kad se sjetim svoje avanture sa reprezentacijom BiH
ne mogu da se sjetim koji je CM bio u pitanju ali mislim da je CM4.. uglavnom, dodjem ja do finala svjetskog prvenstva iz prve (barabarez, bolic..) ni sam ne znam kako. potrefilo se sve kako treba... i u finalu me ceka italija
ja sav nabrijan, jedno pola sata gledam jesam li sve nastimo sve kako treba, nekakve analize pravio

i haj krene tekma. napadaju talijani ko da sa brazilom igram, a ja preuzeo talijanski stil, sve u odbranu i ako Bog sta da iz kontre, super, ako ne da jebaji ga dosao sam do finala. prvo poluvrijeme uspjeli ovi moji zabiti gol iz nicega, talijani me rasturili. jbg ne sjecam se ko je zabio gol. krene drugo poluvrijeme tamo gdje je stalo i prvo, talijani opet napadaju. kad iz vedra neba opet moji zabise gol za 2-0. mislim da je bilo jedno 20 prilika za njih, a ja imao 2 suta i 2 gola (opet se ne sjecam ko je zabio gol). dolazi 80min ja iskolacio oci i cekam taj kraj, a talijani napadaju ko ludi. 90 minut, meni u glavi vec "gotovo je, uspio sam osvojiti svjetsko" (nisam bas ovim rijecima "razmisljao" ali kontate

) kad 2-1 u 90+1
Del Piero, haj reko jebaji ga 2-1 i vise nego odlicno. (ako se sjecate tada je ono cudo u donjem dijelo bljeskalo kada neko zabije gol)..... zabljesnu opet, i opet 90+1 i opet Del Piero za 2-2... kad nisam tastaturu pojeo od muke. toliko sam se bio uzivio u tu utakmicu kao da u stvarnosti igramo finale i tako pisljivo 2 gola primim, oba u 90+1 fakat me bio oblio hladan znoj, evo i sad ga osjecam i naravno u produzetcima popusim
uf odoh sad naci taj CM pa da opletem
