Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[PM72]

Izlija,
S pažnjom sam pročitao tvoj post i zahvaljujem ti se na njemu.Što reče,nema tog Spilberga koji bi izrežirao film o dešavanjima u i tokom rata.

Kad spominješ "prebjege" na našu stranu,ne mogu a da ne pomenem masovan prebjeg naših zarobljenika na Stupu ljeta 1995.Bili smo na liniji kod sadašnjeg Binga tj.Interex-a.jedno naše odjeljenje MUP-a davalo je ispomoć Armiji jer su bili primjećeni fortifikacijski radovi (čitaj kopanje rovova) prema hali nakadašnjeg cenex-a iz pravca Kasindolske.Nismo ih htjeli gađati tromblonima niti LPG-jevima jer smo predpostavljali da to naši ljudi .Gađali smo snajperima preko njih ali nisu se ni saginjali .Vjerovatno su jadnici jedva čekali metak u glavu pa makar bio naš ali nek nije četnički.Ja sam ih gledao sa krova jedne kuće u tranšeu ali si mogao vidjeti samo krampe kad zamahuju.Ako nam uđu u halu cenex-a onda smo nadrljali a tek se kutarisali belaja oko hemijske čistionice na Stupskom brdu.U globalu,nikakva strateška kota ili položaj ali pošto smo dovoljno ojačali,nismo dali na "obraz" pa makar se šopali pet dana ali im nismo dali ni metra naprijed.

Sve do jednog dana dok nije došlo do frke,mislio sam da su nam upali u tranšeje kakvu su frku ovi iz Armije podigli.Mi smo ko bez duše svi uletjeli u rovove i tranšeje kad tamo nekakvi prljavi i mršavi ljudi,bilo ih je tri ili četiri.Oni su kopali tranšeju od kasindolskog potoka pa do hale cenex-a i u neka doba svi izašli iz tranšeja i potrčali prema našoj liniji.U prvom bunkeru bila dva vojnika Armije a rov do njih bili naši MUP-ovci.Jednom od vojnika armije se puška zakovala jer je htio pucati na ove ljude što trče prema njemu.On je počeo vriskati i galamiti a naši MUP-ovci ih umalo nisu pobili,srećom,jedan od njih je bio priseban jer su ti jadnici bili u nekakvim SMB uniformama JNA bez pušaka i galamili su kako su "naši"...

Vidio sam ih na momenat jer je oko njih odmah došao roj vojnika i i policajaca.Davali su im vodu i cigare a oni plakali od sreće što su ostali živi.Znam da su bili iz Krajine i da su poslije pričali da su kopali od Trebevića do Ilidže.Bili su iscrpljeni,isprebijani,mršavi i gladni.Volio bih znati ko su ti ljudi bili.

[Stari kenjac]

Ovo sto cu napisati je istina, imam zive svjedoke, a i ja sam svjedocio slucaju. Zima, pola rata, policajac pjan ko mejt. Policijska akreditacija na dzepu, uniforma od satorskog krila, beretka na glavi a na njoj grb s ljiljanima. Usao na Grbavicu na Vrbanji negdje. Prosao citavom Lenjinovom. Negdje kod doma "Boško B", skonto gdje je i od straha se iste sekunde otrijeznio. Vido blize mu na most Bratstvo i Jedinstvo, presao most i tek na našoj strani ga zaustavila policija N Sarajeva koja je bila na straži na Ekonomskoj. Doveli ga u stanicu sa tom pricom. Naravno niko nije povjerovao, pa se zvao komadnir maticne mu PU. Došo covjek i potvrdio da je njegov policajac. Dakle, u ratu je bilo sve moguće, pa i ono nemoguće!
POZDRAV DOMOVINI!

[PM72]

Pošto sam dosta vremena zgubidanio na mostu "Bratstvo i jedinstvo" mogu ti reći da to - nije tačno.Možeš dovesti bilo koga da svjedoči ali tako nešto nije se desilo.Kao prvo,na mostu su bili pripadnici UN-a i nisi mogao preći most bez da te oni zaustave a pogotovo kad im priđeš sa oružjem.Most nisi mogao ni pretrčati od vreća sa pjeskom i bodljikave žice.Na benziskoj pumpi je bio četnički punkt na kojem je uvijek bilo 5-6 četnika pripadnika MUP-a RS u ljubičastim maskirnim uniformama.U zgradama pored bunkeri sa sijačima koji su kontrolisali most.

Jedini slučaj pokušaja prelaska mosta bio je pripadnika VRS.Noć prije se napio i na Vrbanji mostu je prešao na našu stranu.Imao je maskirni kombinezon VRS i PASP na ramenu.Kad je došao do Skenderije - skontao je gdje se nalazi.Strgnuo je oznaku VRS sa ramena i smišljao šta će i kako će.Čak je tražio cigaru (i dobio je) od jednog našeg policajca.Da se vrati u sred dana preko Vrbanje - nema šanse,znao je da bi ga naši ucmekali.A vjerovatno i četnici.Prošao je pored skupštine i zgrade policije kod maršalke i stao u Pofalićima.Malo osmatrao (vidio ga jedan policajac koji je to kasnije ispričao) i krenuo kao "nehajno" prema mostu izbjegavši naš punkt kod Ekonomske škole.Naš policajac Mujo Č. je zagalamio na njega i ovaj se zbunio i stao.Pozvao ga da dođe a ovaj sav sjeban priđe još ga Mujo napade "gdje tamo hodaš - hoćeš da te skine snajper".Tražio mu dokumente a ovaj mu dade vojnu knjižicu VRS.Mujo je otvori pa zaklopi i dreknu "četnik".U sekundi je bio oboren,snajper mu skinut a on uguran u punkt.Tamo je nastala tarapana.Počeli su ga tući a on je samo govorio "Zovite mi Jozu - ja sam mu valjao".(Jozu Andžića -zamjenika komadanta Laste).I zaista su pozvali Jozu a on se tu brzo stvorio.Njegovim dolaskom prestali su problemi za ovog četu.Jozo ga je zaštitio jer mu je on valjao kad su Jozu zarobili u Rajlovcu kad je bio kardinalu u pratnji u vozilu UN-a.Uglavnom,taj četo je dobio da jede,da zapali i Jozo ga je odveo u svoj štab i vrlo brzo razmjenio.

To je bio jedini slučaj pokušaja prelaska mosta sa naše ili njihove strane.

[Izlija]

@Stari kenjac
Preći Vrbanju iz pravca Skenderije nije mogao trijezan a kamoli pijan, iz Kotromanićeve nije bilo šanse da prođe ispred 3 bunkera a iza leđa 2, ulicama Vrbanja, Mustajbega Fadilpašića,Koste Hermana i Franje Račkog isto nemoguće jer su bile minirane sve osim Franje Račkog koju su pokrivala 3 bunkera ( petica, soko i arhiv 1). Ako si iz policijskog odreda koja je držala tu liniju samo ga imenuj molim te.

[Izlija]

O onim maglama bi se mogla posebna tema otvoriti koliko anegdota ima, jedan nas je jež tri noći teroriso dok ga nismo "zarobili" i premjestili kod vojne bolnice u park. Svaku noć oko 12 počne da se šunja i puhće, pucaj ti kolko hoćeš, bacali bombe pa opet pucaj i opet malo staneš ono počne puhtat i "koračat". Tri noći niko nije spavao od odbrambenih akcija, potrošili smo municije ko za pola godine inače al džaba kad je napad i iduću noć. Sve dok se trojca momaka iz specijalne četvrtu noć nisu izvukli oko 6 sati i otpuzali do zidića na obali da čeku naprave. Sve na liniji zaleglo pored bunkera i čekamo kad će zapucati, mi nesmijemo pucat dok se ova trojca nevrate ali da smo spremni, j*biga hem te strah uhvati pa se treseš a vala ni ona hladna zemlja ne pomaže al' zauzmi položaj i nemrdaj da ne odaješ položaj ( ko ono bilo čuvaj se IC-a vidi kroz zidove ). Tišina neka teška, pa ni one sove da huknu, ni vrane nema ništa se nečuje, odjednom samo zvoni obala koliko se njih trojca smiju, nikom ništa nije jasno, mi ukočeni i smrzli da je trebalo pucati meni bi prst puko koliko se ukočio, a oni idu i smiju se ko budale. Prilaze oni ćošku i okreće Žuti šljem i viče "vidi ovog srpskog junaka", niko nije ostao na nogama od smjeha. I dan danas kad vidim ježa sjetim se Žutog.

[Stari kenjac]

Znam i za ovaj slucaj sa cetom. To je sve negdje prije UNPROFF'a na mostu. Bilo le gluho doba noc za ovg nasegi Gdje je tacno presao na Grbavicu nije znao ni on. Ali je dosao iz pravca skenderije, jer je tamo zavrsio pijanku. Bilo je slucajeva, da ne pisem, nevjeruje se pa i nema smisla.

[Izlija]

Ma znaš šta prijatelju, mogu potvrdit sve što sam lično bio prisutan, što nisam bio prisutan nemogu da puno sudim osim po nekom logičkom rezonovanju ali svašta se u ratu događalo pa me pijanska ludorija jednog bosančerosa nemože puno iznenaditi. Po tvojoj priči mogao je samo od vodovoda da dođe, od Vrbanje mosta pa do troline stanice mi neide u glavu jer se taj dio čuvao sa dvadesetak mjesta, što sa naše što sa agresorske strane. možda je po magli ospio ovarisati ispod tenka niz obalu pa do nebodera ali tu su ga vile onda pronosale. Ako je srećković uspio preživjeti trebalo ga je pod hitno izmjestit u Ameriku, taj je ispuco života tu noć za pun kamion mački.

[Izlija]

@ Stari kenjac
Jeli pijanka bila kod Rihtera ili ...

[klej]

pozzz. zna li neko nesto o jovancic predragu sa vraca? je li se tokom rata vrtio po grbavici, kakav je odnos imao prema civilima nesrpske nacionalnosti...? mislim da mu je stari bio predratni vozac trolejbusa u grasu, a on je trenirao u zelji i imao je nekih minuta i za seniorski tim. inace, on je onaj sa carapom na glavi, sto je na prvim barikadama davao intervju na francuskom jeziku za neku tv kucu. takodjer, vidio sam ga tokom rata na tv. kada je palo aerodromsko naselje, davao je izjavu za tv srna, kao komandir odjeljenja koje je vrsilo ciscenje zauzetog dijela naselja.

[klej]

Koji mu je nadimak, Peđa ili Jova ?

prije rata, nadimak mu je bio pedja. crne puti i kose, nekih 170 cm visok, sitnije gradje... kompletnim izgledom, dosta slican tom kruzu.

[The BEN10]

.

[Stari kenjac]

@ Stari kenjac
Jeli pijanka bila kod Rihtera ili ...

Nebih znao.

[agent_zero]

Taj još nisam bio vidio

[Šunj]

Aleksandar Vučić, svoje dobrovoljno paravojno iskustvo stekao je upravo ovdje, u Sarajevu, malo iznad Sarajeva na Jevrejskom groblju.
Podređen je bio četničkom ulojenom vojvodi Slavki Aleksiću sa Grbavice koji ga je i postavio na Jevrejsko groblje gdje je služio poziciju SNAJPERISTE.

Da li je i koliko je Vučić prolaznika Sarajeva oteo iz života, to on najbolje zna, međutim znamo i mi da je bio snajperista, dobrovoljac, agresor i da je svojim djelima gradio temelje GENOCIDNE TVOREVINE.

Tim povodom, upravo tim i nijednim drugim, Vučić dolazi po najavi na proslavu 09. januara u tzv. republiku srpsku kako bi proslavio sa svpjim agresorskim kolegama temelje na kojima leži krvava i genocidna paratvorevina.

Silno me zanima da li se Vučić detaljno djeća svojoh dijela sa Jevrejskog groblja, svojih prvih hitaca i svog služenja genocidnoj ideologiji!?
Kakav je bio pogled Vučiću iz snajperskog gnijezda na opkoljeno Sarajevo?

Kako je bilo slušati vriske i plaču sarajevskoj dolini kada granata padne među nedužne građane?
Mora da si uživao i naslađivao se, baš kao što želiš da se naslađuješ genocidnom paradom 09. januara u gradu koji su tvoje kolege očistile etnički!

Trebao si i u obilazak Jevrejskog groblja doći, neka te Ivanić, Ćović i Izetbegović provodaju malo prvim linijama po Trebeviću kako bi na licu mjesta evocirao uspomene na svoja genocidna djela!!!

Mi, AntiDayton, mi Sarajlije, mi Bošnjaci, Bosanci, građani, žrtve, ja lično, nikada ti nećemo oprostiti ni zaboraviti. Za nas, uvijek ćeš biti mali žilavi slino i dobrovoljac od kojeg je i snajper bio teži, bit ćeš zauvijek GENOCIDAŠ.

Nihad Aličković
AntiDayton pokret

[Nekako s proljeća]

[zigson]

Ovo onaj snimak kad mu je maljutka prozujala pored glave ?

jest

[Nekako s proljeća]

Da, ista odjeća i na snimku i na fotografiji, samo su lokacije različite. Mislim da je sa crnom kapom B. Gavrilović -Brne i područje Ilidze.

[karanana]

a s koje lokacije je slika?
jel ovo aerodromsko? ili je grbavica?

[Nekako s proljeća]

Editovah @karanana, Ilidza po meni.

[karanana]

Nagradno pitanje: Ko je u dzemperu iza Poplasena, na snimku?

tvoja malenkost?

odustajem. ko je? vidim vojvodu aleksica iza.

[Nekako s proljeća]

@Nedobrovoljac, M. Blagojević?

[PM72]

Ovo onaj snimak kad mu je maljutka prozujala pored glave ?

jest

Ovo je slikano na Ilidži u Lužanima.Tomislav Nikolić i Brne...

[zigson]

Ovo onaj snimak kad mu je maljutka prozujala pored glave ?

jest

Ovo je slikano na Ilidži u Lužanima.Tomislav Nikolić i Brne...

ovo si valjda htio karananu quotati

a s koje lokacije je slika?
jel ovo aerodromsko? ili je grbavica?

[Nekako s proljeća]

http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/pre ... 3_2013.pdf
28.
dana 14.6.1992. godine, u večernjim satima, naoružan, zajedno sa još jednom osobom, došao pred kuću porodice Pecar, koja kuća se nalazila u ulici Trebevička na broju 46, opština Novo Sarajevo, iz koje kuće su nasilno izveli 13 članova porodice Pecar te ih sve postrojili u dvorištu kuće, rekavši im da idu „svojima“, da bi ih nakon toga prisilno poveli u pravcu Jevrejskog groblja i to tako što su on i ova druga osoba išli na začelju kolone, a članovi porodice Pecar ispred njih, pa kada su došli do raskrsnice ulica Trebevička i Soukbunar, u blizini kasarne „Bosut“ kao i u blizini vatrenih linija, za koju ulicu Soukbunar je optuženi znao da je minirana, naredio je oštećenima Pecar Omeru, Pecar Seadu i Pecar Ejubu, da moraju istu ulicu pretrčati, iako je bio svjestan da može doći do njihove pogibije, pa ipak je pristao na takvu posljedicu, zaprijetivši oštećenima upotrebom vatrenog oružja, na što su oštećeni počeli pretrčavati tu ulicu, dok su članovi njihovih porodica polako krenuli za njima, u tom trenutku su optuženi i S1 1 K 004659 11 Kri 29.3.2013. godine 22 ova druga osoba, u namjeri da ostale članove porodice Pecar liše života, iz vatrenog oružja prema njima otvorili vatru, svjesni da će time isprovocirati otvaranje vatre i sa vatrenih linija koje su u blizini držali pripadnici Armije BiH i Vojske Republike Srpske, usljed koje takođe može doći do lišavanja života ili ranjavanja istih, u kojem trenutku je i otvorena vatra sa tih vatrenih linija, usljed čega su ispaljeni projektili pogodili oštećenu mldb. Pecar Azru,kći Omera, rođ.1986. godine i oštećenu Pecar Dišu,kći Omera, rođ. 1922. godine, nanijevši im povrede koje su kod obje prouzrokovale smrt na licu mjesta, dok su usljed djelovanja projektila, zadobile povrede oštećena Pecar Mubera, Pecar Sena i mldb. Pecar Alma, nakon čega su optuženi i ova druga osoba pobjegli sa lica mjesta, a oštećene na istom mjestu ostavili, da bi naknadnom ekshumacijom posmrtnih ostataka oštećenih mldb. Azre i Diše, potvrđeno da je kod istih smrt bila nasilna, a nastala kao posljedica djelovanja projektila ispaljenih iz vatrenog oružja, kojima su oštećenoj mldb. Azri nanesene povrede u vidu prostrelnog razorenja kostiju glave, a oštećenoj Diši u vidu prostrelina mekih tkiva sa strelnim prelomom desne butne kosti iznad koljenih zadebljanja i prostrelnog razorenja unutrašnjeg zglobnog zadebljanja golenjače u zglobu koljena,

[Nekako s proljeća]

31.
dana 16.6.1992. godine, u prijepodnevnim satima, naoružan automatskom puškom, došao u zgradu koja se nalazila u ulici Lenjinova na broju 63, u naselju Grbavica, opština Novo Sarajevo, gdje je iz njihovih stanova nasilno izveo oštećene Poričanin Fadila, sina Fehima, rođ. 1934. god. i Halilović Sulejmana, sina Redžepa, rođ. 1931. god., a potom došao do stana porodice Antolić, odakle je nasilno izveo Antolić Josipa, sina Filipa, rođ. 1924. god. i Antolić Željka, sina Josipa, rođ. 1954. god., te sve četvoricu izveo iz zgrade, gdje ga je čekala još jedna tačno neidentifikovana osoba, koja je Antolić Josipa, Antolić Željka i Halilović Sulejmana uvela u vozilo marke „Zastava“, tip „101“, dok je optuženi u namjeri da liši života Poričanin Fadila, istog uveo u vozilo marke „Zastava“, tip „750“, te ga odvezao na nepoznatu lokaciju, na kojoj ga je upotrebom vatrenog oružja lišio života, za koje vrijeme su se Antolić Josip, Antolić Željko i Halilović Sulejman vratili kući, da bi potom optuženi ponovno došao do iste zgrade i opet nasilno izveo iz njihovih stanova svu trojicu, nakon čega ih je, u namjeri da ih liši života, uveo u vozilo marke „Zastava“, tip „750“, a zatim ih odvezao na nepoznatu lokaciju, na kojoj ih je svu trojicu upotrebom vatrenog oružja lišio života, da bi naknadnom ekshumacijom posmrtnih ostataka oštećenih na lokalitetu Trebevića, potvrđeno da je kod istih smrt bila nasilna, a nastala kao posljedica djelovanja projektila ispaljenih iz vatrenog oružja, kojima su oštećenom Poričanin Fadilu nanesene povrede u vidu strelnog razorenja lijevog dijela donje vilice i strelnog razorenja lobanje sa razorenjem strukture tkiva mozga, oštećenom Halilović Sulejmanu u vidu strelnog razorenja gornje vilice i strelnog razorenja lobanje sa razorenjem tkiva mozga, oštećenom Antolić Josipu u vidu strelnog razorenja gornje vilice i prostreline kroz lubanju sa razorenjem strukture tkiva mozga, te oštećenom Antolić Željku u vidu strelnog razorenja desne lopatice sa spoljašnjim i unutrašnjim krvarenjem