na Ilidžu nisi riješio problem jer imaš Hadžiće,Rakovicu,Butile a da ne pominjem "bratsku" pomoć koja bi im došla iz Kiseljaka.

Opet ću ponoviti da je lako poslije bitke biti general ali pošto naprđujemo...mislim da smo najveće šanse imali preko Trebevića i Pala.Moglo se dosta vojske izmjestiti i da izađu na slabo branjenu Jahorinu a od Jahorine do prvih kuća u Sarajevu imao si Jasik i Dovliće sa stotinjak kuća.Taj prostor je bio slabo branjen i nije imao spremne artiljerijske koordinate da bubaju po svojoj zaleđini.Samim tim bi Lukavica i Vojkovići bili spremni na bježaniju ili predaju.

P.S.Poljine su ti brdo iznad Sarajeva na sjevernoj strani a kad prolaziš pored groblja Bare sa desne strane.Tu sad živi "elita",od Alijinog đubreta pa do Lagumdžije,Brankovića itd pa sve do arapske pogani što čoporativno kupuje imanja.